{"id":138116,"date":"2014-02-18T07:36:48","date_gmt":"2014-02-18T06:36:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=138116"},"modified":"2014-02-18T08:16:46","modified_gmt":"2014-02-18T07:16:46","slug":"citav-rub-europe-povezuje-revolt","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/02\/18\/citav-rub-europe-povezuje-revolt\/","title":{"rendered":"\u010citav rub Europe povezuje revolt"},"content":{"rendered":"

Autor: Dragan Grozdani\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Nakon gotovo 20-godi\u0161njega politi\u010dkog statusa quo, Bosnu i Hercegovinu zahvatili su protesti: pritisci na vladaju\u0107e dolaze odozdo, \u010dime je doveden u pitanje i Dejtonski sporazum iz 1995., s kojim o\u010dito nije sretan nijedan od tri entiteta. Svjedo\u010dimo li kraju projekta Dayton i kakva mu je alternativa?<\/em><\/p>\n

Bosna i Hercegovina je zemlja specifi\u010dnoga, kompleksnoga institucionalnog ure\u0111enja; Dejtonskim sporazumom ustanovljena je institucionalna arhitektura tzv. konsocijacijske demokracije, poput one u \u0160vicarskoj, Nizozemskoj ili Belgiji. Mo\u017eemo re\u0107i da se sada prvi put u velikom obimu dru\u0161tvene reakcije pojavljuje neki oblik gra\u0111anskog revolta, \u0161irokog socijalnog bunta, za koji znamo da nije to\u010dkast \u2013 u Tuzli je primjerice i ranije bilo studentskih prosvjeda i radni\u010dkih otpora privatizaciji. Kompleksna institucijska struktura zemlje ote\u017eavala je takav tip otpora: kako su institucije ponajprije dizajnirane po etni\u010dkom klju\u010du, s nekoliko razina vlasti, takva je slo\u017eenost ote\u017eavala gra\u0111ansku participaciju. Osim borbe na cesti, trenuta\u010dno se odvija i borba oko medijske interpretacije doga\u0111aja. Analize mo\u017eemo podijeliti na one koje te doga\u0111aje smatraju nekim oblikom klasne reakcije, u kojima se motivom prosvjeda smatraju prije svega rastu\u0107e siroma\u0161tvo, nezaposlenost i erodiraju\u0107a kvaliteta \u017eivota, i one koje doga\u0111aje interpretiraju i vra\u0107aju u poznati klju\u010d tamo\u0161njih etni\u010dkih odnosa.<\/p>\n

Sla\u017eem se s kolegom Florianom Bieberom sa Sveu\u010dili\u0161ta u Grazu da sada zapravo imamo \u010ditav rub europskog kontinenta \u2013 od Arapskog prolje\u0107a, dakle sjevera Afrike, do Mediterana, Turske, Ukrajine i Isto\u010dne Europe \u2013 koji povezuje, kako ka\u017eete, revolt odozdo i otpor prema trenuta\u010dnom politi\u010dkom stanju. Kada obzor suzimo na periferiju Europske unije i zemlju poput Bosne i Hercegovine, koja k njoj stremi, vidimo da kriza sve vi\u0161e razdvaja sudbinu jezgre od periferije. Dok u jezgri EU-a postoje znaci oporavka, u BiH, Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori stope nezaposlenosti iznose 30 do 40 posto, vlada strukturna nezaposlenost, posebno mladih. Rastu\u0107e nejednakosti povezuju na\u0161u regiju s ju\u017enom periferijom, koja ima sli\u010dne probleme. Sr\u017e tih protesta sadr\u017ean je u dru\u0161tvenom bijesu nad tim okolnostima, ali zanimljivo je za\u0161to se to dogodilo ba\u0161 sada. Puno puta u povijesti ljudi su \u017eivjeli i trpjeli objektivno lo\u0161e okolnosti, ali nisu protestirali. Sada uz lo\u0161u ekonomsku i socijalnu situaciju imamo i pomak u interpretaciji, gdje ljudi vi\u0161e ne prihva\u0107aju status quo, smatraju\u0107i stanje nepravednim: ono se mora promijeniti, ne znamo jo\u0161 kako, ali svakako se mora promijeniti.<\/p>\n

