{"id":140412,"date":"2014-03-14T09:05:24","date_gmt":"2014-03-14T08:05:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=140412"},"modified":"2014-03-14T09:05:24","modified_gmt":"2014-03-14T08:05:24","slug":"krug-spinovanja-istina-i-privid-u-politici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/14\/krug-spinovanja-istina-i-privid-u-politici\/","title":{"rendered":"Krug spinovanja: Istina i privid u politici"},"content":{"rendered":"

Autor: Timothy Bewes<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Kada govorimo o \u2018spinu\u2019, govorimo o dvije stvari: (i) o javnom mnijenju, te pretjeranoj pa\u017enji za koju se \u2018u dana\u0161nje doba\u2019 smatra da politi\u010dari posve\u0107uju javnom mnijenju; (ii) o ideologiji i la\u017enoj svijesti \u2013 jer koncept spina pretpostavlja razliku izme\u0111u svijeta koji je medijski izmanipulisan i onog koji to nije, izme\u0111u na\u0161e savremene realnosti kojom \u2018upravljaju mediji\u2019 i nekada\u0161nje verzije kojoj se moglo vi\u0161e vjerovati. To je, u ovom smislu, jedna verzija mita o propasti \u010dovjeka i, kao i sve sli\u010dne metafore, pro\u017eeta je politi\u010dkim i filozofskim protivrje\u010dnostima. Mi postajemo svjesni svog postojanja u Raju tek u trenutku kada nas prognaju iz njega.<\/p>\n

Svijest o spinu<\/strong><\/p>\n

Sli\u010dno tome, politi\u010dka iskrenost je stanje u kome se nikada ne mo\u017ee u\u017eivati osim retroaktivno. Nikada ne mo\u017eemo osjetiti nekada\u0161nji, ‘nespinovani’ svijet; jedino ga mo\u017eemo pamtiti i osje\u0107ati kao ne\u0161to \u0161to je izgubljeno. Svijest o spinu poni\u0161tava spin i obratno, trenutak u kojem postajemo svjesni postojanja spina je trenutak njegovog nestanka. Efikasan spin zahtijeva op\u0161te odsustvo svijesti o njegovom postojanju. Savremena vidljivost spina i spin doktora, za pretpostaviti je, sprije\u010dava njihovo efikasno djelovanje. Unaprijed snimljene izjave za medije su danas odmah prepoznatljive kao unaprijed snimljene izjave za medije. Na isti na\u010din na koji je progon Adama i Eve iz vrtova Raja trenutak njihovog ra\u0111anja kao pojedinaca i ‘subjekata’, tako mo\u017eda pojava koncepta spina predstavlja trenutak na\u0161eg odrastanja kao politi\u010dkih subjekata. U ovom se trenutku \u010dini da je sam taj koncept na granici nestajanja u eteru.<\/p>\n

Spin je sam po sebi paradoksalan koncept \u2013 pa ipak izgra\u0111uje na\u0161u politi\u010dku realnost kao nijedan drugi. Postoji nekoliko verzija pretpostavke o spinu, prema vi\u0111enju ljevice:<\/p>\n

(1) Vlada u njegovoj pozadini nema nikakav zna\u010dajan ideolo\u0161ki prikriveni cilj; on je kao list koji lepr\u0161a na vjetru javnog mnijenja. Dakle, ratnohu\u0161ka\u010d Blair je \u010dovjek \u010dija je dugoro\u010dna ambicija da suzbije mi\u0161ljenje javnosti o Laburisti\u010dkoj stranci kao stranci slatkorje\u010divih pacifista, naprimjer, te da preuzme titulu Margaret Thatcher kao vo\u0111e koji nije za zaokrete, itd. Blair se, dakle, optu\u017euje da se dodvorava masama; njegov govor o princezi Dijani je bio lukavi \u010din predizborne agitacije, bez iskrenih osje\u0107aja, sra\u010dunat da zadovolji progonitelje javnog mnijenja, te da osigura sebi mandat kao politi\u010dar koji razumije narod. Novi laburisti\u010dki ministri su tako\u0111e profesionalni politi\u010dari, koje jedino zanima ostanak na vlasti, a ne da mijenjaju svijet. Ono \u0161to imamo je pobjeda javne predod\u017ebe nad su\u0161tinom \u2013 nova Laburisti\u010dka stranka predstavlja vrhunac postmoderne politike: bez su\u0161tine, ambiciozna i ideolo\u0161ki pragmati\u010dna.<\/p>\n

