{"id":141223,"date":"2014-03-23T07:46:22","date_gmt":"2014-03-23T06:46:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=141223"},"modified":"2014-03-23T07:46:22","modified_gmt":"2014-03-23T06:46:22","slug":"bergoglio-nam-je-bio-neprijatelj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/23\/bergoglio-nam-je-bio-neprijatelj\/","title":{"rendered":"Bergoglio nam je bio neprijatelj"},"content":{"rendered":"

Autor: Jan Klasinc<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Elsa Drucaroff argentinska je spisateljica, nastavnica na fakultetu za filozofiju i knji\u017eevnost Sveu\u010dili\u0161ta u Buenos Airesu i aktivistkinja za ljudska prava. U Hrvatskoj joj je pro\u0161le godine, u izdanju nakladni\u010dke ku\u0107e “Oksimoron”, preveden njezin roman “El infierno prometido”, “Obe\u0107ani pakao”. Roman se bavi osjetljivom temom prostitucije u Arentini u prvim desetlje\u0107ima dvadesetog stolje\u0107a. U osnovi, radi se o onome \u0161to se danas ozna\u010dava rije\u010dju “trafficking”: mlade Poljakinje la\u017enim su obe\u0107anjima bile dovo\u0111ene u Argentinu, da bi im se potom, kao jedina \u017eivotna “\u0161ansa” ponudila prostitucija. \u010citavu stvar vodila je \u017eidovska organizacija “Zwi Migdal”, koja je humanitarnim radom prikrivala klasi\u010dne mafija\u0161ke poslove.<\/em><\/p>\n

“H-Alterova” sugovornica bila je izvr\u0161na urednica 11. toma Kriti\u010dke historije argentinske knji\u017eevnosti pod naslovnom “La narraci\u00f3n gana la partida” (“Naracija je pobijedila”). Pored nekoliko romana objavila je velik broj eseja, priloga na radijskim programima, knji\u017eevnih prikaza i novinskih \u010dlanaka.<\/em><\/p>\n

Kao prvo, moram re\u0107i da ovo na naslovnici knjige na\u017ealost nisam ja.<\/p>\n

Ali biste mogli biti… Do\u0161li ste u Europu odr\u017eati prezentaciju na konferenciji na kojoj je bilo dosta govora o virtualnim prostorima \u017eivljenja. Zahvaljuju\u0107i razvoju tehnologije na\u0161 na\u010din \u017eivota se mijenja i postaje sve vi\u0161e virtualan. Dakle, premda ovo doista niste vi, uz malu pomo\u0107 Photoshopa… mogli biste se preobraziti….<\/em><\/p>\n

Da, mogla bih biti \u0161to god po\u017eelim, mo\u017eda \u010dak i Obama…<\/p>\n

Da, ako komuniciramo preko g-maila ili nekog drugog internetskog servisa, mo\u017eemo sebe zami\u0161ljati kao nekog drugog ili se predstavljati kao netko tko izgleda ovako, a va\u0161e unutra\u0161nje duhovne kvalitete u\u010dinile bi da vas drugi zami\u0161ljaju takvom. No, mo\u017eda biste mi mogli ne\u0161to re\u0107i o putu u Europu i kako ste se odlu\u010dili do\u0107i u Hrvatsku, budu\u0107i da je Oksimoron objavio va\u0161u knjigu Obe\u0107ani pakao.<\/em><\/p>\n

