{"id":141108,"date":"2014-03-22T07:31:37","date_gmt":"2014-03-22T06:31:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=141108"},"modified":"2014-03-21T12:38:36","modified_gmt":"2014-03-21T11:38:36","slug":"nisu-me-ubili-pa-sto-ja-sad-tu-glumim","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/22\/nisu-me-ubili-pa-sto-ja-sad-tu-glumim\/","title":{"rendered":"\u2018Nisu me ubili pa \u0161to ja sad tu glumim?\u2019"},"content":{"rendered":"

Autori: Mladen Barbari\u0107 i Ivor Fuka<\/strong><\/p>\n

Kada je po\u010detkom 1996. objavio komentar u kojem je Franju Tu\u0111mana nazvao brutalnim diktatorom, Roman Latkovi\u0107 zape\u010datio je svoju novinarsku karijeru. U sredi\u0161njem Dnevniku HRT-a tada je objavljen poziv na njegov javni lin\u010d. Uslijedila je nevi\u0111ena haranga, gdje su Latkovi\u0107a po Rijeci tra\u017eili naoru\u017eani ljudi, prijetilo mu se smr\u0107u, prislu\u0161kivalo ga se i pratilo, a erupcija kolektivnog ludila zavr\u0161ila je tako \u0161to je Latkovi\u0107 zatra\u017eio politi\u010dki azil u SAD-u i dobio ga. Od tada pa sve do pro\u0161le godine u Hrvatsku nije dolazio, a za Lupigu \u0107e prvi put nakon 18 godina progovoriti o nesretnim vremenima i doga\u0111ajima.<\/p>\n

Neke knjige treba \u010ditati iznova, neke filmove reprizirati, a neke pri\u010de valja ponovo ispri\u010dati. Mnogi se danas vi\u0161e ne sje\u0107aju ili se ne \u017eele sje\u0107ati, a brojni nikada nisu imali ni prilike da saznaju za doga\u0111aje \u010dije posljedice, \u0161to direktne, \u0161to indirektne i danas osje\u0107amo. Jedna od tih pri\u010da je ona Romana Latkovi\u0107a, novinara Novog lista iz dana kada je taj rije\u010dki dnevnik na hrvatskoj medijskoj sceni bio jedan od rijetkih pokreta otpora i glas razuma. Zapravo, bio je ono \u0161to su rijetki u ta vremena bili – dosljedni, principijelni i pravedni. Kako to biva u gr\u010dkim tragedijama i u \u017eivotu, takvi obi\u010dno, u dru\u0161tvu sazdanom na la\u017ei, licemjerju i sili – najebu.<\/p>\n

\"\"<\/a>Za one koji slabo pamte, Roman Latkovi\u0107 je napisao komentar u kojem je ustvrdio kako je \u201eTu\u0111man definitivno pokazao da je brutalni diktator\u201c. Dva dana trebalo je Tu\u0111manu i njegovim savjetnicima da odlu\u010de \u0161to da rade s tim. Legenda ka\u017ee da je tog 10. sije\u010dnja u 19.30 sati u Dnevniku HRT-a objavljen poziv na Latkovi\u0107ev lin\u010d, koji je stubokom prevrnuo sudbinu jednog novinara i utro put dru\u0161tvu u kojem su tada takve stvari bile normalne, a danas zaboravljene.<\/p>\n

Sedam mjeseci kasnije, krajem kolovoza 1996. godine pod pritiscima koji nisu jenjavali Roman Latkovi\u0107 je bio prisiljen napustiti Hrvatsku i zatra\u017eiti politi\u010dki azil u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama. Azil mu je odobren 21. travnja sljede\u0107e godine. Od tada je pro\u0161lo gotovo dva desetlje\u0107a. Za Latkovi\u0107a nitko ne pita, niti se pojavljivao u doma\u0107im medijima. Lupiga ga je prona\u0161la \u201epreko bare\u201c i s njim zapodjenula razgovor o vremenima kojih se mnogi danas ne \u017eele sje\u0107ati, ali i o njegovoj novoj \u201edomovini\u201c, o kojoj na\u0161 sugovornik ima vrlo zanimljiva opa\u017eanja.<\/p>\n

