{"id":138398,"date":"2014-02-21T06:52:46","date_gmt":"2014-02-21T05:52:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=138398"},"modified":"2014-02-20T18:59:21","modified_gmt":"2014-02-20T17:59:21","slug":"o-cemu-je-sanjao-aco-todorovic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/02\/21\/o-cemu-je-sanjao-aco-todorovic\/","title":{"rendered":"O \u010demu je sanjao Aco Todorovi\u0107?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Primo Levi je do kraja svog \u017eivota, koji je okon\u010dao samoubojstvom, sanjao o svom iskustvu iz Auschwitza. U no\u0107noj mori o logoru, mjestu bez izlaza, koja se ponavljala iz no\u0107i u no\u0107, njegov prethodni \u017eivot, njegova obitelj, sve \u0161to je postojalo izvan bodljikavih \u017eica, predstavljali su tek kratak predah, prevaru \u010dula, samo san, iz kojeg se svakog puta ponovno budio sa naredbom \u201eustani\u201c, u sveprisutnu i jedinu realnost konc-logora. Uprkos toj stra\u0161noj poziciji \u017ertve, koju su u nacisti\u010dkom logoru eksterminacije potpuno dehumanizirali, Primo Levi se suprotstavljao samoubojstvu, koje, recimo, Jean Am\u00e9ry vidi kao jedini pristojan spas iz takve situacije. Iz ni\u0161tavila, Primo Levi se dokopao egzistencije i dostojanstva uz pomo\u0107 dugogodi\u0161njeg svjedo\u010denja o instituciji logora uni\u0161tenja; poku\u0161avaju\u0107i ga shvatiti, i da nama, koji na svu sre\u0107u to nismo do\u017eivjeli, uka\u017ee na kao o\u0161tricu no\u017ea tanak prostor u kojem pojedinac mo\u017ee sa\u010duvati dostojanstvo u takvim okolnostima. Ipak, u knjizi \u201ePotonuli i spa\u0161eni\u201c, napisao je da su upravo oni najbolji potonuli u logoru i da, dakle, nisu ostali \u017eivi.<\/p>\n

Poslije skoro mjesec dana, slovenska javnost je saznala da je nestao Aleksandar Aco Todorovi\u0107, a odmah zatim da je, o\u010digledno, umro svojom odlukom, ili kako se to na njema\u010dkom ka\u017ee, da je izabrao \u201eFreitod\u201c (slobodnu smrt). Mi koji smo ga poznavali, nadali smo se da \u0107e biti prona\u0111en \u017eiv, a istovremeno smo strahovali da je donio svoju posljednju odluku.<\/p>\n

Aco je bio jedan od 25.671 izbrisanih gra\u0111ana\/ki Republike Slovenije, ljudi koji su arbitrarno izbrisani iz registra stanovnika sa stalnim boravi\u0161tem 1992. godine. Kazati da je bio \u201ejedan od\u201c je vi\u0161e nego premalo, iako je to postala njegova glavna odrednica posljednjih dvadeset i dvije godine. Najprije je zaista bio \u201esamo\u201c jedan od izbrisanih ljudi, kojima je grupa poznatih po\u010dinitelja-vlastodr\u017eaca neka\u017enjeno oduzela ono osnovno \u0161to je neophodno ljudskim bi\u0107ima da bi mogla \u017eivjeti: status osobe, pojedinca koji posjeduje pravo da uop\u0107e ima prava. Izbrisani su izgubili osnove svoje egzistencije, vlasni\u0161tvo, posao i primanja, stanove, zdravstveno i socijalno osiguranje, mogu\u0107nost \u0161kolovanja, istovremeno gube\u0107i i obitelji, prijatelje, fizi\u010dko i mentalno zdravlje, i ono \u0161to je najgore, ujedno su im oduzimali dostojanstvo.<\/p>\n

Oni koji su najzaslu\u017eniji za brisanje uporno su odbijali vlastitu odgovornost: za sve \u0161to se dogodilo krivili su same izbrisane, predstavljaju\u0107i ih kao zlo\u010dince, otpadnike, lijen\u010dine, la\u017eljivce, prevarante… Uprkos mjerama obe\u0161te\u0107enja i posrednom priznavanju brisanja, nisu pomogle presude ni ustavnog ni europskog suda za ljudska prava, kao ni surove \u010dinjenice o zlo\u010dinu brisanja koje smo mi, istra\u017eiva\u010di i aktivisti, iskopali ispod naslaga sistematskih la\u017ei \u0161irenih od strane odgovornih. Izbrisanima se odgovorni nisu ispri\u010dali, niko nije priznao zlo\u010din, a svekoliko poricanje doga\u0111aja i preno\u0161enje odgovornosti samo su se nastavili.<\/p>\n

