{"id":141613,"date":"2014-03-27T07:11:59","date_gmt":"2014-03-27T06:11:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=141613"},"modified":"2014-03-27T00:18:29","modified_gmt":"2014-03-26T23:18:29","slug":"kapitalizam-i-negativni-rast","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/27\/kapitalizam-i-negativni-rast\/","title":{"rendered":"Kapitalizam i negativni rast"},"content":{"rendered":"

Autor: John Bellamy Foster\u00a0<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Ve\u0107 je u prvom ulomku svoje knjige Storms of My Grandchildren iz 2009. godine James Hansen, najistaknutiji svjetski znanstveni autoritet po pitanju globalnog zatopljenja, izjavio: “Planet Zemlja, tvorevina, svijet u kojemu se razvila civilizacija, svijet s klimatskim obrascima koje poznajemo i stabilnim obalama, u neposrednoj je opasnosti… Zapanjuju\u0107i je zaklju\u010dak da neprestana eksploatacija svih fosilnih goriva na Zemlji ne ugro\u017eava samo druge milijune vrsta na planetu, nego i opstanak samog \u010dovje\u010danstva – a vremenski horizont kra\u0107i je nego \u0161to smo mislili.1<\/p>\n

Me\u0111utim, u toj svojoj obznani Hansen nije imao na umu samo onaj dio globalne krize okoli\u0161a koji trenutno prijeti planetu, naime klimatske promjene. U novije vrijeme vode\u0107i su znanstvenici (uklju\u010duju\u0107i Hansena) ustvrdili kako postoji devet planetarnih granica koje osiguravaju prostor za funkcioniranje planeta. Tri takve granice ve\u0107 su pre\u0111ene (klimatske promjene, bioraznolikost i ciklus du\u0161ika), dok su druge, kao \u0161to su eksploatacija svje\u017ee vode i pove\u0107anje kiselosti oceana, planetarni rezovi koji su na pomolu. Re\u010deno ekolo\u0161kim rje\u010dnikom, ekonomija je narasla do tolikih razmjera i stupnja zadiranja da je presko\u010dila i planetarne granice te sada razara biogeokemijske cikluse planeta.2<\/p>\n

Tako se gotovo \u010detiri desetlje\u0107a nakon \u0161to je Rimski klub postavio pitanje “granica rasta” taj ekonomski rast, idol modernoga dru\u0161tva, ponovo na\u0161ao pred te\u0161kim izazovom.3 Ono \u0161to je poznato kao “ekonomija negativnog rasta”, a povezuje se osobito s djelom Sergea Latouchea, pojavilo se 2008. godine kao europski intelektualni pokret na povijesnoj konferenciji u Parizu pod nazivom “Negativni ekonomski rast za ekolo\u0161ku odr\u017eivost i dru\u0161tvenu pravi\u010dnost”, i otada nadahnuo revival readikalne ekolo\u0161ke misli, najistaknutiji primjer koje je “Deklaracija o negativnom rastu” objavljena 2010. u Barceloni.<\/p>\n

Prili\u010dna je ironija da se meteorski uspon teorije negativnog rasta (d\u00e9croissance na francuskom) kao koncepta poklopio tijekom posljednjih triju godina s ponovnom pojavom ekonomske krize i stagnacijom golemih razmjera, kakvoj nismo svjedo\u010dili jo\u0161 od 30-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Koncept negativnog rasta stoga nas prisiljava da se suo\u010dimo sa sljede\u0107im pitanjima: je li negativni rast izvediv u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu tipa “rasti ili umri” – i ako nije, \u0161to nam to govori o tranziciji u neko novo dru\u0161tvo?<\/p>\n

Prema mre\u017enoj stranici Europskog projekta za negativni rast, “negativni rast podrazumijeva ideju dobrovoljnog smanjenja veli\u010dine ekonomskog sustava, \u0161to uklju\u010duje i smanjenje BDP-a.”4 Rije\u010d “dobrovoljno” tu stavlja naglasak na voluntaristi\u010dka rje\u0161enja – iako ona u europskoj koncepciji nisu tako individualisti\u010dka i neplanirana kao \u0161to je to slu\u010daj s pokretom za “dobrovoljnu jednostavnost \u017eivljenja” u SAD-u, gdje pojedinci (obi\u010dno dobrostoje\u0107i) naprosto odlu\u010de iza\u0107i iz tr\u017ei\u0161nog modela visoke razine potro\u0161nje. Za Latouchea koncept “negativnog rasta” zna\u010di velike dru\u0161tvene promjene: radikalan pomak s rasta kao glavnog cilja moderne ekonomije na njegovu suprotnost (kontrakciju, ekonomsko usporavanje).<\/p>\n

