{"id":140018,"date":"2014-03-10T08:48:29","date_gmt":"2014-03-10T07:48:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=140018"},"modified":"2014-03-09T22:50:57","modified_gmt":"2014-03-09T21:50:57","slug":"protesti-kao-slijepa-ulica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/10\/protesti-kao-slijepa-ulica\/","title":{"rendered":"Protesti kao slijepa ulica"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

U vrijeme planetarne krize demokratije ili, ta\u010dnije, krize \u201ebraka\u201c izme\u0111u demokratije i kapitalizma, protesti postaju svakodnevni fenomen koji se susre\u0107e na razli\u010ditiom meridijanima – od zemalja-\u010dlanica EU (Bugarske, Gr\u010dke, \u0160panjolske, Italije, Slovenije… strah me je da dalje nabrajam, da ne stignem do broja iznad 20), preko Turske, Egipta i Brazila, pa sve do sada najaktuelnijih kao \u0161to su Bosna, Venecuela i Ukrajina. Naravno, ne sme se zaboraviti i ono \u0161to se de\u0161ava u SAD i Kanadi. Ono \u0161to se nekada moglo vidjeti samo na odre\u0111enim destinacijama, i to naj\u010de\u0161\u0107e pri odr\u017eavanju samita najmo\u0107nijih (G-8, G-20), sada se odvija na ulicama i trgovima mnogih gradova.<\/p>\n

Svjetska elita je prona\u0161la na\u010din da se za\u0161titi od nereda kroz totalonu izolaciju i bez kontakata sa javno\u0161\u0107u, \u0161to najbolje pokazuju tragikomi\u010dne foto-sesije lidera najbogatijih zemalja, a ostaje nejasno kome to ma\u0161u i osmjehuju se kada ih od udaljenih gra\u0111ana \u010duva hiljade vojnika i elektri\u010dna ograda. Sje\u0107ate li se onog apsurda sa pro\u0161logodi\u0161njeg fudbalskog Kupa konfederacija u Brazilu: na ulicama milioni nezadovoljnih gra\u0111ana, a na stadionima raspolo\u017eeni strastveni ljubitelji \u201enajva\u017enije sporedne stvari na svetu\u201c; fudbalski me\u010devi \u010duvani od strane desetak hiljada pripadnika vojske i policije (ta\u010dnije, finale Kupa je bio me\u010d sa najve\u0107im obezbje\u0111enjem u istoriji \u010dovje\u010danstva). Na terenu fudbaleri \u201cte\u0161ki\u201d desetine miliona eura, a napolju ljudi koji tra\u017ee socijalnu pravdu; FIFA (zajedno s korporacijama koji se reklamiraju) je jedini sigurni profiter od preskupih sprotskih doga\u0111aja, pla\u0107enih nacionalnim bogatstvom, u tom slu\u010daju, brazilskog naroda. Najnoviji primer je Ukrajina, koja je, na\u017ealost, ve\u0107 u\u0161la u sferu geopolitike, a mnogo manje se razmatra kroz prizmu protesta \u201cnaroda protiv puka\u201d (kao \u0161to pi\u0161e \u017darko Puhovski).<\/p>\n

Najva\u017enije pitanje dana\/mjeseca\/godine je: da li u pozadini svih ovih protesta ima ne\u0161to zajedni\u010dko? Za\u0161to protesti i \u0161to se mo\u017ee posti\u0107i ovim putem? Jo\u0161 na prvi pogled primje\u0107uje se o\u0161tra podjela na dva tabora: na one koji u protestima vide nukleus nekakve svjetske revolucije, i one koji su kriti\u010dki raspolo\u017eeni i skepti\u010dni prema ovakvom na\u010dinu djelovanja. Interesantno je \u0161to se malo ko iz intelektualnih krugova usu\u0111uje re\u0107i da ne podr\u017eava proteste, jer svaki eksplicitniji stav u ovom smislu izaziva \u017eestoke prekore, pa i optu\u017ebe za konzervativizam i zastupanje nepravdenog\/ i neodr\u017eljivog status quo-a.<\/p>\n

O ovome sam dosta pisala -uklju\u010duju\u0107i i temo o \u201cdemokratskim dr\u017eavnim prevratima\u201d -, ali ostajem bli\u017ee skepticima.<\/p>\n