Dva dana nakon teksta u kojem ste 8. sije\u010dnja 1996. godine Tu\u0111mana opisali kao brutalnog diktatora zakotrljao se nevjerojatan niz doga\u0111aja nakon kojeg Vam se \u017eivot posve promijenio. Kakva je bila Va\u0161a reakcija na “\u010ditulju” koja vam je pro\u010ditana u Dnevniku HRT-a 10. sije\u010dnja 1996. godine?<\/em><\/p>\n

– Hloverka Novak Srzi\u0107 je navodno, a ja nisam vidio njen potpis, osobno napisala taj napad Hrvatske Radio Televizije i njenog udarnog \u201cDnevnika\u201d na mene. To je ona, predmnijevam, s rado\u0161\u0107u i zanosom prave proleterke, napravila po naredbi dr. Franje Tu\u0111mana. No, kopljanik HRT-a, Sa\u0161a Kopljar je s prezirom pravednika, a na radost i zabavu puka, taj napad pro\u010ditao u eteru i time pridonio ljepoti cijele te pri\u010de. Pozadina svega toga je mo\u017eda interesantna. Veljko Vi\u010devi\u0107, legendarni urednik Novog lista, koji je preminuo godinu dana nakon mog odlaska u Ameriku, je danima i danima dr\u017eao taj tekst u ladici. Kako me Veljko naviknuo da moje tekstove uvijek objavljuje, bez izmjena ili kra\u0107enja \u010dim bih ih poslao u redakciju, pitao sam ga za\u0161to sada \u010deka? \u201cE moj Romani\u0107u,\u201d odgovorio je, \u201cako to objavim, najebali smo obojica.\u201d<\/p>\n

No, Vi\u010devi\u0107 je ipak objavio taj tekst?<\/em><\/p>\n

– Da, objavio ga je, bez najave na prvoj stranici, \u0161to je ina\u010de \u010desto radio s mojim tekstovima, i ugurao brutalnog diktatora na, \u010dini mi se, \u0161estu stranicu, kazav\u0161i mi, \u201cNadam se da to nitko ne\u0107e vidjeti,\u201d i prasnuo u smijeh. No, vidjeli su\u2026 Dr. Tu\u0111man se spremao odr\u017eati predavanje, neki bi rekli govor, ali on je u biti dr\u017eao beskrajna dosadna predavanja, verbalnu torturu koja svojim efektom pomalo asocira na onu kroz koju je Alex DeLarge prolazio u Kubrickovom remek djelu \u201cClockwork Orange,\u201d svima koji su ga bili prisilijeni slu\u0161ati, na temu velike i sretne Hrvatske. Odnosno, planirao je govor o veli\u010danstvenom stanju \u201cnjegove\u201d dr\u017eave pa ga taj tekst, koji mu se drznuo proturje\u010diti, nije pretjerano obradovao.<\/p>\n

U paranoji povrije\u0111enog kompleksa veli\u010dine on je, ne samo naredio taj maloumni napad dr\u017eavne televizije na pojedinca, ve\u0107 je pozvao i predstavnika tada\u0161nje opozicije, dr. Zdravka Tomca da se i sam \u201cbrani\u201d. Kada je Tomac do\u0161ao Tu\u0111manu na noge, pohodiv\u0161i ga u Dvorima, junaci Tom\u010deve ulice, hrabra oporba na \u010delu s Tomcem, su se kleli Tu\u0111manu da \u201csa mnom nemaju ni\u0161ta\u201d, pa se Tu\u0111man pre\u0161altao na svoje halucinacije i zazvao neke \u201cmra\u010dne sile\u201d koje su navodno stajale iza mene i voila!, ostalo je povijest te totalitarne epizode. Moja reakcija se najbolje vidi u mome odgovoru HRT-u koju je Novi list objavio dan ili dva dana kasnije, a u kojem sam otprilike napisao: \u201cI to je jedna jedina, klini\u010dka slika vladaju\u0107e vrhu\u0161ke u Lijepoj na\u0161oj. Sve \u0107e, ama ba\u0161 sve sile upregnuti da smo mi pokorna kljusad, samo da bi i dalje mogla raditi sve \u0161to god ho\u0107e, za svoje rabote ne pola\u017eu\u0107i ra\u010dune nikome. No, kao i uvijek kada se gube konci, staljinisti potpisuju\u0107i optu\u017enice protiv bilo \u010dije slobode, tu optu\u017enicu zapravo ispisuju sebi\u201d.<\/p>\n