Zapravo sam pozvana na konferenciju o globalizaciji i tehnologiji koju je organiziralo Sveu\u010dili\u0161te u Murciji, no, ja sam pomalo \u0161izofrena osoba – s jedne strane sam literarni kriti\u010dar i profesorica na sveu\u010dili\u0161tu, predajem hispanoameri\u010dku knji\u017eevnost, \u0161to \u010dinim jednim dijelom svojeg uma, a drugi dio mene je stvarala\u010dki, onaj kojim stvaram knji\u017eevnost. A kao kriti\u010dar, budu\u0107i da sam pisala o vrlo suvremenoj argentinskoj knji\u017eevnosti. Isto tako, dok sam s jedne strane ovdje govorila o latinskoameri\u010dkoj knji\u017eevnosti, istovremeno sam razmi\u0161ljala o tome \u0161to se doga\u0111a s hrvatskim izdanjem knjige Obe\u0107ani pakao i osjetila sam potrebu posjetiti Hrvatsku. Bila sam u Poljskoj i znam ne\u0161to o isto\u010dnoj Europi, moji su \u017eidovski preci iz Ukrajine, dok su moji preci po maj\u010dinoj strani kreolskog porijekla. Zanimali su me moji korijeni. Uvijek me zanimala isto\u010dna Europa.<\/p>\n

Kako sada razmi\u0161ljate o Hrvatskoj kada ste je do\u017eivjeli iz prve ruke?<\/em><\/p>\n

Ju\u010der sam provela dosta vremena u centru grada, posjetila sam jedan muzej, dosta sam \u0161etala zelenom potkovom i prema stilu parka i okolnih zgrada, na primjer zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u\u010dinilo mi se da izgleda kao mali Be\u010d. \u010cula sam da ima puno \u017eidovskih arhitekata koji su stvarali u Hrvatskoj. No, ipak, treba mi vi\u0161e vremena da osjetim stvarni \u017eivot grada i da se dublje sa\u017eivim s njim. Mogu re\u0107i da volim vidjeti ljude na \u017eeljezni\u010dkom kolodvoru kako zainteresirano razgledaju knjige koje se prodaju na ulici, a radilo se o knjigama klasika kao \u0161to su Dostojevski i Gorki. To me podsjetilo na Buenos Aires, jer i tamo imamo puno knji\u017eara, a imamo i sli\u010dan Trg sudova (Plaza de los tribunales), nalik na taj va\u0161 trg.<\/p>\n

\u010citao sam da imate i neku ulicu ili trg koji se zove 11. rujna i nazivaju je samo Once (11). Mo\u017eda se \u010dak spominje negdje kod Borgesa…<\/em><\/p>\n

Ne, to je u Santiagu de Chile, ima veze s diktaturom, to ne bi moglo biti kod nas.<\/p>\n

Da, ali taj se datum povezuje s mnogim doga\u0111ajima, kao \u0161to su ru\u0161enje tornjeva u New Yorku, \u0161panjolsko osvajanje Katalonije, obi\u010dno se radilo o nasilnim i traumati\u010dnim povijesnim doga\u0111ajima.<\/em><\/p>\n

Da, i u na\u0161em slu\u010daju moglo bi se raditi o vi\u0161e stvari. To je datum ro\u0111enja jednog mojeg vrlo zna\u010dajnog prijatelja, a i datum smrti vrlo zanimljivog i velikog argentinskog pisca – Dominga Faustina Sarmienta. Zatim, to je datum vojnog udara u \u010cileu i tako dalje.<\/p>\n

Tako\u0111er sam pro\u010ditao negdje da postoji puno \u017eidovskih elemenata u Borgesovim tekstovima.<\/em><\/p>\n

Itekako, on je bio veliki obo\u017eavatelj \u017eidovske kulture. Ima puno njegovih pri\u010da i romana gdje se to vidi. Na primjer El milagro final. Imao je jednog \u017eidovskog pretka, no nije \u017eelio da se to razglasi, a bio je i vrlo povezan sa \u017eidovskom kulturom.<\/p>\n

Dakle, i vi na neki na\u010din slijedite Borgesov put.<\/em><\/p>\n

Ne bih rekla, iako ga vrlo cijenim, da je moj rad sli\u010dan njegovom. On je vrlo konceptualan umjetnik, radi se o avanturi u konceptualnom razmi\u0161ljanju, nekoj vrsti misaonog eksperimenta.<\/p>\n