Borba oko interpretacije doga\u0111aja<\/strong><\/p>\n

Nije li, suprotno manipulacijama o navodnom postojanju etni\u010dkog klju\u010da, opravdano braniti tezu po kojoj se protesti odvijaju upravo zbog radikalnih zahtjeva prosvjednika za socijalnom pravdom, pri \u010demu ostavke podnose \u010delnici kantonalnih vlada?<\/em><\/p>\n

U na\u0161im liberalnim demokracijama politi\u010dka se borba vodi na dvije osi: identitetskoj i socioekonomskoj, odnosno interesnoj. Hrvatska, zbog svog nastanka iz rata, ima dominantni identitetski pol natjecanja. Znamo da se dvije na\u0161e najve\u0107e stranke ponajprije natje\u010du po pitanjima identiteta, statusa manjinskih grupa, uloge crkve u dru\u0161tvu itd. U BiH je to dodatno institucionalno u\u010dvr\u0161\u0107eno, kao prakti\u010dki jedini izvor politi\u010dkog identiteta. Dakle, etni\u010dki status je poistovje\u0107en s politi\u010dkim identitetom i to strukturira bira\u010dki izbor. Upravo zbog toga su prosvjedni doga\u0111aji u BiH zna\u010dajni: inicijalno, \u010dini se da je rije\u010d o zahtjevima socioekonomskog tipa, kojima velik broj obespravljenih ljudi tra\u017ei reakciju politi\u010dkih institucija \u2013 ljudi se osje\u0107aju nepredstavljeni od stranaka koje funkcioniraju po identitetskom klju\u010du. Borba oko interpretacije ovih doga\u0111aja je iscrpljuju\u0107a, jer \u0107e politi\u010dki akteri razvoj doga\u0111aja interpretirati onako kako odgovora njihovoj logici natjecanja, onako kako su i do sada dobivali izbore, zna\u010di reinterpretiraju\u0107i ove prosvjede kao etni\u010dke odnose. A iznimno je va\u017eno da dru\u0161tvene provale nezadovoljstva ne produbljuju nepovjerenje izme\u0111u gra\u0111ana i elita: vidimo da gra\u0111ani ka\u017eu da im je stalo do zajednice i zajedni\u010dkih dobara, ali ne vjeruju vi\u0161e onima na vlasti. Reakcija elita, na\u017ealost, takva je da ni one ne vjeruju gra\u0111anima. Nazivaju ih huliganima, spominju naru\u0161avanje temeljnih sloboda i sli\u010dno, \u010dime se stvara jo\u0161 ve\u0107i ponor izme\u0111u njih. Prosvjedi i drugi oblici gra\u0111anske participacije pozitivan su znak uklju\u010divanja \u0161irih slojeva gra\u0111ana u politi\u010dki proces, ali ako on rezultira dodatnim naru\u0161avanjem povjerenja izme\u0111u elita i gra\u0111ana, otvara se prostor za isklju\u010divu i autoritarnu politiku, \u0161to zabrinjava. Ovakav tip spontane prosvjedne politike i gra\u0111anski plenumi duboko su demokratski tipovi vaninstitucionalnog djelovanja, koji bi mogli i trebali revitalizirati postoje\u0107e politi\u010dke institucije, potaknuti ih na aktivnost, ali i otvoriti priliku novima. To je smjer kojim mo\u017ee do\u0107i do eventualne fundamentalne promjene nabolje, za \u0161to treba vremena.<\/p>\n

Dakle, kao \u0161to pi\u0161e Slavoj \u017di\u017eek u \u201cGuardianu\u201d: mogu li se protesti pretvoriti u pokret koji \u0107e ignorirati etni\u010dke podjele?<\/em><\/p>\n

Takvo \u0161to mo\u017eemo samo po\u017eeljeti. \u017di\u017eek je skepti\u010dan i moram re\u0107i da se s njim sla\u017eem; nakon ovakvog tipa dru\u0161tvene reakcije, potrebna je kvalitetna politi\u010dka artikulacija emancipiraju\u0107e lijeve opcije, koju zazivamo unazad nekoliko godina. Ako takva artikulacija izostane, ovakvu energiju mogu zauzdati isklju\u010dive, desne politike, \u0161to je realna opasnost posvuda, ne samo u BiH.<\/p>\n

SDP i HDZ imaju puno izaziva\u010da<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eemo li i u kojoj mjeri govoriti o krizi predstavni\u010dke demokracije u Hrvatskoj? \u0160to \u0107e pokazati predstoje\u0107i izbori za Europski parlament?<\/em><\/p>\n

