{"id":140151,"date":"2014-03-11T10:49:44","date_gmt":"2014-03-11T09:49:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=140151"},"modified":"2014-03-12T11:02:54","modified_gmt":"2014-03-12T10:02:54","slug":"tri-faze-putinizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/11\/tri-faze-putinizma\/","title":{"rendered":"Tri faze putinizma"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/03\/putin-zdralovi.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-140247\" title=\"Vladimir Putin\/AP Photo\/RIA-Novosti, Alexei Druzhinin, Presidential Press Service\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/03\/putin-zdralovi-300x222.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"222\" \/><\/a>Pi\u0161e: Dmitry Travin<\/strong><\/p>\n<p>Iako se na prvi pogled \u010dini da je Putinov re\u017eim isti, od 2000. je pro\u0161ao kroz neke temeljne promene dok je od svog ponovnog izbora, tokom prethodne dve godine, predsednik stvorio i tre\u0107u verziju putinizma.<\/p>\n<p>Prva faza putinizma, koju je prete\u017eno stvarao biv\u0161i \u0161ef predsedni\u010dke administracije Aleksandar Volo\u0161in, trajala je od 2000. do predsedni\u010dkih izbora 2004. Zasnivala se na obliku kolektivnog upravljanja takozvane &#8220;Jeljcinove familije&#8221; u kojoj je Putin bio tek prvi me\u0111u jednakima. Ovu porodi\u010dnu firmu vodili su, pored Volo\u0161ina, premijer Mihail Kasjanov, tajkun Boris Berezovski, Jeljcinova \u0107erka Tatjana Dja\u010denko i zet Valentin Juma\u0161ev, kao i jo\u0161 nekoliko manje poznatih imena. Me\u0111utim, do 2004. Putin je sve ostale \u010dlanove Porodice uklonio sa mesta politi\u010dke mo\u0107i, utvrdio sebe kao jedinog vladara i poslao u zatvor biznismena Mihaila Hodorkovskog, prote\u017eea Volo\u0161ina i Kasjanova.<\/p>\n<p>Druga faza putinizma \u010diji je glavni arhitekta bio Vladislav Surkov, zamenik \u0161efa predsedni\u010dke administracije, trajao je od 2004. do zime 2011-12. uklju\u010duju\u0107i i vreme kada je na mestu predsednika bio Dmitrij Medvedev, koji je dizao mnogo buke oko reformi ali zapravo ni\u0161ta nije promenio.<\/p>\n<p>Kona\u010dno, putinizam tre\u0107e generacije po\u010deo je da se razvija \u010dim je oktobra 2010. Surkova na mestu zamenika \u0161efa predsedni\u010dke administracije nasledio Vja\u010deslav Volodin. Danas su svi osnovni elementi ove verzije putinizma na mestu pa se ve\u0107 mo\u017ee govoriti o tome kako \u0107e Rusija izgledati narednih nekoliko godina.<\/p>\n<p>Trebalo bi po\u010deti, me\u0111utim, analizom nasle\u0111a kojeg se putinizam otarasio u tre\u0107oj verziji. Surkovljev sistem bio je zasnovan na nekoliko klju\u010dnih stvari:<\/p>\n<p>1) Masovni mediji (glavne TV stanice i nekoliko najtira\u017enijih listova) gube svaku slobodu govora i postaju puki kanali dr\u017eavne propagande. Kako najve\u0107i deo stanovni\u0161tva svoje mi\u0161ljenje o \u017eivotu u Rusiji i aktivnostima njenih politi\u010dara crpi isklju\u010divo sa televizijskih ekrana, to zna\u010di da je ishod izbora unapred re\u0161ena stvar. Re\u017eim onda mo\u017ee da dozvoli slobodu govora na internetu i po manjim listovima i radio stanicama: zgodan je to sigurnosni ventil za nezadovoljnu inteligenciju ili primer slobodnih medija kad stranci navale da kritikuju Kremlj zbog ograni\u010denih sloboda u Rusiji.<\/p>\n<p>2) Parlamentarni izbori zasnovani su na proporcionalnom sistemu zatvorenih partijskih lista, \u0161to zna\u010di da male stranke lako mogu biti isklju\u010dene. Dovoljno je li\u0161iti ih televizijskog vremena i potencijalnog izvora ozbiljnog novca. Ljudi iz biznisa do kojih ne stigne poruka o tome koje politi\u010dare mogu da podr\u017ee a koje ne, prvo se upozore na tu \u010dinjenicu a onda se ako je potrebno i kazne.<\/p>\n<p>3) U parlamentu mora postojati zvani\u010dna opozicija kako bi se insceniralo ono \u0161to je Surkov krstio &#8220;suverenom demokratijom&#8221;, ali se ne sme dozvoliti da se procedure otrgnu kontroli. Uz pomo\u0107 malog spina i neskrivenog name\u0161tanja izbora, svaka stranka mo\u017ee osvojiti onoliko poslani\u010dkih mesta koliko im Kremlj odobri, sa Jedinstvenom Rusijom uvek u vrhu. Komunistima se dozvoljavaju ritualni proglasi o te\u0161kom \u017eivotu naroda i potrebi za svrgavanjem re\u017eima oligarha, a Zapadu se stvara privid da demokratija nije sasvim odsutna iz Rusije.