{"id":142706,"date":"2014-04-08T08:27:31","date_gmt":"2014-04-08T06:27:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=142706"},"modified":"2014-04-09T08:57:23","modified_gmt":"2014-04-09T06:57:23","slug":"novine-ce-prezivjeti-a-novinari","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/04\/08\/novine-ce-prezivjeti-a-novinari\/","title":{"rendered":"Novine \u0107e pre\u017eivjeti. A novinari?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e:Danko Plevnik<\/strong><\/p>\n

\u201cNovine propadaju pred nasrtajima TV. Radio smo izdr\u017eali, ali ovo\u2026\u201d – Ovakva katastrofi\u010dna izjava do\u010dekala me kao mladog novinara krajem dalekih \u0161ezdesetih, ka\u017ee prof. dr. Stjepan Malovi\u0107, pro\u010delnik Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru. \u201cOdradio sam svojih dvadesetak godina u redakcijama novina, do\u017eivio sva\u0161ta, ali novine jo\u0161 uvijek izlaze. Ova dvojba pratila me je i kao znanstvenika koji se bavio, najvi\u0161e, novinama. Ho\u0107e li, kada i za\u0161to novine nestati? Danas smo uvjereni vi\u0161e nego ikada da je novinama odzvonilo.<\/p>\n

Kriza novina? Da, ali na hrvatski na\u010din. Bio sam nedavno na putu. Zapadni svijet. Novina na svakom koraku: veliki i mali format, tabloidi, ozbiljne novine, debele, tanke, besplatne, skupe\u2026 Donio sam hrpu novina studentima koji su ostali zapanjeni, jer tako ne\u0161to nisu vidjeli na svojim pametnim telefonima, a kamoli opipali. I, eto, sada smo suo\u010deni s krizom Novog lista, dnevnih novinara respektabilne pro\u0161losti i velikog ugleda. Ho\u0107e li se pridru\u017eiti Vjesniku, Nacionalu, Republici, 21 stolje\u0107u ili\u2026?<\/p>\n

Ostaci s trpeze<\/p>\n

Razlu\u010dimo svjetski trend od na\u0161e nevoljne stvarnosti. Da, novine u svijetu tra\u017ee svoje mjesto u novoj paradigmi masovnog komuniciranja. Uvjeren sam da \u0107e ga i na\u0107i u ovom ili nekom drugom obliku. Va\u017eno je da u svijetu egzistiraju, ruku pod ruku, kvalitetni i komercijalni mediji za \u0161iroke mase. Novinski kiosk ili web nude kvalitetu, ali i senzaciju. Tko voli, neka izvoli. U nas toga nema. Nema izbora, sve je na isti kalup, sve je iza\u0161lo (\u010dast malobrojnim iznimkama) iz senzacionalisti\u010dkog lonca gdje je copy and paste najva\u017enija novinarska tehnika. Je li Novi list \u017ertva tog novinarstva?<\/p>\n

Uvjeren sam da nije, iako se dana\u0161nji brojevi ne mogu ni izbliza uspore\u0111ivati s novinama iz Vi\u010devi\u0107eva doba. Niti se dana\u0161nji novinari bore za medijska prava i slobode kao \u0161to su to \u010dinili u Tu\u0111manovo doba. Paradoksalno je da takav Novi list padne u \u0161ape najprije jednom Je\u017ei\u0107u, a onda Faggianu.<\/p>\n

I, evo nas pred sr\u017ei problema: vlasnici medija, nakladnici, urednici\u2026Svjetski medijski moguli prvenstveno su se, nakon ostvarivanja mo\u0107i i profita, brinuli o medijima, a ne sumnjivim poslovima i nekretninama. Tu\u017ena povijest privatizacije hrvatskih medija, koja je po\u010dela odmah s osamostaljivanjem Hrvatske, dvojbenom privatizacijom Slobodne, pa preko Ve\u010dernjaka i ostalih skandala kupoprodaje i privatizacije, zavr\u0161ava svoj circulus vitiousus s grupacijom Novi list. I, to jo\u0161 nije sve. Oni koji se brzo uklope mogu jo\u0161 ugrabiti neke sitne ostatke s nekad bogate trpeze hrvatskih medija.<\/p>\n