U osnovi tog pokreta nalazi se pretpostavka da se obe\u0107anje zelene tehnologije pokazalo la\u017enim kao rje\u0161enje za planetarnu ekolo\u0161ku krizu. To se mo\u017ee pripisati takozvanom Jevonsovu paradoksu, prema kojemu ve\u0107a u\u010dinkovitost u uporabi energije i resursa ne dovodi do njihova o\u010duvanja, nego do ve\u0107eg ekonomskog rasta, a time i do pove\u0107anog pritiska na okoli\u0161.5 Neizbje\u017ean zaklju\u010dak – koji se povezuje sa \u0161irokim spektrom politi\u010dko-ekonomskih i ekolo\u0161kih mislilaca, a ne samo s onima koji neposredno sudjeluju u Europskom projektu za negativni rast – jest taj da treba do\u0107i do drasti\u010dne promjene u ekonomskim trendovima koji su na snazi jo\u0161 od Industrijske revolucije. Kako je to formulirao marksisti\u010dki ekonomist Paul Sweezy prije vi\u0161e od dvaju desetlje\u0107a: “Budu\u0107i da nema na\u010dina da se pove\u0107a kapacitet okoli\u0161a za podno\u0161enje tereta [ekonomskog i demografskog] koji mu se name\u0107u, slijedi da prilagodba mora do\u0107i u potpunosti s druge strane jednad\u017ebe. A budu\u0107i da je poreme\u0107aj ravnote\u017ee ve\u0107 dosegao opasne razmjere, tako\u0111er slijedi da je za uspjeh klju\u010dno potpuno obrtanje, a ne naprosto usporavanje temeljnih trendova koji su na snazi proteklih nekoliko stolje\u0107a.”6<\/p>\n

Budu\u0107i da su bogate zemlje ve\u0107 pre\u0161le sve ekolo\u0161ke limite, postaje sve o\u010ditije kako doista ne postoji alternativa, kao \u0161to je istaknuo i Sweezy, nego treba obrnuti zahtjeve koje ekonomija postavlja pred okoli\u0161. To odgovara argumentima ekolo\u0161kog ekonomista Hermana Dalyja, koji ve\u0107 dugo inzistira na potrebi uvo\u0111enja ekonomije stabilnog stanja. Daly se u tom gledi\u0161tu nadovezuje na \u010duvenu raspravu Johna Stuarta Milla o “stacionarnom stanju” u njegovim Na\u010delima politi\u010dke ekonomije, gdje se tvrdi da bi se ekonomski cilj dru\u0161tva, kada bi se zaustavila ekonomska ekspanzija (kao \u0161to su to o\u010dekivali klasi\u010dni ekonomisti), prebacio na kvalitativne aspekte \u017eivota umjesto puko kvantitativne ekspanzije.<\/p>\n

Stolje\u0107e nakon Milla je i Lewis Mumford u knjizi The Condition of Man, koja je prvi put objavljena 1944. godine, iznio mi\u0161ljenje kako nije ekolo\u0161ki nu\u017eno samo stacionarno stanje u Millovu smislu, nego bi se ono tako\u0111er trebalo povezati s konceptom “temeljnog komunizma… [koji] na cijelu zajednicu primjenjuje standarde doma\u0107instva”, raspodjeljuju\u0107i “dobra prema potrebi” (gledi\u0161te koje se oslanjalo na Marxa).<\/p>\n

Danas se to priznavanje potrebe za zaustavljanjem ekonomskog rasta u pretjerano razvijenim ekonomijama, pa \u010dak i za njegovim smanjenjem, smatra teorijski zasnovanim na knjizi The Entropy Law and the Economic Process Nicholasa Georgescu-Roegena, koja je uspostavila osnove za modernu ekolo\u0161ku ekonomiju.7<\/p>\n

