{"id":140243,"date":"2014-03-12T11:01:25","date_gmt":"2014-03-12T10:01:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=140243"},"modified":"2014-03-12T11:01:25","modified_gmt":"2014-03-12T10:01:25","slug":"lica-s-medijskih-tjeralica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/12\/lica-s-medijskih-tjeralica\/","title":{"rendered":"Lica s medijskih tjeralica"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p>\n

Otprilike dvije godine nakon \u0161to ga je medijska hajka prisilila na odstupanje s du\u017enosti predsjednika Savezne Republike Njema\u010dke, nakon \u010dega su uslijedili i optu\u017enica i sudski proces, Christian Wulff oslobo\u0111en je optu\u017ebe za korupciju i primanje mita. Da bi slika bila jasna, evo samo nekoliko klju\u010dnih podataka: protiv Wulffa medijsku su hajku vodili bulevarski \u201cBild Zeitung\u201d, naj\u010ditanije novine u Njema\u010dkoj i tjednik \u201cDer Spiegel\u201d, na glasu kao ozbiljan, mada bi podrobnija analiza njegovih sadr\u017eaja vjerojatno upu\u0107ivala na druga\u010diji zaklju\u010dak. Sumnje u Wulffovo po\u0161tenje odnosile su se na vrijeme kada je bio ministar-predsjednik pokrajine Donje Saksonije, a na vrhuncu kampanje bilo je ukupno sedamnaest (ne)djela \u0161to su se u vidu sumnji stavljala na teret tada\u0161njem prvom \u010dovjeku Njema\u010dke.<\/p>\n

Istina je, Wulff se, blago re\u010deno, u cijeloj stvari nije sna\u0161ao. Ne\u0161to od onoga \u0161to mu se predbacivalo poku\u0161ao je pre\u0161utjeti, u jednome je trenutku \u010dak telefonski tra\u017eio od urednika novina da ne\u0161to ne objave (\u0161to je, naravno, odmah upotrijebljeno protiv njega). No na kraju, nakon ostavke, nakon \u0161to je javno osramo\u0107en i nakon \u0161to ga je napustila i supruga, Wulff se pred sudom u Hannoveru pojavio samo s jednim jedinim (ne)djelom: neki je filmski producent ve\u0107im dijelom pokrio tro\u0161ak njegovog posjeta Oktoberfestu u M\u00fcnchenu (kamo je putovao slu\u017ebeno, kao ministar-predsjednik Donje Saksonije, pa je cijeli tro\u0161ak mirno mogao knji\u017eiti na ra\u010dun svoje pokrajine), a Wulff je \u010detiri mjeseca (!) nakon toga napisao pismo tvrtki Siemens u kojemu je iznio mi\u0161ljenje da taj producent priprema vrijedan dokumentarni film. Wulff je uporno tvrdio kako nije znao da je filmski producent pokrio dio tro\u0161kova njegovog boravka (sa suprugom) u M\u00fcnchenu, a vrijednost filmskog projekta za koji se zauzeo puna \u010detiri mjeseca nakon toga, nikada nitko nije osporio. Nije utvr\u0111ena ni bilo kakva izravna veza izme\u0111u te dvije stvari \u2013 osim, naravno, sumnje \u0161to su je posijali mediji.<\/p>\n

Dan prije izricanja presude (a bilo je ve\u0107 jasno kakva \u0107e ona biti), javna je njema\u010dka televizija ZDF na programu imala talk show s temom je li Wulff \u017ertva medijskog lin\u010da. Iznena\u0111uju\u0107e je, u svjetlu spomenutih \u010dinjenica, bilo to da je emisija zavr\u0161ila zaklju\u010dkom da medijskog lin\u010da nije bilo, usprkos tome \u0161to je od sedamnaest ozbiljnih optu\u017ebi-sumnji do suda pre\u017eivjela samo jedna i usprkos tome \u0161to je i ta jedna bila na staklenim nogama, pa sudu nije preostalo ni\u0161ta drugo nego odbaciti je. Od svih sudionika u emisiji samo je jedan u jednome trenutku upotrijebio izraz \u201codgovornost medija, odnosno novinara\u201d, ali to nije bila ni voditeljica razgovora, ni novinarka koja je za prvi kanal javne televizije (ARD) pratila proces. Naprotiv, svaki put kada bi se potegnulo pitanje kako su mediji mogli tako zagri\u017eeno optu\u017eivati \u0161efa dr\u017eave, o\u010dito ne provjeravaju\u0107i ono \u0161to iznose, do\u0161la bi replika: pa zar vi \u017eelite da novinari ne rade svoj posao, pa istra\u017eivanje je ono \u010dime se novinari bave\u2026<\/p>\n

I tu dolazimo do same sr\u017ei problema s kojim se ne susre\u0107e samo Njema\u010dka u slu\u010daju svojega biv\u0161eg predsjednika, nego se s njime suo\u010dava cijeli svijet. Odgovorno novinarstvo, onakvo u kojemu je novinar svjestan svoje odgovornosti \u2013 ne samo kaznene, nego u prvom redu profesionalne, moralne i eti\u010dke \u2013 i prema onima koji ga \u010ditaju, odnosno slu\u0161aju, ali i prema onima o kojima pi\u0161e ili govori, takvo novinarstvo sve vi\u0161e tone u zaborav i postaje relikt pro\u0161losti (uz sve rje\u0111e jo\u0161 postoje\u0107e iznimke od prevladavaju\u0107eg trenda).<\/p>\n