(2) Druga verzija pretpostavke o spinu podrazumijeva kritiku prve: naravno da laburisti\u010dka vlada ima ideolo\u0161ki prikriveni cilj i, kao i sa svim ideolo\u0161kim akcijama, njena najve\u0107a \u017eelja je da on ne djeluje ideolo\u0161ki. Laburisti su opredijeljeni za medij (umjesto za poruku) upravo zato \u0161to prepoznaju naglasak koji ‘dana\u0161nji svijet’ stavlja na predstavljanje i izgled. Laburisti se bave realno\u0161\u0107u modernog svijeta. Veoma su sposobni u manipulisanju medijima s obzirom na to da, uprkos sitni\u010davim kritikama ljevice, u anketama zadr\u017eavaju konstantno visok nivo popularnosti. Upravo kriti\u010dari s ljevice, koji podr\u017eavaju prvu pretpostavku, ne shvataju mo\u0107 medija i gaje idealisti\u010dnu, sasvim naivnu privr\u017eenost iskrenom politi\u010dkom svijetu koji je davno nestao, koji vjerovatno nikada nije ni postojao, te koji vjerovatno ionako nema nikakve veze sa politi\u010dkom realno\u0161\u0107u.<\/p>\n

(3) Tre\u0107i stav je radikalizacija prethodna dva. S ozbirom na to da pojam spina pretpostavlja razliku izme\u0111u svijeta koji je medijski manipulisan i onog koji to nije, sam taj koncept podr\u017eava ideju o postoje\u0107em domenu politike izvan ‘interesnih grupa’. Koncept spina je sam po sebi ideolo\u0161ki. Stoga kritika spina koji provodi vlada, te sam poku\u0161aj da se i\u0161\u010deprka ispod njega, poja\u010dava iluziju o sferi koja je slobodna od djelovanja ideologije.<\/p>\n

List The Guardian je, prema ovoj analizi, najve\u0107i dar novim Laburistima, jer njegovi stalni napadi na vladu, te personalizacija pitanja spina fokusiranjem na ‘spin doktore’, obavljaju koristan zadatak umanjivanja va\u017enosti pitanja ‘javne predod\u017ebe nad su\u0161tinom’. ‘Koji od ovih ljudi upravlja Britanijom?’ pita Guardian u naslovu ispod slike Tonyja Blaira i Alastaira Campbella, istog \u010dasa polarizuju\u0107i ovu temu na politi\u010dara, s jedne strane, i zlog posrednika, s druge. Ideja koju prenosi jeste da, kada bi novinari ‘oborili’ Mandelsona ili Campbella; kada bi vlada bila prisiljena da Mandelsona zamijeni Moom Mowlamom, naprimjer, ili Clare Short \u2013 onda bi sada\u0161nje ‘mrtvilo’ po\u010delo da se rje\u0161ava: to je obja\u0161njenje za pogre\u0161no usmjereno veselje na ljevici kada je Mandelson ostao bez posla zbog skandala sa Geoffreyom Robinsonom.<\/p>\n

Ispod medijske manipulacije postoji, makar u zakr\u017eljalom obliku, mrvica ‘autenti\u010dne’ politike i politi\u010dara; sve \u0161to trebamo uraditi jeste da zadr\u017eimo vjeru barem u mogu\u0107nost po\u0161tene, iskrene politike i ta mogu\u0107nost je u odre\u0111enom smislu prisutna. Koncept spina na taj na\u010din podupire model politike i predizborne agitacije koji je metafori\u010dki prostoran (kao model ideologije zasnovan na osnovi i nadgradnji) i prema kome se ispod povr\u0161ine nalazi su\u0161tina. Stoga je koncept spina dio ideolo\u0161kog djelovanja vlade; spin je blef koji nam predstavljaju, a mediji u potpunosti u\u010destvuju u njegovom preno\u0161enju. Ovo je intelektualni ljevi\u010darski pristup, utemeljen u teoriji, veoma sofisticiran, te sasvim uvjeren da barem on sam nije \u017ertva blefa o spinu.<\/p>\n

