{"id":141795,"date":"2014-03-29T09:59:52","date_gmt":"2014-03-29T08:59:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=141795"},"modified":"2014-03-29T09:59:52","modified_gmt":"2014-03-29T08:59:52","slug":"aktivizam-je-pitanje-stava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/29\/aktivizam-je-pitanje-stava\/","title":{"rendered":"Aktivizam je pitanje stava"},"content":{"rendered":"

Autor: Andreja \u017dap\u010di\u0107 (gong.hr)<\/strong><\/p>\n

“Dobra ekonomija” ili neoliberalna podvala aktivizmu, za\u0161to u Hrvatskoj nema vi\u0161e dru\u0161tvenih poduzetnika i ho\u0107e li ih s obzirom na izostanak jednih, a vi\u0161ak drugih propisa uop\u0107e i biti, kome treba oko 50.000 udruga te jesu li one i kako promijenile hrvatsko dru\u0161tvo \u2013 samo je dio pitanja na koje su Andreja \u017dap\u010di\u0107 i gong.hr potra\u017eili odgovore u razgovoru s Marinom \u0160krabalo, dugogodi\u0161njom aktivisticom civilnoga dru\u0161tva i jednom od koordinatorica Platforme 112. Razgovor prenosimo u cijelosti.<\/p>\n

\"\"<\/a>U posljednje vrijeme \u010desto se govori o socijalnom i\/ili dru\u0161tvenom poduzetni\u0161tvu, no s obzirom da je u Hrvatskoj za \u0161ire gra\u0111anstvo rije\u010d o relativno novijoj “pojavi” – o \u010demu se tu zapravo radi?<\/strong><\/p>\n

U na\u0161em jeziku se “socijalno” \u010desto referira na pitanja za\u0161tite od rizika siroma\u0161tva te isklju\u010divanja u dru\u0161tvu i to u u\u017eem smislu kao mjerama namijenjenima za\u0161titi naj\u010de\u0161\u0107e egzistencijalno ugro\u017eenih osoba dok bi “dru\u0161tveno” zna\u010dilo da je fokus na stvaranju nekih vrijednosti, koje su dobre za cijelo dru\u0161tvo i za dru\u0161tvene odnose, dakle, rije\u010d je o \u0161irem shva\u0107anju dru\u0161tvene pravednosti. Kad govorimo o dru\u0161tvenom poduzetni\u0161tvu, tu su zapravo namjerodavniji ljudi koji se njime bave da ka\u017eu kako oni vide dru\u0161tveno poduzetni\u0161tvo, a ja osobno moram re\u0107i da se moj stav jako promijenio u posljednjih 15 godina jer sam imala velike predrasude prema dru\u0161tvenom poduzetni\u0161tvu.<\/p>\n

Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n

Smatrala sam da je to jedna neoliberalna podvala aktivizmu, naime, sje\u0107am se kad sam 90-ih bila u jednoj me\u0111unarodnoj mre\u017ei aktivista u Ju\u017enoj Africi i dva dana smo se sva\u0111ali oko toga je li bitniji aktivizam ili dru\u0161tveno poduzetni\u0161tvo. Ja sam bila u radikalnoj grupi Latinoamerikanaca, Zimbabveanaca, Indijki koje su radile s najamnim radnicima kojima su oduzeta prava slobodnoga rada i mi smo se jako \u017eestili protiv Amerikanaca, Francuza, opet Indijaca, Pakistanaca koji su navijali za dru\u0161tveno poduzetni\u0161tvo. Tada sam smatrala da je to prevara, “uvaljivanje” logike poslovnog sektora slobodnom samoorganiziranom aktivisti\u010dkom djelovanju i prisiljavanje svih nas da po\u010dnemo tr\u017ei\u0161no razmi\u0161ljati i mo\u017eda bismo mogli obnoviti neka od tih promi\u0161ljanja.<\/p>\n