Aco je bio jedan od hrabrih, a ujedno jedan od najboljih. S tim ne mislim samo na hrabre me\u0111u izbrisanima, nego u Sloveniji uop\u0107e. Iza\u0161ao je iz anonimnosti i, uprkos \u010dinjenici da je bio bez dokumenata, istakao se u javnosti, po\u010deo je govoriti o brisanju, organizirati druge izbrisane, jednom rije\u010dju boriti se. Prvi put sam s njim razgovarala telefonom povodom osnivanja Udruge izbrisanih, u vrijeme kada ve\u0107ina nije \u017eeljela ni da vjeruje ni da \u010duje o tome da se brisanje dogodilo. Na po\u010detku je bio nesiguran, ali tvrdoglav, odlu\u010dan i nepopustljiv. Oko sebe je okupio \u0161a\u010dicu ljudi koji su bili spremni da javno istupe i tako je prividno nepostoje\u0107e uveo direktno u stvarnost. \u010covjek, koji se vlastitim snagama iskopao iz ponora nepostojanja, vratio je dostojanstvo sebi i drugima, postao osoba i odgovorno politi\u010dko bi\u0107e.<\/p>\n

U posljednja dva mjeseca smo se vidjeli dva puta. Sreli smo se na predstavi o izbrisanima u Kranju (predstava pod nazivom \u201e25.671\u201c, u re\u017eiji Olivera Frlji\u0107a, Pre\u0161ernovo Gledali\u0161\u010de Kranj), gdje sam do\u0161la s prijateljicom, koja je i sama bila izbrisana. \u010cinio mi se stabilan i nekako zadovoljan: dio ljudi je shvatio \u0161to se zapravo dogodilo, rasprava o obe\u0161te\u0107enjima se nastavlja, dogodile su se stvari koje ne bismo ranije mogli ni da zamislimo, da nije bilo njegovog aktivizma. Zadnji put sam ga vidjela kada je sa Mirjanom U\u010dakar, istaknutom aktivisticom me\u0111u izbrisanima, do\u0161ao na film i diskusiju o Hannah Arendt u Ptuju. Tada smo razgovarali o \u201eajhmanovskom\u201c mentalitetu i slovenskim birokratima koji su proveli brisanje. Aco je bio humanisti\u010dki obrazovan. Dobro je shvatio \u0161iru povezanost brisanja i zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti. Bio je svjestan zna\u010daja svjedo\u010denja o brisanju, va\u017enosti da se u\u010dinjeno prepozna kao zlo\u010din, kao i \u010dinjenice da su poricanja brisanja i neka\u017enjavanje po\u010dinitelja otvorila vrata i neka\u017enjavanju drugih tranzicijskih kaznenih djela i zlo\u010dina.<\/p>\n

Ne\u0107u ulaziti ni u kakve spekulacije o neposrednim razlozima za njegovu smrt jer je nemogu\u0107e proniknuti u ljudsku du\u0161u. Me\u0111utim, ne mogu zanemariti \u010dinjenicu da je zbog brisanja, zbog svjedo\u010denja o toj nepravdi, zbog bitke da se brisanje prizna i \u017ertve obe\u0161tete, on osobno platio visoku cijenu. Nikada ne\u0107emo saznati \u0161to je sanjao Aco Todorovi\u0107, kakve snove o ispravljanju nepravdi, kakve no\u0107ne more o brisanju. Sa sigurno\u0161\u0107u mo\u017eemo tvrditi da je u pitanju jo\u0161 jedna smrtna \u017ertva brisanja. Ipak to nije anonimna smrt. To je krik i vapaj, izjava za javnost koja Sloveniji poru\u010duje da guranje glave u pijesak pred zlo\u010dinima i kr\u0161enjima prava manjine (ili \u010dak podr\u0161ka tome) samo otvara vrata patnji, ne samo te manjine ve\u0107 i kr\u0161enju prava ve\u0107ine. Na\u017ealost, to nije predmet op\u0107e dru\u0161tvene spoznaje. Povodom informacije o Todorovi\u0107evom nestanku, neki anonimni \u010ditatelji nisu se mogli suzdr\u017eati od svojih rasisti\u010dkih i \u0161ovinisti\u010dkih komentara. Neka ih je stid!<\/p>\n

Klanjam se hrabrosti koju je pokazao Aco Todorovi\u0107. Slava mu!<\/p>\n

Vlasta Jalu\u0161i\u010d, Mirovni in\u0161titut, Ljubljana<\/p>\n

————————————————-<\/p>\n

Post scriptum: 26. velja\u010de 2014 se obilje\u017eava dvadeset i druga godi\u0161njica Izbrisa.<\/em><\/p>\n

Originalno objavljeno 17. velja\u010de 2014 u slovenskom dnevniku Ve\u010der http:\/\/web.vecer.com\/portali\/vecer\/v1\/default.asp?kaj=3&id=2014021706003113<\/em><\/p>\n

Prijevod sa slovenskog jezika \/Jovana Mihajlovi\u0107 Trbovc, Mirovni in\u0161titut, Eugen Jakov\u010di\u0107, Documenta \u2013 Centar za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Poslije skoro mjesec dana, slovenska javnost je saznala da je nestao Aleksandar Aco Todorovi\u0107, a odmah zatim da je, o\u010digledno, umro svojom odlukom, ili kako se to na njema\u010dkom ka\u017ee, da je izabrao \u201eFreitod\u201c (slobodnu smrt).<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-138398","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/138398","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=138398"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/138398\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=138398"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=138398"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=138398"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}