{"id":139207,"date":"2014-03-01T12:33:57","date_gmt":"2014-03-01T11:33:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=139207"},"modified":"2014-03-01T12:33:57","modified_gmt":"2014-03-01T11:33:57","slug":"nepodnosljivi-teret-politickog-katolicizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/03\/01\/nepodnosljivi-teret-politickog-katolicizma\/","title":{"rendered":"Nepodno\u0161ljivi teret politi\u010dkog katolicizma"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Drago Pilsel<\/strong><\/p>\n

Nema sumnje da je ekumenizam u svijetu, a u nas jo\u0161 vi\u0161e zbog uloga nacionalnih religija u ratnim zbivanjima, u ozbiljnoj krizi, pa treba iznova preispitati njegove duhovne ali i politi\u010dke motivacije kao i odnose eklezijalnih realnosti i duhovnih stremljenja. Za mene je u ovoj fazi ekumenizam prvenstveno vizija razumijevanja umjesto sukobljavanja te evan\u0111eoski poziv na obra\u0107enje i duhovnu obnovu svih koji nose Kristovo ime. Ratni i poratni antagonizmi doveli su do ja\u010danja homogenizacije naroda po antipluralnom etnoreligijskom obrascu pa se mora iznova i pod hitno svestranoj stru\u010dnoj analizi podvrgnuti ova na\u0161a nezdrava i protudemokratska simbioza nacionalnog i vjerskog. U Hrvatskoj \u0107e to i\u0107i te\u0161ko zbog zaostajanja u individualizaciji vjere, svijesti i odgovornosti, zbog izostanka kriti\u010dke javnosti i zbog sveprisutnosti ”politi\u010dkog katolicizma”<\/p>\n

Nesigurnost u sebe, nesigurnost u vlastiti identitet, strah od drugog i druk\u010dijeg, pa i bolesna ljubomora nastala iz toga, svaki nam se danom pokazuju kao pokreta\u010di zla, kao pokreta\u010di terora. Misa za Paveli\u0107a, biskup koji nasr\u0107e na \u0107irilicu, onaj drugi koji ministra pita ”ima li vaginu?” ili, jer se i to dogodilo, odbijanje da se prisustvuje komemoraciji Me\u0111unarodnog dana sje\u0107anja za \u017ertve holokausta (HBK je bila prezaposlena pa su u Sabor poslali sve\u0107enika tre\u0107eg ranga)… sve je to teror. Sve je to nemir. I sve to upu\u0107uje na, vi\u0161e ni sam ne znam koliko sam puta to konstatirao u ovim kolumnama, \u010dinjenicu da i Crkva bje\u017ei od svoje ideje, bolje re\u0107i evan\u0111eoskog zahtjeva. Naime, ako bi Crkva ostvarivala plan pontifikata pape Franje: ”Siroma\u0161na Crkva \u2013 Crkva za siroma\u0161ne”, ve\u0107ih problema i spomenutih, naro\u010dito nacionalisti\u010dkih devijacije ne bi bilo. Kako ka\u017ee dr. fra Ivan \u0160ar\u010devi\u0107, prof. na franjeva\u010dkoj teologiji u Sarajevu, kr\u0161\u0107ani su na mnogo na\u010dina zabrazdili ali nigdje nisu vi\u0161e izdali misiju kao u socijalnom podru\u010dju. Nigdje! Usprkos pomaganjima i karitasima. Crkva ima strah od “lijevoga” do te mjere da ne vidi da joj se “desno”, nacionalisti\u010dko i kapitalisti\u010dko, kao najbezbo\u017enije ideologije uvla\u010de u srce i jedu joj du\u0161u.<\/p>\n