Jeste li pretpostavljali da \u0107e sve oti\u0107i toliko daleko da \u0107ete morati pobje\u0107i iz Hrvatske? Jeste li i prije toga namjeravali napustiti tu Hrvatsku?<\/em><\/p>\n

– Nisam o\u010dekivao takvu erupciju kolektivnog ludila koje je uslijedilo i doista nisam vjerovao da \u0107e halabuka trajati danima i mjesecima. Morao sam se skloniti iz stana na sigurno mjesto budu\u0107i su me naoru\u017eani ljudi tra\u017eili, prijetnje smr\u0107u su bile dnevna zabava, prislu\u0161kivanje i pra\u0107enje su bili za\u010dini toj zabavi i tako dalje. \u0160to se odlaska ti\u010de, nisam \u201cbje\u017eao\u201d i, mada je napad na mene bio u sije\u010dnju te 1996. godine, ja sam u Ameriku oti\u0161ao tek zadnjeg dana kolovoza 1996. godine. \u010cak sam oti\u0161ao odmoriti od svog tog ludila, i proveo nekoliko tjedana u Americi i Meksiku, no vratio sam se, usprkos savjetima odvjetnice Amnesty Internationala, u svibnju 1996. godine, samo da bih na koncu, ipak ocijenio je da je odlazak bolja varijanta od ostanka. U pozadini moje odluke da odem iz zemlje koja je osu\u0111ena na propast, jo\u0161 je jedan meni vrlo va\u017ean detalj. Rijeka je tih dana imala priliku postati Europski centar za prou\u010davanje kineske umjetnosti, most izme\u0111u Azije i Europe. No, kratkovidni velikani politi\u010dke misli, poslagani u Gradskom vije\u0107u grada Rijeke su glasali protiv tog projekta. Tupost tih ljudi bez vizije ili razumijevanja svijeta u kome \u017eive, fokusiranih samo na vlastito dvori\u0161te, doprinijelo je odluci o mome odlasku.<\/p>\n

Kako gledate na \u010dinjenicu da je spomenuta Novak Srzi\u0107 i nakon brojnih grijeha jo\u0161 uvijek aktivna na Hrvatskoj radioteleviziji?<\/em><\/p>\n

– Hloverka je simptom bolesti koja nije samo hrvatska. Vladari posvuda mrze slobodu vi\u0161e od svega, preziru kritiku i budu\u0107i je svima jasno koliko su mediji mo\u0107ni u kreiranju javnog mijenja, preuzimaju kontrolu nad istima. Negativna selekcija stvara sluge i ulizice kao \u0161to je Hloverka. Intelektualni kmetovi koji se \u0161majhlaju s vla\u0161\u0107u, ovdje, ondje, posvuda, u\u017eivaju pod svjetlom mo\u0107i umjesto da osvjetljavaju zloupotrebe iste. Najlak\u0161e bi bilo hraknuti u nju\u0161ku gnjidama koje snishodljivo slu\u017ee vlasti, a ne ljudima, no da li je to rje\u0161enje? Hloverke ovoga svijeta \u0107e uvijek biti hloverke: ovo s \u010dime se suo\u010davamo danas jest potreba stvaranja posve druga\u010dijih sustava. I politi\u010dkih i medijskih i ekonomskih i socijalnih, koji \u0107e ostvariti pretpostavke za stvaranje po\u0161tenije strukture. \u0160to vlasti, \u0161to medija, \u0161to dru\u0161tva u cjelini. Sustavi koje je \u010dovje\u010danstvo do sada stvorilo o\u010digledno ne funkcioniraju na dobrobit, ni nas ljudi kao jedinki, ni na\u0161e zajedni\u010dke planete, ni dru\u0161tva u cjelini \u2013 i naravno da je hlover\u0161tina \u017eiva i zdrava, upravo kao i sama Hloverka na toj istoj televiziji.<\/p>\n