Negativni rast kao takav ne smatra se stabilnim rje\u0161enjem, \u010dak ni kod njegovih zagovornika, nego rje\u0161enjem koje cilja na smanjenje opsega ekonomije na razinu proizvodnje koja se mo\u017ee trajno odr\u017eavati u stabilnom stanju. To bi moglo zna\u010diti redukciju bogatih ekonomija za \u010dak tre\u0107inu dana\u0161nje razine u procesu koji bi se ustvario svodio na negativno investiranje (budu\u0107i da ne samo da bi se obustavile nove neto investicije, nego bi se nadomje\u0161tao tek dio, a ne sav potro\u0161eni temeljni kapital). Ekonomija stabilnog stanja bi, za razliku od toga, provela zamjensku investiciju, no odrekla bi svake nove neto investicije. Kako to definira Daly, “ekonomija stabilnog stanja” je “ekonomija s konstantnom temeljnom koli\u010dinom ljudi i proizvoda, koja se odr\u017eava na nekoj \u017eeljenoj i dovoljnoj razini putem niskih stopa ekonomske aktivnosti potrebne za njezino odr\u017eavanje, odnosno putem najni\u017eeg izvedivog protoka materije i energije.”8<\/p>\n

Ne treba ni isticati da ni\u0161ta od toga ne bi bilo lako sprovedivo uzmemo li u obzir dana\u0161nju kapitalisti\u010dku ekonomiju. Osobito je Latoucheovo djelo, koje se mo\u017ee smatrati egzemplarnim za Europski projekt za negativni rast, optere\u0107eno proturje\u010djima, koja ne proizlaze iz koncepta negativnog rasta kao takvog, nego iz autorova nastojanja da izbjegne pitanje kapitalizma. To je o\u010dito i u njegovu \u010dlanku The Globe Downshifted iz 2006., gdje je ustvrdio u uvijenom obliku:<\/p>\n

Za neke na radikalnoj ljevici uobi\u010dajeni je odgovor da je problem u kapitalizmu, budu\u0107i da nas on tjera da se vrtimo u krug, uslijed \u010dega smo nesposobni pokrenuti se prema boljem dru\u0161tvu. Je li ekonomska kontrakcija uskladiva s kapitalizmom? To je klju\u010dno pitanje, no takvo na koje je va\u017eno odgovoriti bez pribjegavanja dogmama \u017eelimo li shvatiti koje su stvarne prepreke…<\/p>\n

Eko-kompatibilni kapitalizam zamisliv je u teoriji, no nerealisti\u010dan u praksi. Kapitalizam bi zahtijevao visoku razinu regulacije kako bi se ostvarilo smanjenje na\u0161eg ekolo\u0161kog otiska. Tr\u017ei\u0161ni sustav, kojim dominiraju goleme multinacionalne korporacije, nikada ne\u0107e svojevoljno krenuti vrlim putem eko-kapitalizma…<\/p>\n

Mehanizmi suprotstavljanja mo\u0107i putem mo\u0107i, kakvi su postojali u keynesovsko-fordisti\u010dkim regulacijama socijaldemokratskog doba, zamislivi su i po\u017eeljni. No \u010dini se da se klasna borba slomila. Problem je u sljede\u0107em: kapital je pobijedio…<\/p>\n

Dru\u0161tvo zasnovano na ekonomskoj kontrakciji ne mo\u017ee postojati u vladavini kapitalizma. No kapitalizam je varljivo kratka rije\u010d za dugotrajnu i slo\u017eenu povijest. Kada bismo se rije\u0161ili kapitalista i ukinuli nadni\u010dki rad, monetarni sustav i privatno vlasni\u0161tvo nad sredstvima za proizvodnju, to bi bacilo dru\u0161tvo u kaos. Dovelo bi do terorizma \u0161irokih razmjera… Moramo prona\u0107i drugi put da iza\u0111emo iz razvoja, ekonomizma (vjerovanja u prvenstvo ekonomskih uzroka i \u010dimbenika) i rasta: ali takav koji ne\u0107e zna\u010diti napu\u0161tanje dru\u0161tvenih institucija koje je ta ekonomija anektirala (monetarni sustav, tr\u017ei\u0161ta, \u010dak nadnice), nego njihovo restrukturiranje u skladu s druga\u010dijim na\u010delima.9<\/p>\n