Pa, stoga, pitanje je na mjestu: ”Mo\u017ee li se Crkvi dogoditi da se uru\u0161i sama u sebe?” Ovisno kako je promatramo. Ako to \u010dinimo u njenoj hijerarhijskom ure\u0111enju, ona unutra mo\u017ee tavoriti, lo\u0161e funkcionirati, biti bez ikakvog pozitivnoga zna\u010denja, i, naravno, dru\u0161tveno \u0161tetno, ali ako gledamo takozvane male ljude, manje zajednice, neke kr\u0161\u0107ane, sve\u0107enike i njihovo djelovanje, koji su tako\u0111er Crkva, Crkva se mo\u017ee smatrati vitalnom. No, ipak, modernoj Crkvi najte\u017ei je problem takozvana politi\u010dka religioznost, politi\u010dki katolicizam, barem \u0161to se nas ovdje u Hrvatskoj i regiji ti\u010de. \u0160to se ti\u010de Zapada, kr\u0161\u0107anstvo je (svejedno bilo ono katoli\u010dko, pravoslavno ili neko tre\u0107e) postalo “gra\u0111anska religija”. Izgubilo je proro\u010dki element, upustilo se u supermarketsko duhovnja\u0161tvo ili sekta\u0161ko fundamentalisti\u010dku utakmicu. To je sve vi\u0161e prisutno u nas.<\/p>\n

Za\u0161to sam spomenuo Papu? Ovo \u0161to papa Franjo \u010dini velika je promjena. On mijenja klimu u Crkvi. Ali dok to \u0161to govori i radi stigne do nas – to mo\u017ee potrajati pa i zagubiti se na putu, u prijevodu, u naglascima. U svakom slu\u010daju, Papa Franjo mijenja i vanjsku atmosferu, manihejsku atmosferu u kojoj se to\u010dno znaju neprijatelji, u kojoj ih se optu\u017euje i demonizira. Mislim da ga mnogi, politi\u010dki gledano, dakle svi mo\u0107nici i bogata\u0161i, kao i mo\u0107ni i bogati crkveni prelati, kao i oni duhovnjaci koji preziru svijet i radosna \u010dovjeka, ne\u0107e prihvatiti i ne prihva\u0107aju (u Hrvatskoj ga se iz redova Crkve i otvoreno izruguje), jer on ima latinoameri\u010dki odnos, odnos teologije oslobo\u0111enja prema bogatstvu i mo\u0107i u dru\u0161tvu i svijetu, odnosno on toliko postavlja evan\u0111eosku, radosnu, otkupiteljsku dimenziju vjere u prvi plan da svi slabi, siroma\u0161ni, gre\u0161ni, dru\u0161tveno obespravljeni postaju glavni autoritet i kriterij vjere i crkvenosti.<\/p>\n

Ako se to prerekne u na\u0161e vrijeme, onda treba re\u0107i i ovo: kori\u0161tenje svetoga prostora i svega svetoga samo za vlastitu korist, ili za politi\u010dke ciljeve – opet se vra\u0107amo na ono \u0161to je najte\u017ei problem suvremene Katoli\u010dke crkve, na politi\u010dki katolicizam – to je zlorabljenje svetoga i svetoga prostora za trgovinu. Gotovo se nigdje kao u Crkvi i religijskim institucijama ne mo\u017ee dobro \u017eivjeti od “svete trgovine”, na Isusovu kri\u017eu, na patnji i siroma\u0161tvu drugih, na bolesti i traumama drugih, na zloupotrebi Bo\u017ejega imena i Bo\u017eje volje. Ali slabo gdje se u svijetu tako iskreno mo\u017ee svjedo\u010diti Isusov put solidarnosti i Bo\u017ejega milosr\u0111a kao u Kristovoj crkvi.<\/p>\n