Kako se postavila redakcija Novog lista u toj situaciji i tko Vam je stao u obranu neposredno nakon “redakcijskog izvje\u0161\u0107a” s HRT-a?<\/em><\/p>\n

– Veljko je imao zanimljiv pristup cijeloj \u201csituaciji\u201d \u2013 odlu\u010dio je objaviti sve reakcije. Napade, obranu, mr\u017enju, podr\u0161ku, sve. Stranice i stranice novina su svakodnevno bile ispunjene reakcijama na moj tekst i na napad Hrvatske Radio Televizije. Gledaju\u0107i na tu njegovu odluku, sa skoro dva desetlje\u0107a odmaka, to mi se \u010dini briljantnim rje\u0161enjem. Dao je svima da se ispu\u0161u. No, Veljko jest bio briljantan i hrabriji od svih nas. Dat \u0107u vam jedan primjer koji nije javno poznat. Bulumenta na vlasti je poslala delegaciju HDZ-a, pardon, delegaciju radnika Rije\u010dke tiskare u njegov ured gdje su ga ucijenili. \u201cIli \u0107e \u2018potjerati\u2019 Latkovi\u0107a ili \u0107e oni prestati tiskati novine,\u201d rekli su mu, na \u0161to je on pak njih potjerao iz ureda, rekav\u0161i da \u0107e tiskati novine u Trstu ako treba, no da na ucjene ne pristaje. E, za to treba imati muda. I vi\u0161e od muda, treba biti po\u0161ten, dosljedan i vjerovati svojim principima. No, na\u017ealost, takvih je sve manje i dok je Veljko pokojan ve\u0107 godinama bagra se hlover\u010di kao da je sve u redu i nema odgovornosti dok dru\u0161tvo, ne samo hrvatsko, odlazi do\u0111avola i raspada se po svim \u0161avovima.<\/p>\n

Kako se situacija mijenjala tijekom sljede\u0107ih mjeseci \u0161to je u rujnu rezultiralo time da ste napustili Hrvatsku i oti\u0161li u SAD? Tko Vam je okrenuo le\u0111a, a tko nudio pomo\u0107 kako su pritisci rasli i kako ste sve to podnosili?<\/em><\/p>\n

– Ma, nije to bilo tako te\u0161ko podnijeti. Nema\u0161 izbora. Uostalom, \u0161to bi de\u017eurni hrvatski cinici kazali? Nisu me ubili pa \u0161to tu ne\u0161to glumim? No, kada sam pisao odgovor HRT-u ruke su mi se tresle, nije me sram priznati. No, rekoh, nema\u0161 izbora. Ivan Zvonimir \u010ci\u010dak mi je kazao da je taj drugi tekst moga odgovora puno bolji i \u201cja\u010di\u201d od famoznog \u201cbrutalnog diktatora\u201d, i sla\u017eem se s njime, ali \u0161to sam drugo mogao? Radi\u0161 ono u \u0161to vjeruje\u0161. De\u010dki su ginuli da ta Hrvatska bude slobodna i bez straha, i da se sada ja bojim neke hrpe sluganskih idiota \u0161to kokoda\u010du po naredbi psihopata i za\u0161utim? Ne bih o imenima ljudi koji su mi pomogli i koji su mi odmogli \u2013 najve\u0107i dio njih nije u javnom \u017eivotu pa smatram da imaju pravo na svoju privatnost bez obzira na to kako su se pona\u0161ali.<\/p>\n

Kako je uop\u0107e tekao proces dobivanja azila? Koliko je to trajalo i \u0161to je sve Amerikance zanimalo?<\/em><\/p>\n

