{"id":137142,"date":"2014-02-07T08:57:42","date_gmt":"2014-02-07T07:57:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=137142"},"modified":"2014-02-07T08:57:42","modified_gmt":"2014-02-07T07:57:42","slug":"kako-smo-sahranili-hemijsku-industriju-tuzle","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/02\/07\/kako-smo-sahranili-hemijsku-industriju-tuzle\/","title":{"rendered":"Kako smo sahranili hemijsku industriju Tuzle"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Azer Slanjanki\u0107<\/strong><\/p>\n

Godinu dana bez plate. Bez zdravstvenog osiguranja. \u010cetrnaest godina bez upisanog dana radnog sta\u017ea. Ovo su neke od sudbina radnika firmi Polihem, Dita i Resod-Guming. Radnici su i u \u010detvrtak (6.2.) ponovo bili na ulicama Tuzle. Pridru\u017eile su im se i kolege \u017eivini\u010dkog Konjuha, jo\u0161 jednog giganta na koljenima. Fabrike koje su nekada hranile desetine hiljada ljudi, danas su uglavnom prazne. U njima sjede ste\u010dajni upravnici. Radnici Dite vi\u0161e od godinu dana ispred kruga fabrike “brane” ma\u0161ine. Da ne zavr\u0161e u starom gvo\u017e\u0111u.<\/p>\n

Od “fabrike para” do starog gvo\u017e\u0111a<\/strong><\/p>\n

Polihem je nekada zapo\u0161ljavao 1200 radnika, imao obrt od 120 miliona njema\u010dkih maraka godi\u0161nje. Radnici su uo\u010di rata u BiH od svojih plata izdvajali novac kojim su kupovali akcije preduze\u0107a. Nakon rata, procijenjeno je da je njihov udio u fabrici 49%, tvrde sindikalci. Predsjednik sindikata radnika Polihema Sakib Kopi\u0107 tvrdi da su nakon toga stranke na vlasti “namirisale” korist od privatizacije. Vlasti Tuzlanskog kantona, kako ka\u017ee Kopi\u0107, imenuju direktore koji su bili politi\u010dki podobni, ali nesposobni. Preduze\u0107e tone u dugove, najvi\u0161e prema Elektroprivredi BiH. “Mi smo tada bili preduze\u0107e od strate\u0161kog interesa za dr\u017eavu”, ka\u017ee Kopi\u0107: “Nama su prodavali kilovat struje za 18 pfeninga, a Aluminijumskom kombinatu u Mostaru, koji je tako\u0111er bilo preduze\u0107e od strate\u0161kog zna\u010daja, cijena kilovata je bila 4 pfeninga po kilovatu.”<\/p>\n

2001. se bilo blizu toga da se ponovo pokrenu pogoni punom parom. Polihem od vlade Tuzlanskog kantona tra\u017ei garanciju za kredit od milion maraka. Imaju kupca za proizvode, garantuju vra\u0107anje kredita, vra\u0107anje dugova Elektroprivredi BiH u 36 rata. Prema nekim izvorima, upravo Elektroprivreda BiH je nakon rata od dr\u017eave dobila \u010dak 680 miliona maraka za “potrebe revitalizacije proizvodnje”. Proizvodi Polihema (lu\u017eina i kiseline) neophodni su za proizvodnju i prvim kom\u0161ijama u Termoelektrani Tuzla. Njima je jeftinije da to uvoze iz inostranstva. “Preskupi ste”, govorili su Polihemu. “Kako ne\u0107emo biti skupi kad smo toliko pla\u0107ali struju”, ka\u017ee Kopi\u0107.<\/p>\n

Cilj politike bliske tajkunima tada je ipak bio da se Polihemu smanji vrijednost, da ide u ste\u010daj, da se otvori mogu\u0107nost “lova u mutnom”, tvrde radnici. Polihem potom ide u ste\u010daj. Firmu, preko Federalne agencije za privatizaciju, kupuje poljska Organic Trade za 10,7 miliona KM. Organic Trade, preko svoje “firme k\u0107erke” Organika BH, obe\u0107ava investiciju od 70 miliona KM i zapo\u0161ljavanje novih radnika. Me\u0111utim, ubrzo slijede novi otkazi, ga\u0161enje pogona. Navodno zbog nepovoljnih tokova na svjetskom tr\u017ei\u0161tu. Kompletni dijelovi fabrike su isje\u010deni i prodati kao staro \u017eeljezo.<\/p>\n

Povrh svega, tvrde radnici, Organika BH je navodno uzimala kredite kod banaka, a kao garancija za kredite bila je imovina nekada\u0161njeg Polihema. Banke su sada do\u0161le po svoje.<\/p>\n

“Polihem je bio velika praonica prljavog novca. Iza svega stoji “ste\u010dajna mafija” u Tuzli koja je kroz ovo legalizovala nezakonito ste\u010deni novac u kriminalnim radnjama”, ka\u017ee Kopi\u0107: “Kakav je to vlasnik iz Poljske koji za \u010detiri godine nijednom nije do\u0161ao u Tuzlu da vidi svoju fabriku i svoju imovinu?” Ka\u017ee kako o svemu imaju informacije “insajdera” iz firme i da su te informacije proslijedili istra\u017enim organima, ali da se ni\u0161ta nije desilo.<\/p>\n