<\/p>\n<p>Surkov ipak nije zanemario mogu\u0107nost da podr\u0161ka Jedinstvenoj Rusiji ozbiljno oslabi pa je za tu priliku osmislio tzv. &#8220;dvonogu teoriju&#8221;: jedna noga mo\u0107i, dosetio se, u nekom trenutku se mo\u017ee umoriti a tada se te\u017eina prebacuje na drugu. Razra\u0111uju\u0107i ovu teoriju, Kremlj je kreirao &#8220;rezervnu&#8221; vladaju\u0107u stranku koju je nazvao Pravedna Rusija. Ako iz nekog razloga Jedinstvena Rusija izgubi podr\u0161ku ve\u0107ine, umesto da je brane po svaku cenu u rezervi je druga partija pod kontrolom Kremlja, spremna da preuzme parlament i obezbedi neometan tok Putinovog re\u017eima.<\/p>\n<p>Surkovljev sistem \u010dak je dopu\u0161tao borbu izme\u0111u Ujedinjene Rusije i Pravedne Rusije, ali samo za glasove Putinovih pristalica. To me\u0111utim ne sme da slabi re\u017eim, pa je svaka debata me\u0111u njima daleko od bilo kakve kritike harizmati\u010dnog lidera Vladimira Putina ili razotkrivanja sistemskih slabosti kao \u0161to je korupcija.<\/p>\n<p>Surkov me\u0111utim nije shvatio da \u0107e status dublera u Pravednoj Rusiji izazvati ozloje\u0111enost protiv re\u017eima, koji je stranci obe\u0107ao uticajnu politi\u010dku ulogu u doglednoj budu\u0107nosti. Uo\u010di parlamentarnih izbora 2011. izbila je pobuna me\u0111u poslanicima Pravedne Rusije koji su odbili da se povinuju ustaljenim restrikcijama. Odmah posle spornih izbora, pridru\u017eili su im se intelektualci za koje je, prema Surkovljevom rasporedu, bilo predvi\u0111eno da sede kod ku\u0107e i svoje frustracije istresaju po internetu, a ne na ulici. Umesto toga, okupili su se na trgu Bolotnaja i glasno zahtevali prvo slobodne i fer izbore a onda i totalnu promenu re\u017eima.<\/p>\n<p>Iako nisu direktno ugrozile re\u017eim, ove dve gre\u0161ke su teoretski ve\u0107 bile dovoljne da Surkov bude oteran. Situaciju su pogor\u0161ali sve te\u017ei ekonomski problemi. Posle krize 2008-09, Rusija nije bila u stanju da se vrati na raniji BDP i stopu realnog rasta prihoda, \u0161to bi osiguralo nastavak Putinove dominacije politi\u010dkom arenom. Sada se pojavila opasnost da \u0107e i oni apsolutno lojalni bira\u010di, zavisni od televizijskih kanala pod kontrolom Kremlja, pre ili kasnije tako\u0111e iza\u0107i na ulice &#8211; zbog rasta nezaposlenosti i pada vrednosti plata i penzija. \u010citav Surkovljev sistem, kona\u010dno, konstruisan je na pretpostavci da podr\u0161ku glasa\u010da \u010duva monopol Kremlja na televizijske vesti.<\/p>\n<p>Dakle, sve u svemu, do\u0161lo je vreme da se re\u017eim otarasi Surkova. Volodin, njegov naslednik, zapo\u010deo je sveobuhvatan preobra\u017eaj sistema, i danas, dve godine posle politi\u010dke krize u zimu 2011-12, obrisi tre\u0107e generacije putinizma dovoljno su jasni za narednu analizu:<\/p>\n<p>1) Su\u0161tinski je va\u017eno razdvojiti mogu\u0107e proteste u ruskim, sve siroma\u0161nijim provincijama od protesta koji vode intelektualci \u0161to \u010dekaju svoj povratak na trg Bolotnaja. Ako bi se ova dva toka ikada spojila, to bi predstavljalo ozbiljnu pretnju Kremlju, i situacija bi bila sli\u010dna doga\u0111ajima u Kijevu. Strategija Kremlja za spre\u010davanje urbanizacije socijalnog konflikta sa\u010dinjena je od usagla\u0161enog programa diskreditacije najpoznatijih lidera protesta.<\/p>\n<p>2) Da bi se izbeglo \u0161to vi\u0161e potencijalnih problema, parlament vredno usvaja razne slo\u017eene propise, kriminalizuju\u0107i mnogo toga \u0161to se u slobodnom svetu smatra normalnim. Pa ako zatreba da se izvr\u0161i pritisak na neku li\u010dnost ili organizaciju (uklju\u010duju\u0107i medije) uvek je pri ruci neki represivan zakon, na primer o promociji homoseksualnosti, vre\u0111anju ose\u0107anja vernika ili zagovaranju raspada Ruske federacije.