{"id":137420,"date":"2014-02-11T06:42:35","date_gmt":"2014-02-11T05:42:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=137420"},"modified":"2014-02-10T10:48:11","modified_gmt":"2014-02-10T09:48:11","slug":"ovaj-covjek-otkrio-je-novu-klasu-koja-ce-zapaliti-svijet","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/02\/11\/ovaj-covjek-otkrio-je-novu-klasu-koja-ce-zapaliti-svijet\/","title":{"rendered":"Ovaj \u010dovjek otkrio je novu klasu koja \u0107e zapaliti svijet"},"content":{"rendered":"
\"\"<\/a>

Guy Standing, kolumnist The Guardiana i profesor ekonomije na Sveu\u010dili\u0161tu u Bathu\/Foto: Boilingfrogs.info<\/p><\/div>\n

Autorka: Bisera Fabrio<\/strong><\/p>\n

Profesor govori dovoljno glasno. Talijani ina\u010de espresso piju za \u0161ankom, srknu ga brzo, jednim odlu\u010dnim pokretom prinesu \u0161alicu ustima, odlo\u017ee je uz tresak i \u2013 odu.<\/p>\n

Ali, sad su zastajali i pitali se – o \u010demu taj Englez govori? Vrijedilo bi ga poslu\u0161ati, spominje pravdu, neofa\u0161izam, pla\u0107e, revoluciju, obvezu dr\u017eave da gra\u0111anima jam\u010di mjese\u010dni dohodak od kojega se pristojno \u017eivi, a ne pre\u017eivljava… Talijani, naravno, nisu pretjerano talentirani za jezike, ali ovo je Toskana, ovdje su Amerikanci i Britanci pokupovali ku\u0107e i stanove, zaljubljeni u zavodljiva zelena brda i lijepe kamene ku\u0107e pa su i njihovi doma\u0107ini hrabriji u svladavanju engleskog jezika sa svim tim \u201ch\u201d i \u201cth\u201d… U Standinga gledaju s divljenjem. \u010cini mi se da \u0107e mu netko i zapljeskati.<\/p>\n

Pedesetak kilometara od Firenze, u slatkom Figline Valdarnu, mjesta\u0161cu koje \u017eivi opu\u0161tenim ljetnim \u017eivotom, a okru\u017een je golemim dizajnerskim outletima pa se na cesti ni\u017eu upadljivi znakovi: Dolce&Gabbana – 500 metara lijevo, Trussardi – 2 kilometra i na kraju The Mall, crno stakleno zdanje nalik krematoriju u kojemu Prada prodaje staru kolekciju na 70-postotnom sni\u017eenju, ljetne mjesece provodi Guy Standing, jedan od najzanimljivijih intelektualaca dana\u0161njice, engleski profesor sa Sveu\u010dili\u0161ta Bath. \u010clan je britanske Akademije dru\u0161tvenih znanosti, objavio je vi\u0161e od 20 knjiga i predaje kolegij globalizacije i ekonomske sigurnosti.<\/p>\n

Profesora Standinga sva ta dizajnerska rasko\u0161 oko njegova malog talijanskog doma ne zanima. On je heroj radni\u010dke klase, ideolog prekarijata, nove, bijesne, ljutite ve\u0107ine koja u 21. stolje\u0107u \u017eivi bez perspektive, suo\u010dena sa celebrity-kulturom u kojoj mali broj bogatih i slavnih ostalima pred nosom ma\u0161e svojim milijardama.<\/p>\n

Svjetska distribucija pravde mu\u010di profesora Standinga. I on je potekao iz radni\u010dke klase. I na nju je ponosan. Sve ono \u0161to se doga\u0111a danas u svijetu predvidio je i opisao u kapitalnoj knjizi \u201cPrekarijat, nova opasna klasa\u201d, koja je objavljena ove godine. To je postala Biblija onih koji u \u0160panjolskoj, Gr\u010dkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj… osje\u0107aju da je sustav u kojemu \u017eive nepravedan i da ga treba mijenjati.<\/p>\n