\u0160to je utjecalo na promjenu stava?<\/strong><\/p>\n

Pa kad gledamo \u0161to je dru\u0161tveno poduzetni\u0161tvo \u2013 to je primjena svih mogu\u0107ih metoda koje proistje\u010du iz organiziranja poslovanja za postizanje dru\u0161tveno korisnih ciljeva, dakle metode su poslovne, a ciljevi su dru\u0161tveni. Mo\u017eemo re\u0107i da je to svaki oblik djelovanja u nekim tr\u017ei\u0161nim uvjetima transakcija i proizvodnje tako da su oni od po\u010detka do kraja pro\u017eeti ciljevima stvaranja dodne vrijednosti ne za privatnu korist onih koji organiziraju tu proizvodnju, nego za korist jednog kolektiva onih koji su uklju\u010deni u proces proizvodnje i razmjene i \u0161ire zajednice. Pritom je neodvojivo pitanje dru\u0161tvene okoline i okoli\u0161a, a mo\u017eemo to nazvati dru\u0161tveno i ekolo\u0161ki osvije\u0161teno poduzetni\u0161tvo ili ga mo\u017eemo ozna\u010diti kao poslovno osvije\u0161teni rad na dru\u0161tvenim promjenama.<\/p>\n

Va\u017ean element u pri\u010di su i demokratski procesi odlu\u010divanja.<\/strong><\/p>\n

Apsolutno. Imamo nekoliko va\u017enih na\u010dela koji su naj\u010de\u0161\u0107e kao tradicionalna primjenjena u zadrugarstvu jer su zadruge konsolidirani oblik dru\u0161tvenog poduzetni\u0161tva i dru\u0161tvene ekonomije temeljene na balansu izme\u0111u individualnog i kolektivnog. Dakle, glavni kriteriji su demokratski procesi i unutarnja organizacija dono\u0161enja odluka, definiranje ciljeva i svrhe poslovanja s obzirom na korist i o\u010dekivane primarno pozitivne posljedice na zajednicu i pojedinca te okoli\u0161, kao i na\u010din raspore\u0111ivanja vi\u0161ka prihoda u smislu da ga se raspodjeljuje kroz demokratske procedure i preusmjerava u korist zajednice.<\/p>\n

Postoji, dakle, razlika u odnosu na dru\u0161tveno odgovorno poslovanje \u010dija je \u010desto karakteristika primarno nastojati izbje\u0107i negativne posljedice, me\u0111utim, kakvi modeli postoje kod dru\u0161tvenog poduzetni\u0161tva jer to ne mora biti “\u010dista” pri\u010da.<\/strong><\/p>\n

Mogu\u0107i su omjeri \u0161to \u010desto ima dosta dru\u0161tvenih poduze\u0107a, primjerice, 25 posto ide vlasnicima sredstava za proizvodnju, a ostalih 75 posto ide u reinvestiranje s tim da ako imate demokratske procese i zadruge, tada se tu ne radi o jednoj osobi koja je vlasnik, nego je rije\u010d o kolektivu.<\/p>\n

Me\u0111utim, zadruge kod nas imaju prili\u010dno negativnu konotaciju.<\/strong><\/p>\n

One su, iako tradicionalne, do\u017eivjele kod nas jednu povijesnu marginalizaciju i rekla bih \u010dak klevetu zbog prisilnog udru\u017eivanja u zadruge nakon Drugog svjetskog rata i ostao je taj neki krimen zadrugarstva kao prisilnog modela koji zapravo uop\u0107e nije takav, ve\u0107 je su\u0161ta suprotnost i zadruge su uspjele pre\u017eivjeti i \u017eivotariti u tranziciji. Njih se dr\u017eavno poti\u010de i to vezano uz rad branitelja i osoba s invaliditetom gdje postoji socijalna intervencija, ali \u010dini mi se bez adekvatne podr\u0161ke koja bi zna\u010dila i podr\u0161ku razvoju poslovanja te plasmana na tr\u017ei\u0161te pa je upitno koliko su se mogli tr\u017ei\u0161no pozicionirati.<\/p>\n

Prepoznaje li Hrvatska potencijal socijalnog poduzetni\u0161tva i slijedi li primjere dobre prakse iz Europske unije?<\/strong><\/p>\n