Novinska je vijest postala roba kojom se trguje, a po potrebi i manipulira, a novinari su (\u010dast iznimkama) postali najamni radnici. Nekima se golemim honorarima kompenzira rastanak s vlastitom savje\u0161\u0107u i profesionalno\u0161\u0107u, a druge se dr\u017ei u polo\u017eaju egzistencijalne ucijenjenosti, pa su opet prisiljeni pisati, odnosno govoriti ono \u0161to se od njih tra\u017ei (ili postaju podijeljene li\u010dnosti, pa u jednome mediju pi\u0161u ovako, a u drugome onako). Nerijetko, znaju se i tarife za objavljivanje, odnosno neobjavljivanje nekog \u201cvru\u0107eg\u201d materijala, a mit o istra\u017eiva\u010dkom novinarstvu (kao da mo\u017ee postojati novinar koji ne istra\u017euje) uglavnom se svodi na \u201cizvor\u201d u vladi, ministarstvu ili nekoj od obavje\u0161tajnih slu\u017ebi. Drugim rije\u010dima, rijetko kada novinar sam doista istra\u017euje i dolazi do podataka, \u010dak mu se to malokad i dopu\u0161ta. Mnogo \u010de\u0161\u0107e otkri\u0107a tzv. istra\u017eiva\u010dkih novinara ovise o dobroj volji (\u010ditaj: procjeni) njihovih izvora.<\/p>\n

U ve\u0107 spomenutoj emisiji njema\u010dke televizije ZDF na tom je aspektu poku\u0161ao inzistirati samo \u010dlan stranke Ljevica, dok nitko od ostalih sudionika nije htio ni \u010duti da je \u010dudna podudarnost \u0161to je kampanja protiv Wulffa po\u010dela nakon \u0161to je on pru\u017eio ruku islamu (daleko izravnije od ameri\u010dkog predsjednika Baracka Obame u ve\u0107 zaboravljenom govoru u Kairu) i \u0161to je energi\u010dnije od bilo koga drugoga kritizirao banke u kontekstu gospodarsko-financijske krize.<\/p>\n

A pro\u0161irimo li temu u globalne okvire, dovoljno je prisjetiti se pona\u0161anja medija, navodno slobodnih, a zapravo u najve\u0107em broju \u010dvrsto usmjeravanih, u slu\u010daju Libije, Egipta ili sada Ukrajine. U Libiji su svi (gotovo svi) zdu\u0161no trubili u jerihonske trube borbe za demokraciju, oru\u017eane pobunjenike krstili su mirnim prosvjednicima, pokazivali puno razumijevanje za bombardiranje libijske radiotelevizije (zaboravljaju\u0107i kako su se, s razlogom, zgra\u017eali kada je povampirena JNA bombardirala oda\u0161ilja\u010de u Hrvatskoj i BiH), da bi potpuno za\u0161utjeli kada je tzv. demokracija, likvidirav\u0161i pukovnika Gadafija, zemlju bacila u potpuni kaos. U Egiptu, ne manje zdu\u0161no, podr\u017eavalo se prosvjednike na Tahriru, \u0161utjelo se kada su im islamisti \u201cukrali\u201d revoluciju, mirno se prihvatilo Muhameda Mursija iz Muslimanske bra\u0107e kao novoga predsjednika i mjesecima nakon \u0161to ga je armija uz podr\u0161ku masa sru\u0161ila s vlasti, inzistiralo se na tome da je on demokratski izabran i legitimni \u0161ef dr\u017eave. Za razliku od toga, u Ukrajini je trebalo tek dva (!) dana da bi demokratski izabran i legitimni predsjednik Viktor Janukovi\u010d postao \u201clice s tjeralice\u201d (\u0161to nema veze s mutnim porijeklom njegovog bogatstva i bogatstva njegova sina). Kao demokratski izraz volje naroda prihva\u0107eno je da u zemlji sa 46 milijuna stanovnika nekoliko desetaka tisu\u0107a na glavnome trgu u Kijevu amenuje izbor \u010dlanova nove vlade, bez da pitanje njezina legitimiteta bilo tko na Zapadu postavlja. O antisemitskim ispadima, o veli\u010danju Stepana Bandere, suradnika nacista, ne govori se. Mogli bismo nastaviti i s pitanjem kako je u Hrvatskoj izgledalo izvje\u0161tavanje o nedavnim nemirima u susjednoj BiH, ali bolje je toga i ne sje\u0107ati se.<\/p>\n

Doista, odgovorno novinarstvo \u2013 \u0161to je to?<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novinska je vijest postala roba kojom se trguje, a po potrebi i manipulira, a novinari su (\u010dast iznimkama) postali najamni radnici.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":140245,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-140243","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140243","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=140243"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140243\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/140245"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=140243"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=140243"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=140243"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}