Ako prepi\u0161emo definiciju, prekarnost je termin kojim se opisuje \u010dinjenica da je danas velik dio stanovni\u0161tva subjekt fleksibilne eksploatacije ili \u201cfleksoplotacije\u201d (niske i nesigurne pla\u0107e, nesigurno radno mjesto, neredoviti prihodi itd.) i egzistencijalnog prekarijata (visok rizik dru\u0161tvenog isklju\u010denja zbog niskih primanja, visoki tro\u0161kovi \u017eivota itd.). Ovi uvjeti prekarijata utje\u010du na sve oblike rada koji se ti\u010du servisne ekonomije u u\u017eem smislu i cjelokupnog stanovni\u0161tva u \u0161irem smislu, ali posebno poga\u0111aju omladinu, \u017eene i imigrante. Je li Marksov proletarijat u 21. stolje\u0107u postao Standingovim prekarijatom?<\/p>\n

 <\/p>\n

\u201cMrzim kad moram nekom re\u0107i: jesam li vam rekao\u201d, ka\u017ee mi Standing dok prevr\u0107e neke papire i vadi ih iz fascikla. Redoviti suradnik Guardiana uvijek ne\u0161to pi\u0161e.<\/p>\n

\u201cAli, prije dva mjeseca dobio sam od jednih njema\u010dkih novina poziv da napi\u0161em kolumnu o prekarijatu i o onome \u0161to \u0107e se s njim doga\u0111ati. Napisao sam da \u0107e uslijediti nemiri u Londonu. Sad moram mijenjati tekst jer ga moram prilagoditi \u010dinjenici da su se neredi ve\u0107 dogodili, a oni ga nisu objavili tijekom ljeta, \u017eele\u0107i s njim zapo\u010deti uvodnu temu jeseni.\u201d<\/p>\n

Mo\u017eemo li po\u010deti? – pitam.<\/p>\n

– Smeta li vam buka? Ho\u0107e li diktafon uhvatiti glasove?<\/p>\n

Da, trebalo bi biti u redu – odgovaram jer je buka u talijanskom kafi\u0107u prili\u010dna.<\/p>\n

– Jer, prekarijat je upravo vezan uz javne prostore. Jedno od njegovih obilje\u017eja i jest da se ljudi koji pripadaju prekarijatu koriste javnim prostorima i u njima se dru\u017ee. Vlade sada nastoje ograni\u010diti taj javni prostor za obi\u010dne ljude; zatvaraju parkove, zatvaraju pubove, zatvaraju javne knji\u017enice, \u010dak i javne toalete. U Manchesteru su sada, u sklopu mjera \u0161tednje, ukinuli 900 od ukupno 1000 javnih WC-a. Ako to radite da biste smanjili tro\u0161kove, onda te ljude stavljate u svojevrsne kaveze. Za\u0161to prekarijat \u017eivi u javnim prostorima? Zato \u0161to su im ku\u0107e i stanovi sku\u010deni, lo\u0161e opremljeni i bolje im je \u0161to manje boraviti u njima. Oni trebaju te javne prostore jer se tamo dru\u017ee, u\u010de, socijaliziraju. A dr\u017eava im sve to zatvara pred nosom.<\/p>\n

U \u010demu vi vidite uzroke londonskih nereda?<\/p>\n

– Stvarno mrzim predvi\u0111ati lo\u0161e stvari, ali u knjizi sam cijelo jedno poglavlje posvetio ne\u010demu \u0161to se zove politika iz pakla. Ako se vlasti ne suo\u010de s problemima, s bijesom i s pitanjima koje prekarijat postavlja, slijede neredi.<\/p>\n

Dobro, prije nego li krenemo s dubljom analizom, recite tko su sve ljudi koji spadaju u klasu prekarijata? Tko su oni i \u0161to im je zajedni\u010dko?<\/p>\n

