{"id":142211,"date":"2014-04-03T08:09:37","date_gmt":"2014-04-03T06:09:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=142211"},"modified":"2014-04-02T23:17:07","modified_gmt":"2014-04-02T21:17:07","slug":"kapitalizam-kao-sudbina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/04\/03\/kapitalizam-kao-sudbina\/","title":{"rendered":"Kapitalizam kao sudbina?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>\u201cKapitalizam je kriv za sve.\u201d \u201cTo \u0161to se u nas doga\u0111a nije kapitalizam!\u201d Nisu li to dvije parole koje, paradoksalno, daju vlastodr\u0161cima i dalje mirno spavati? Ljubav prema paradoksima u dru\u0161tvu uni\u0161tenog dijalekti\u010dkog mi\u0161ljenja ovdje stalno primje\u0107ujemo, pa je istaknimo i na ovome primjeru neuspjelih totalizacija. Jer, ako je za sve kriv kapitalizam kao svjetski proces, tko su na\u0161e lokalne vlasti da se tom oprirodnjenju dru\u0161tvenosti suprotstavljaju? Ta znamo iz nastave formalne logike da onaj tko dokazuje sve, ne dokazuje ni\u0161ta. S druge strane, ako ovo tu nije normalno u\u010de\u0161\u0107e u kapitalizmu kao svjetskom procesu, tko su na\u0161e vlasti da ne bi trebale, pa onda i \u017eeljele, normalizaciju upravo toga \u0161to navodno nedostaje? Logika paradoksa tako skon\u010dava \u010dim je otvorena. Ispada da \u0161to god izabrali, vlast mora promicati neoliberalnu globalizaciju. Jedina gre\u0161ka u ovoj logici, a ona je, rekli bismo kada bismo vjerovali u anti\u010dku sudbinu, sudbinska, sastoji se u tome \u0161to neoliberalna globalizacija nije neizbje\u017ena! No to ne pi\u0161e u ud\u017ebenicima logike, osim onoga Gaje Petrovi\u0107a, koji je dobrano zaboravljen.<\/p>\n

U bezbitnom vremenu biti zamjenjuju pojave. I jo\u0161 gore. Postmoderna zbrka htjela je te pojave proglasiti bitima. Jer kada morate postpoliti\u010dko stanje proglasiti jedinom mogu\u0107om, pa onda i po\u017eeljnom politikom u dr\u017eavi, bilo bi dobro politiku istine (koju sada kao emfati\u010dku mo\u017eemo ostaviti filozofima, ako takvi nakon \u201creforme\u201d univerziteta jo\u0161 postoje) zamijeniti relativisti\u010dkim izu\u010davanjem percepcije istine. Svugdje, a naro\u010dito u politici. Eto otkuda sva ona sila \u201cispitivanja javnog mnijenja\u201d, koja naru\u010diocima vra\u0107aju sliku u ogledalu njihove vlastite potrebitosti. Ovo bi, usput govore\u0107i, mogla biti i radna definicija mainstream medija u dru\u0161tvima propadaju\u0107e javnosti, gdje voditelji tzv. informativnih emisija ne moraju vijesti po\u010dinjati pozdravom vladi, parlamentu i predsjedniku, pa da svejedno svi znaju kako su im te adrese prva briga i onkraj trenutnih obna\u0161atelja tih funkcija.<\/p>\n