Imamo ogromno vrludanje oko nerazumijevanja neprofitnog djelovanja i neprofitnog samofinanciranja organizacija civilnoga dru\u0161tva, naime, govorimo o udrugama, o ustanovama, a nakladni\u0161tvo nam je nerazvijeno. Nama su svi oblici neprofitnih organizacija jo\u0161 uvijek u\u017easno orijentirani na dr\u017eavu, to jest na financiranje iz javnog sektora koji se buni da mu je to teret, om\u010da oko vrata, ali s druge strane ne uspijevaju izna\u0107i poticaje koji bi imali smisla za kori\u0161tenje drugih izvora financiranja. To je samofinanciranje kroz privre\u0111ivanje ili poticanje privatne filantropije \u2013 gra\u0111anske ili korporativne. S jedne strane imamo Nacionalnu zakladu ta razvoj civilnog dru\u0161tva, koja sad ve\u0107 dobrih 10 godina koliko postoje institucionalne potpore, uvjetuje organizacijama civilnoga dru\u0161tva da moraju razviti programe samofinanciranja zbog \u010dega su se i mnoge aktivisti\u010dke organizacije \u010desto bunile.<\/p>\n

U \u010demu je bio problem?<\/strong><\/p>\n

Pa ne\u0107emo valjda sada uz sve drugo \u0161to radimo, sad jo\u0161 otvarati i slasti\u010darnu ili pekaru, ili se baviti masa\u017eom da bi samofinancirali ono \u0161to radimo … takvi su bili otprilike prigovori jer je to za mnoge organizacije bilo nakaradno, a to su \u010desto tra\u017eili me\u0111unarodni donatori. No, s druge strane, mora se re\u0107i da su se kroz neke programe iznjedrila neka inteligentna rje\u0161enja koja su komplementarna s temeljnom misijom organizacije ili joj barem ne smetaju.<\/p>\n

Kakva je, dakle, situacija u Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n

Imamo entuzijaste, neku tradiciju i dr\u017eavu odnosno razli\u010dite inicijative unutar dr\u017eave koje su vrlo \u010desto me\u0111usobno neuskla\u0111ene i nekoliko aktera koji pitanje socijalnog poduzetni\u0161tva ve\u0107 godinama poku\u0161avaju staviti na red. Nemojmo zaboraviti, imamo i ljude u poslovnom sektoru koji tako\u0111er poku\u0161avaju promovirati ideju dru\u0161tveno odgovornog poslovanja kao jednog ipak druga\u010dijeg, naprednog i boljeg modela, ali koji isto ne\u0107e za\u017eivjeti ako nemamo dr\u017eavne poticaje. Dr\u017eava na to reagira kad do\u0111e neki projekt, ali ni\u0161ta kontinuirano i ne mo\u017eemo govoriti o strate\u0161koj orijentaciji dr\u017eave, nego o reaktivnosti na interese civilnoga dru\u0161tva s jedne strane te Europske unije, koja ima svoje programe za razvoj socijalnog poduzetni\u0161tva koja o\u010dekuje od dr\u017eava da imaju neke svoje podloge.<\/p>\n

Takva bi podloga u Hrvatskoj trebala biti Strategija razvoja socijalnog poduzetni\u0161tva, no gdje je ona? Radna skupina, \u010dija ste i Vi \u010dlanica, osnovana je sredinom pro\u0161le godine, odr\u017eavani su neki sastanci, odre\u0111eni nacrt postoji, ali ona jo\u0161 nije predstavljena javnosti. Dodu\u0161e, prema posljednjim informacijama iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava kao koordinatora za njezinu izradu, Strategija je krajem velja\u010de kona\u010dno trebala biti “vani” da bi potom u drugoj polovici o\u017eujka uslijedila javna rasprava, i to ne samo u Zagrebu, nego i na regionalnoj razini. No, danas je 28., velja\u010da je gotova, a nje nema, k tome \u2013 poznavaju\u0107i hrvatsko iskustvo sa strategijama \u2013 \u0161to se uop\u0107e mo\u017ee o\u010dekivati?<\/strong><\/p>\n

Da, ona bi trebala uskoro biti vani i da, u Hrvatskoj kad se donose strategije, na\u017ealost, velika je \u0161ansa da je rije\u010d o deklaratornom dokumentu, koji ako iza sebe nema politi\u010dku volju i ako nije vezan uz neke instrumente financiranja te konkretne akcijske planove, koji su opet uvjetovani nekim drugim procesima, onda ona mo\u017ee visjeti u zraku. U ovom slu\u010daju, ona je ipak bitna jer je Ministarstvo rada predalo svoj plan za povla\u010denje sredstava iz Europskog socijalnog fonda, no mi taj program u Radnoj skupini nismo vidjeli premda nas uvjeravaju da nema razloga za brigu i nadajmo se da su ta dva dokumenta uskla\u0111ena.<\/p>\n