Kao kod Einsteina. Vrlo apstraktna stvar.<\/em><\/p>\n

A ja \u017eelim da moja knji\u017eevnost bude vi\u0161e o mesu, tijelu, da posjeduje intenzivnu senzualnost. Naravno da je prisutna i misaonost, ali na drugi na\u010din. Nekad u romanima dominira fizi\u010dki aspekt, a nekad je misaoni, apstraktni aspekt puno ja\u010di. Ali ta dva aspekta ne do\u017eivljavam kao suprotnosti koje se nu\u017eno moraju sukobljavati, dok kod Borgesa osje\u0107am strahovitu nostalgiju za senzualno\u0161\u0107u. Osje\u0107a se nedostatak koji izaziva \u010de\u017enju, neka lacanovska stvar.<\/p>\n

U va\u0161em romanu pojavljuje se jedan lik, pisac, koji je postojao i u stvarnom \u017eivotu – Roberto Arlt – dakle radi se o Arltovom portretu, reinkarnaciji da tako ka\u017eemo. Je li vam on blizak?<\/em><\/p>\n

Da, vrlo. Kad sam ga \u010ditala i pisala o njemu, na primjer u svojoj knjizi Roberto Arlt – pjesnik straha, imala sam odnos mr\u017enje i ljubavi prema njemu. Nisam ga mogla podnijeti, ali sam mu se istinski divila zbog mo\u0107i njegove knji\u017eevnosti. No, osje\u0107ala sam ideolo\u0161ke kontradikcije Roberta Arlta koje su nevjerojatne, ba\u0161 kao i kod lika u knjizi koji nije nimalo politi\u010dki korektan. Osje\u0107ala sam da se radi o osobi kojoj nikad ne bih mogla biti prijateljica, ali bih mogla razumjeti bijes njegove knji\u017eevnosti i cijeniti ga jer je tjerao \u010ditatelje da si postave mnoga pitanja, nije im davao predah. Uvijek je bio provokativan, ali na dubok, nimalo djetinjast na\u010din. Kada sam odlu\u010dila da on bude lik u mojem romanu, \u0161to je bilo ve\u0107 na samom po\u010detku pisanja, nikada nisam mislila da \u0107e biti tako jak lik. Za mene je izgradnja lika naporan posao. Postoji Borgesova pri\u010da Las ruinas cirkulares (Kru\u017ene ru\u0161evine) u kojoj se pojavljuje lik koji mora “stvoriti \u010dovjeka”. I on ula\u017ee silan napor da ga “izvu\u010de iz magle”.<\/p>\n

Dakle vi ste taj lik Arlta “izvukli iz magle” dokumentarnih \u010dinjenica koje ste iskoristili kao podlogu za postavu romana, istra\u017euju\u0107i povijesne doga\u0111aje, organizaciju Zwi Migdal koja se bavila organiziranom prostitucijom i druge doga\u0111aje. I on je postao \u017eiv, vi ste mu udahnuli novi \u017eivot na toj podlozi. Kroz va\u0161 roman postao je osoba od krvi i mesa koja \u017eivi, di\u0161e… To je za mene ono \u0161to va\u0161 roman \u010dini istinskim umjetni\u010dkim djelom, a ne samo dokumentaristi\u010dkim prikazom jednog dijela argentinske povijesti.<\/em><\/p>\n

Istra\u017eila sam \u010dinjenice, ali ono \u0161to likovi rade sam izmislila. Postoje dokumentarci, no sve \u0161to Arlt radi u romanu \u010dista je fikcija. Napravila sam lik pisca koji je radio ono \u0161to je o njemu bilo poznato. Naime bilo je poznato da je on posje\u0107ivao prostitutke, da je odlazio u bordele. No, ova pri\u010da s Dinom je u potpunosti nastala u mojoj ma\u0161ti. No, ono \u0161to sam htjela re\u0107i je da je te\u0161ko izvu\u0107i lik iz magle i da sam to morala u\u010diniti sa svim likovima u romanu. Ipak, s Arltom to nisam morala u\u010diniti jer se ve\u0107 “rodio” kad sam po\u010dela pisati roman. Bila sam i sama iznena\u0111ena. \u0160etao je i \u010dinio neobi\u010dne stvari ne pitaju\u0107i me za dopu\u0161tenje. Mislim da je on najbolji lik – \u010dak i bolji od Vittoria.<\/p>\n