U ovom naizgled pragmati\u010dnom i nedogmatskom stilu Latouche nastoji zacrtati razliku izme\u0111u projekta negativnog rasta i socijalisti\u010dke kritike kapitalizma, i to tako \u0161to: (1) obznanjuje kako je “eko-kompatibilni kapitalizam zamisliv”, barem u teoriji; (2) sugerira da bi keynesovski i takozvani “fordisti\u010dki” pristup regulaciji, povezan sa socijaldemokracijom, mogao – ako je jo\u0161 uvijek izvediv – pripitomiti kapitalizam, guraju\u0107i ga na “vrli put eko-kapitalizma”; i (3) ustraje na tome da cilj negativnog rasta nije razbijanje dijalektike kapitala i nadni\u010dkog rada niti upletanje u privatno vlasni\u0161tvo nad sredstvima za proizvodnju. U svojim drugim radovima Latouche jasno pokazuje da projekt negativnog rasta smatra uskladivim s kontinuiranim procesom valorizacije (odnosno pove\u0107anjem kapitalisti\u010dkih odnosa vrijednosti) i da je sve \u0161to se iole pribli\u017eava su\u0161tinskoj jednakosti izvan na\u0161eg doma\u0161aja.10<\/p>\n

Ono \u0161to Latouche sasvim eksplicitno zagovara u pogledu problema okoli\u0161a jest usvajanje ne\u010dega \u0161to on naziva “reformisti\u010dkim mjerama, \u010dija je na\u010dela [velferisti\u010dke ekonomije] po\u010detkom 20. stolje\u0107a zacrtao liberalni ekonomist Arthur Cecil Pigou [i] koja \u0107e dovesti do revolucije” internaliziraju\u0107i eksterne ekolo\u0161ke trp\u0161kove kapitalisti\u010dke ekonomije.11 Ironija je u tome \u0161to se to stajali\u0161te podudara sa stajali\u0161tem neoklasi\u010dne ekonomske teorije o okoli\u0161u – a razlikuje od radikalnije kritike kakvu \u010desto iznosi ekolo\u0161ka ekonomska teorija, gdje se \u017eestoko napada ideja da se ekolo\u0161ki tro\u0161kovi mogu naprosto internalizirati u sklopu dana\u0161nje kapitalisti\u010dke ekonomije.12<\/p>\n

Kao \u0161to kriti\u010dki primje\u0107uje gr\u010dki filozof Takis Fotopoulos, u aktualnom projektu negativnog rasta “i sama ekolo\u0161ka kriza se spominje kao neki uobi\u010dajeni problem s kojim se ‘\u010dovje\u010danstvo’ suo\u010dava uslijed propadanja okoli\u0161a, pri \u010demu se uop\u0107e ne spominju sve one specifi\u010dno klasne implikacije te krize, odnosno \u010dinjenica da se ekonomske i dru\u0161tvene implikacije ekolo\u0161ke krize prvenstveno pla\u0107aju uni\u0161tenjem \u017eivota i \u017eivotnih uvjeta ni\u017eih dru\u0161tvenih skupina – bilo to u Banglade\u0161u ili u New Orleansu – dok elite i srednje klase daleko manje ispa\u0161taju.”13<\/p>\n

S obzirom na to da je njezina meta apstraktni koncept ekonomskog rasta, a ne konkretna stvarnost akumulacije kapitala, teorija negativnog rasta – u utjecajnom obliku u kojem su je artikulirali Latouche i drugi – nailazi, dakako, na pote\u0161ko\u0107e suo\u010davaju\u0107i se s dana\u0161njom stvarno\u0161\u0107u ekonomske krize\/stagnacije, koja je proizvela razinu nezaposlenosti i ekonomsko uni\u0161tenje kakve nismo vidjeli od 30-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Latouche je i sam napisao 2003. godine kako “ni\u0161ta ne bi bilo gore od ekonomije rasta u kojoj ne bi bilo rasta.”14 No suo\u010deni s kapitalisti\u010dkom ekonomijom uhva\u0107enom u dubokoj strukturalnoj krizi, europski analiti\u010dari negativnog rasta zapravo nemaju mnogo za re\u0107i. Deklaracija o negativnom rastu iz Barcelone samo ka\u017ee: “[T]akozvane antikrizne mjere koje nastoje potaknuti ekonomski rast dugoro\u010dno \u0107e pogor\u0161ati nejednakosti i stanje okoli\u0161a.”15 Ne \u017eele\u0107i zagovarati rast, ali ne \u017eele\u0107i ni raskrstiti s institucijama kapitala – pa \u010dak niti udru\u017eiti se s radnicima, \u010dija je najve\u0107a trenutna potreba zaposlenje – vode\u0107i teoreti\u010dari negativnog rasta neobi\u010dno su tihi u pogledu najve\u0107e ekonomske krize nakon Velike depresije.<\/p>\n

