{"id":141057,"date":"2014-03-21T08:00:12","date_gmt":"2014-03-21T07:00:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=141057"},"modified":"2014-03-21T08:23:35","modified_gmt":"2014-03-21T07:23:35","slug":"141057","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/21\/141057\/","title":{"rendered":"\u017dene i desni tabor na prijelazu stolje\u0107a"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: BojanBegi\u0107<\/strong><\/p>\n

\u017deljka Marki\u0107 i Ru\u017ea Toma\u0161i\u0107 predstavljaju znakovite figure, mo\u017eemo njima dodati i Marijanu Petir, svojevrsnih perjanica \u017eenske ekstremne desnice ‘umivenog lica’ koje je do neke razine prihvatljivo unutar politi\u010dkog diskursa na\u0161e zemlje. No glavo pitanje je kako to da su te \u017eene prihvatile igrati ulogu uni\u0161tenja \u017eenskih prava i potpomaganja povratka mu\u0161ke rodne opresije nad \u017eenama; to jest kako se desilo da se \u017eenske osobe koje su iskoristile sve blagodati koje im je borba za \u017eenska prava dala, sada bore – na ovaj ili onaj na\u010din – da vrate svoje sestre po spolu i rodu natrag za ognji\u0161te. Svima je poznat onaj slavni patrijarhalno tradicionalni stih na\u0161ega novokomponiranog glazbenika o rumenim i plavim djevicama za na\u0161ega ‘Ivana s Kupresa’, no od osobe koja se bavi veli\u010danjem idealisti\u010dke vizije Budakovih ‘Opanaka Dida Vidurine’ ne mo\u017eemo ni o\u010dekivati druga\u010dije. No zabrinjavaju\u0107e je \u0161to su ove tri osobe dio jednog \u0161ireg trenda ne samo u Hrvatskoj, nego i na Zapadu gdje se radikalnija i ekstremna desnica po\u010dela slu\u017eiti unutar javne arene ‘umivenim jezikom’, prihvatljivim za mainstream okru\u017eenje.<\/p>\n

\"\"<\/a>Treba se uzeti u obzir \u010dinjenica da nakon pada komunizma na prostorima cijele Europe dolazi do pada zastupljenosti \u017eena u politici, a na podru\u010dju Srednje Europe njihovo povla\u010denje u prvim desetlje\u0107ima vi\u0161estrana\u010dja u sferu privatnosti i obitelji. Od 1989. do kraja devedesetih, a to se moglo vidjeti i kod nas, nastajalo je isticanje obnove ‘obiteljskih vrijednosti’ koje su bile promicane od religijskih institucija kao \u0161to je Katoli\u010dka crkva \u2013 sli\u010dno kao u Poljskoj. No za razliku od Poljske gdje je Crkva zajedno sa svojim politi\u010dkim krilom, to jest poljskom desnicom, pre\u0161la preko \u017eelje ve\u0107ine \u017eenske populacije i donesla 1993. restriktivni zakon koji gotovo u potpunosti gazi \u017eenska prava u domeni odlu\u010divanja o svojemu tijelu, \u017eene u Hrvatskoj su dobile neo\u010dekivanog saveznika u liku Franje Tu\u0111mana. U tekstu iz 2009 objavljenom na portalu Libela stoji da Tu\u0111man nije htio da Crkva ima presezanje nad ljudskim pravom na odluku o poba\u010daju, te stari zakon iz 1978. nije diran. No bilo je naznaka da kod Tu\u0111mana nije samo presudila pragmati\u010dna opozicija Crkvi, nego je u tome odigralo zna\u010dajnu ulogu njegovo ideolo\u0161ko odre\u0111enje iz mladih dana. Mo\u017ee se re\u0107i da se kod nas desio svojevrsni paradoks gdje su desnica i prevladavaju\u0107a religijska institucija unisono sura\u0111ivale na gotovo svim poljima po \u0161abloni ostalih tranzicijskih zemalja, no kada je u pitanju bio abortus i njegova zabrana, neprikosnoveni vo\u0111a hrvatske desnice i zemlje nije htio ni \u010duti za to.<\/p>\n

U ve\u0107ini Srednje Europe \u017eene su dobile dvostruki udar: njihova zastupljenost pala je s 26 na \u0161est posto (R.Dulemba; 2010; str 9.), a reproduktivne politike su bile zastupljene tako da se \u017eensku populaciju ve\u0107inom nije pitalo za mi\u0161ljenje, \u0161to je osobito bili blatantno napravljeno u Poljskoj; tom cijelom trendu treba dodati i prisutnu debatu o utjecaju komunizma na \u017eensku emancipaciju koja obzirom na doga\u0111anja nije imala pozitivan ton, a s druge strane tu je bila negativna percepcija o tradiciji \u017eenskih pokreta na zapadu.<\/p>\n