– Ah, to je bio duga\u010dak i slo\u017een proces. The Lawyer's Committee for Human Rights i The Committee to Protect Journalists iz New Yorka su me povezali s \u010duvenom kompanijom, Skadden, Arps, Slate, Meagher & Flom LLP, tako\u0111er iz New Yorka. Firmom koja je zastupala i Billa Clintona, te su me zastupali pro bono. Stotine i stotine stranica i dokumenata tijekom godine i pol dana od aplikacije do dobivanja azila su previ\u0161e za ugurati u par re\u010denica ili poglavlja. Recimo tek da je bilo vrlo zanimljivo.<\/p>\n

Smatrate li i iz dana\u0161nje perspektive da je Franjo Tu\u0111man bio diktator u banana dr\u017eavi i biste li ponovili taj tekst?<\/em><\/p>\n

– O pokojnom brutalnom diktatoru sve najbolje. No, ja Hrvatsku nikada nisam nazivao banana republikom jer ne smatram da njen ustroj odgovara toj kvalifikaciji. Mo\u017eda girica republika, no ne znam podatke o izvozu girica u svijet pa nisam posve siguran. \u0160to se Franje Tu\u0111mana ti\u010de \u2013 taj moj tekst je bio objavljen u dnevnim novinama, kao komentar na stvarno stanje dr\u017eave u tom trenutku, kao odgovor na propagandu koju je on prodavao ljudima i ne mo\u017ee slu\u017eiti za ozbiljnu analizu njegove povijesne uloge. Je li je Tu\u0111man veleizdajnik koji je s Milo\u0161evi\u0107em dijelio Bosnu ili je otac nacije? Zacijelo ima podijeljenih mi\u0161ljenja. Privatno, bez ikakve nakane da ga povijesno procjenjujem, mene bilo kakvo veli\u010danje tog generala JNA koji je bio fasciniran \u201cSlobom,\u201d kako je on oslovljavao Milo\u0161evi\u0107a, i dan danas u\u017easava. A da me netko vrati u vrijeme dr. Tu\u0111mana i cijele te histerije, s ovim znanjem i iskustvom nakon skoro dva desetlje\u0107a van zemlje, vjerujem da bi tekst bio bitno gori po njega.<\/p>\n

Koliko ste puta od onda posjetili Hrvatsku i ima li smisla vra\u0107ati se ovamo trajno?<\/em><\/p>\n

– Ono \u0161to me je uvijek \u010dudilo otkako sam oti\u0161ao jest \u010dinjenica da mi Hrvatska doista nije nedostajala i nisam se okretao unazad. Dodu\u0161e, nedostajao mi je jezik. To sam najbolje opisao u svome \u201cOtvorenom pismu\u201d Vladimiru Nabokovu, kratkoj pri\u010di koju ovako zavr\u0161avam: \u201cNa pola si koplja spustio svoju zastavu i potom, polako, bez daha, skinuo je s jarbola \u0161to bio je tvoja domovina i odlo\u017eio na stranu. Ponovo, bez zvuka! Ni ‘Podmoskovske ve\u010deri’ ni vojni\u010dka truba nisu ispratile taj posljednji \u010din odabira kojemu je ime: samo\u0107a. Uronio si u kakofoniju New Yorka i kao \u0161to New York nije razumio tebe ti nisi razumijevao New York. Amerika je sjala svim svojim zvijezdama na Times Squareu, a Rusija je, negdje daleko, predaleko iza oceana i kontinenata tonula u tminu. I obasjan svjetlom, sje\u0107a\u0161 li se Vladimire, ti \u017eudio si za tom tamom istodobno se u\u017easavaju\u0107i toga mraka i nisi se mogao pomaknuti s mjesta? Imigracija u jezik bila je te\u017ea od svega zamislivoga. Gdje god si bio, \u017eelio si govoriti, oblikovao si svoje misli, i dalje na ruskom a nisi ih imao kome izgovoriti. Ruska emigracija te nije voljela a k tome, previ\u0161e je podsje\u0107ala na dom u koji se ne mo\u017ee\u0161 vratiti pa si i sam izbjegavao kontakte s njima. U tebi samome tvoje su rije\u010di samovale, tvoj je jezik samovao. To \u0161to si radio u svakome svome danu bilo je poput komponiranja simfonije za gluhe. Snimanje filma namijenjena slijepima. Pisanje knjiga upu\u0107ena nepismenima. Komunikacija upu\u0107ena u svemir nepoznatoga. Patio si Vladimire, patio, patio nad slovima pisma kojega ovdje nitko nije razumio, patio nad rije\u010dima, nad slovima, patio od jutra do mraka. Da, imigracija u jezik bila je te\u017ea od svega zamislivoga,\u201d. Nije potrebno biti genije analiti\u010dke psihologije da bi znao da ja ovdje, djelom, pi\u0161em sam sebi. No, samo\u0107a je dio moga \u017eivota i nije mi trebao New York da otkrijem njenu bol. I tako, ni u New Yorku, ni u Rio de Janeiru ni bilo gdje drugdje nisam upoznao nostalgiju. Nisam odlazio nazad u Hrvatsku i vjerovao sam da nikada ni ne\u0107u. No, spletom okolnosti bio sam u Bosni u lipnju pro\u0161le godine te sam, vrlo kratko, posjetio i Hrvatsku. Lijepa zemlja. A, ima li smisla vra\u0107ati se, ili odlaziti, odluka je svakog pojedinca koju, ona ili on, treba donijeti za sebe.<\/p>\n