– Postoji nekoliko razli\u010ditih kategorija: to su ljudi koji nemaju visoko obrazovanje i dolaze iz klasi\u010dne radni\u010dke klase, rade – ako rade – na odre\u0111eno vrijeme i ne mogu ostvarivati nikakve povlastice. Nisu kreditno sposobni, nemaju perspektivu i degradirani su. Oni uop\u0107e ne razmi\u0161ljaju o budu\u0107nosti i nemaju odnos suosje\u0107anja i solidarnosti s drugim ljudima. Odnosno, oni \u0107e iskoristiti priliku da ne\u0161to uzmu drugima ako je budu imali, na primjer, ako vide da je netko razlupao izlog trgovine, oni \u0107e u\u0107i u uzeti ne\u0161to iz nje jer se osje\u0107aju iskori\u0161teno od sustava i zapravo ne mare za druge ljude. Ta solidarnost je namjerno iskorijenjena. Zatim, tu su ljudi koji su obrazovani, koji su zavr\u0161ili visoke \u0161kole, koji su vrlo pametni i napredni, ali su frustrirani jer \u017eive u dru\u0161tvu za koje misle da im ne pru\u017ea nikakvu \u0161ansu, nikakvu karijeru, nikakvu sigurnost pa ni osje\u0107aj pripadanja. Oni ne\u0107e uzeti robu iz trgovine, ali se osje\u0107aju kao da su napu\u0161teni od svih, kao o\u010dajnici. Ne vide da im politi\u010dki predstavnici nude ikakvo rje\u0161enje. No, mi u Europi se moramo bojati tre\u0107e i najopasnije skupine prekarijata – to su oni koji su otpadnici stare radni\u010dke klase i oni koji slu\u0161aju sirene neofa\u0161ista. Njima ti neofa\u0161isti govore: vi ste toliko slabi i uni\u0161teni zbog stranaca, zbog useljenika, zbog muslimana, zbog onih koji su druk\u010diji od vas. Morate ih izbaciti! Zajedno, sve ove grupe su nova, opasna klasa.<\/p>\n

Za\u0161to su opasni? Na \u0161to su sve spremni?<\/p>\n

– Jo\u0161 nisu ujedinjeni, ali to je pitanje vremena. Nisu ujedinjeni jer su nesigurni i smatraju se nedostojnima, ljudima bez vrijednosti. No, sve ove slike koje vide, svi ovi prosvjedi koji se doga\u0111aju po svijetu daju im nadu da ljudi kao oni imaju pravo i hrabrost da ka\u017eu da je dosta i da \u017eele dostojno \u017eivjeti. Globalizacija ih je uni\u0161tila jer je ona otvorila svjetsku ekonomiju i tr\u017ei\u0161nim natjecanjem slomila radnu snagu. Odjednom ste imali radnika na bacanje! Milijardu Kineza, milijardu Indijaca, stotinu milijuna Vijetnamaca… koji su spremni raditi za jednu tridesetinu pla\u0107e europskog radnika. I time ste ga uni\u0161tili. Europska radni\u010dka klasa pala je na koljena. Gazde su im rekle: morat \u0107ete prihvatiti manje pla\u0107e. I tu su europske vlade napravila faustovsku pogodbu.<\/p>\n