Sada\u0161nje politi\u010dke elite, i Vlada i opozicija, imaju puno razloga za zabrinutost: SDP i HDZ zajedno pokupe od 60 do 65 posto glasova bira\u010da i to je relativno postojano, ali ima i jako puno izaziva\u010da koji tvrde da nude neki oblik politi\u010dke alternative. Zbog ekonomske krize i usugla\u0161enosti oko politika \u0161tednje, bira\u010dima se sve vi\u0161e \u010dini da izbor izme\u0111u dvije velike stranke vi\u0161e nije nikakav izbor, \u0161to je otvorilo prostor za natjecanje novim politi\u010dkim akterima. Smatram da ve\u0107ina tih izaziva\u010da ide na dosta povr\u0161nu poruku bira\u010dima, nude\u0107i se kao po\u0161tenija verzija postoje\u0107ih. Ali ako nas zanima obnova ljevice, taj tip takti\u010dkog uba\u010daja nove stranke ne mo\u017ee biti uspje\u0161an. Nije dovoljno preslagivanje me\u0111u elitama, potrebno je povezivanje s gra\u0111anskim aktivizmom, dru\u0161tvenim pokretima i civilnim inicijativama. Tu vidim dobre znakove, gra\u0111anske organizacije povezuju se me\u0111usobno, kao i sindikati. Povijest ljevice pokazuje da ona ne mo\u017ee funkcionirati bez \u010dvrstih veza s dru\u0161tvenim pokretima i svojom izbornom bazom. To je problem SDP-a, ta stranka to nema, za razliku od HDZ-a koji to, makar i klijentelisti\u010dki, ima. Kada je rije\u010d o europskim izborima, iz iskustva drugih zemalja znamo da je izlaznost na njima manja od one na nacionalnim izborima i da oni aktiviraju urbane, obrazovane i ne\u0161to starije bira\u010de. Mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e i kod nas ti izbori pokazati spremnost bira\u010da za nove politi\u010dke opcije, kao \u0161to su ORaH, Nacionalni forum i drugi. No bitno je da oprezno tuma\u010dimo rezultate tih izbora, jer oni aktiviraju samo dio bira\u010da.<\/p>\n

Na politi\u010dkoj sceni pojavio se i novi radikalno desni blok, Savez za Hrvatsku, kao odgovor na dugotrajnu gospodarsku krizu: je li slu\u010dajno da se formirao upravo sada i kako ocjenjujete takvo grupiranje desnice?<\/em><\/p>\n

Nastanak Saveza tuma\u010dim u odnosu na ono \u0161to se doga\u0111a u HDZ-u; velike stranke razdoblje djelovanja u opoziciji obi\u010dno koriste za obnovu i pripremu za sljede\u0107e izbore, a mi imamo \u0161efa oporbe koji uspijeva biti nepopularniji od premijera. Budu\u0107i da je HDZ introvertiran, autarki\u010dan i ne odgovara na dru\u0161tvene potrebe, javljaju se inicijative na desnici. U spomenutom bloku je i HRAST, stranka zanimljiva s obzirom na potencijal pokazan kroz iniciranje referenduma o definiciji braka. To me podsjetilo na odnos ameri\u010dkog pokreta Tea Party i republikanaca, u smislu povezivanja dru\u0161tvenih pokreta sa strankama i politi\u010dkim institucijama. Pokazalo se da je Tea Party od 2010. jako duboko utjecao na transformaciju Republikanske stranke, koja se pomaknula zna\u010dajno udesno; uz to, pove\u0107ala se izlaznost konzervativnih bira\u010da, promijenio se sastav zastupnika u Kongresu itd. Drugim rije\u010dima, dru\u0161tveni pokret je duboko utjecao na politi\u010dku stranku. Bit \u0107e interesantno vidjeti ho\u0107e li i kod nas gra\u0111anska inicijativa koja se bavila definicijom braka imati iole sli\u010dan utjecaj, kako kroz novosnovani Savez, tako i na promjene u HDZ-u. Vidjet \u0107emo ho\u0107e li odgovor HDZ-a na izaziva\u010da zdesna biti plitko pomicanje prema centru ili \u0107e stranka unutar sebe pro\u0107i proces svojevrsne obnove konzervativne ideologije.<\/p>\n