Koja su strate\u0161ka podru\u010dja Strategije i koja su otvorena pitanja?<\/strong><\/p>\n

Ona ima nekoliko strate\u0161kih podru\u010dja: institucionalni i zakonski okvir za razvoj socijalnog poduzetni\u0161tva, financiranje socijalnog poduzetni\u0161tva, obrazovanje za socijalno poduzetni\u0161tvo te vidljivost i osvje\u0161tavanje javnosti o socijalnom poduzetni\u0161tvu. Ono \u0161to je jako va\u017eno jest pitanje da li i\u0107i u stvaranje novog pravnog subjekta koji bi se zvao socijalno poduze\u0107e ili nekako druga\u010dije definirati status socijalnih ili dru\u0161tvenih poduzetnika.<\/p>\n

\u0160to je predlo\u017eeno?<\/strong><\/p>\n

Nakon duge rasprave, Radna se skupina usuglasila da bi trebalo i\u0107i jako liberalno i otvoreno kako ne bi unaprijed postojale restrikcije za budu\u0107u praksu jer socijalno poduzetni\u0161tvo je dru\u0161tvena i ekonomska praksa, a tek onda “ku\u0107ica” i nekakva organizacija. U tom smislu, prijedlog je bio da se definiraju kriteriji temeljem kojih \u0107e biti mogu\u0107e prepoznati pojedince, obrte, umjetni\u010dke organizacije, udruge, zadruge, ustanove, poduze\u0107a, dioni\u010dka dru\u0161tva … da djeluju u skladu s na\u010delima socijalnog poduzetni\u0161tva i tada mogu dobiti neku vrstu certifikata.<\/p>\n

I to ne trajnog, nego za odre\u0111eno razdoblje, primjerice trogodi\u0161nje razdoblje zato jer to nekako korespondira s poslovnim planovima i da oni onda mogu u\u0107i u evidenciju ili registar i temeljem dobivenih certifikata imaju druga\u010diji tretman u razli\u010ditim sustavima, primjerice javnoj nabavi i pristupu financijskom tr\u017ei\u0161tu. Nadalje, pitanje etiketiranja je va\u017eno i osobno mislim da \u0107e Strategija biti \u0161uplja bude li sve svedeno samo na kampanje i edukacije bilo onih koji to ve\u0107 ionako znaju ili sat, dva u \u0161koli \u2013 od toga ne\u0107e biti ni\u0161ta. Ali ako u\u0111emo u tr\u017ei\u0161na pitanja \u2013 takozvanih eco i social labels \u2013 kako je proizvod nastao, tko ga je radio, otkud su i kako nabavljani materijali, jesu li i kako ti ljudi pla\u0107eni, koji su ciljevi organizacije …<\/p>\n

To su sve sustavi koji vani postoje?<\/strong><\/p>\n

Da, imamo eko i dru\u0161tvene etikete, ako se revidira sustav javne nabave kao \u0161to ga ima Europska unija, ako imamo poticaje za razvoj novih financijskih instrumenata kao \u0161to je Eti\u010dka banka na \u010demu se sada tako\u0111er radi, dru\u0161tveno investicijski fondovi koji garantiraju da \u0107e novac oti\u0107i u dru\u0161tveno odgovorna poduze\u0107a, a mogu\u0107e je uvu\u0107i komercijalne banke kroz Hrvatsku banku za obnovu i razvoj ili da postoji garancijski fond i zadru\u017ene banke.<\/p>\n

Naime, kako da primjerice gospo\u0111e iz Kamenskog, koje nemaju nikakve imovine osim poklonjenih strojeva za \u0161ivanje, do\u0111u do kapitala kako bi nabavile jo\u0161 ma\u0161ina potrebnih za rad da mogu zaposliti vi\u0161e \u017eena i plasirati svoje prozvode na tr\u017ei\u0161te \u0161to zahtijeva ozbiljnu investiciju i u marketing, a za \u0161to trebaju novac. Trebaju nam, dakle, puno osjetljiviji programi za kreditiranje, a da ne budu svi nu\u017eno posve donacijski, nego mje\u0161oviti.<\/p>\n

Da se vratimo na pitanje primjera dobre prakse u EU, a koje se i nadovezuje na to da vani, naime, postoji set razli\u010ditih mjera?<\/strong><\/p>\n