Bez bontona i bonusa<\/p>\n

A dr\u017eava, \u010diji je osnovni posao da osigura slobodan medijski prostor, mije\u0161ala je svoje prste gdje je god stigla, samo da bi osigurala mrvicu medijske naklonosti. I, umjesto da se stvori pravno ure\u0111en medijski prostor, dr\u017eava je malo bila vlasnik, pa malo odustajala od vlasni\u0161tva medija, pa malo pove\u0107avala PDV, a jo\u0161 br\u017ee ga smanjivala, kada su vlasnici po\u010deli vri\u0161tati zbog nameta. U medije se utjecalo preko FIMI medije, ali i drugim, naj\u010de\u0161\u0107e kadrovskim rje\u0161enjima.<\/p>\n

Tako je, malo pomalo, do\u0161lo do potpunog uru\u0161avanja medijskog prostora, do razaranja kvalitetnog novinarstva, do potpunog nestanka nezavisnosti novinara i dvojbene slobode govora i izra\u017eavanja misli. Zaprepa\u0161\u0107uju\u0107e je kako se izgubila nekada\u0161nja borba za slobodu medija, kako su \u0161aptom nestale strukovne organizacije poput Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva i hrabri i nezavisni novinari. A javnost, koja je neko\u0107 ustala u obranu Radija 101, pasivno \u0161uti i misli si svoje. Nitko nije ustao u obranu Vjesnika, a bojim se, zavr\u0161ava Malovi\u0107 svoju dubinsku analizu stanja u hrvatskim medijima, da ne\u0107e ni za Novi list.\u201d<\/p>\n

Zbog \u010dega trule kvalitetne novine? Postoji niz razloga. Jedan od njih je netransparentnost pravih vlasnika, dok oni koji figuriraju kao vlasnici pokazuju mo\u0107 bez smisla. Smisao prestaje biti i profit jer ve\u0107ina novina radi na granici rentabilnosti, pa se sve ula\u017ee u odra\u0111ivanje politi\u010dkog i ekonomskog marketinga za interesnu skupinu politi\u010dara i ogla\u0161iva\u010da. Kako se vi\u0161e ne slu\u017ei op\u0107em dobru javnosti, onda vi\u0161e ne va\u017ei ni pozicija novinara koji bi trebao analizirati i pisati u korist razvoja slobode i neovisnosti mi\u0161ljenja, poticanja demokratske klime i kontrole vlasti.<\/p>\n

Umjesto demokratske paradigme u medijima caruje vlasni\u010dka paradigma, a ona novinare tretira kao repromaterijal. Samo je u staljinizmu i novinarstvu mogu\u0107e da dolaskom novog gazde vrhunski kirurg i vrhunski novinar zavr\u0161e u statusu po\u010detnika, na porti ili burzi. U hrvatskom kapitalizmu nema tr\u017ei\u0161ta ni za koga pa ni za novinare. Cirkulirati mogu samo oni kadrovi koji imaju osobnu vezu s vlasnikom koja im osigurava i znatno ve\u0107a primanja od novinarskih slugu. Novinari su jedine prostitutke koje u isto vrijeme imaju vi\u0161e makroa (glavnog, sektorskog, revijalnog, de\u017eurnog, no\u0107nog\u2026 urednika), a manju zaradu.<\/p>\n

Oktroiranu poziciju urednika ne amenuju novinari, kojih zapravo i nema pa se od onih kojih nema i ne mo\u017ee stvoriti kriti\u010dna masa novinara koja bi se pobunila zbog voluntaristi\u010dkih odnosa u novini. Jedini razlog pobune mo\u017ee biti izostanak pla\u0107e, a ne i volja za novinarskom slobodom i ve\u0107om kvalitetom \u201csvojih\u201d novina. Vlasnikove ra\u010dunice, kako je pokazao napis ve\u0107inskog vlasnika Novog lista Alberta Faggiana, razlikuju se od novinarske. Vlasniku su novinari tro\u0161ak jer ga ne zanimaju kvalitetni sadr\u017eaji.<\/p>\n