Tamo gdje tradicija kritike svakodnevnog \u017eivota jo\u0161 nije sasvim uni\u0161tena, mogu\u0107a su dru\u0161tvena istra\u017eivanja na temu odnosa stanovni\u0161tva\/gra\u0111anstva spram kapitalizma kao takvog. Ne i u nas sada. Tu se o tome, rekli smo na po\u010detku, samo (pre)osebujno spekulira. O rezultatima jednog takvog istra\u017eivanja u Francuskoj mogli smo se ovih dana informirati u \u201cL\u2019Humanit\u00e9u\u201d, pod dugim naslovom \u201cIako ocijenjen u vrlo negativnom svjetlu, kapitalizam se ne dr\u017ei odgovornim za nevolje u svakodnevnom \u017eivotu\u201d. U \u010dlanku nas analiti\u010dar tamo\u0161njeg javnog mnijenja Fran\u00e7ois Miquet-Marty informira o rezultatima istra\u017eivanja po kojima su i gra\u0111ani Francuske skloni paradoksima. Zao\u0161trenost krize, koja je ve\u0107 (oduvijek) i dru\u0161tvena, a ne samo financijska i ekonomska, dovela je u posljednjih pet-\u0161est godina do rasta popularnosti Lijeve fronte (Front de Gauche) na 11 posto. Da kapitalizam ne funkcionira dobro, preciznije da on u cjelini i kao takav ima \u201cnegativni imid\u017e\u201d, nije tamo nikakva novost. Novi su samo razmjeri razo\u010daranja, jer je tako 2009. mislilo 69 posto ispitanih, a sada misli njih \u010dak 80 posto. No kako onda objasniti da premo\u0107nu ve\u0107inu u politi\u010dkom dru\u0161tvu, koje nije sasvim nedemokratsko, nemaju antikapitalisti\u010dke i prosindikalne snage? Odgovor na ovo pitanje daje nastavak istra\u017eivanja, u kojem je jasno da usprkos negativnom do\u017eivljaju kapitalizma kako on danas funkcionira, ve\u0107ina ipak nije sklona radikalno ga dovesti u pitanje. Kada se trebaju odlu\u010diti o svojstvima kapitalizma po va\u017enosti, na prvo mjesto dolazi odgovor kako je on sinonim za \u201cslobodnu inicijativu i stvarala\u0161tvo\u201d (66 posto). Tek nakon toga slijedi ra\u0161ireno jasno svojstvo da je to sistem distributivne nepravde, u kojem je \u201cakumulacija bogatstva u rukama malog broja ljudi\u201d (to je 2005. mislilo 45 posto ispitanih, a sada vjerojatno i puno vi\u0161e njih). O\u010dito, ljudi su masovno nezadovoljni stanjem u kojem je kapitalizam trenutno. No svim protestima usprkos, barem u Francuskoj, ne \u017eure da iza\u0111u iz ku\u0107e u plamenu. Prije pitaju kakvo je vrijeme vani, pada li ki\u0161a i ho\u0107e li biti sunca, ako ovaj sistem odlu\u010de napustiti.<\/p>\n

Pitanje o cijeni upu\u0161tanja u alternativna rje\u0161enja nije dakle prisutno samo u maloj tranziciji, onoj zemalja koje su socijalizam, \u0161to nominalno \u0161to stvarno, ve\u0107 imale. Ustvari, kada malo poslo\u017eimo kockice proteklih dekada, nije li antikomunizam, sada ra\u0161iren posvuda, na po\u010detku kraja bio izvozni proizvod prvenstveno zapadnog uma? Koji je uspio od Zapada i Istoka, a ne samo od Jugoslavije, napraviti prostore biv\u0161ih dru\u0161tava? Zato je danas mogu\u0107e da ve\u0107ina u Francuskoj do\u017eivljava sebe deklasiranima, \u0161to stvarno, a \u0161to potencijalno. I da ta deklasiranost proizvodi ne masovnu radikalizaciju protiv klasnog dru\u0161tva, ve\u0107 samo masovni strah i nadu da \u0107e barem svoj sada\u0161nji polo\u017eaj ve\u0107ina sa\u010duvati. I eto paradoksa: u dru\u0161tvu koje tako reklamira rizik i odva\u017enost (naravno, kada je poslovnost u pitanju), ve\u0107ina ne bi riskirala (u razlici, koliko ona jo\u0161 postoji, izme\u0111u poslovnog i \u017eivotnog)! I ba\u0161 tako, ne slu\u0161aju\u0107i vladaju\u0107u ideologiju, ona postoje\u0107e poku\u0161ava sa\u010duvati.<\/p>\n