Za kraj, kakva je budu\u0107nost prosvjednih pokreta u Hrvatskoj: o\u010dekujete li da tzv. bosansko prolje\u0107e aktivira sli\u010dne pokrete i kod nas?<\/em><\/p>\n

Mislim da periodi sedimentacije i razvoja takvih pokreta moraju potrajati. Uzmimo za primjer studentske prosvjede 2009. i njihove zahtjeve za ukidanjem \u0161kolarina, koji su ipak imali efekta na \u0161iri politi\u010dki prostor. Zahtjevi studentskog pokreta i\u0161li su u smjeru da su nejednakosti strukturna posljedica kapitalizma, da se ne doga\u0111aju samo nama nego posvuda oko nas i da se protiv toga moramo aktivno boriti; poru\u010divalo se da \u0107e nam svako socijalno pravo i pravo iz obrazovanja i zdravstva biti oduzeto ako se za to ne borimo. Takve su poruke uspjele do\u0107i do javne sfere i u\u0107i u javne rasprave te, koliko god bile na margini, postoje kao argument. Nove interpretacije otvorile su ljudima novu perspektivu oko toga \u0161to bi mogli biti uzroci njihovoj te\u0161koj situaciji. U tom smislu nisam skepti\u010dna i pesimisti\u010dna, za daljnju nam artikulaciju samo treba jo\u0161 vremena. Kada pogledamo unazad, vidimo da postoji prelijevanje prosvjednih aktivnosti, po\u010dev\u0161i od Srbije, Hrvatske, posebice u Sloveniji i Mariboru, i sada u BiH. Svatko tko jednom pro\u0111e taj tip aktivacije i kolektivnog djelovanja zna koliko to emancipacijski utje\u010de na ljude: ipak se svi zajedno poznajemo i komuniciramo izme\u0111u sebe, uz ostalo i preko pokreta, pa je mogu\u0107e da nas i protesti u BiH potaknu na novo djelovanje. Hrvatska nema socijaldemokratsku vladu<\/p>\n

U jednom ste intervjuu kazali da je siroma\u0161tvo neprijatelj \u0161ire dru\u0161tvene mobilizacije, na \u0161to politi\u010dari \u2013 kako u BiH, tako i u Hrvatskoj \u2013 vjerojatno i ra\u010dunaju. No stvari se, vidimo, mijenjaju\u2026<\/em><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de socioekonomskih indikatora, Hrvatska bolje stoji od ve\u0107ine zemalja biv\u0161e Jugoslavije. Ali u procesu dru\u0161tvenog raslojavanja i rastu\u0107e nejednakosti na europskoj periferiji, me\u0111u zemljama je puno vi\u0161e sli\u010dnosti nego razlika. Moja teza da je siroma\u0161tvo neprijatelj \u0161ire dru\u0161tvene mobilizacije kre\u0107e od \u010dinjenice da za sve ve\u0107i broj na\u0161ih sugra\u0111ana su\u0161tinsko postaje pitanje gole egzistencije, koja ne ostavlja prostor za politi\u010dki i gra\u0111anski anga\u017eman. Kada su vam uvjeti \u017eivota sve gori, nije neobi\u010dno da gra\u0111ani tra\u017ee nekoga koga \u0107e okriviti za takvu situaciju. A ta je situacija povoljnija za isklju\u010dive i autoritarne politike, za etiketiranje \u201cdrugoga\u201d: etni\u010dkoga \u201cdrugoga\u201d, stranca, manjinske skupine. Siroma\u0161tvo i deprivacija prirodno su stani\u0161te za isklju\u010dive politike. Emancipatorna praksa, s druge strane, zahtijeva da se ljudima osigura nekakav model egzistencijalne sigurnosti, da smo zajednica u kojoj kolektivno odlu\u010dujemo o dru\u0161tvenim ciljevima. Trenuta\u010dno se na temelju socioekonomskih trendova raslojavanja i rastu\u0107e nejednakosti ne mo\u017ee govoriti o socijaldemokratskoj vladi u Hrvatskoj.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rastu\u0107e nejednakosti povezuju na\u0161u regiju s ju\u017enom periferijom, koja ima sli\u010dne problem, ka\u017ee Danijela Dolenac, zagreba\u010dka politikolo\u0161kinja i koordinatorka Grupe 22.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-138116","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/138116","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=138116"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/138116\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=138116"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=138116"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=138116"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}