U novinare se uop\u0107e ne ula\u017ee, redakcije ih ne poti\u010du na cjelo\u017eivotno obrazovanje kako bi bili u stanju pratiti duh vremena i stjecati sposobnost arbitriranja o teku\u0107im stvarima. Osim onih koji primaju informacije od \u201cdubokih grla\u201d pa se dr\u017ee istra\u017eiva\u010dkim novinarima, vlasnici su ti koji imaju insajderske informacije o politi\u010dkoj eliti s kojima provode vikende.<\/p>\n

Organski vlasnici \u0107e ulagati u kvalitetne novinare i dizati kvalitetu novina, a neorganske, one koji su se domogli nekih novina, zanima jedino hitrost izvla\u010denja preostale financijske i nekretninske kvantitete. Robert Je\u017ei\u0107 je nakon kupovine Novog lista \u201cposudio\u201d akumulaciju od 20 milijuna kuna za Dioki, koju nikada nije vratio toj novinskoj ku\u0107i.<\/p>\n

Gospodari novina ne \u017eele odrasle profesionalne novinare, ve\u0107 samo mlade i neiskusne koje mogu manipulirati tako da se osjete va\u017enima u glamuru efemernosti. Za razliku od lije\u010dnika koji za stand-by de\u017eurstvo kod ku\u0107e dobivaju dodatna sredstva, jer bi u suprotnom oboljeli od stresa, novinare se bez ikakvog bontona i bonusa naziva u svako doba, subotom, nedjeljom, praznicima, da bi ih se dr\u017ealo na kratkoj uzici.<\/p>\n

Novinarski sindikati u pravilu stoje uz gazdu koji im rje\u0161ava egzistencijalno pitanje raspore\u0111ivanjem na radno mjesto koje ih ne spada. Nimalo bolja situacija nije ni u medijima u vlasni\u0161tvu dr\u017eave, gradova i \u017eupanija, koji se prihva\u0107aju kao oglasne plo\u010de stranaka na vlasti, \u010dime se derogira mit o tome da mediji u javnom vlasni\u0161tvu slu\u017ee kao potpora demokraciji i suvislom komuniciranju. \u0160to se ti\u010de slobode izra\u017eavanja i privatne i javne novine nadi\u0161le su dru\u0161tvene mre\u017ee jer one nemaju vlasnika koji bi ih profilirao u svom interesu, niti spregu s lokalnim ili dr\u017eavnim politi\u010darima i tajkunima.<\/p>\n

Me\u0111utim, kao \u0161to tajkunima, kako je pokazao Kerum, prestaju biti va\u017eni politi\u010dari kako bi projicirali njihov ekonomski interes, tako im prestaju biti va\u017eni i novinski gloduri, pa neki od njih sami preuzimaju ili osnivaju sredstva informiranja za samopromociju. U takvim medijima novinari djeluju kao slijepo oru\u0111e dalekovidnog privatnog interesa.<\/p>\n

Ogledalo pismenosti<\/p>\n

Prave novine poput Financial Timesa brane se od neovla\u0161tenog preuzimanja svojih tekstova stavom da \u201cdobro novinarstvo ko\u0161ta\u201d. Na\u0161e tabloidne dnevnike opslu\u017euju novinari koji poput Milijana Brki\u0107a prepisuju vijesti i komentare s BBC-a, Reutersa, Google Newsa, B92 i niza drugih i onda se pod njih potpisuju kao da su autori, istodobno se rugaju\u0107i Brki\u0107u. Rijetki su urednici koji prate te portale i odbijaju kradotvorine takvih jeftinih novinara.<\/p>\n

Hrvatske nacionalne televizije preuzimaju jutarnje vijesti iz novina da bi ih na ve\u010der predstavljali kao vlastiti breaking news. Takvo novinarstvo nije skupo, ali ni ne vrijedi. Mnogi tzv. informativni portali koji bi od novina \u017eeljeli preuzeti samo oglasnu mre\u017eu ne dr\u017ee do intelektualnog vlasni\u0161tva pa njegovom kra\u0111om stvaraju dojam kako je klasi\u010dno tiskovno novinarstvo zastarjelo i sporo!? Ipak, istine objavljene u papirnatim medijima starijima se jo\u0161 uvijek \u010dine vjerodostojnijim od istih tih istina objavljenih na portalima.<\/p>\n