\u010cini se da je u sredi\u0161tu pitanje stepena masovne mobilizacije: ko mo\u017ee izvesti ljude na ulici? I koliko njih je dovoljno? Koliko dugo trebaju protestirati da bi na kraju pala vlast (vlada, predsjednik, gradona\u010delnik)? Vidjeli smo nevjerovatne scene u milionskim, ali i u manjim gradovima, a obi\u010dni ljudi su svuda poru\u010divali \u201cDosta nam je! Ko sije bijedu, po\u017enje\u0107e gnjev! Protesti su, kao po definiciji, protiv legalno i legitimno izabranih pretstavnika tog istog naroda. Iza romanti\u010dnih pri\u010da o kona\u010dno probu\u0111enim radnicima i nezaposlenima, koji vi\u0161e ne mogu da trpe okove i nepravde, stoji i ona tamna strana pri\u010de s kojom se mo\u017ee lako manipulisati – ona se ili isti\u010de u prvi plan da bi se kompromitovali protesti ili se sasvim skriva da bi ovi izgledali homogeni i pozitivni. Dali se spontano skupljene mase mogu smatrati nekakovim \u201enarodnim parlamentom\u201c, pretstavni\u0161tvom \u201esvih\u201c (ili bar ve\u0107ine – naroda?).<\/p>\n

Ako je tako, onda se mora voditi ra\u010duna da je politi\u010dki pojam naroda pre\u0161irok i da obuhvata i grupacije koje nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko sa demokratijom ili demokratizacijom (ili evropeizacijom), pa se naj\u010de\u0161\u0107e mo\u017ee govoriti ne o demosu, nego o demoi – a svaki od njih je kompleksna tvorevina. (Ne)zavisno od povoda, na po\u010detku se na ulicama naj\u010de\u0161\u0107e skupljaju najprogresivniji, obrazovaniji i uglavno kritiki nastrojeni mla\u0111i ljudi. Ali ubrzo, na njihov talas se nakaleme razni vo\u017edovi, mesije, ljudi \u017eeljni vlasti po svaku cijenu, pa i \u201egoloruki narod\u201c, ultra desni\u010dari, itd. Tu se ve\u0107 te\u0161ko mo\u017ee prepoznati (jedna) agenda, politi\u010dki program, organizacija, ideja o tome kako i kuda dalje. Ustvari, de\u0161ava se da se na jednom mjestu skupe ljudi sa sasvim razli\u010ditim, pa i suprostavljenim ideolo\u0161kim pozicijama i idejama o tome kuda se dru\u0161tvo treba kretati – ako se uop\u0161te i stigne do tog krucijalnog pitanja.<\/p>\n

Ono \u0161to na prvi pogled djeluje tako neodoljivo i zavodljivo je artikulacija o\u010daja i prezira za politiku kao takvu (tra\u017ei se ukidanje svih stranaka, protjerivanje svih politi\u010dara, vra\u0107anje vlasti narodu, pravom suverenu, itd.). Pri tome, naj\u010de\u0161\u0107e se zapostavlja svaka sli\u010dnost sa totalitarnim ideologijama, koje se baziraju upravo na preziru prema politi\u010dkom natje\u010daju i na ponudi \u201euniverzalnih rje\u0161enja\u201c sa neupitnom moralnom superiorno\u0161\u0107u dok se razbacuju frazama kao \u0161to su pravda, jednakost, solidarnost, mir i demokratija. S obzirom na fakti\u010dku nemogu\u0107nost da se bukvalno svi izjasne kroz ove (post)moderne oblike neposredne demokratije (nemogu\u0107nost omnikratije), oni koji su najglasniji i najartikulisaniji – nerijetko i uz pomo\u0107 spolja – preuzimaju funkciju \u201epretstavljanja\u201c. Prisutni govore u ime svih (neprisutnih, neukih, neinformisanih – \u010diji je broj daleko ve\u0107i u svim dru\u0161tvima u odnosu na ovu \u201eavangardu\u201c).<\/p>\n

U ovakvim situacijama kada se nezadovoljstvo prelije na ulice, obi\u010dno se ka\u017ee da se \u201evlast kotrlja ulicom\u201c – ali, za njom mogu pose\u0107i i oni koji nemaju ni demokratske kapacitete, ni demokratsku kulturu. Demonstranti lako dobijaju auru revolucionara, i kao takvi – postaju avangarda! Otuda se na proteste, tamo gdje ih nema, uglavnom gleda kroz ru\u017ei\u010daste nao\u010dare, kao na izraz dru\u0161tvene zrelosti, \u0430 ne kao na znak duboke krize koja vodi ka gra\u0111anskom ratu. Kada neko postaje (ili zami\u0161lja da je) \u201erevolucionar\u201c, tj. aktivni \u010dinilac revolucionerne (korjenite) promjene, logi\u010dno je da se svi oni koji nisu na liniji revolucije i najnaprednijih smatraju kontrarevolucijom, neprijateljima, ili bar ljudima koji se moraju ubijediti, bez obtira na metode i sredstva. Kada nakon \u201erevolucionernog talasa\u201c nastupi period smirivanja, dolazi do diferencijacije, koja rezultira dubokom netrpeljivo\u0161\u0107u i ekskluzijom.<\/p>\n