Preokrenuti kulturu spina<\/strong><\/p>\n

Koja od ove tri analize je ispravna? Koja je, drugim rije\u010dima, skrivena istina, a koje imaju samo privid istine? Ovo pitanje zavisi od samih osobina koje ovaj koncept podrazumijeva. Bilo koji odgovor sadr\u017ei rizik da potvrdi teze koje bi dale vjerodostojnost i druge dvije analize. ‘Spin’ je mo\u017eda bolje shvatiti u smislu nivoa posredovanja umesto standarda istine i la\u017ei ili predod\u017ebe i su\u0161tine. Ovo postaje jasno \u010dim razmotrimo pitanje kako se ‘kultura’ spina mo\u017ee preokrenuti.<\/p>\n

Kada visoke li\u010dnosti u Laburisti\u010dkoj stranci insistiraju na potrebi uzvra\u0107anja na optu\u017ebu da nove Laburiste vi\u0161e interesuje javna predod\u017eba nego su\u0161tina, oni govore o cilju koji po definiciji predstavlja vlastitu suprotnost. Tony Blair i Gordon Brown ne ka\u017eu da se moramo vratiti stvarnoj politici; umjesto toga ka\u017eu da moramo da ubijedimo glasa\u010de da nas vi\u0161e interesuje su\u0161tina od javne predod\u017ebe; moramo da preusmjerimo pa\u017enju sa na\u0161eg izgleda na na\u0161e uspjehe. Efekat tog insistiranja jedino mo\u017ee biti napuhavanje samog koncepta; ne mo\u017ee se jednostavno preokrenuti fenomen spina, koji nije obi\u010dan fenomen, nije vanjska ugla\u0111enost. Poku\u0161aj preusmjeravanja pa\u017enje sa javne predod\u017ebe na su\u0161tinu ne predstavlja uklanjanje posredni\u010dkog sloja izme\u0111u glasa\u010da i politike, ve\u0107 zapravo uno\u0161enje tog sloja. Mora se javiti sumnja da ispod vanjske ugla\u0111enosti ne le\u017ei istina, zato \u0161to sama vanjska ugla\u0111enost jeste istina. Su\u0161tina nove laburisti\u010dke politike je naglasak na javnoj predod\u017ebi nad su\u0161tinom \u2013 \u0161to ne zna\u010di da je savremena politi\u010dka realnost bez su\u0161tine.<\/p>\n

Spin doktori- ‘ljudi u mraku’<\/strong><\/p>\n

Ono \u0161to se naziva ‘spinom’ predstavlja sastavni dio politi\u010dke realnosti i u sredi\u0161tu je djelovanja savremene politike; govoriti o ‘spinu’ i ‘spin doktorima’ bez dubljeg razmi\u0161ljanja zna\u010di biti u potpunosti obuzet prikrivenim ideolo\u0161kim ciljevima novih Laburista. U ovoj situaciji, Peter Mandelson, ‘glavni spinner’, funkcioni\u0161e na isti na\u010din kao holivudski film The Truman Show. Kao \u0161to film podupire na\u0161 osje\u0107aj savremene realnosti proizvodnjom fikcije potpuno izmi\u0161ljenog svijeta \u2013 iz kojeg, kao \u0161to rasplet u filmu pokazuje, glavni junak na kraju uspijeva da iza\u0111e \u2013 tako i Mandelson podupire na\u0161 osje\u0107aj legitimnosti politi\u010dke institucije. Sama ideja o spin doktoru se \u010dini neizdr\u017eivo sirovom; spin doktori su ‘ljudi u mraku’, kako ih je Clare Short nazvala u svojoj poznatoj izjavi; Mandelson je ‘podmukli manipulator’, kojeg ljevica satanizuje po tom osnovu, \u0161to je simptom degradacije politike u ‘unaprijed snimljene izjave za \u0161tampu’.<\/p>\n