Doista, Vittorio je idealni tip, kao Aljo\u0161a u Bra\u0107i Karamazovima Dostojevskoga, dok je srednji brat zanimljiviji jer se nalazi na raskri\u017eju izme\u0111u potrebe za vjerom i surove realnosti. A i vi imate tri mu\u0161ka lika kao i u Karamazovima.<\/em><\/p>\n

Da, vi\u0161e je ljudski, a time i ja\u010di. Nikad nisam razmi\u0161ljala o paraleli s Karamazovima, ali doista ima ne\u010dega u tome.<\/p>\n

Zanimljiva je ta razlika izme\u0111u \u017eivota i umjetnosti, stvaranja i bivanja u realnosti. Neki imaju potrebu stvarati, neki \u017eele \u017eivjeti umjetnost. Podsje\u0107a me na izjavu markize Luise Casati – “\u017delim biti \u017eivo umjetni\u010dko djelo”. \u017divjela je u Veneciji, bila je talijanskog porijekla, a umrla je 1957. – \u0161to je godina va\u0161eg ro\u0111enja. No, tada je ve\u0107 bila siroma\u0161na.<\/p>\n

Sje\u0107am se one \u017eene u Parizu koju je Picasso naslikao.<\/em><\/p>\n

I markizu Casati je naslikao prili\u010dan broj vrhunskih slikara. S jedne strane mo\u017ee se htjeti bivati umjetno\u0161\u0107u kao \u017eiva osoba, a s druge strane umjetnik mo\u017ee po\u017eeljeti stvoriti \u017eivu osobu kroz svoju umjetnost. Stvoriti je kao dio fikcije u umjetnosti. Linija izme\u0111u fikcije i realnosti se bri\u0161e, osobito danas kada imamo nove tehnologije koje nam omogu\u0107uju svakakve identitete u cyberprostoru…<\/p>\n

Ne volim to raditi, mogu\u0107e je dodati malo fikcije, ali ne previ\u0161e.<\/p>\n

No, vi ste se bavili i ratom kultura, odnosno Bahtinom. S jedne strane mo\u017eemo danas djelovati koherentnima, uronjenima u stvarnost koja nas okru\u017euje, ali s druge strane razdiru nas i suprotnosti i mo\u017eemo po\u017eeljeti ratovati s nekom kulturom koja nam se \u010dini lo\u0161ijom od na\u0161e. Postoji li zapravo taj rat kultura?<\/em><\/p>\n

Mislim da je to stra\u0161no, da to ne bi trebalo postojati. Ne sla\u017eem se u potpunosti s konceptom rata kultura. No, vjerujem da je u slu\u010daju Bahtina on bio \u017ertva rata kultura, ali on je zapravo ljudima pokazao sve elemente da se ne sudjeluje u ratu kultura – bio je multikulturalist, filozof mije\u0161anja kultura, dijaloga kultura i bogatstva koje tako nastaje, kao na nekom javnom trgu na kojem se sve prepli\u0107e i mije\u0161a. Jedan va\u017ean dio njegove teorije zasniva se na nagla\u0161avanju va\u017enosti srednjovjekovnog trga. Tu je bilo puno kultura, jezika…<\/p>\n

Postoje dvije strane pri\u010de. Jedan na\u0161 teoreti\u010dar, Eugen Pusi\u0107, razradio je teorijsku shemu prema kojoj su ljudska bi\u0107a konfliktna, te mogu u materijalnom svijetu naginjati sukobu ili suradnji, ali isto tako i u svijetu komunikacije, dakle, mogu vi\u0161e biti skloni isklju\u010divosti i monologu, ali i dijalogu. Marksizam se stoga temelji na sukobu u materijalnom svijetu, sukobu klasa, ali mo\u017ee postojati i suradnja u materijalnom svijetu, dijalog.<\/em><\/p>\n