\u010citaju\u0107i Displaced Manifesto stje\u010de se dojam da se obra\u0107ate svojim sunarodnjacima. Da li se, nakon svega u SAD-u osje\u0107ate Amerikancem, je li to nu\u017eda, istina, prirodna \u017eelja za pripadno\u0161\u0107u ili jednostavno krivi dojam?<\/em><\/p>\n

– Identitet je klju\u010d svakog pojedinca. Zato i imamo toliko du\u0161evnih bolesti \u201cna polo\u017eajima\u201d koji su prepuni ljudi koji ne znaju tko su pa moraju biti predsjednici, bogata\u0161i, \u201cslavni\u201d, generali, bilo \u0161to da ih opi\u0161e i odredi. \u0160to pred drugima, \u0161to pred samima sobom samo da se ne suo\u010de sa svojim vlastitim bi\u0107em u ogledalu i s pitanjem: \u201cTko sam ja\u201d.<\/p>\n

Nakon \u0161to ste spasili golu ko\u017eu bijegom od inkvizicije iz domovine, \u0161to Vam je ponudila Amerika i kako ste se tamo sna\u0161li?<\/em><\/p>\n

– Perspektivu \u2013 Amerika mi je ponudila perspektivu i mogu\u0107nost da u\u010dim. A u zadnje vrijeme i sumnjivo veselje \u017eivljenja u bizarnom paradoksu. Amerika danas proganja novinare, a mene je, novinara, za\u0161titila od progona.<\/p>\n

Mo\u017ee li se dru\u0161tvo u Americi usporediti s Hrvatskom? Da pojasnim, u Hrvatskoj Vam je \u017eivot bio ugro\u017een bukvalnom silom vladaju\u0107ih, mo\u017ee li se re\u0107i da je u Americi \u017eivot ugro\u017een indirektno, diktaturom kapitala? Da li je takva pretpostavka to\u010dna i postoji li su\u0161tinska razlika izme\u0111u ove dvije sile?<\/em><\/p>\n

– Hm\u2026 mogao bih kazati da se i velikog plavog kita mo\u017ee usporediti s giricom. Plivaju u istim oceanima, ali to bi bila jeftina \u0161ala. Na povr\u0161ini, Amerika iz 1996. godine kada sam ja tamo do\u0161ao i Amerika iz 2014. godine o kojoj razgovaramo su silno razli\u010dite. Tada je Amerika bila u zadnjoj fazi svoga cvjetanja i mi, koji nismo imali prigode svjedo\u010diti njenim prethodnim fazama, nismo bili u stanju razabrati da je zapravo ve\u0107 po\u010dela sahnuti i ugibati. Podijeljena su mi\u0161ljenja \u2013 klica ameri\u010dke propasti je zasa\u0111ena \u010dim je po\u010dela \u017eivjeti vele jedni, dok se drugi kunu da je najbolje vrijeme Amerike tek pred njom. Vrijeme \u0107e pokazati. Ispod povr\u0161ine, plutokracija Amerike ne izgleda puno bolja od vladavine Centralnog komiteta. Uostalom, Federal Reserve Bank u Americi je neka vrsta monetarnog Centralnog komiteta koji donosi, i izvr\u0161ava, odluke kako god ho\u0107e. Bez kontrole naroda koji ne samo da nema kontrolu nad vladarima, ve\u0107 niti pravo glasa. Diktatura kapitala koji je sam sebi svrha uni\u0161tava svijet gore no \u0161to su to svi Centralni komiteti skupa uspijevali napraviti. Duga je to pri\u010da.<\/p>\n