U \u010demu se ona sastoji?<\/p>\n

– Kad se tr\u017ei\u0161te otvorilo, ljudi na vlasti znali su \u0161to \u0107e se dogoditi, da \u0107e pla\u0107e pasti. Ako bi pale naglo, odmah bi do\u0161lo do prosvjeda i politi\u010dari bi oti\u0161li s vlasti. Umjesto toga, napravili su pogodbu s bankama, s financijskim sektorom. Ljudi su po\u010deli puno lak\u0161e dobivati kredite, po\u010deli su kupovati, prividno su po\u010deli osje\u0107ati neke povlastice. No, to je sve bilo umjetno. Krediti su trebali odgoditi propast i prividno neutralizirati smanjivanje pla\u0107a. Dvadeset godina ta je konstrukcija funkcionirala, mada je svima bilo jasno da se mora slomiti. Mogli ste dobiti kredit, a da niste bili za to sposobni, i po\u010deli ste gomilati dugove. Isto je radila i dr\u017eava. To nije moglo trajati vje\u010dno. Po\u010dela je financijska kriza i odjednom se svijet morao suo\u010diti s \u010dinjenicom da vlade u SAD-u i Europi imaju toliko dugova da moraju po\u010deti dramati\u010dno rezati sve izdatke. I tko to pla\u0107a? Financijski kapital? Naravno da ne. Prekarijat.<\/p>\n

Od 2008. prekarijat u svim europskim zemljama slu\u0161a isto: morate stegnuti remen, smanjit \u0107emo izdatke za zdravstvo, za \u0161kolstvo, za socijalu, za javne parkove, za vrti\u0107e, za javne WC-e! I tu smo danas. Na prijelomnici. Stvarnost je stra\u0161na jer vlade lijevog centra i vlade desnog centra potpuno se jednako pona\u0161aju i one su ovu krizu pospje\u0161ile i ubrzale te uni\u0161tile cijelu jednu klasu. Politi\u010dka neodgovornost s kojom smo suo\u010deni tragi\u010dna je i ve\u0107inu nas trebala bi ozbiljno ljutiti. Istovremeno je klasa superbogata\u0161a debelo za\u0161ti\u0107ena od svega, a oni su ujedno i politi\u010dki i financijski sponzori ovih na vlasti. Njih nije briga \u0161to se doga\u0111a u Londonu jer su u kolovozu na svojim jahtama u Cannesu ili u brdima u Davosu.<\/p>\n

Ljudi koji pla\u0107aju ceh su prekarijat.<\/p>\n

No, od 2008. prekarijat raste i sna\u017ei.<\/p>\n

Imaju li oni svoje politi\u010dke predstavnike? Kako klasi\u010dni predstavnici vlasti gledaju na prekarijat? Kao na pobunu najni\u017eih dru\u0161tvenih slojeva?<\/p>\n

– Ne, i ovdje pri\u010da postaje uzbudljiva. U marksisti\u010dkim kategorijama, prekarijat je klasa u nastajanju, jo\u0161 nije klasa za sebe. Razumije nesigurnost, bijesna je, ali nema osje\u0107aj da ima pravo glasa. U pro\u0161losti, ta je faza bila vrlo sli\u010dna onome \u0161to smo imali prije nastanka klasi\u010dne industrijske klase. Mi smo trenuta\u010dno svjedoci prekarijata u nastajanju.<\/p>\n

Nedavno sam bio u Rimu i predstavljao sam knjigu. Na kraju predavanja pri\u0161la mi je skupina ljudi i pozvala me da do\u0111em posjetiti njihovo naselje jer su oni rimski prekarijat. Odveli su me tamo. Bile su to barake u kojima su \u017eivjele stotine skvotera. Bilo ih je svih boja ko\u017ee i \u017eivotnih pri\u010da i svi oni su imali jedno zajedni\u010dko – bili su svjesni da nisu dio dru\u0161tva. To su ljudi koji nose plasti\u010dne vre\u0107e i kopaju po kontejnerima. No, njihova energija bila je takva da se mogla osjetiti. Po\u010deli su se organizirati. Po\u010detkom listopada u Milanu odr\u017eat \u0107e se konferencija i najava \u0161trajka prekarijata Italije. Prekarijat se organizira i o\u010dito je da postaje svjestan svoje snage. Politi\u010dari ih se ve\u0107 boje. U Italiji ih nazivaju \u201cnajve\u0107im zlom Italije, najgorim slojem Italije\u201d. A to govore korumpirani politi\u010dari koji su pokrali vlastitu zemlju, oni koji su zaista najgori predstavnici svoje dr\u017eave. Mladi Talijani \u017eele posao i priliku da pristojno \u017eive, ne \u017eele korupciju i neofa\u0161izam koji im servira Berlusconi.<\/p>\n