Ali nije to ba\u0161 tako. Marksizam pokazuje sukob u materijalnom svijetu kod kojeg je vrlo te\u0161ko uspostaviti dijalog. Ako \u017eelim jedan dio svijeta koji \u017eelite i vi, ako \u017eelim vladati dijelom bogatstva svijeta umjesto vas, to nije suradnja. To je la\u017eni na\u010din imenovanja stvari.<\/p>\n

Mo\u017ee li se to uop\u0107e izbje\u0107i?<\/em><\/p>\n

Komunikacija i kulture su ne\u0161to drugo. Komunikacija i rije\u010di nemaju kraja. Mo\u017eemo uvijek koristiti rije\u010di da ka\u017eemo jo\u0161 ne\u0161to, da ka\u017eemo jo\u0161 vi\u0161e. Na primjer, ako \u010ditam, ne radi se materijalnom bogatstvu. Ako uzmemo za primjer bogatstva romane Prousta ili Virginije Wollf, one se mogu uvijek iznova \u010ditati na novi na\u010din, interpretirati, i to ih ne\u0107e ni na koji na\u010din umanjiti, no ako imamo ekonomsko bogatstvo koje se proizvodi, odnosno BDP kojeg proizvodi zemlja, ono mora biti raspodijeljeno, i ako od \u010detiri komada ja imam tri, vi ne mo\u017eete tako\u0111er imati tri komada, nego jedan. Stoga je bogatstvo razli\u010dito. Mislim da je dijalog u komunikaciji neiscrpan, ali materijalno bogatstvo jest. Bogatstvo je danas ve\u0107e nego ikada, ali je razlika me\u0111u klasama ve\u0107a nego ikada, manjina ima puno vi\u0161e od velike ve\u0107ine koja nema ni\u0161ta.<\/p>\n

\u0160to onda mislite o na\u0161em referendumu o braku, konzervativnoj revoluciji inicijative U ime obitelji kojom se nastojalo rije\u010d “brak” ustavno definirati, ograni\u010diti definicijom “zajednice mu\u0161karca i \u017eene”, kako bi sprije\u010dili prava homoseksualnih osoba u materijalnom svijetu? Pitali su ljude “je li brak zajednica mu\u0161karca i \u017eene” i milijun ljudi je odgovorilo “da”, ne pitaju\u0107i se radi li se o diskriminaciji protiv neke skupine…<\/em><\/p>\n

A ako se drugi ljudi mogu \u017eeniti, za\u0161to ne i oni.<\/p>\n

I tada bi se potegao argument “ako mogu dva mu\u0161karca, za\u0161to ne i mu\u0161karac i deset \u017eena ili za\u0161to ne i \u017eivotinje…” Kako ste se nosili s tim problemom?<\/em><\/p>\n

I mi smo tako\u0111er raspravljali o tome u Argentini, doista smije\u0161no… Bila je to duga ideolo\u0161ka bitka i gej zajednica u Argentini je bila vrlo pametna. Problem su postavili pravno. Nisu postavljali pitanje “\u0161to je brak”, nego su krenuli od ustavnih prava svih ljudi. Ako smo svi jednaki pred zakonom, \u0161to ka\u017ee ustav, i ako svi imamo za\u0161ti\u0107ena prava, onda je brak za\u0161tita koju dr\u017eava daje svim gra\u0111anima. Za\u0161to je ne bi dala i homoseksualcima?<\/p>\n

Ovdje su neki rekli da im ne treba za\u0161tita jer ne mogu imati djecu, nego treba za\u0161tititi brak od njih, da bi se ra\u0111alo vi\u0161e djece.<\/em><\/p>\n