Na skupu kojim je zapo\u010deo svoju kampanju za mjesto gradona\u010delnika Londona, Ken Livingstone je napao spin doktore iz Millbanka i ulice Downing, te njihovu kulturu ‘anonimnih razgovora sa novinarima’ u kojima su, rekao je on, novinari koji su spremni da izvije\u0161tavaju o njima sau\u010desnici, te je insistirao da \u0107e njegova kampanja za gradona\u010delnika biti isklju\u010divo fokusirana na politiku, a ne na li\u010dnosti. Takva retorika ne samo da je sirova, ve\u0107 je i neiskrena, jer se politika razli\u010ditih kandidata za gradona\u010delnika Londona me\u0111usobno gotovo ne razlikuje. Kao \u0161to je Livingstone bez sumnje svjestan, kampanja za gradona\u010delnika \u0107e gotovo isklju\u010divo biti fokusirana na li\u010dnosti, pri \u010demu je njegova vlastita li\u010dnost \u2013 s reputacijom ‘nazivanja stvari pravim imenom’, jednostavnog govora i integriteta, ‘\u010dovjeka iz naroda’, izbjegavanja automobila sa \u0161oferima i ostalih pogodnosti ministarske funkcije \u2013 vjerovatno njegova najve\u0107a prednost.<\/p>\n

‘Spin doktor’ se jedino mo\u017ee zamijeniti superiornim oblikom spina koji uspijeva da se predstavi kao iskrenost jednostavnog govora \u2013 ili koji, umjesto toga, uspijeva da svoju neiskrenost predstavi naprosto kao dokaz vlastitog politi\u010dkog ‘realizma’. U tekstu u listu New Left Review za vrijeme rata na Kosovu, Tariq Ali je pisao o protivrje\u010dnosti izme\u0111u toga da je NATO svjestan da \u0107e bombardovanje Jugoslavije neizbje\u017eno dovesti do poplave izbjeglica i nepripremanja nove Laburisti\u010dke stranke za tu poplavu. On citira Clare Short koja govori na britanskoj televiziji: ‘Da se vidjelo da se Zapad priprema za izbjeglice, ljudi bi mogli pretpostaviti da je to \u00abneizbje\u017eni efekat NATO bombardovanja\u00bb.’ Ali ovu izjavu ukratko naziva ‘grotesknom logikom cijele ove operacije’, jer ona zaista pokazuje nevjerovatan nivo dvoli\u010dnosti. Tako\u0111e pokazuje da Short taktike ‘ljudi u mraku’ ne smatra problemati\u010dnim u politi\u010dkoj areni (za razliku od li\u010dne u kojoj je, kako je rekla, osje\u0107ala da je stalno podrivaju).<\/p>\n

Briga za privid<\/strong><\/p>\n

Ovi primjeri pokazuju da je ‘privid’ glavna preokupacija \u010dak i onih politi\u010dara koje bije glas da ‘govore ono \u0161to misle’. Integritet u politici ustupa mjesto prividu integriteta \u2013 a to su dvije potpuno razli\u010dite stvari. U strana\u010dkoj politici vi\u0161e ne postoji nikakva subjektivna identifikacija, niti ikakva mogu\u0107nost subjektivne identifikacije. Preovladavaju\u0107a klima je klima subjektivnog povla\u010denja iz politi\u010dkog procesa. Glasanje se obavlja u atmosferi pragmatizma ili \u010dak rezignacije, a uvjerljive pobjede se posti\u017eu uz nizak odaziv glasa\u010da. Privid masovnog entuzijazma se, paradoksalno, stvara u situaciji preovladavaju\u0107e apatije. Masovni konsenzus na koji se novi Laburisti pozivaju bi trebao da izazove kriti\u010dku sumnju, jer u politici masovni anga\u017eman po definiciji ne uspijeva da dovede do masovnog konsenzusa.<\/p>\n