Ipak, mada prekarijat nije tako jednoslojan, politi\u010dka elita nastoji te ljude predstaviti kao \u201cprljave, ru\u017ene, zle\u201d, dru\u0161tveni otpad koji je spreman na plja\u010dku i pale\u017e. Trebaju li se obi\u010dni, \u201cnormalni\u201d, ako ih tako mo\u017eemo nazvati, ljudi bojati prekarijata i njegovih akcija? Postoji li opasnost da zavlada anarhija ili ulica? Za\u0161to bi najni\u017ei sloj po\u0161tedio one koji su malo iznad njih na dru\u0161tvenoj ljestvici?<\/p>\n

– To nije pametna politika. Zbog toga \u0107e tenzije samo rasti. Prekarijat time ne\u0107e biti zaustavljen. Pogledajte Gr\u010dku. Tamo\u0161nji prekarijat je ve\u0107 organiziran, na ulici je. I indignadosi iz \u0160panjolske su na ulici. Vi u Hrvatskoj, mi u Engleskoj ili sada u Italiji, mi sutra mo\u017eemo biti na ulici. \u017divimo u stra\u0161no nesigurnim vremenima u kojima je sve ono lo\u0161e vrlo mogu\u0107e, bojimo se. Ima nas puno koji se osje\u0107amo da smo na prijelomnici. Dovoljna je sitnica, neki doga\u0111aj, porast \u0161vicarskog franka na primjer, da postanete prekarijat. Nitko nije izoliran. Na prekarijat ne smijete gledati kao na \u0161ljam. Oni nisu \u0161ljam. To su ljudi kao \u0161to smo mi. Kad govorim studentima o tome, oni shva\u0107aju \u0161to im \u017eelim re\u0107i. Razumiju da \u017eive u svijetu koji im ne\u0107e puno ponuditi. Oni ne\u0107e imati pristojan, lagodan, fini \u017eivot, kao \u0161to su ga imali njihovi roditelji. Ne\u0107e sretno odgajati unuke za 50 godina u ku\u0107ici koju su sami sebi bez muke osigurali. Nekada smo se radovali budu\u0107nosti, a sada smo na nju ljuti. Tu\u017eni smo. Prekarijata se ne treba pla\u0161iti, nego treba biti svjestan te klase i suosje\u0107ati s njom. To smo izgubili. Suosje\u0107anje je nestalo. Otu\u0111eni smo. Mislimo da moj problem nije va\u0161. Ali, kako prekarijat bude ja\u010di, shvatit \u0107emo da i mi mo\u017eemo biti do njih i da zato moramo susje\u0107ati s tim ljudima. Srednja klasa i bogati, oni se boje lumpenprekarijata i trebaju ga se bojati. Ugra\u0111uju sigurnosne kamere, imaju za\u0161titare za svoju djecu jer se boje \u0161to bi im rulja mogla u\u010diniti ako vide da nose skupu odje\u0107u ili izlaze iz skupog automobila.<\/p>\n