Kao prvo, to je protiv ustava. Ako sam gra\u0111anka Argentine, imam pravo koristiti instituciju braka kao za\u0161titu sebe i svojeg partnera. Prema tome, ostaviti homoseksualce izvan te za\u0161tite je protuustavno. Kada je to dopu\u0161teno, dopu\u0161teno je svima Kod nas je postojala negativna kampanja protiv EU-a, i budu\u0107i da je Hrvatska iza\u0161la iz rata za neovisnost iz multinacionalne dr\u017eave.Kampanja je nastojala pokazati da su prava homoseksualaca uvezena izvana, da se radi o stranom utjecaju radi nametanja mo\u0107i.<\/p>\n

Morate svoju kulturu staviti u dijalog s drugim kulturama. S feministi\u010dke to\u010dke gledi\u0161ta, ja nisam homoseksualka, naprosto zato \u0161to to nisam, to se ne mo\u017ee birati nego se doga\u0111a, ali sam spremna boriti se za gej osobe.<\/p>\n

Za\u0161to?<\/em><\/p>\n

Jer se \u017eelim boriti za prava osobe kojoj su ta prava ugro\u017eena.<\/p>\n

Ali ovdje bi neki ljudi rekli da se to vas ne ti\u010de, jer to nisu va\u0161a prava, nemate potrebe zauzimati se za ne\u0161to \u0161to vam ne koristi, makar vam mo\u017eda niti ne odma\u017ee. Neka to rade oni kojih se ti\u010de – gej aktivisti, neka se dr\u017eava pobrine… neka briga pre\u0111e na drugoga.<\/em><\/p>\n

Ispravno je stati na stanu potla\u010denih.<\/p>\n

I papa za sebe ka\u017ee da je na strani potla\u010denih.<\/em><\/p>\n

Za po\u010detak, Bergoglio nije uvijek bio papa. Prije je pri\u010dao ne\u0161to drugo, a sada se postavlja na stranu ugro\u017eenih. Katoli\u010dka crkva je bila u velikoj krizi i on je odlu\u010dio oprati njeno lice – vrlo inteligentan politi\u010dar, doista. Pri\u010dali smo o likovima…<\/p>\n

Kakav je on bio lik za vrijeme borbe za jednaka prava, diktature…?<\/em><\/p>\n

Za vrijeme borbe za jednaka prava homoseksualaca bio nam je neprijatelj. Govorio je da se radi o sotonskoj stvari, bio je apsolutno protiv i u\u010dinio je sve da pokrene ljude protiv toga. Na sre\u0107u, pora\u017een je. No, vrlo je pametan, zna kad je pora\u017een i zna prihvatiti poraz. Sada kao papa, pone\u0161to je promijenio stav. No, mislim da je on prije svega politi\u010dar i treba ga tako i procjenjivati. Za vrijeme diktature, Katoli\u010dka crkva bila je suu\u010desnik u ubojstvima i davala je svoju zemlju kako bi se na njoj izgra\u0111ivali koncentracijski logori. Sna\u017eno su bili protiv komunizma i bojali su se gerilskih pokreta. Smatrali su da treba poraziti gerilske pokrete i da treba iskorijeniti Sotonu. Crkva je bila institucija u kojoj je 80 posto ljudi aktivno podr\u017eavalo diktaturu ili su dr\u017eali jezik za zubima. Postojao je mali dio sve\u0107enstva i \u010dasnih sestara koji su bili vrlo hrabri i koji su bili protiv metoda diktature i borili su se protiv nje – ubijeni su gotovo svi. Neki su pobjegli izvan zemlje. Francuske \u010dasne sestre su nestale, imamo biskupa Enriquea \u00c1ngela Angelellija iz La Rioje kojeg je diktatura ubila u la\u017enoj automobilskoj nesre\u0107i. Bergoglio u to vrijeme nije bio aktivni suu\u010desnik, ali nikada nije govorio ni\u0161ta protiv toga. Ne samo da nije govorio, nego je to i odobravao. Mogao je biti na istoj strani kao i francuske \u010dasne sestre i biskup iz La Rioje. Postoje sve\u0107enici koji su aktivno podr\u017eavali otpor i borbu za ljudska prava, ali Bergoglia nije bilo s njima.<\/p>\n