Da, treba nam set specifi\u010dnih dobro povezanih mjera \u0161to je ve\u0107 sve vani razvijeno, postoje razli\u010diti modeli. Nemojmo zaboraviti, socijalno poduzetni\u0161tvo je va\u017ean dio europskog gospodarstva, koji predstavlja oko 10 posto BDP-a i u njemu je zaposleno vi\u0161e od 11 milijuna radnika ili 4,5 posto aktivnog stanovni\u0161tva EU. Jedna \u010detvrtina svih novih poduze\u0107a osnovanih svake godine upravo je socijalno poduze\u0107e.<\/p>\n

U Italiji su ve\u0107ina supermarketa zadruge, poljoprivreda je tako organizirana. Ne trebamo, naravno, preslikavati modele, nego na\u0107i svoje, ali strahujem da sve to ne\u0107e biti mogu\u0107e ako ministri financija, obrta i poduzetni\u0161tva, rada te europskih fondova i regionalnog razvoja ne sjednu za stol i dogovoriti kako \u0107e se napraviti ipak neke mirkotektonske promjene u financijskom sektoru u sustavu dr\u017eavnih potpora i javnih nabava kako bismo razvijali socijalnu ekonomiju.<\/p>\n

Rekli ste da bi trebalo i\u0107i jako liberalno i otvoreno kako ne bi unaprijed postojale restrikcije za budu\u0107u praksu, me\u0111utim, jedna ko\u010dnica upravo prijeti razvoju socijalnog poduzetni\u0161tva u Hrvatskoj. Naime, u Saboru se \u010deka raspravu u prvom \u010ditanju o prijedlogu Zakona o ra\u010dunovodstvu i financijskom poslovanju neprofitnih organizacija na \u010diju se odredbu iz \u010dlanka 33 nedavno po\u017ealilo i vi\u0161e od stotinu udruga, socijalnih zadruga te socijalnih poduze\u0107a. Dodu\u0161e, problem je to koji se vu\u010de jo\u0161 iz javne rasprave u prosincu pro\u0161le godine, a rije\u010d je o odredbi prema kojoj su organizacije ako godi\u0161nje uprihode vi\u0161e od 230.000 kuna, obvezne za potrebe obavljanja gospodarske djelatnosti osnovati trgova\u010dko dru\u0161tvo ili neki drugi oblik udru\u017eivanja koji nije neprofitni. Koji su rizici takve odredbe?<\/strong><\/p>\n

Zakonodavac time valjda smatra da \u0107e sprije\u010diti zloupotrebe neprofitnog statusa i reme\u0107enje tr\u017ei\u0161nih odnosa, jer se ovdje ne razumije da je pitanje \u0161to \u0107e organizacija napraviti s vi\u0161kom prihoda i ho\u0107e li dr\u017eava dobro nadzirati je li tu do\u0161lo do zloupotrebe umjesto koristi cijeloj zajednici. Nastoji se, dakle, sprije\u010diti situacije sa sportskim klubovima, takozvanim neprofitnim organizacijama kao \u0161to su fitness klubovi koji su redom registrirani kao udruge, a nemaju nikakve druge djelatnosti osim treninga po komercijalnim cijenama, niti organiziraju edukacije.<\/p>\n

I tako sada umjesto da imate jednu, vi morate stvoriti dvije organizacije, servisirati ih ra\u010dunovodstveno, pisati izvje\u0161taje za obje, a u nekim slu\u010dajevima se dovijati kako da iz jedne ko\u0161are prebacujete u drugu. Osim toga, podrazumijeva se da \u0107ete ostvarivati profit ako uprihodite vi\u0161e od tih 230.000 kuna pri \u010demu, izme\u0111u ostalog, regulira materiju koja je ve\u0107 regulirana u Zakonu o porezu na dobit. Umjesto toga, treba poja\u010dati inspekcijske slu\u017ebe za neprofitne korisnike, a za \u010diju edukaciju je mogu\u0107e povu\u0107i sredstva iz Europskog socijalnog fonda.<\/p>\n