Dodu\u0161e, suo\u010den sa “stvarnim negativnim rastom” tijekom Velike recesije 2008.\/2009. i potrebom za tranzicijom na “odr\u017eivi negativni rast”, poznati ekolo\u0161ki ekonomist Joan Martinez-Alier, koji je nedavno prigrlio filozofiju negativnog rasta, ponudio je palijativ “kratkoro\u010dnog zelenog keynesijanizma ili zelenog New Deala”. Cilj je, kako ka\u017ee, potaknuti ekonomski rast i “zaustaviti porast nezaposlenosti” putem javnih investicija u zelenu tehnologiju i infrastrukturu, \u0161to smatra uskladivim s projektom negativnog rasta dokle god zeleni keynesijanizam ne “postane doktrina trajnog ekonomskog rasta”.16 No kako bi se radni narod trebao uklopiti u tu uglavnom tehnolo\u0161ku strategiju (utemeljenu na idejama energetske u\u010dinkovitosti koje analiti\u010dari negativnog rasta op\u0107enito odbacuju) ostalo je nejasno.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, umjesto da se neposredno bave problemom nezaposlenosti – putem radikalnog programa koji bi ljudima ponudio poslove sa svrhom stvaranja istinske uporabne vrijednosti i na na\u010dine koji bi bili uskladivi s odr\u017eivijim dru\u0161tvom – teoreti\u010dari negativnog rasta radije se zala\u017eu za kra\u0107e radno vrijeme, odvajaju\u0107i “pravo na naknadu za rad od \u010dinjenice zaposlenja” (odnosno zala\u017eu\u0107i se za univerzalan temeljni dohodak). Takve promjene trebale bi omogu\u0107iti ekonomskom sustavu da se reducira i istodobno zajam\u010diti obiteljima dohodak – a da istodobno ostanu netaknute strukture na kojima se zasnivaju akumulacija kapitala i tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

No gledano s kriti\u010dnijeg stajali\u0161ta, te\u0161ko je uvidjeti prakti\u010dnu svrhu kra\u0107eg radnog vremena i zajam\u010denog temeljnog dohotka u navedenim razmjerima druga\u010dije nego kao elemenata u tranziciji prema postkapitalisti\u010dkom (pa \u010dak i socijalisti\u010dkom) dru\u0161tvu. Kako ka\u017ee Marx, za kapital je pravilo sljede\u0107e: “Akumulirajte, akumulirajte! U tome je sav Mojsije i proroci!”17 Raskinuti s institucionalnom osnovom kapitalizma, a to je “zakon vrijednosti”, ili dovesti u pitanje strukturu na kojoj se zasniva eksploatacija radne snage (a oboje bi ugrozilo o\u0161tro skra\u0107ivanje radnog vremena i znatniji zajam\u010deni dohodak) zna\u010di postaviti su\u0161tinska pitanja o promjeni sustava – \u0161to vode\u0107i teoreti\u010dari negativnog rasta trenutno nisu, kako se \u010dini, spremni priznati. \u0160tovi\u0161e, smislen pristup stvaranju novog dru\u0161tva trebao bi ponuditi ne samo dohodak i slobodno vrijeme, nego bi se tako\u0111er trebao pozabaviti ljudskom potrebom za korisnim, kreativnim i neotu\u0111enim radom.<\/p>\n

Jo\u0161 je problemati\u010dnije stajali\u0161te ve\u0107ine aktualnih teoreti\u010dara negativnog rasta prema globalnom Jugu. Kako pi\u0161e Latouche:<\/p>\n