Kod nas neki smatraju da su ljudska prava uvezena, da je Crkva sasvim dovoljna.<\/em><\/p>\n

Mi imamo 300 000 nestalih ljudi i na ljudskih prava kraju ideja je pobijedila. Ne do\u017eivljavamo je kao ne\u0161to uvezeno izvana. No, sada u Argentini mogu vidjeti rasizam i ksenofobiju protiv siroma\u0161nih imigranata iz drugih latinskoameri\u010dkih zemalja i ne mislim da smo odli\u010dini u ljudskim pravima. Homofobija je pobije\u0111ena, ali ima mnogo onih koji \u0107e re\u0107i kako ne diskriminiraju protiv homoseksualaca, ali bi radije htjeli da im nisu blizu. Ima dosta licemjerja, ali bolje je nego prije.<\/p>\n

Jedan od likova u romanu Obe\u0107ani pakao je sudac, i to korumpirani sudac. Vrlo negativan lik, zao. Smatrate li da je pravosu\u0111e u Argentini dobro?<\/em><\/p>\n

Ne, o\u010dajno je, vjerujem da je lo\u0161ije od va\u0161eg. Korumpirani politi\u010dari se uvijek izvuku na sudu.<\/p>\n

Na\u0161e je najgore u EU, ili tu negdje.<\/em><\/p>\n

Ali to je ipak bolje, jer EU ima visoke standarde u pravosu\u0111u. Sigurna sam da nije savr\u0161eno, no kod vas je premijer u zatvoru. Korupcija je svugdje, kako u pravosu\u0111u, tako i u politici, \u0161to dolazi od vremena Carlosa Menema (menemizma), i predsjednik de la Rua je oslobo\u0111en, a ubio je puno ljudi.<\/p>\n

Znate li da je Menem prodavao oru\u017eje Hrvatskoj na po\u010detku rata?<\/em><\/p>\n

Ah, da, sje\u0107am se. Bila je to Hrvatska. Znala sam za tu aferu, ali nisam povezala. I sada je i za to oslobo\u0111en.<\/p>\n

Mi smo zatim na\u0161e oru\u017eje dobivali od ukrajinske mafije povezane s Rusima. Mo\u017eda ste \u010duli za njih, \u0161efa su u medijima zvali “mudri”, ili “brainy don”, Mogiljevi\u010d, \u010dovjek s hrvatskom putovnicom. Mislim da se bavio i prostitucijom.<\/em><\/p>\n

Droga, prostitucija i oru\u017eje uvijek idu zajedno.<\/p>\n

Eto, tako smo i na taj na\u010di povezani, preko organiziranog kriminala, koji ne priznaje granice.<\/em><\/p>\n

Stvarno, i po tome smo bra\u0107a. I to je nekakav dijalog kultura.<\/p>\n

Da, za kriminalce nema rata oko takvih stvari. Oni se uvijek dogovore da bi profitirali, sura\u0111uju, nema granica i svi se vole, nema problema me\u0111u nacijama. No, pri\u010dali smo o politi\u010darima, o Bergogliu kao politi\u010daru. On je star, no kad je \u010dovjek mlad, o\u010dekuje se da bude prije svega idealist, a ne politi\u010dar. Vi ste pisali o tome u knjizi Zarobljenici u kuli (Prisioneros de la torre).<\/em><\/p>\n

Nakon 300 000 nestalih ljudi, generacije koje su se rodile kasnije osje\u0107ale su jaku krivnju. \u010cini se kao da im je netko oteo mladost, iako su fizi\u010dki bili mladi. U tom kontekstu postoje dvije generacije, dvije generacije nakon diktature koje imaju povrede zbog diktatorske pro\u0161losti.<\/p>\n