Je li se na ovom Prijedlogu zakona lomilo ne\u0161to \u0161to bi trebalo rije\u0161iti zapravo Zakonom o udrugama, kojih u Hrvatskoj ima oko 50.000 i rije\u010d je o vrlo \u0161arolikom dru\u0161tvu, koje se \u010desto gleda kao monolitnu cjelinu i sve jednako proziva da s jedne strane gutaju dr\u017eavni novac, a s druge jo\u0161 uvijek da su strani pla\u0107enici?<\/strong><\/p>\n

To je pitanje \u0161to mislimo koliko bi dr\u017eava trebala regulirati sve oblike samoorganiziranja gra\u0111ana, no treba uvesti neka temeljna pravila igre i temeljne obveze jer iz neprofitnog statusa proistje\u010du neke olak\u0161ice. Me\u0111utim, treba nam ta raznolikost jer ako imamo minimalne standarde, a Prijedlog Zakona o ra\u010dunovodstvu i financijskom poslovanju neprofitnih organizacija nudi vrlo visoke standarde vezano uz financijsko izvje\u0161tavanje, ne vidim u \u010demu je problem u broju udruga. To je samo znak da neki ljudi \u017eele ne\u0161to raditi, ali sve te udruge ionako nisu aktivne i ne vidim potrebu za uvo\u0111enjem posebnog reda osim ako je rije\u010d o javnim financijama za \u0161to se stalno i zala\u017eemo pozivaju\u0107i na transparentnost. No, ovdje se jednim udarcem poku\u0161ava rije\u0161iti nekoliko problema, a zapravo se samo stvara jo\u0161 vi\u0161e njih.<\/p>\n

Koliko su organizacije civilnoga dru\u0161tva pridonijele promjenama u dru\u0161tvu i \u0161to biste izdvojili kao najzna\u010dajniji uspjeh?<\/strong><\/p>\n

Civilno dru\u0161tvo jedan je vrlo \u0161irok pojam koji pokriva sve dru\u0161tveno zainteresirane gra\u0111ane od umjetnika, novinara, ljudi koji razgovaraju sa svojim susjedima i s njima ne\u0161to razmjenjuju pa do onih koji djeluju kroz neke organizacije putem kojih su usmjereni na dugotrajniju i intenzivniju aktivnost. Kad je rije\u010d o tom organiziranijem civilnom dru\u0161tvu i kad gledam ovo zadnje razdoblje od 20 godina, za mene osobno je najve\u0107i uspjeh civilnoga dru\u0161tva odr\u017eavanje otpora spram nacionalizma i drugih hegemonijskih i autokratskih oblika djelovanja i nametanja odre\u0111enih re\u017eima. Naime, 90-je obilje\u017eio otpor nacionalizmu, a 2000-te otpor kapitalizmu, tr\u017ei\u0161noj logici i uru\u0161avanju brige za dru\u0161tvo i ekonomiju na korist uskog kruga onih koji na tome mogu profitirati.<\/p>\n

Druga bitna stvar je da je civilno dru\u0161tvo postalo dosta glasno i ne samo da ima prakse otpora, nego i uspijeva utjecati na na\u010din promi\u0161ljanja u javnom prostoru za \u0161to su zainteresirani i novinari koji \u017eele \u010duti njihov glas i mislim da je ta sprega medija i civilnoga dru\u0161tva najva\u017enija. \u010cak i politika u nekoj mjeri ima potrebu davati do znanja da joj je stalo do uklju\u010divanja organizacija civilnoga dru\u0161tva \u0161to je znak pove\u0107anja nekakvog statusa. Me\u0111utim, ne bih rekla da je, osim u podru\u010dju ljudskih prava, naro\u010dito rodne ravnopravnosti i prava nacionalnih manjina, civilno dru\u0161tvo uspjelo “zaraziti” politi\u010dke opcije, ni sadr\u017eajno, a jo\u0161 manje procesno, participativnim na\u010dinom dono\u0161enja odluka. A upravo je ta kultura participativnog dono\u0161enja odluka, koliko god to nekad bilo sporo i ne treba ju glorificirati, tre\u0107i uspjeh civilnoga dru\u0161tva, koje tako\u0111er ovdje karakteriziraju prili\u010dno zdravi odnosi iako smo zbog na\u010dina financiranja, jedni drugima konkurencija.<\/p>\n