Da bi imao nekakvog smisla i pozitivnog efekta, svaki protest mora biti politizovan u pozitivnom smislu te rije\u010di, a saglasno poznatoj tezi Trockog (u prepirci s Buharinom): politi\u010dari ne moraju biti revolucionari, ali revolucionari nu\u017eno morajui biti politi\u010dari! Za sada, kod podr\u017eavaoca revolucionernog djelovanja dominira stav da su protesti fenomen specifi\u010dan za visoko ekonomizirano dru\u0161tvo 21 veka i da ono pretstavlja legitimni oblik neposredne demokratije – bez obzira \u0161to ovakvo shvatanje neposredne demokratije \u017ertvuje proceduru na oltaru nekakvog vi\u0161eg cilja. A taj cilj je neposredna mo\u0107 gra\u0111ana koji sada ne moraju da \u010dekaju zavr\u0161etak mandata da bi doveli do promjene lo\u0161e vlasti. Ne\u0161to vi\u0161e nalik na narodni sud, nego na narodni parlamenat. Prevrati su short-cut, pre\u010dica, koju sada zagovaraju \u010dak i stare demokratije, koje to kod ku\u0107e ne bi nikako dopustile.<\/p>\n

Ono \u0161to je najja\u010da strana protesta je istovremeno i njihova nave\u0107a slabost: proteste je lak\u0161e organizovati, nego efektuirati u ne\u0161to \u0161to ima nekakve veze s javnim dobrom. Bez zajedni\u010dke i osmi\u0161ljene ideologije, strukture i plana za politi\u010dko djelovanje sve se svodi na juri\u0161 u katastrofu ili, u najboljem slu\u010daju, u ponovno etabliranje vlasti zajedno s novom elitom, ali sa sumnjivim legitimitetom sve dok se on ne potvrdi na demokratskim izborima i ne doka\u017ee u praksi kroz aspekte su\u0161tinske demokratije.<\/p>\n

Mudri Uri Avneri podsje\u0107a na Lenjina (\u010dovjeka koji je ozbiljno uzimao revoluciju), koji je govorio da bez politi\u010dke ideologije nema ni politi\u010dke akcije, a bez akcije – nema ni istinske promjene. Protesti mogu biti izuzetno zgodan instrument za vr\u0161enje pritiska u odnosu na na\u010din rje\u0161avanja jednog pitanja (single issue protests), ali te\u0161ko da mogu dovesti do osmi\u0161ljene promjene (ka boljem, naravno). U uslovima neoliberalizma, kada je politi\u010dka klasa obesmislila demokratiju, garantuju\u0107i svoje interese i polo\u017eaj bez obzira na izborne rezultate, protesti jesu legitimni i opravdani, ali su izraz nemo\u0107i i razvla\u0161\u0107enosti. Oni sagorijevaju u vlastitom \u017earu, a iza sebe ostavljaju ili pepeo ili politi\u010dke mesije koji nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko s \u017eeljenim idealima, koji su, mo\u017eda, u po\u010detku inspirisali pokret. Ako se ne stvore novi oblici socijalne i politi\u010dke organizacije (a za to \u0107e biti potrebno puno vremena i traganja), i najspektakularniji protesti \u0107e biti na kraju ostavljeni na milost i nemilost elita, koje su i organizovane i osigurane ogromnom finansijskom i vojno-policiskom mo\u0107i, ponekad i izvana (bez obzira da li se radi o Moskvi, Briselu, Va\u0161ingtonu – ili MMF). Zato se uop\u0161te ne treba \u010duditi \u0161to je Wall Street Journal pisao da bi bilo dobro kada bi jedan novi Pinochet \u201esredio\u201c stanje u Egiptu i uveo \u201ezdravi\u201c kapitalizam, ma kakva bila cijena u ljudskim \u017eivotima…<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ono \u0161to je najja\u010da strana protesta je istovremeno i njihova nave\u0107a slabost: proteste je lak\u0161e organizovati, nego efektuirati u ne\u0161to \u0161to ima nekakve veze s javnim dobrom.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-140018","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140018","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=140018"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140018\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=140018"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=140018"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=140018"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}