Stanje se tek po\u010dinje mijenjati na bolje na kraju desetlje\u0107a, kada se vidi novi pristup desnice, pa i one ekstremnijeg predznaka, u vidu kooptiranja \u017eena u njihove redove, gdje je \u010dak i stranka koja prelazi kulturne okvire mainstream desnice – Jobbik (puno ime je Pokret za bolju Ma\u0111arsku) za europarlamentarne izbore 2009, imala \u017eensko lice na listi. To je bila Krisztina Moravi, vrlo uspje\u0161na odvjetnica s feministi\u010dkom pro\u0161losti. Na izborima za poljski parlament od po\u010detka 21. stolje\u0107a stranke desnice imale su sve zastupljeniji \u017eenski korpus.<\/p>\n

No kako je uop\u0107e do\u0161lo do toga da se (neke) \u017eene zdu\u0161no bore da dugoro\u010dno uni\u0161te ona prava koja im upravo daju mogu\u0107nosti da ih propitkuju?!<\/p>\n

Treba jasno re\u0107i da desnica, osobito ekstremna desnica, nikada nije isklju\u010dila iz svog diskursa pitanje roda. Matthew Lyonas isti\u010de da su \u010detiri glavne tendencije unutar fa\u0161izma i njegovih potomaka u obliku neo-fa\u0161isti\u010dke ili klerofa\u0161isti\u010dke (novog kova) desnice prisutne od samog kraja Prvog svjetskog rata. U kratkim crtama to su: patrijarhalna desnica, Mu\u0161ko ratno bratstvo (drugarstvo iz rovova), demografski nacionalizam i kvazi-femininizam. Da bi se shvatila patrijarhalna desnica, dovoljno je oti\u0107i na bilo koje savjetovanje o bra\u010dnoj sre\u0107i u lokalnu crkvu. Drugi tip je u Hrvatskoj \u010desto opjevavan u Thompsonovim pjesmama. Demografski nacionalizam isti\u010de brigu o \u010disto\u0107i nacije i njenom demografskom boljitku, s \u010destim uplivom eugenike, najzna\u010dajnije je \u0161to \u010desto puta dolazi u sukob s patrijarhalnom idilom jer \u017eenu otima od kontrole patrijarhalne obiteljske zajednice te je podre\u0111uje administrativnom aparatu nacionalne zajednice kao takve. Kvazi-feminizam posu\u0111uje elemente feminizma u vidu ja\u010de uklju\u010denosti \u017eena u politi\u010dku i ekonomsku sferu, bori se za jednaku pla\u0107u i obrazovanje, no ‘kvaka 22’ je u tome da sama izvire iz ideologije koja isti\u010de nejednakost ljudskih bi\u0107a te time u biti i dalje perpetuira mu\u0161ku dominaciju i fiksiranost rodnih uloga jer mu cilj nije potpuna emancipacija nego samo emancipacija u odre\u0111enim sferama.<\/p>\n

I dan danas se mo\u017ee vidjeti ta me\u0111uigra koja se odigrava u dinamici Tea Party pokreta, gdje imamo veliki udio \u017eena u svim razinama, gdje se spajaju patrijarhalno-parohijalne te\u017enje za povratkom na staru Ameriku i strah od bijelog demografskog pada (mo\u017ee se re\u0107i oblik demografskog nacionalizma s kvazi-feminizmom kao predvodnicom, jer dobar dio vodstva se sastoji od \u017eena, a jedan od uzora im je Sarah Palin koja samu sebe definira kao pro-life kr\u0161\u0107ansku feministkinju). Dok \u017eene koje rade unutar pokreta \u010desto imaju organizaciju preslikanu od strane feministi\u010dkih kooperativa, jedan od primjera je i web stranica pod nazivom Smart Girl Politics. Kao \u0161to isti\u010de u svojem tekstu Ruth Rosen, velika ve\u0107ina \u017eena dolazi iz kvazi-feministi\u010dkih organizacija unutar religijske desnice u SAD-u, ve\u0107ina tih organizacija se koristi feministi\u010dkim oru\u017ejem u isticanju prava \u017eenskog partnera u obiteljskoj zajednici, pitanjima posla i nadnice te politi\u010dke vidljivosti, \u010dak do odre\u0111ene razine su i za odre\u0111ene metode kontracepcije. No istodobno poti\u010du povratak mu\u0161ke dominacije na ‘srednja vrata’, jer svatko tko poznaje barem okvirno dogme abrahamskih religija mo\u017ee biti siguran da je samo bo\u017eanstvo mu\u0161kog roda, a o drakonskim propisima iz Levitskog zakonika da i ne govorimo.<\/p>\n