Ovdje bismo se mogli sjetiti svojedobne optu\u017ebe jugoslavenske radni\u010dke klase od strane funkcionalisti\u010dkih sociologa 1980-ih u nas, Josipa \u017dupanova prije svih, zbog trulog koaliranja s vladaju\u0107ima, koji ih (zbog retrogradnog partijskog monopola, tada se vjerovalo) vuku u propast. Ne\u0161to sli\u010dno, u kontekstu koji jest promijenjen, ali ne apsolutno (promijenjene su dr\u017eave i stranke, ali ne i neoliberalna perspektiva), ovih dana tvrdi mla\u0111i slovenski ekonomist i filozof Branko Bembi\u010d. On u predavanju \u201cSlovenska bur\u017eoazija izme\u0111u dvije du\u017eni\u010dke krize\u201d nastavlja s, ovdje nikada jakom, analizom klasne strukture tranzicijskog dru\u0161tva, te tvrdi da su se dru\u0161tvene sile kojih je uloga u samoupravnom socijalizmu bila da ja\u010daju uvo\u0111enje tr\u017ei\u0161nog mehanizma i koje su zagovarale ja\u010danje republi\u010dkih privreda, sada konsolidirale. Nekada\u0161nji socijalisti\u010dki menad\u017ement, uz ustupke raznim drugim grupacijama, sada je postao nacionalnom bur\u017eoazijom. U vremenu prije zadnje krize ta je novokomponirana bur\u017eoazija, barem u Sloveniji, poku\u0161avala zajedno s radni\u010dkom klasom oblikovati neki \u201cnacionalni interes\u201d u \u0161irim procesima integracije. No taj je \u201ckonsenzus\u201d zadnjom du\u017eni\u010dkom krizom napokon razvrgnut.<\/p>\n

Vratimo li se francuskom istra\u017eiva\u010du, njegova glavna teza je da njegovi ispitanici u ve\u0107ini ne smatraju kapitalizam kao takav odgovornim za nevolje u svome svakida\u0161njem \u017eivotu. Oni, a tu se misli na pripadnike svih slojeva, radije zbog svoje dru\u0161tvene patnje pau\u0161alno optu\u017euju svoje nadre\u0111ene na poslu, koji ne misle na svoje radnike, pokvarenjake od formata koji uni\u0161tavaju dru\u0161tvo zbog svojih egoisti\u010dnih plja\u010dka\u0161kih interesa. Susjede koji se, jednom bez posla, ne trude na\u0107i novi. Strance koji dolaze u\u017eivati beneficije ovda\u0161njih javnih servisa itd. Vo\u0111e krupnog businessa, ali ne i male poduzetnike iz susjedstva, \u010dija se destruktivnost razlikuje samo po obimu. Prigovori su dakle moralisti\u010dki i individualisti\u010dki, radije nego sistemski.<\/p>\n

Jezikom koji je uspje\u0161no potisnut, mo\u017eemo re\u0107i kako je klasna svijest proletarijata, bez obzira na evidentno pogor\u0161anje njegova polo\u017eaja (ili ba\u0161 zbog toga) i na kratkoro\u010dne uspjehe pobuna, u EU-u ponovno bur\u017eoazirana. Pogospo\u0111ena. Barem u ispitivanju javnog mnijenja. U nas toliko uspje\u0161no da to nije ni temom. Pa ipak, to ne mo\u017ee ukinuti politiku istine.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Klasna svijest proletarijata, bez obzira na evidentno pogor\u0161anje njegova polo\u017eaja (ili ba\u0161 zbog toga) i na kratkoro\u010dne uspjehe pobuna, u EU-u je ponovno bur\u017eoazirana…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-142211","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142211","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=142211"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142211\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=142211"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=142211"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=142211"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}