NACIONALIZAM, DIVLJI KAPITALIZAM I RELIGIOZNO LICEMJERJE<\/p>\n

Za\u0161to je papa Franjo uzeo to ime? Jer je svjestan da je Crkvu te\u0161ko braniti ali to treba \u010diniti iznutra. Ni Franjo Asi\u0161ki nije deinstitucionalizirao Crkvu. On se izmakao izvan svih pozicija prelatura i mo\u0107i, ali je ostao u Crkvi. Hijerarhijska crkva, institucionalni vrh, pa i mnogi vjernici nikako da shvate da problem nije uvijek u vanjskom neprijatelju od kojega se boji\u0161 za tijelo, da te ne ubije, ili da je sav problem da \u0107e\u0161 ostati gladan, kako ka\u017ee dr. \u0160ar\u010devi\u0107. Neprijatelj se uvla\u010di, obitava samo srce. To je u nas nacionalizam, to je i neoliberalni kapitalizam, divlji kapitalizam… To je i religiozno licemjerje. Tako je nekako po redu dru\u0161tvenosti. U nas je najve\u0107i problem nacionalizam, taj lucifer sa svijetlim licem moga tobo\u017ee nedu\u017enoga naroda. On se uvukao u nas, ispija nam du\u0161u. O tome \u017eelim danas ne\u0161to vi\u0161e re\u0107i ma da sam svjestan da se ponavljam. Moram!<\/p>\n

”Bili smo nijemi svjedoci zlodjela, prani smo mnogim vodama, nau\u010dili smo umije\u0107e pretvaranja i mnogozna\u010dnog govora, preko iskustva postali smo nepovjerljivi prema ljudi\u00adma i \u010desto smo im morali ostati du\u017eni istinu i slobodnu rije\u010d, u neizdr\u017eivim sukobima postali smo meku\u0161ci ili mo\u017eda \u010dak i cinici. Jesmo li dakle jo\u0161 potrebni?” (Bonhoefferova Etika). Nakon nacionalisti\u010dkog ludila 90-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a ovaj bi radikalni Bonhoefferov upit morao stajati u sredi\u0161tu egzistencije svakog kr\u0161\u0107anina s podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije i to kao cijena \u010dak i puke primisli o tome da se o sebi usudi razmi\u0161ljati kao o kr\u0161\u0107aninu. Doista, ako su me\u0111u nama bili mogu\u0107i Vukovar, Srebrenica i Sarajevo, i k tomu jo\u0161, ako se i dalje pronalaze na\u010dini da se negiraju ti i njima sli\u010dni zlo\u010dini ili da se pronalaze mehanizmi njihova relativiziranja (kao \u0161to se i dalje relativiziraju Jasenovac ili Jadovno), nadasve upiranjem prsta na tu\u0111e zlo, \u010demu onda jo\u0161 kr\u0161\u0107anstvo, \u010demu kr\u0161\u0107ani na na\u0161im prostorima. Tko je, nakon svega, uop\u0107e toliko samodopadan, \u0111avolski ohol, da se uop\u0107e usudi nazvati kr\u0161\u0107aninom?<\/p>\n

O\u010dajni\u010dka Bonhoefferova tvrdnja s obzirom na pona\u0161anje njema\u010dkih kr\u0161\u0107ana u razdoblju nacionalsocijalizma ”Uni\u0161tava nas nevidljivost!” poga\u0111a neumoljivo i kr\u0161\u0107ane s podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije, zahtijevaju\u0107i konkretan odgovor: Za\u0161to je evan\u0111elje 90-tih godina u nama bilo nijemo i za\u0161to to, u odsudnoj mjeri, jo\u0161 uvijek jest? Tko je umjesto Isusa Krista bio na\u0161a savjest i tko to jo\u0161 uvijek, unato\u010d pretvaranjima, jest? Jer, to je na\u0161 problem: tko ima snage svjedo\u010diti, ne saviti ki\u010dmu, pra\u0161tati i priznati zablude?!<\/p>\n