Ima li prekarijat ideologiju? Jesu li oni politi\u010dki organizirani?<\/p>\n

– Ideologija je uvijek opasna rije\u010d, ali prekarijat zapravo po\u010diva na idejama Francuske revolucije, na idejama jednakosti, slobode i bratstva. Ove \u0107e se ideje ponovno osmisliti i realizirati sada, u 21. stolje\u0107u. Uni\u0161tili smo slobode, nismo jednaki, nismo solidarni. No, prekarijat \u0107e to promijeniti. Jedna od najgorih posljedica u neoliberalizmu jest upravo ta da je osiroma\u0161ena ve\u0107ina u\u0161utkana. Oni nemaju nikakva prava, nikakve slobode, nemaju glas. Kriminalizirali smo ni\u017ee slojeve dru\u0161tva. Srednjoj klasi i bogatima takvi ljudi smetaju. Ne \u017eele ih ni gledati i izoliraju ih. Odlu\u010duju u njihovo ime, a da ih nitko ni\u0161ta ne pita. Sve to zaogrnuto je u veo demokracije. Istovremeno, imamo toliko neravnopravnosti u raspodjeli bogatstva da nikada u povijesti, otkada je statistike, nije bilo takvih nejednakosti. I mi sebe zovemo modernim dru\u0161tvom?! Neravnopravnost su namjerno proizveli tvorci neoliberalizma jer nejednakost stimulira rast. No, nakon nekog vremena nejednakost stvara i ono \u0161to smo vidjeli na ulicama Londona jer je to manifest nepravde.<\/p>\n

Vi ste jedan od inicijatora organizacije koja tra\u017ei pravednost u raspodjeli bogatstva: i to ne da svaki gra\u0111anin ima pravo na minimalac, nego na \u201cosnovni dohodak\u201d od kojega mo\u017ee pristojno \u017eivjeti. Tu va\u0161u inicijativu prihvatio je biv\u0161i brazilski predsjednik Lula i danas u Brazilu oko 50 milijuna ljudi ima takvu vrstu prihoda. No, je li realno da se i druge zemlje povedu za tim primjerom? Zapravo, pitam vas je li to radikalno?<\/p>\n

 <\/p>\n

– To bi trebalo biti temeljno ljudsko pravo. To i prekarijat tra\u017ei, a ja se ovim bavim posljednjih 25 godina. Dugo vremena bio sam suo\u010den s tim da su ljudi mislili da se radi o ludim idealistima, ali sada i ostali shva\u0107aju da je to mogu\u0107e. Zemlje stvaraju bogatstvo, i bilo bi pravedno da imate neki udio od njega jer ste vi i va\u0161i preci radili za tu zemlju, generacije prije vas dale su svoj doprinos i vi \u0107ete svojim radom dati doprinos generacijama koje dolaze. Mi danas zaista ne znamo je li razvoju vi\u0161e dao moj djed ili va\u0161 i bas zbog toga, jer ne znamo, svi imamo pravo na neku vrstu socijalne dividende koju nam dr\u017eava treba omogu\u0107iti. Radi se o skromnim iznosima, ali o velikom civilizacijskom napretku. Ako imate dru\u0161tvo u kojima su ljudi sigurni i ne boje se \u0161to im sutra nosi, tek onda \u0107ete imati ljude koji tom dru\u0161tvu pripadaju, koji su solidarni, koji su produktivni i altruisti\u010dni. To \u0107e prekarijat iznijeti na svojim ple\u0107ima, takvu jednu vrstu reforme. Da sam vam prije 15 godina rekao da \u0107e 50 milijuna ljudi u Brazilu primati taj temeljni dohodak, nasmijali biste mi se. Ali, danas je to stvarnost. I pro\u0161irit \u0107e se dalje. Nisam zbog toga socijalist. Infantilno je lijepiti politi\u010dke etikete.<\/p>\n

Moglo bi se o\u010dekivati da prekarijat predstavlja neka nova ljevica, sindikati… Za\u0161to oni nisu zauzeli to mjesto? U krajnjoj liniji, donijeli bi im glasove?<\/p>\n