Negativni rast mora se primijeniti na Jug ba\u0161 kao i na Sjever \u017eelimo li ikako zaustaviti dru\u0161tva Juga da navale u slijepu ulicu ekonomije rasta. Dok je jo\u0161 vrijeme, ona se ne bi trebala truditi oko razvoja, nego oko osloba\u0111anja – odstranjivanja prepreka koje ih ometaju u tome da se razviju na druga\u010diji na\u010din… Dru\u0161tva Juga trebaju pobje\u0107i od svoje ekonomske i kulturne ovisnosti o Sjeveru i ponovo otkriti vlastite povijesti – koje su prekinute kolonijalizmom, razvojem i globalizacijom – kako bi etablirala svoje specifi\u010dne kulturne identitete… Ustrajanje na rastu na Jugu, kao da je to jedini izlaz iz bijede koju je rast stvorio, mo\u017ee dovesti samo do jo\u0161 ve\u0107eg pozapadnjenja.18<\/p>\n

Budu\u0107i da mu nedostaje adekvatna teorija imperijalizma, i da nije uspio rije\u0161iti golemi jaz nejednakosti koji razdvaja najbogatije zemlje od najsiroma\u0161nijih, Latouche tako svodi \u010ditavi golemi problem nerazvijenosti na pitanje kulturne autonomije i podre\u0111enosti pozapadnjenom feti\u0161u rasta. Mo\u017eemo to usporediti s daleko argumentiranijim odgovorom Hermana Dalyja, koji pi\u0161e:<\/p>\n

Apsolutno je gubitak vremena, kao i moralno zaostalo, propovijedati doktrine stabilnog stanja nerazvijenim zemljama prije nego \u0161to su razvijene poduzele bilo kakve mjere da smanje bilo porast stanovni\u0161tva, bilo porast svoje potro\u0161nje resursa po glavi stanovnika. Stoga se paradigma stabilnog stanja mora najprije primijeniti u prerazvijenim zemljama… Jedna od glavnih sila koje su nu\u017ene kako bi se prerazvijene zemlje gurnule u smjeru… paradigme stabilnog stanja svakako je gnjev Tre\u0107ega svijeta zbog njihove pretjerane potro\u0161nje… Polazi\u0161te u razvojnoj ekonomiji trebao bi biti “teorem nemogu\u0107nosti”… da je ekonomija masivne potro\u0161nje u ameri\u010dkom stilu nemogu\u0107a za svijet od 4 milijarde ljudi; pa \u010dak i ako bi se to nekim \u010dudom moglo posti\u0107i, svakako bi bilo kratkotrajno.19<\/p>\n

Ideja da se negativni rast kao koncept mo\u017ee primijeniti u bitnome na isti na\u010din na bogate zemlje centra kao i na siroma\u0161ne zemlje periferije predstavlja kategorijalnu pogre\u0161ku, koja proizlazi iz grubog nametanja jedne apstrakcije (negativni rast) na kontekst u kojemu je su\u0161tinski besmislena, kao \u0161to su, na primjer, Haiti ili Mali, pa \u010dak u mnogo \u010demu i Indija. Stvarni problem u pogledu globalne periferije jest kako prevladati imperijalisti\u010dke odnose, transformirati postoje\u0107i na\u010din proizvodnje i stvoriti odr\u017eive i egalitaristi\u010dke proizvodne mogu\u0107nosti. Jasno je da si mnoge zemlje na Jugu koje imaju vrlo nizak dohodak po glavi stanovnika ne mogu priu\u0161titi negativni rast, ali bi im dobro do\u0161la neka vrsta odr\u017eivog razvoja, usmjerena na stvarne potrebe kao \u0161to su dostupnost vode, hrane, zdravstvene skrbi, obrazovanja i sli\u010dno. To zahtijeva radikalan pomak u dru\u0161tvenoj strukturi, dalje od kapitalisti\u010dkih\/imperijalisti\u010dkih proizvodnih odnosa. Znakovito je da se u Latoucheovim itekako popularnim \u010dlancima zemlje kao \u0161to su Kuba, Venezuela i Bolivija prakti\u010dki i ne spominju, a ondje se vode konkretne borbe kako bi se dru\u0161tveni prioriteti premjestili s profita na socijalne potrebe. Kuba je, kako navodi Living Planet Report, jedina zemlja na svijetu s visokom stopom ljudskog razvoja i odr\u017eivim ekolo\u0161kim otiskom.20<\/p>\n