Ideologija, evidentno je, mora imati daleke, nedoku\u010dive, neprovjerljive i nedodirljive, dakle neupitne autoritete. Ve\u0107 je njihovo provjeravanje, dovo\u0111enje u pitanje bilo \u010dega od onoga kakvim ga je ljudski mit konstituirao nedopustivo, ako nije i zlo\u010din koji podlije\u017ee sankcioniranju s najte\u017eim posljedicama, kako nam to demonstrira i suvremeni politi\u010dki islam. Jedan Bog, jedna Istina, jedan Vo\u0111a, jedan (izabrani) Narod. Apsolutni monizam! pisana izravno protiv nacionalsocijalizma i to ve\u0107im dijelom u vrijeme njegova trijumfa, Bonhoefferova Etika se pred nama ne pomalja samo kao neumoljiv zahtjev da kona\u010dno trijezno i po\u0161teno priznamo istinu o na\u0161oj kr\u0161\u0107anstvenosti, o kojoj, izme\u0111u ostaloga, svjedo\u010de i kosti desetina tisu\u0107a \u017ertava posljednjeg rata, jo\u0161 uvijek razasutih po dolinama, brdima i jamama BiH (i Hrvatske), dok se istodobno, beskrupulozni zlo\u010dinci na sve strane slave kao nacionalni heroji (i to ne samo s politi\u010dkih govornica ve\u0107 i s oltara); naprotiv, ona pred nama stoji i kao ohrabrenje da unato\u010d neporecivim zakazanjima, ljudskim i kr\u0161\u0107anskim, preuzmemo odgovornost za daljnji \u017eivot kroz obnovu, jer upravo tome u kona\u010dnici smjera Bonhoefferova Etika, ni\u0161ta manje nego njegova cjelokupna teolo\u0161ka misao: ”Zadnje odgovorno pitanje ne glasi kako da se herojski povu\u010dem iz neke afere, nego kako \u0107e dalje \u017eivjeti neko budu\u0107e pokoljenje.” Jer, opet je Bonhoeffer, onkraj bilo kakve rezignacije i pobo\u017enog bje\u017eanja, trezven u duhu hladne kirur\u0161ke preciznosti o kojoj ovisi ugro\u017een ljudski \u017eivot: ”Ne\u0107emo trebati ni genije ni cinike, ni preziratelje ljudi, ni rafinirane takmi\u010dare, nego priproste, jednostavne, prave ljude. Ho\u0107e li na\u0161a nutarnja otpornost biti dovoljno jaka protiv onoga \u0161to nam je nametnuto i na\u0161a iskrenost prema samima sebi dovoljno bespo\u0161tedna da bismo opet na\u0161li put do jednostavnosti i \u010destitosti?”<\/p>\n

RAZUMIJEVANJE UMJESTO SUKOBLJAVANJA<\/p>\n

Usu\u0111ujem se zato, kao proro\u010dki zahtjev, zavapiti za ru\u0161enjem na\u0161e trijumfalisti\u010dke slike o vlastitoj kr\u0161\u0107anstvenosti, ali ujedno i kao proro\u010dki program na\u0161e ljudske i kr\u0161\u0107anske obnove, ne bi li se u nama, osobno i zajedni\u010darski, kona\u010dno po\u010delo za\u010dinjati ono \u0161to je prema Bonhoefferu cilj kr\u0161\u0107anske etike \u2013 ”Rije\u010d je o uobli\u010davanju Kristova lika me\u0111u nama.” \u2013 \u0161to se, dakako, ne posti\u017ee veli\u010danstvenim rije\u010dima nego odva\u017enim i odgovornim djelima: ”Djelo je prva ispovijest kr\u0161\u0107anske zajednice pred svijetom.” \u010cak niti razlika u stupnju krivnje i stupnju spremnosti da se krivnja za nacionalisti\u010dko ludilo 90-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a prizna u dvije najve\u0107e kr\u0161\u0107anske crkve na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije, Srpske pravoslavne i Katoli\u010dke \u2013 ta se krivnja zapravo korijeni u vi\u0161estoljetnom kompromisu izme\u0111u nacionalisti\u010dkog i kr\u0161\u0107anskog u njima i to u korist nacionalisti\u010dkog s gu\u0161enjem eti\u010dkog karaktera kr\u0161\u0107anske objave, onoga \u0161to je otkri\u0107e Bonhoefferove teolo\u0161ke misli i same Etike \u2013 nipo\u0161to ne otupljuje o\u0161tricu Bonhoefferove nepobitne tvrdnje da jedino ”u spoznaji krivnje zapo\u010dinje proces \u010dovjekova suoblikovanja s Kristom”. Druga\u010dije kazano, priznanje krivnje preduvjet je opravdanja i obnove, ljudske koliko i kr\u0161\u0107anske.<\/p>\n