– Ljevicu je uni\u0161tio laburizam. Socijaldemokrati su pogrije\u0161ili jer su stavili rad na pijedesetal i po\u010deli su \u0161tititi smo one koji su radili u klasi\u010dnim poslovima. Oni koji nisu bili produktivni, ostavljeni su po strani, zanemareni. Tu je bila zamka. \u017dene su zanemarene i njihov se rad sustavno ignorirao, njihov doprinos i sve ono \u0161to rade kao \u017eene i majke, sve je to odba\u010deno, sve se to smatralo normalnim, ali nije dru\u0161tveno honorirano. Rad nije samo produktivnost. Soijaldemokrati su smatrali da je zapo\u0161ljavanje najva\u017enije. No, onda su pla\u0107e postale previsoke i oni su prvi upali u klopku faustovske pogodbe. Morali su zadr\u017eati radnike, zadr\u017eati glasove, a nisu vi\u0161e to bili u stanju. Time su osna\u017eili prekarijat. Ljevica je izgubila integritet, svoje suosje\u0107anje i po\u0161tenje i postala je politi\u010dki manipulator koji \u017eeli samo glasove. To im se dogodilo u Velikoj Britaniji, u SAD-u, u Njema\u010dkoj. Ljevica se mora vratiti svojim vrijednostima, mora ponovno imati snagu za povratak na sveto trojstvo francuske revolucije i pravo moderno, ravnopravno dru\u0161tvo. Ne smijemo se bojati. Ne treba nam promjena ni parole koje je izgovarao Obama, treba nam hrabrost. Ako ne postanemo bolji svijet, onda se bojim da \u0107emo dobiti novi fa\u0161izam. \u010covjek koji je nakon pale\u017ei u Londonu uzeo bo\u010dicu vode iz trgovine koja je bila razbijena dobio je \u0161est mjeseci zatvora po hitnom postupku. Izra\u010dunajte koliko bi onda samo brojni politi\u010dari koji su ukrali goleme svote novca trebali godina, da ne ka\u017eem stolje\u0107a, provesti u zatvoru? To\u010dno mogu zamisliti kakvu bi parodiju na to napravili Monty Pythonovci…<\/p>\n

Elita radi \u0161to \u017eeli. Plja\u010dka, uzima i gura nas prema dnu. One koji nisu toliko bogati kao oni, ne \u017eeli ni vidjeti. Na\u017ealost, u Europi nas je sve vi\u0161e takvih. Svakoga dana prekarijata je sve vi\u0161e. Nisam siguran da trebamo biti sretni zbog te masovnosti. Ali, na kraju \u0107e ta nova opasna klasa promijeniti svijet, to je sigurno. Mrzim kad moram re\u0107i: \u201cJesam li vam govorio?\u201d Prekarijat \u0107e se u punoj snazi pokazati ve\u0107 ove jeseni.<\/p>\n

Mo\u017eemo li to nazvati revolucijom?<\/p>\n

– Ne u starom smislu te rije\u010di, nije to klasi\u010dna revolucija. To je vi\u0161e revolucija svijesti. Prekarijat je svjestan da mo\u017ee mijenjati stvari. U Gr\u010dkoj i \u0160panjolskoj svjesni su toga. Znaju svoju snagu. Ja sam pro\u017eivio 1968. s revolucijom kao student, prosvjedovao sam protiv rata u Vijetnamu, i pripadam tradiciji koja ima svoje upori\u0161te u europskoj kulturi. U\u010dio sam da su ljudi jednaki, da su ravnopravni, da trebamo \u017eivjeti u zajednici i da trebamo misliti o drugima, da trebamo napredak. Moja generacija osjetila je trenutak, te 1968. godine, \u0161to zna\u010di sloboda i kako se bolje dru\u0161tvo mo\u017ee ostvarivati. Mo\u017eda je to dio neke moje boemske naravi, ali cijeli \u017eivot se zala\u017eem za to bolje dru\u0161tvo. Naslijedili smo neke vrijednosti na koje trebamo biti ponosni, koje trebamo nadogra\u0111ivati, a ne uni\u0161tavati.<\/p>\n

Globus<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

To su i sakuplja\u010di boca i radnici na minimalcu, ali i mladi obrazovani prezadu\u017eeni ljudi kojima su krediti stvorili iluziju \u017eivota u blagostanju, \u0161to se u trenutku mo\u017ee rasplinuti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-137420","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137420","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=137420"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137420\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=137420"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=137420"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=137420"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}