Danas se ne mo\u017ee pore\u0107i da je ekonomski rast glavni pokreta\u010d ekolo\u0161ke degradacije planeta. No zasnovati \u010ditavu analizu na ru\u0161enju nekog apstraktnog “dru\u0161tva rasta” zna\u010di izgubiti svaku povijesnu perspektivu i odbaciti stolje\u0107a dru\u0161tvene znanosti. Koliko god je koncept negativnog rasta vrijedan u ekolo\u0161kom smislu, on mo\u017ee poprimiti istinski smisao jedino kao dio kritike akumulacije kapitala i dio tranzicije u odr\u017eiv, egalitaristi\u010dki i komunalni poredak, odnosno takav u kojemu udru\u017eeni proizvo\u0111a\u010di upravljaju metaboli\u010dkim odnosom prirode i dru\u0161tva u interesu budu\u0107ih pokoljenja i samog planeta (socijalizam\/komunizam kako ga je Marx definirao).21 Ono \u0161to je potrebno jest “ko-revolucionaran pokret”, posudimo li sna\u017ean termin Davida Harveyja, koji \u0107e spojiti tradicionalnu radni\u010dku kritiku kapitala, kritiku imperijalizma, kritike patrijarhata i rasizma te kritiku ekolo\u0161ki destruktivnog rasta (zajedno s odgovaraju\u0107im masovnim pokretima).22<\/p>\n

U op\u0107oj krizi na\u0161eg doba, takav sveobuhvatni ko-revolucionarni pokret je zamisliv. Tu bi cilj bio stvaranje novog poretka, u kojemu valorizacija kapitala vi\u0161e ne bi upravljala dru\u0161tvom. “Socijalizam je koristan”, napisao je E. F. Schumacher u knjizi Small Is Beautiful,i to upravo zbog “mogu\u0107nosti koju nudi za prevladavanje religije ekonomije”, odnosno “suvremenog trenda koji te\u017ei potpunoj kvantifikaciji na ra\u010dun uva\u017eavanja kvalitativnih razlika.”23<\/p>\n

U odr\u017eivom bi poretku ljudi iz bogatijih ekonomija (osobito oni na vrhu ljestvice primanja) trebali nau\u010diti \u017eivjeti s “manje toga” u smislu tr\u017ei\u0161nih proizvoda kako bi smanjili zahtjeve koji se postavljaju pred okoli\u0161 po glavi stanovnika. Istodobno bi zadovoljenje istinskih ljudskih potreba i zahtjevi ekolo\u0161ke odr\u017eivosti mogli postati konstitutivna na\u010dela novog, komunalnijeg poretka koji bi te\u017eio ljudskoj uzajamnosti te dopu\u0161tao kvalitativno pobolj\u0161anje pa \u010dak i obilje.24 Takva strategija – kojom ne bi upravljao slijepi produktivizam – uskladiva je s osiguravanjem dostojnog rada za sve ljude. Ekolo\u0161ka borba, shva\u0107ena na taj na\u010din, mora stremiti ne naprosto negativnom rastu u apstraktnom smislu, nego i konkretnije negativnoj akumulaciji – napu\u0161tanju sustava koji je pode\u0161en tako da poti\u010de akumulaciju kapitala bez kraja. Umjesto toga, trebamo izgraditi novo, ko-revolucionarno dru\u0161tvo, posve\u0107eno zajedni\u010dkim potrebama \u010dovje\u010danstva i planeta.<\/p>\n