Kako vidite \u017eivote Amerikanaca oko sebe i kakav je “okus ameri\u010dkog sna”? Za Vas i za njih? Kako prolaze, kako se snalaze, oni koji ne \u010deznu za slavom i parama u Americi?<\/em><\/p>\n

– George Carlin, slavni ameri\u010dki humorist i kriti\u010dar dru\u0161tva je davno kazao otprilike ovako, \u201crazlog \u0161to ga zovu ameri\u010dki san je stoga \u0161to morate spavati da bi vjerovali u njega\u201c. Amerika nije zemlja u klasi\u010dnom smislu rije\u010di, nije ni imperija mada je nedvosmisleno globalna imperijalisti\u010dka sila \u2013 Amerika je koncept. Amerika je globalni mit, Amerika je perpetualna halucinacija vje\u010dnog dje\u010djeg vrti\u0107a. Amerika je nepismena, a ima najvi\u0161e Nobelovaca na svijetu. Amerika je alat za vladare kojim plja\u010dkaju i vladaju svijetom. Amerika predstavlja vrata za ulazak u bolji \u017eivot za mnoge, a te\u0161ki pakao za druge. Amerika ubija djecu po svijetu za potrebe svoje industrije, no kada neka prirodna katastrofa pogodi neku daleku zemlju, Amerika je prva koja do\u0111e spa\u0161avati djecu. Jedinstvena Amerika ne postoji. Postoje mnoge Amerike. Tetovirana Amerika meksi\u010dkih bandi u sirotinjskim \u010detvrtima Los Angelesa koje \u017eive po svojim pravilima, jebu se i ubijaju na svome jeziku i po svojim zakonima jest posve druga\u010dija Amerika od Amerike u\u0161minkane u pet tisu\u0107a dolara skupa odijela kriminalnog Wall Streeta. Jedino \u0161to prvi plja\u010dkaju na malo i sebi zarade s ponekom kilom pro\u0161vercanoga kokaina, dok potonji plja\u010dkaju cijeli svijet, njihove su \u017eene ljep\u0161e, a kokain je bolje kvalitete. Amerika natiskana u Bronxu nema skoro pa ni\u0161ta zajedni\u010dkoga s beskrajnim prostranstvima Montane ili Aljaske. No Amerika danas, kao veliki broj drugih zemalja, je i Amerika u rukama kriminalne klase koja svojom plja\u010dkom, \u0161to ekolo\u0161kih, \u0161to socijalnih resursa, uni\u0161tava zemlju. Mene ona i dalje beskrajno fascinira. Njeno zlo kao i njeno dobro. Njeno licemjerje i njena naivnost. Amerika u potpunosti, kao pravi tiranin vlada Zapadom i \u017eeli vladati cijelim svijetom, a da, istovremeno, o tome svijetu ne zna ba\u0161 puno, i ne brine se ba\u0161 previ\u0161e da nau\u010di.<\/p>\n

Kako gledate na medije danas? Pratite li stanje u Hrvatskoj ili je to jedan pro\u0161li, zaboravljeni svijet?<\/em><\/p>\n