Spinovanje se mora posmatrati u smislu ovog \u0161ireg procesa posredovanja ili, jo\u0161 bolje, objektivizacije, koja ozna\u010dava postepenu nadmo\u0107 objektivne (vanjske) kulture nad subjektivnom (unutra\u0161njom) kulturom \u2013 drugim rije\u010dima, postepenu nadmo\u0107 brige za prividom nad stvarno\u0161\u0107u. Ipak, objektivizacija nije naprosto istorijski proces, ve\u0107 je rezultat odre\u0111enih odluka koje dru\u0161tvo donese ili ne donese. Objektivizacija, koja predstavlja uru\u0161avanje istine u politici, odnosno zamjenjivanje ‘su\u0161tine’ ‘prividom’ kao istinom o politici, neodvojiva je od kapitalizma. Njena posljedica je primoravanje ljudi da razmi\u0161ljaju u odnosu na interese, a ne istinu. To je uklanjanje mogu\u0107nosti subjektivnog ulaganja iz politike ili, bolje re\u010deno, nametanje veoma specifi\u010dnog subjektiviteta koji prepoznaje objektiviziraju\u0107e principe neizbje\u017enosti i ‘modernosti’ globalizacije i tr\u017ei\u0161nih snaga, pragmatizma i ‘svijeta takvog kakav jeste’. Ovi principi su organiziraju\u0107i principi samog kapitala. Kriti\u010dki odgovor usmjeren ka manifestacijama tih principa (kao \u0161to je novinarska kritika ‘kulture spinovanja’) i dalje je opsjednut tim manifestacijama, \u010dime ih priznaje kao stvarne. Ova vrsta kritike zauzima svoje mjesto za stolom kapitala kao njegovo ‘pla\u0107eno i po\u0161tovano zanovijetalo’, da upotrijebimo Adornovu frazu. Kapitalizam na ovaj na\u010din poni\u017eava na\u0161u ljudskost odnose\u0107i se prema nama u skladu sa interesima umjesto sa onim \u0161to nas zapravo \u010dini ljudima: na\u0161om sposobno\u0161\u0107u da mislimo.<\/p>\n

Savremena strana\u010dka politika, bave\u0107i se prividom, a isklju\u010duju\u0107i mi\u0161ljenje, negira ovu sposobnost. Kao takva, ona ne samo da zahtijeva, ve\u0107 iznu\u0111uje, zapravo pretpostavlja na\u0161e subjektivno povla\u010denje. Nova Laburisti\u010dka stranka isklju\u010duje sav anga\u017eman osim na najotu\u0111enijem, objektivnom (ili pragmati\u010dnom) nivou. Politika se ne mo\u017ee zasnivati na dvoli\u010dnosti; parlamentarni proces funkcioni\u0161e u skladu sa sljede\u0107im nepoliti\u010dkim pretpostavkama: ljudi ne razmi\u0161ljaju; oni djeluju u skladu sa svojim interesima; istina ne postoji. Logika nove Laburisti\u010dke stranke je kalkulantska i ne dopu\u0161ta razmi\u0161ljanje; ‘politika’ je neodgovaraju\u0107i pokazatelj ne\u010dega \u0161to ne predstavlja puno vi\u0161e od provo\u0111enja interesa kapitala. Koncept ‘spina’ jednostavno ne shvata ovu istinu. Ne samo da je i samoobmanjuju\u0107e i uzaludno o\u010dekivati bilo \u0161ta od strana\u010dkog politi\u010dkog procesa, ve\u0107 u\u010destvovanje u njemu zahtijeva pristajanje na dvoli\u010dnost koja je svojstvena njegovoj logici. Potrebno je odbaciti upravo ovu ucjenu \u2013 ili \u0107ete odustati od svoje privr\u017eenosti subjektivnoj identifikaciji s politi\u010dkim procesom ili \u0107ete odustati od svoje privr\u017eenosti ostajanju unutar sfere uticaja \u2013 jer to zapravo nije nikakav izbor.<\/p>\n

Princip politike je subjektivni anga\u017eman; u dru\u0161tvu koje iznu\u0111uje otu\u0111eno u\u010destvovanje, neu\u010destvovanje predstavlja politi\u010dku nu\u017enost, te nu\u017enu fazu u ponovnom definisanju uslova u\u010destvovanja. U\u010destvovanje u svijetu pod njegovim vlastitim uslovima \u0107e ga neizbje\u017eno ostaviti upravo takvim kakav jeste.<\/p>\n

Timothy Bewes je nau\u010dni saradnik na Univerzitetu John Moore's u Liverpoolu i autor djela Cynicism and Postmodernity (Verso, 1997).<\/em><\/p>\n

Media.ba<\/a>\/Signs of the Times<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ubrzo nakon \u0161to po\u010dnemo da razmi\u0161ljamo o konceptu medijske manipulacije, tj. o spinu, on po\u010dinje da gubi svoju suvislost.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-140412","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140412","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=140412"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140412\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=140412"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=140412"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=140412"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}