{"id":138711,"date":"2014-02-24T08:34:00","date_gmt":"2014-02-24T07:34:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=138711"},"modified":"2014-02-24T08:34:00","modified_gmt":"2014-02-24T07:34:00","slug":"umiranje-ex-yu-drzava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/02\/24\/umiranje-ex-yu-drzava\/","title":{"rendered":"Umiranje ex-yu dr\u017eava"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Marinko \u010culi\u0107<\/strong><\/p>\n

U moru podataka o uni\u0161tavaju\u0107e lo\u0161oj ekonomskoj i socijalnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, koji su objavljeni nakon izbijanja nereda u toj zemlji, ima jedan koji se izravno ti\u010de Hrvatske. On ka\u017ee da se dramati\u010dno stanje u BiH dodatno pogor\u0161alo zbog hrvatske ekonomske krize, jer je mnogo zaposlenih iz BiH koji su radili u ovda\u0161njim gra\u0111evinskim i turisti\u010dkim tvrtkama ostalo bez posla, pa su se morali vratiti ku\u0107ama. Dakle val recesije slobodno prelazi granice ovda\u0161njih dr\u017eava, kao \u0161to je to svojedobno bilo i s brojnim \u201ckomparativnim prednostima\u201d solidno organizirane 20-milijunske zemlje. Dodu\u0161e, recesija slobodno cirkulira i drugdje u Evropi, posebno na njenom jugu, ali to ovdje ima i specifi\u010dnu \u201cdodanu vrijednost\u201d. Zna se, naime, da je dr\u017eava BiH nastala devedesetih na razme\u0111u dvaju nacionalnih projekata (srpskog i hrvatskog), na koji se onda naslonio i tre\u0107i (muslimanski). Da bi zatim me\u0111unarodna zajednica isprojektirala novu dr\u017eavu kao, malne, prostu matemati\u010dku rezultantu tih dvaju (triju) projekata. To, kao \u0161to se i iz najnovijih doga\u0111aja vidi, nije uspjelo, pri \u010demu se po stotinu puta ponavljaju manje-vi\u0161e iste dijagnoze za\u0161to je tome tako, ali nema klju\u010dne karike koja sve to povezuje. Ta klju\u010dna karika izgleda otprilike ovako.<\/p>\n

Bosna i Hercegovina je neuspje\u0161an projekt, koji u ovakvom obliku vjerojatno ne mo\u017ee opstati, ali ne samo zbog unutra\u0161njih razloga, nego i zato \u0161to je okru\u017eena dr\u017eavama koje su isto toliko, ili samo nijansu manje, neuspje\u0161ni projekti \u2013 Hrvatskom i Srbijom. Te dvije dr\u017eave danas su tvorevine koje tavore na rubu ekonomske samoodr\u017eivosti, i to toliko ustrajno i beznadno da je i ovdje otvoreno pitanje koliko to jo\u0161 mo\u017ee opstati. Ne\u0107u puno okoli\u0161ati oko toga. Nakon \u0161to vi\u0161e od dva desetlje\u0107a bezuspje\u0161no poku\u0161avaju dosti\u0107i razinu razvoja iz vremena ex-Jugoslavije, jasno je da te dvije dr\u017eave ekonomski odumiru, i to u paketu sa svim ostalim, od afri\u010dki ubogog Kosova do nekada\u0161njeg pijemonta Slovenije. Ali prve dvije su najzanimljivije. One su najizravnije uklju\u010dene u najnovija zbivanja u Bosni, a tragika dana\u0161njeg trenutka sastoji se u tome da te dvije dr\u017eave zaostaju ne samo u odnosu na same sebe unatrag 20-30 godina, nego i u odnosu na BiH. Samo jedna ilustracija. Prije trideset i ne\u0161to godina u Mostaru je po\u010dela proizvodnja lakog helikoptera Gazelle po licenci iz Francuske, koji je bio toliko kvalitetan i usto jeftiniji od onoga u mati\u010dnoj tvornici da su ga kupovali \u2013 i sami Francuzi. Sve je to u me\u0111uvremenu oti\u0161lo u vra\u017eju mater. Logika periferijskog kapitalizma srezala je ovda\u0161nju industriju na razinu stolnog ventilatora, ako i toliko, i to ne samo u slu\u010daju BiH, nego i Hrvatske i Srbije.<\/p>\n