\u010citao sam jedan rad o smjeni generacija i tako\u0111er navodi da sna\u017eni doga\u0111aji kao \u0161to su gra\u0111anski rat (u SAD-u) ili neka druga kataklizma mogu uzrokovati poreme\u0107aje, nestanak jedne od \u010detiri tipa generacija koje se prirodno smjenjuju.<\/em><\/p>\n

Da, pisala sam o tome, o prekidima, perverzijama u generacijama. Pisala sam o tome kako je bio ometen prijenos me\u0111u generacijama i pro\u010ditala sam ogromnu knji\u017eevnu proizvodnju ljudi iz tih generacija u kojoj sam i\u0161\u010ditala tu traumu. U drugoj generaciji nakon diktature pro\u010ditala sam neke iznena\u0111uju\u0107e stvari. Iscrpio me rad na mojoj knjizi, radila sam sedam godina na njoj. Mladi pisci su za nas ljudi iz 70-ih godina, i nitko nije niti zami\u0161ljao da bi mlade generacije imale \u0161to re\u0107i. Kao da nakon diktature vi\u0161e nije bilo ni\u010dega mladog i novog \u0161to bi trebalo do\u0107i. To je bio op\u0107i osje\u0107aj, no ja sam to htjela prekinuti i pokazati da to nije istina, da ima puno nevjerojatno dobrih i kvalitetnih pisaca u novim generacijama. Bila sam iznena\u0111ena, a i moj je izdava\u010d smatrao da to nitko ne\u0107e \u010ditati. Izgledalo je da ne\u0107e imati odjeka. Bila je to knjiga o kriti\u010darima i piscima koje nitko nije znao, i bila je vrlo debela. Moj izdava\u010d je bio vrlo upla\u0161en i molio me da je smanjim. Alberto Diaz, jedan od osniva\u010da Grupe XX, va\u017ene ku\u0107e u Meksiku i Buenos Airesu, koji je prava institucija me\u0111u izdava\u010dima, \u010dlan me\u0111unarodne grupe Planeta, smatrao je da je to ludost.<\/p>\n

Kao i El Loco u Obe\u0107anom paklu, moramo raditi ludosti da bismo stvarali kulturu. Dovesti ne\u0161to novo kako bi do\u0161lo do potresa, razvoja.<\/em><\/p>\n

To je mogao u\u010diniti jer je on bio Diaz, a radilo se o samo jednoj knjizi. No, bili smo iznena\u0111eni jer je knjiga imala itekakav odjek. Razvile su se polemike za i protiv. Bilo je puno rasprava i knjiga je bila na desetom mjestu popisa bestselera. Nisam mogla vjerovati da knjiga o knji\u017eevnosti mo\u017ee biti tako uspje\u0161na.<\/p>\n

Znate kako je to sa\u017eeo Mark Twain: “Nema ni\u0161ta gore od mladog pesimista, osim starog optimista”. Ili je obrnuto. To bi mogao biti dobar kraj za ovaj intervju.<\/em><\/p>\n

Mo\u017eemo re\u0107i da je knji\u017eevnost mlade generacije pesimisti\u010dna, ali na na\u010din koji je dobar, u kojem ima puno talenta.<\/p>\n

Depresija i poraz \u010desto su dobri za nastanak vrijedne knji\u017eevnosti, na primjeru ameri\u010dkog Juga se mo\u017ee vidjeti da je poraz bio koristan za pisce.<\/em><\/p>\n

Da, naravno, jer kad ste pobjednik ne postavljate si nikakva pitanja, dok se pora\u017eeni moraju pitati za\u0161to je do\u0161lo do poraza i tako nastaje dobra knji\u017eevnost.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Elsa Drucaroff: “Bergoglio nije uvijek bio papa. Prije je pri\u010dao ne\u0161to drugo, a sada se postavlja na stranu ugro\u017eenih. Katoli\u010dka crkva je u velikoj krizi i on je odlu\u010dio oprati njeno lice – vrlo inteligentan politi\u010dar, doista\u2026<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":141224,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-141223","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141223","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=141223"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141223\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/141224"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=141223"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=141223"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=141223"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}