Koristio sam analizu koju je ispisao sarajevski teolog Alen Kristi\u0107 da bih, na kraju, apelirao na sve one koji ovo \u010ditaju: nema sumnje da je ekumenizam u svijetu, a u nas jo\u0161 vi\u0161e zbog uloga nacionalnih religija u ratnim zbivanjima, u ozbiljnoj krizi, pa treba iznova preispitati njegove duhovne ali i politi\u010dke motivacije kao i odnose eklezijalnih realnosti i duhovnih stremljenja. Za mene je u ovoj fazi ekumenizam prvenstveno vizija razumijevanja umjesto sukobljavanja te evan\u0111eoski poziv na obra\u0107enje i duhovnu obnovu svih koji nose Kristovo ime.<\/p>\n

Zajedno s mojim mentorom i prijateljem, dr. Peterom Kuzmi\u010dem, mogu re\u0107i i ovo: ratni i poratni antagonizmi doveli su do ja\u010danja homogenizacije naroda po antipluralnom etnoreligijskom obrascu pa se mora iznova i pod hitno svestranoj stru\u010dnoj analizi podvrgnuti ova na\u0161a nezdrava i protudemokratska simbioza nacionalnog i vjerskog. U Hrvatskoj \u0107e to i\u0107i te\u0161ko zbog zaostajanja u individualizaciji vjere, svijesti i odgovornosti, zbog izostanka kriti\u010dke javnosti i zbog nepodno\u0161ljivoga tereta i sveprisutnosti ”politi\u010dkog katolicizma”.<\/p>\n

O tom posljednjem, za pluralnu demokraciju i za vjeru jednako \u0161tetnom fenomenu, analiti\u010dki je do sada najbolje progovorio preminuli poznati katoli\u010dki religiolog \u017deljko Marde\u0161i\u0107 u svojim kapitalnim knjigama ”Lica i maske svetoga” i ”Rascjep u svetome” (Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost), koje bi morale postati obaveznim \u0161tivom svakog misle\u0107ega gra\u0111anina. Marde\u0161i\u0107 je argumentirano pokazao da sekularizacija, kojoj se toliko opiremo, zapravo nije neprijatelj nego osloboditeljski saveznik kr\u0161\u0107anske vjere jer se u sekulariziranim zemljama kr\u0161\u0107ane ”uva\u017eava, cijeni i po\u0161tuje, jer govore iz skromnosti i dobrote, a ne ideolo\u0161ke nepogre\u0161ivosti”. Svjestan sam da mnogi pluralizam stavljaju pod sumnju jer vodi u eti\u010dki relativizam te time navodno potkopava katoli\u010dki moralni nauk, ali njima treba odgovoriti da se tog nauka ve\u0107ina deklariranih katolika ve\u0107 odavno ne dr\u017ei te da je takvo razmi\u0161ljanje sli\u010dno kritici demokracije kao poretka u kojem vlada nered. Pluralizam i demokracija od svih nas tra\u017ee vi\u0161e tolerancije, ali i individualne zrelosti i osobne odgovornosti. Drugog puta u budu\u0107nost (i Europu) nema!<\/p>\n

Identitet<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Priznanje krivnje preduvjet je opravdanja i obnove, ljudske koliko i kr\u0161\u0107anske…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-139207","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/139207","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=139207"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/139207\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=139207"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=139207"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=139207"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}