No, mnoge, a pogotovo ve\u0107e organizacije civilnoga dru\u0161tva postale su elitisti\u010dke, zatvorene, \u010dini se da su se odvratile od gra\u0111ana i nekada\u0161njeg aktivizma i da ne reagiraju pravodobno na sve doga\u0111aje u dru\u0161tvu. Djeluju kao da su samo zatvorene u svojim projektima koje trebaju napisati i odraditi kako bi pribavile novac potreban za servisiranje i pla\u0107e. I zapravo \u010dini se kao da su ispale izvitoperene nekako sli\u010dno kao \u0161to se spo\u010ditava i politi\u010dkim strankama i sindikatima.<\/strong><\/p>\n

Sla\u017eem se da su velike nacionalne organizacije s dugogodi\u0161njim programom djelovanja i vi\u0161emilijunskim bud\u017eetima dio politi\u010dke i dru\u0161tvene elite i ne \u017eelim to uop\u0107e dovoditi u pitanje, mislim da bi tvrditi suprotno bilo bje\u017eanje od dru\u0161tvene odgovornosti. Struktura zaposlenih, stupanj njihova obrazovanja, \u010dinjenica da su me\u0111u najaktivnijim akterima na tr\u017ei\u0161tu rada i sposobni su brzo na\u0107i posao, imaju tehnokratske vje\u0161tine i znanje stranih jezika, kontakte \u2013 uza sve to, mislim da bilo sramotno tvrditi ne\u0161to drugo. Ali ono \u0161to je va\u017eno jest \u0161to radite s tom pozicijom – da li gradite iste odnose mo\u0107i ili ih poku\u0161avate transformirati, da li druge poku\u0161avate uklju\u010diti ili ih isklju\u010dujete. I da, u dijelu kritike da su velike organizacije odmaknute i ne uvijek uspje\u0161ne u komuniciranju s takozvanim obi\u010dnim gra\u0111anima u klasi\u010dnom smislu, to stoji, ali i ne zna\u010di da su nu\u017eno manje aktivisti\u010dke.<\/p>\n

Nego?<\/strong><\/p>\n

Aktivizam se mo\u017ee doga\u0111ati u lije\u010dni\u010dkoj komori, dru\u0161tvu arhitekata, na tr\u017enici, na brodu, lokalnoj zajednici \u2026 Aktivizam je pitanje stava prema svojoj okolini \u2013 ho\u0107u li kada imam svoje mi\u0161ljenje, to mi\u0161ljenje izre\u0107i i potaknuti druge ljude da mi se pridru\u017ee i ho\u0107u li o institucijama mo\u0107i govoriti istinu. Organizacijski oblici mogu usporiti i smanjiti aktivisti\u010dki potencijal, ali bih, kad je u pitanju Platforma 112 bila optimisti\u010dna jer znamo \u0161to je va\u017eno i imamo brdo zajedni\u010dkih stvari i akcija koje nisu dio nekog projekta, nego \u010dinjenice da smo postali umje\u0161ni u dr\u017eanju kormila.<\/p>\n

S obzirom na sve re\u010deno, kako vidite budu\u0107nost civilnoga dru\u0161tva u Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je ona pozitivna jer imamo razli\u010dite oblike samoorganiziranje, me\u0111u kojima ono koje nije institucionalno i povezano je s participativnim odlu\u010divanjem i direktnom demokracijom prodire u nove organizacije gdje postoji i novi idealizam, a imamo i paradoks da kad se klasi\u010dnim institucijama smra\u010duje, organizacijama civilnoga dru\u0161tva svane \u0161to je mo\u017eda dobro, a mo\u017eda i nije. Naime, \u0161to ljudi imaju manje povjerenja u institucije vlasti, vi\u0161e se okre\u0107u drugim oblicima utjecaja na politi\u010dke i dru\u0161tvene promjene i kroz njih bi onda trebalo do\u0107i ili do rascjepa, ili do preslagivanja i transformacije. No, ono \u0161to je najva\u017enije jest da ljudi osvajaju mo\u0107, koriste ju s drugima i utje\u010du na pobolj\u0161anje kvalitete svojih \u017eivota ostvaruju\u0107i svoje ideale i vrijednosti u praksi.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Aktivizam se mo\u017ee doga\u0111ati u lije\u010dni\u010dkoj komori, dru\u0161tvu arhitekata, na tr\u017enici, na brodu, lokalnoj zajednici \u2026<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-141795","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141795","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=141795"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141795\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=141795"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=141795"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=141795"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}