<\/p>\n<p>3) Poslanici ovaj posao mogu raditi do u beskraj jer \u0161to vi\u0161e restrikcija proizvedu, ve\u0107i je strah me\u0111u obi\u010dnim Rusima da \u0107e se ogre\u0161iti o ovaj ili onaj zakon: uskoro \u0107e biti nemogu\u0107e sve ih nabrojati. Nevolju na vrat mo\u017ee navu\u0107i i obi\u010dan post na blogu ili dru\u0161tvenoj mre\u017ei. Cilj re\u017eima, naravno, nije da sve blogere potrpa u zatvor, dovoljno je znati da svako mo\u017ee biti priveden i opomenut na kr\u0161enje nekog propisa. Sli\u010dan sistem suzbijanja razli\u010ditih mi\u0161ljenja kori\u0161\u0107en je u stara vremena kada je KGB vodio Jurij Andropov i pokazao se prili\u010dno uspe\u0161nim: ogromna ve\u0107ina ljudi radije \u0107e odustati od svojih stavova nego da rizikuje zatvor.<\/p>\n<p>4) Ako se intelektualci koji protestuju izoluju od javnosti, bi\u0107e lak\u0161e vr\u0161iti uticaj na mase uz pomo\u0107 nove ideologije. Takva ideologija, zasnovana na konzervativnim principima, ve\u0107 se razvija; Surkov je mo\u017eda nabacio osnovne ideje ali ih Volodin primenjuje u praksi. Zahvaljuju\u0107i propagandistima iz Kremlja, kakav je Dmitrij Kiseljov, bira\u010di su iz godine u godinu sve ponosniji na svoju zemlju, bez obzira jesu li ta ose\u0107anja utemeljena u realnosti.<\/p>\n<p>5) Obrazovni sistem Rusije tako\u0111e se oblikuje u skladu sa novom ideologijom. To se jasno vidi u nedavno otkrivenom nacrtu novog standarda ud\u017ebenika za istoriju u srednjim \u0161kolama, koji ne samo da ulep\u0161ava neprijatne trenutke ruske pro\u0161losti i sada\u0161njosti, ve\u0107 specifi\u010dnim metodom spre\u010dava dobre nastavnike da naprednim studentima pru\u017eaju dodatne informacije o pro\u0161losti. Svako odstupanje od standarda nastavnog plana zna\u010di\u0107e kr\u0161enje propisa, i izvesne posledice za nastavnika.<\/p>\n<p>Posrnula ruska ekonomija i nedostatak novca ote\u017eavaju kupovinu glasova, pa se uz pomo\u0107 \u0161tapa i \u0161argarepe kupuju politi\u010dki aktivisti na terenu. Putin je centralnoj izbornoj komisiji naredio da pripremi nacrt zakona o novim pravilima izbora za ruski parlament. Zasad se svi predstavnici u Dumi biraju proporcionalnim sistemom zasnovanim na strana\u010dkim listama, ali predsednik planira da vrati sistem koji je bio na snazi do 2003. a po kojem je jedna polovina poslanika Dume birana po proporcionalnom a druga polovina po ve\u0107inskom sistemu.<\/p>\n<p>Iza ovakvog poteza le\u017ei uverenje da \u0107e zavisnost Kremlja od Jedinstvene Rusije i Pravedne Rusije vremenom slabiti. Neka u odre\u0111enoj izbornoj jedinici i pobedi najbolji kandidat &#8211; onda mu se iznese ponuda koju ne mo\u017ee da odbije. Ako je ipak odbije, lansira se kampanja bla\u0107enja pa glasa\u010di iznenada otkriju da im je predstavnik kriminalac, perverznjak, neprijatelj naroda i agent svake mogu\u0107e obave\u0161tajne slu\u017ebe na svetu.<\/p>\n<p>Tre\u0107a generacija putinizma je slo\u017een ali dosledan sistem, sa me\u0111usobno komplementarnim sastojcima, kao \u0161to je to bila i Surkovljeva verzija koja mu je prethodila. Novi, tvrdokorniji model nastao je kao odgovor na rusku ekonomsku stagnaciju. Bez novca za kupovinu glasova, potrebno je pribe\u0107i programu masovnog ispiranja mozga ne bi li se u glasa\u010dima podstakla &#8220;bezuslovna ljubav prema re\u017eimu&#8221;.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/h-alter.org\/vijesti\/europa-regija\/tri-faze-putinizma\" target=\"_blank\">H-alter<\/a>\/<a href=\"http:\/\/www.opendemocracy.net\/authors\/dmitri-travin\" target=\"_blank\">Open Democracy<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Od 2000. godine pa do danas Putinov je re\u017eim pro\u0161ao kroz temeljite promjene. Posljednja se, u nedostatku novca, temelji na ispiranju bira\u010dkih mozgova.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-140151","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140151","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=140151"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140151\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=140151"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=140151"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=140151"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}