– Ono \u0161to su pjesnici i mistici iz davnina oduvijek znali, dana\u0161nja znanost dokazuje kao \u010dinjenice: svi smo sli\u010dni, svi imamo iste pretke – Wadi Kubbaniya u Africi je nekih 17,000 godine prije Krista mo\u017eda bilo mjesto gdje je na\u0161a rasa zapo\u010dela \u017eivot u ovoj formi. Svi vu\u010demo iste korijene, Hrvati, Mongoli, Amerikanci i na\u0161i DNA su sli\u010dni onima u banani ili medvjedima. Istodobno, metal u na\u0161im tijelima je do\u0161ao iz eksplozije zvijezda supernova pa bi bilo pogre\u0161no kazati da je Hrvatska zaboravljeni svijet za mene budu\u0107i je dio cijeloga svijeta i, samim time, dio mene na isti na\u010din kao \u0161to sam ja dio i nje i svijeta. Do pro\u0161le godine nisam pratio zbivanja u Hrvatskoj no sada tu i tamo pogledam na tu politi\u010dku tragikomediju tamo koja je, u biti, ista kao i ova u Americi. Amerikanci glasaju, stolje\u0107e i vi\u0161e, za Republikance ili Demokrate, a Hrvati ska\u010du sa HDZ-a na SDP-e i nazad, uz poneku iznimku tijekom predstave, ali ni\u0161ta se bitno ne mijenja. A ne mijenja se jer ljudi, u cijelome svijetu, jo\u0161 nisu u potpunosti razumjeli da su bra\u0107a. Da je neprijatelj isti – novac centara mo\u0107i kojima psihopati upravljaju i koji upravlja \u017eivotima i smrtima – i da, ukoliko \u017eelimo pre\u017eivjeti kao vrsta, na ovoj predivnoj plavoj planetici koju dijelimo, moramo, kako je V\u00e1clav Havel govorio, prona\u0107i novu paradigmu pona\u0161anja. U svom obra\u0107anju ameri\u010dkom Kongresu 1990. godine Havel je upozorio da se “bez globalne revolucije u sferi ljudske svijesti, ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti na bolje u sferi na\u0161eg bi\u0107a kao ljudi\u201c, te da \u0107e \u201ekatastrofe prema kojima svijet kora\u010da, bilo da se radi o ekolo\u0161kim, socijalnim, demografskim, ili o op\u0107em slomu civilizacije \u2013biti neizbje\u017ene”. Jadnjikavo stanje medija je refleksija pateti\u010dno rascjepkanog, nepravednog, dru\u0161tva. Internet nudi kakvu-takvu nadu za nove paradigme i zato vladari \u017eele totalnu kontrolu nad Internetom. No u kojem \u0107e se smjeru odvijati daljnji razvoj Interneta, i da li \u0107emo zavr\u0161iti u globalnoj tiraniji ili ne, na koncu, ovisi o svima nama.<\/p>\n

Oni koji su bili u kontaktu s vama svih ovih godina ka\u017eu da ste pro\u0161li vrlo zanimljiv \u017eivotni put u Americi, gdje nije nedostajalo neda\u0107a, bankrota, bolesti i putovanja u Brazil i Meksiko. Kako je tekla prilagodba na novu zemlju i kako ste se tamo sna\u0161li?<\/em><\/p>\n

– Na kraju drame “Kaligula\u201c Alberta Camusa, dok mu patriciji zarivaju no\u017eeve u tijelo, rimski car Kaligula urla – “jo\u0161 sam uvijek \u017eiv\u201c. Mada moje okolnosti nisu ni izdaleka tako dramati\u010dne kao te prerano preminuloga rimskog cezara, mogu samo kazati: i dalje sam \u017eiv.<\/p>\n

No, Camusa & Kaligulu na stranu, snala\u017eenje po\u010dinje u pedesetima; ne dozvoli nikome da ti ka\u017ee druga\u010dije.<\/p>\n

Okrenuli ste se filmu i pisanju scenarija, kako Vam ide?<\/em><\/p>\n

– Dok Angelina Jolie re\u017eira filmove o Bosni ja i dalje \u010dekam na telefonski poziv Stevena Spielberga.<\/p>\n

Lupiga.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novinar Roman Latkovi\u0107 je Franja Tu\u0111mana 1996. nazvao brutalnim diktatorom i morao da spasava ko\u017eu bjekstvom preko Atlantika…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":141109,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-141108","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141108","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=141108"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141108\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/141109"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=141108"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=141108"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=141108"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}