Ho\u0107e li onda portali ukinuti klasi\u010dne papirnate novine? – pitali smo ne samo dobru, nego izvanrednu profesoricu novinarstva na zagreba\u010dkom Fakultetu politi\u010dkih znanosti Gordanu Vilovi\u0107: \u201cNigdje toliko ljudi ne \u010dita novine u kafi\u0107ima i kavanama kao u Hrvatskoj! Ne ka\u017eem da nisu i ranije postojale novine u kavanama ili kafi\u0107ima, ali danas je to postalo op\u0107e mjesto.<\/p>\n

Nadalje, ljudi se pretpla\u0107uju na poziv popularne pretplatne cijene za mjesec ili dva. Ako \u017eivite u malom mjestu gdje po\u0161ta radi samo dva sata dnevno, a kiosci imaju sezonski ritam, onda se sve ve\u0107i broj ljudi pretpla\u0107uje na svoje novine U takvim okolnostima, te\u0161ko je o\u010dekivati da \u0107e se \u010dudo dogoditi preko no\u0107i, ali novine \u0107e pre\u017eivjeti i vjerujem da \u0107e uvijek postojati potreba za papirom, jer ni jedan medij dosada koji se pojavio u povijesti nije sasvim dokinuo prethodni. Promijenio se na\u010din konzumiranja.\u201d<\/p>\n

Ho\u0107e li pre\u017eivjeti papirnati novinari? \u201cVlasnici novina\u201d, smatra Vilovi\u0107eva, \u201cnovinare svode na puki tro\u0161ak. I tako ih tretiraju u ve\u0107ini redakcija. Sustavni nedostatak solidarnosti me\u0111u novinarima pridonio je osje\u0107aju nemo\u0107i i uvjerenju da se ne mo\u017ee ni na \u0161to utjecati, te se ve\u0107ina miri s onim \u0161to gazda ka\u017ee i mirni su dok ih se ne dira. Jer – ako izgubi\u0161 posao – gdje \u0107e\u0161 ga na\u0107i na sku\u010denom hrvatskom tr\u017ei\u0161tu? Znakovit je bio slu\u010daj \u0161trajka novinara u Ve\u010dernjem listu, prije nekoliko godina, kada su mnoge redakcije naprosto pre\u0161u\u0107ivale zahtjeve \u0161trajka\u0161a.<\/p>\n

Ili su pak donijele vijest od pet, \u0161est redaka i zaklju\u010dili pri\u010du! Ubrzo se ne\u0161to sli\u010dno doga\u0111alo i u drugim novinskim redakcijama, ali se o tim slu\u010dajevima nerado pi\u0161e i javno govori – osim u slu\u010dajevima kad do\u0111e u pitanje isplata pla\u0107e. Novinari i urednici ne mogu zna\u010dajno utjecati na odabir vlasnika novina\/medija, a osobito na one koji su u mediju prepoznali instrument za za\u0161titu svojih drugih poslova (gra\u0111evinsko poduzetni\u0161tvo, ugostiteljstvo, nekretnine\u2026).<\/p>\n

I skupa s propa\u0161\u0107u tih biznisa propadaju novine koje su \u2018brend\u2019, \u2018tradicija\u2019 ili \u2018institucija\u2019. Zvu\u010di otrcano jer u Hrvatskoj nitko vi\u0161e ne mari i ne govori o tradiciji kao jamstvu da \u0107e se prona\u0107i ipak neko rje\u0161enje ako su novine izgubile i funkciju – kasice prasice za svoje vlasnike. \u201c<\/p>\n

Osniva\u010d Le Mondea, Hubert Beuve-M\u00e9ry kazao je da je uvjet zaposlenja mladog novinara u tim novinama odli\u010dno poznavanje francuskog. Jer novine su i ogledalo pismenosti jedne zemlje. U tom smislu pseudoprofesionalni portali \u0161ire nepismenost i populariziraju govor mr\u017enje. Sve je manje novina koje imaju jezi\u010dnu infrastrukturu u vidu lektora, korektora i redaktora.<\/p>\n