__________________________________________<\/p>\n

1. James Hansen, Storms of My Grandchildren (New York: Bloomsbury, 2009.), ix.<\/em><\/address>\n
2. Johan R\u00f6ckstrom i dr., “A Safe Operating Space for Humanity”, Nature 461 (rujan 2009.): 472-75; John Bellamy Foster, Brett Clark i Richard York, The Ecological Rift (New York: Monthly Review Press, 2010.), 13-19.<\/em><\/address>\n
3. Donella Meadows, Dennis H. Meadows, J\u00f8rgen Randers i William W. Behrens III, The Limits to Growth: A Report for the Club of Rome's Project on the Predicament of Mankind (New York: Universe Books, 1972.).<\/em><\/address>\n
4. “What is Degrowth?” http:\/\/degrowth.eu.<\/em><\/address>\n
5. John Bellamy Foster, Brett Clark i Richard York, “Capitalism and the Curse of Energy Efficiency”, Monthly Review 62\/6 (studeni 2010.): 1-12.<\/em><\/address>\n
6. Paul M. Sweezy, “Capitalism and the Environment”, Monthly Review 41\/2 (lipanj 1989.): 6.<\/em><\/address>\n
7. Herman E. Daly, Beyond Growth (Boston: Beacon Press, 1996.), 3-4; John Stuart Mill, Principles of Political Economy (New York: Longmans, Green and Co., 1904.), 452-55; Lewis Mumford, The Condition of Man (New York: Harcourt Brace and Jovanovich, 1973.), 411-12; Nicholas Georgescu-Roegen, The Entropy Law and the Economic Process (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1971.).<\/em><\/address>\n
8. Herman E. Daly, Steady-State Economics (Washington, DC: Island Press, 1991.), 17.<\/em><\/address>\n
9. Serge Latouche, “The Globe Downshifted”, Le Monde Diplomatique (englesko izdanje), 13. sije\u010dnja 2006., http:\/\/mondediplo.com.<\/em><\/address>\n
10. Serge Latouche, “Would the West Actually be Happier with Less?: The World Downscales”, Le Monde Diplomatique (englesko izdanje), 12. prosinca 2003., http:\/\/mondediplo.com; i “Can Democracy Solve All Problems?” International Journal of Inclusive Democracy 1\/3 (svibanj 2005.): 5, http:\/\/inclusivedemocracy.org.<\/em><\/address>\n
11. Latouche, “The Globe Downshifted”.<\/em><\/address>\n
12. Vidi, na primjer: Martin O'Connor, “The Misadventures of Capitalist Nature”, u: isti (ur.), Is Capitalism Sustainable? (New York: Guilford Press, 1994.), 126-33.<\/em><\/address>\n
13. Takis Fotopoulos, “Is Degrowth Compatible with a Market Economy?” The International Journal of Inclusive Democracy 3\/1 (sije\u010danj 2007.), http:\/\/inclusivedemocracy.org.<\/em><\/address>\n
14. Latouche, “Would the West Actually be Happier with Less?”<\/em><\/address>\n
15. “Deklaracija o negativnom rastu, Barcelona 2010.”, Druga me\u0111unarodna konferencija o negativnom ekonomskom rastu u cilju ekolo\u0161ke odr\u017eivosti i socijalne jednakosti, 28-29. o\u017eujka 2010., Barcelona, http:\/\/degrowth.eu.<\/em><\/address>\n
16. Joan Martinez-Alier, “Herman Daly Festschrift: Socially Sustainable Economic Degrowth” 9. listopada 2009., http:\/\/eoearth.org.<\/em><\/address>\n
17. Karl Marx, Kapital, sv. 1, prev. Mo\u0161a Pijade i Rodoljub \u010colakovi\u0107 (Beograd: Prosveta, 1974.), 524.<\/em><\/address>\n
18. Serge Latouche, “Degrowth Economics”, Le Monde Diplomatique (englesko izdanje), studeni 2004., http:\/\/mondediplo.com.<\/em><\/address>\n
19. Daly, Steady-State Economics, 148-49.<\/em><\/address>\n
20. World Wildlife Fund, Living Planet Report, 2006., http:\/\/panda.org.<\/em><\/address>\n
21. John Bellamy Foster, Marx's Ecology (New York: Monthly Review Press, 2000.), 163-70.<\/em><\/address>\n
22. David Harvey, The Enigma of Capital (New York: Oxford University Press, 2010.), 228-35.<\/em><\/address>\n
23. E.F. Schumacher, Small is Beautiful (New York: Harper and Row, 1973.), 254-55.<\/em><\/address>\n
24.O konceptu obilja vidi: Juliet Schor, Plenitude (New York: Penguin, 2010.); Foster, Clark i York, The Ecological Rift, 397-99.<\/em><\/address>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svijetu treba pokret koji \u0107e spojiti radni\u010dku kritiku kapitala, kritiku imperijalizma, patrijarhata i rasizma te kritiku ekolo\u0161ki destruktivnog rasta…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-141613","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141613","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=141613"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141613\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=141613"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=141613"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=141613"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}