Rosen nam ukazuje na tu reakciju bijele konzervativne Amerike gdje bode u o\u010di \u017eenska nadzastupljenost. Buchanan je u pravu kada isti\u010de da imamo dva SAD-a: onaj konzervativni – manje poreza, manja administracija, ukidanje \u017eenskog prava na izbor, kreacionizam, te ve\u0107a liberalizacija tr\u017ei\u0161ta; i drugi, pro-choice kozmopolitski svjetonazor koji je agnosti\u010dko-ateisti\u010dki ili liberalno-religiozan. Buchanan, kao jedan od predstavnika desnog krila GOP, sipa naravno ‘drvlje i kamenje’ na drugospomenuti.<\/p>\n

Koliko je religijski desni tabor \u2013 koriste\u0107i se naravno najboljim oru\u017ejem u vidu desnoreligijskih \u017eenskih udruga – spreman igrati se s feministi\u010dkim diskursom vidi se u slu\u010daju tvrdnji da je abortus oblik eksploatacije \u017eena.<\/p>\n

Premda uvo\u0111enje \u017eena kako punopravnog subjekta u tr\u017ei\u0161nu utakmicu mo\u017ee pomo\u0107i rodnoj ravnopravnosti, to lako mo\u017ee degenerirati u ne\u0161to \u0161to ide nau\u0161trb tome. Dok ih neoliberalizam prisiljava na prilagodbu, desne grupacije se mogu poslu\u017eiti i kvazi-feminizmom kao odgovorom i motorom prilagodbe na sve ve\u0107u potrebu uklju\u010denja \u017eenske radne snage u ekonomsku sferu. No mo\u017ee se desiti i obratni ishod u vidu fenomena koji Maira Mies naziva ‘ku\u0107anizacijom’, gdje se javlja jasna rodno odre\u0111ena uloga u podjeli poslova unutar kapitalisti\u010dke privrede u kojoj je \u017eena ograni\u010dena na ognji\u0161te i izvr\u0161ava suplementarni rad, koji dodatno ve\u017ee \u017eenu za oku\u0107nicu i izravno poma\u017ee atomizaciji \u017eenskog korpusa, koji vi\u0161e ne radi probleme oko toga da sve bude ‘business as usual’. To jest stvara se nesveta veza izme\u0111u neoliberanog okru\u017eenja i rodno fiksirane podjele poslova, koja se pre\u0161utno \u0161prica svetom vodom ideologije ekonomske isplativosti rodnog odnosa dominacije.<\/p>\n

Za kraj se treba vratiti na ocjenu gdje stoje tri \u017eene spomenute na po\u010detku teksta. Ovo je naravno moja slobodna procjena, te je naravno podlo\u017ena korekciji. \u010cini se da Toma\u0161i\u0107 u svojem nastupu ima najizra\u017eeniji element demografskog nacionalizma gdje je sama mogu\u0107nost izbora abortusa vid nacionalne izdaje, zajedno s homoseksualnosti koja je znak da je (u njenim o\u010dima) na\u0161a (hrvatska) nacija bolesna i treba je vratiti na pravi put. Za nju bismo mogli re\u0107i da je hrvatska verzija Sarah Palin.<\/p>\n

Marki\u0107 je paradoksalna figura koje se vi\u0161e \u010dini samo kao usta kurijalne filijale u ovoj zemlji, njen osobni pogled ve\u0107inom izra\u017eava parohijalne tendencije, s primjesom demografskog nacionalizma.<\/p>\n

Dok Petir u svojim nastupima ide linijom mije\u0161anja parohijalnog i kvazi-feministi\u010dkog, s naglaskom na prvome.<\/p>\n

Naravno, kod sve tri (ili barem dvije) \u017eene sve navedene desne struje su pomije\u0161ane, ali na vidjelo izlazi ona koja je u njihovu diskursu dominantnija. No najbitnije je da se fenomen \u017eena u desnom taboru treba \u0161to bolje prou\u010diti da bi se stvorili na\u010dini za kontriranje, radi boljitka spolne i rodne ravnopravnosti u Hrvatskoj ali i svijetu.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U ve\u0107ini Srednje Europe \u017eene su dobile dvostruki udar: njihova zastupljenost pala je s 26 na \u0161est posto, a reproduktivne politike su bile zastupljene tako da se \u017eensku populaciju ve\u0107inom nije pitalo za mi\u0161ljenje,<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-141057","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141057","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=141057"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/141057\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=141057"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=141057"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=141057"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}