Te dvije najve\u0107e dr\u017eave na ovom prostoru nisu vi\u0161e kao dosad lokomotive razvoja ex-yu regije, nego im i samima treba vu\u010dno vozilo, \u0161to ovisi o dobroj volji Bruxellesa i Washingtona, tih navodnih garanta njihovog postkomunisti\u010dkog razvoja. Ali zato im je Dayton ostavio jo\u0161 uvijek dovoljno sna\u017ene poluge da utje\u010du na zbivanja u bosanskohercegova\u010dkoj \u201cfabrici gnjeva\u201d (izraz koji se pojavio ovih dana), pa \u010dak i da izvoze u nju svoje unutra\u0161nje napetosti. Dogodilo se to, sa\u017eeto re\u010deno, po ovakvom scenariju. Srpska i hrvatska dr\u017eava organizirale su se kao strogo unitaristi\u010dke tvorevine, rije\u0161iv\u0161i se svojih glavnih nacionalnih manjina (Hrvatska) ili im oduzimaju\u0107i autonomni status (Srbija). Pa sada jedna drugoj i ostalim manjinskim narodima jam\u010de autonomiju isklju\u010divo na prostoru tre\u0107e dr\u017eave, Bosne i Hercegovine. BiH je tako postala odlagali\u0161te, stovari\u0161te svega onoga (decentralizacija, federalizacija) \u0161to Hrvatska i Srbija nisu htjele na svome tlu, \u0161tovi\u0161e, ratovale su protiv toga, iako, naravno, nije samo to. Njeno dana\u0161nje ustavno ure\u0111enje uvjetovano je slo\u017eenim bo\u0161nja\u010dko-srpsko-hrvatskim nacionalnim sastavom stanovni\u0161tva, i u njemu nema ni\u010dega \u0161to bi samo po sebi bilo lo\u0161e. Ali je lo\u0161e \u0161to se pod pokroviteljstvom isto\u010dnog i zapadnog susjeda, a uz pristanak me\u0111unarodne zajednice, stalno iznova redefiniraju unutra\u0161nji me\u0111unacionalni odnosi u BiH, i to ovih dana u\u017eivo gledamo.<\/p>\n

Najprije je sa zagreba\u010dke i beogradske adrese, i s adresa u BiH koje ove kontroliraju, pu\u0161ten glas da ova bh. pobuna nema nikakve veze sa socijalnim (klasnim) nezadovoljstvom, nego da je rije\u010d isklju\u010divo o \u201cbo\u0161nja\u010dkoj revoluciji\u201d. Dakle o ne\u010demu \u0161to ima prvenstveno nacionalni (nacionalisti\u010dki) predznak. Ali odmah se vidjelo da je takav glas pu\u0161ten samo zato da bi spomenute adrese podebljale ba\u0161 taj predznak i u\u010dinile ga dominantnim. Tako se pojavila ideja (Milorad Dodik) da se BiH reorganizira u konfederaciju triju konfederalnih jedinica (srpske, bosanske i herceg-bosanske), a ponovno je, uz prigodno poja\u010davanje, aktivirana i ideja o \u201ctre\u0107em\u201d, hrvatskom entitetu. Na ovo s bo\u0161nja\u010dke strane dolazi ideja unitarno preure\u0111ene BiH, tako da se u\u0161an\u010duju tri navodno nepomirljivo antagonizirana stanovi\u0161ta, iako je prije rije\u010d o tri varijacije atrofiranja zemlje i njenog ga\u0161enja kao realne dr\u017eave. U stvarnosti tog antagonizma nema ili ga nema u mjeri kako se to \u017eeli predstaviti. U Titovo vrijeme BiH je bila organizirana kao unitarna dr\u017eava, ali sa strogo provedenim paritetom nacionalne zastupljenosti, i to je, hvala bogu, funkcioniralo bolje nego danas. I ideja tre\u0107eg entiteta prestala bi biti bauk ako bi se entitetske vo\u0111e obavezalo da \u0107e primijeniti najvi\u0161e demokratske standarde, omogu\u0107iti povratak protjeranog stanovni\u0161tva, osigurati mu maksimalna manjinska prava, iskorijeniti politi\u010dku i inu korupciju\u2026, a sve to tim bandama, naravno, ne pada na pamet.<\/p>\n

\u010cak ni Dodikova ideja o pretvaranju BiH u konfederaciju nije sasvim za odbaciti jer je, dodu\u0161e mimo njegove volje, odli\u010dan podsjetnik na ne\u0161to sli\u010dno otprije dvadeset godina. Tada je Va\u0161ingtonskim sporazumom uglavljeno da \u0107e se netom formiranoj bo\u0161nja\u010dko-hrvatskoj Federaciji kasnije priklju\u010diti i Republika Srpska, \u0161to bi stvorilo sasvim druk\u010diji tip dr\u017eave od dana\u0161nje BiH. Ali to se nikada nije dogodilo. Najprije su godinu dana poslije na to zaboravili kreatori Daytona, a zatim i svi ostali kojima je bila du\u017enost da se toga sjete. Dakle nije problem u tome da rje\u0161enja nema, nego u tome da ima previ\u0161e onih koji to rje\u0161enje ne \u017eele.<\/p>\n

I tako dobivamo zavr\u0161ni okvir, ramu za sliku raspada Jugoslavije. Vidjev\u0161i da se Sovjetski Savez relativno mirno raspada, na Zapadu su zaklju\u010dili da vi\u0161e ne treba ko\u010diti ni raspad puno uzornije jugoslavenske federacije, nego ga i poticati. Nije ih bilo briga kako \u0107e funkcionirati novonastale dr\u017eave, pa ih sada nije briga ni \u0161to one tiho umiru. Najprije BiH, s najvi\u0161e bremena na le\u0111ima, a onda redom i ostale.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Logika periferijskog kapitalizma srezala je ovda\u0161nju industriju na razinu stolnog ventilatora, ako i toliko, i to ne samo u slu\u010daju BiH, nego i Hrvatske i Srbije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-138711","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/138711","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=138711"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/138711\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=138711"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=138711"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=138711"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}