Taj dio kvalitete rapidno opada. Studenti novinarstva u\u010de osnovna pravila struke, ali u novinama zati\u010du hirovite urednike koji mijenjaju mi\u0161ljenja prema dnevnom taktu vlasnika pa se ili prilago\u0111avaju takvom agresivnom egzistencijalnom neprofesionalizmu ili odlaze iz te profesije u glasnogovornike i sli\u010dno. Zbog poplave nekvalitete u formi i sadr\u017eaju novina, sve je te\u017ee mladima zajam\u010diti novinarstvo kao profesiju koja ima dignitet i integritet.<\/p>\n

Vikanje do neba<\/p>\n

Kakve su \u0161anse da se kvalitetno novinarstvo i kvalitetno novinstvo izvu\u010de iz slijepe ulice? Na to je odgovor dao Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva. \u201cSve je te\u017ee biti novinar i nije perspektivno. To nije vi\u0161e zanimanje koje bi dobrohotnik preporu\u010dio bilo kome, posebno ne vlastitoj djeci. Bez obzira na svakodnevni stres kojem su novinari tradicionalno izlo\u017eeni, bez obzira na politi\u010dke lomove, na pritiske i cenzuru koje je na\u0161a zgusnuta povijest znala sa sobom donositi, bio je to svojedobno i dru\u0161tveno vrijedan i u dru\u0161tvu cijenjen posao, pa \u010dak i gospodski i moglo se od njega solidno \u017eivjeti.<\/p>\n

To se mijenja nagore. Ne samo u nas nego i drugdje u Europi novinarska radna mjesta osjetno su nesigurnija no u ve\u0107ini drugih djelatnosti, pla\u0107e se srozavaju i nije sigurno kad \u0107e i ho\u0107e li sti\u0107i. Najvi\u0161e je ugro\u017eeno novinstvo zbog rasta onlinea koje ipak nigdje ne mo\u017ee donijeti ni izdaleka toliki prihod kao prodaja novina.<\/p>\n

Posebno kod nas nerijetko su medije vlasni\u010dki preuzeli sva\u0161tarski nadritajkuni koji o medijima i novinarstvu ni\u0161ta ne znaju, ali ih ho\u0107e koristiti za kriminalnu mulja\u017eu koja se rijetko procesuira i koja se u Hrvatskoj sve ove 24 godine prikazuje kao neko poduzetni\u0161tvo, u stvari prvobitna akumulacija kapitala s devizom: samo za sebe, pogubno za sve oko sebe.<\/p>\n

Za kvalitetno novinarstvo i novinstvo osnovni su preduvjeti slobodno, neovisno i profesionalno uredni\u0161tvo i slobodni, neovisni i profesionalni novinari. To je uvijek bilo osnovno i bit \u0107e osnovno ako je o novinarstvu rije\u010d. I novinarska etika od \u010dijih se dana\u0161njih pravila ne mo\u017ee previ\u0161e odstupati a da izmijenjena pravila ne postanu svoja suprotnost. Ako ho\u0107e kvalitetno novinarstvo, vlasnik i uprava trebali bi za njega osigurati normalne financijske uvjete.<\/p>\n

Ono istodobno zaista treba biti i koliko je god mogu\u0107e atraktivno – i gledano i \u010ditano da bi ga se moglo platiti. A struka? Treba vikati do neba kako bi podr\u017eala kvalitetne novinare i novinarstvo. Treba i trenirati mlade novinarke i novinare koji danas u novinarstvo ulaze bez ikakvih mentora. Ali, to trebaju zajedno raditi novinarski fakulteti, medijske ku\u0107e i profesionalna organizacija.\u201d<\/p>\n

\u00a0Slobodna Dalmacija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gospodari novina ne \u017eele odrasle profesionalne novinare, ve\u0107 samo mlade i neiskusne koje mogu manipulirati tako da se osjete va\u017enima u glamuru efemernosti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-142706","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142706","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=142706"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142706\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=142706"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=142706"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=142706"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}