Ko bolje pere novac: Ava, 3DE, ili mafija?<\/strong><\/p>\n

I DITA je pro\u0161la sli\u010dnu sudbinu. Nakon rata tu je bilo 786 radnika, koji su dobrim dijelom otkupili dionice nekada najve\u0107eg proizvo\u0111a\u010da deterd\u017eenta za rublje u biv\u0161oj Jugoslaviji (Ava, 3DE). “Ipak, politika je uvijek odre\u0111ivala direktora”, ka\u017ee sindikalac D\u017eevad Mehmedovi\u0107: “Tada su smijenili najbolju direktoricu na svijetu – po politi\u010dkoj liniji”. I ponovo po\u010dinje spirala propadanja. “To se moglo zaustaviti kada su do\u0161li predstavnici firme Rekitt Benckiser iz Njema\u010dke. Bili su zainteresovani za saradnju, ali su ih otjerali s kapije, nisu im dali ni da u\u0111u”, ka\u017ee Mehmedovi\u0107.<\/p>\n

Radnici nakon toga spas vide jedino u ulasku strate\u0161kog partnerta, firme Lora iz Sarajeva. Lora je tada, tvrdi Mehmedovi\u0107, svoj udio u firmi kupila za 680.000 KM gotovine. Samo zemlji\u0161te na kojem se nalazi DITA obuhvata 82 duluma. U tom trenutku DITA na zalihama ima sirovina i proizvoda koji su ravni ulo\u017eenoj sumi. Roba je samo izvo\u017eena iz firme i prodavana. Sindikalci tvrde da su na ime firme dizani la\u017eni krediti “za revitalizaciju proizvodnje”. Novac nije zavr\u0161avao u DITI, ka\u017eu radnici. Lora po\u010detkom 2013. godine sklapa aran\u017eman sa Beohemijom iz Zrenjanina. Tada su radnici i dobili posljednju platu. Njih 119. Toliko ih je “pre\u017eivjelo” procese privatizacije i reorganizacije. I taj aran\u017eman je propao. Dita je u ste\u010daju.<\/p>\n

Privatizacija po mjeri tajkuna<\/strong><\/p>\n

“Proces privatizacije je od po\u010detka pogre\u0161no postavljen”, tvrdi Sini\u0161a Vukeli\u0107, glavni urednik portala Capital, koji se bavi ekonomijom. Politi\u010dari u BiH su prihvatili pogre\u0161ne savjete me\u0111unarodne zajednice kako je budu\u0107nost isklju\u010divo u malim i srednjim preduze\u0107ima. “U eri globalizacije, ve\u0107e ribe jedu manje. Uz velike firme nastaju manje i srednje koje ih opslu\u017euju. Te\u0161ko je da stvari funkcioni\u0161u obrnuto”, ka\u017ee on.<\/p>\n

Osim toga, zakonski je omogu\u0107eno da se firme kupe ispod cijene. Ukoliko se, naprimjer, vrijednost firme procijeni na milion KM, a niko se ne javi na ponudu, onda se prihvata manja, pa jo\u0161 manja cijena. Tako se imovina od milion KM lako pretvarala u, naprimjer 300.000 KM. Osim toga se \u010desto de\u0161avalo da se i ta manja cijena ne isplati u gotovini, nego u staroj deviznoj \u0161tednji. Nju se na slobodnom tr\u017ei\u0161tu moglo “kupiti” za tre\u0107inu njene nominalne vrijednosti. Povrh svega, ka\u017ee Vukeli\u0107, zakon je omogu\u0107avao da “novi” vlasnik firme koji je kupio 30 odsto dionica raspola\u017ee fabrikom kao da je stoprocentni vlasnik.<\/p>\n

U procesu privatizacije nije se dovoljno vodilo ra\u010duna o tome kome se daje firma. \u010cesto se de\u0161avalo da se kupovina dogovori sa tajkunima bliskim vladaju\u0107im politi\u010darima. Novope\u010deni bogata\u0161i su novac stekli tokom rata na sumnjiv na\u010din. “Njima interes nije bio odr\u017eavanje proizvodnje, niti su za to uop\u0161te bili sposobni, nego im je stalo samo da \u0161to br\u017ee izvuku ulo\u017eeni novac i ostvare dobit. Tako su se dizali krediti na ime firmi, ili su uru\u010divani otkazi radnicima, a zemlji\u0161te i objekti prodavani”, navodi Vukeli\u0107.<\/p>\n

Ima li nade za privredu?<\/strong><\/p>\n

Neki radnici i danas \u017eive u zabludi kako bi giganti od ju\u010der na isti na\u010din funkcionisali i danas. Mnoge firme su, po socijalisti\u010dkom principu, imale mnogo vi\u0161e radnika nego \u0161to je to bilo potrebno. Konkurencija tokom ratnih godina nije spavala. Izgubljena su va\u017ena tr\u017ei\u0161ta, poslovni partneri, tehnologija je napredovala…<\/p>\n

Ipak, vlasti bi mogle da interveni\u0161u, bez obzira \u0161to se radi o privatnim firmama, ka\u017eu radnici (sada ve\u0107 biv\u0161e) hemijske industrije u Tuzli. Nekada\u0161nji Polihem bi mogao da proizvodi baze i lu\u017eine za termoelektrane u cijeloj BiH, samo ako dobije struju po razumnoj cijeni, tvrde radnici. “I Dita bi mogla da \u017eivi od proizvoda poput deterd\u017eenta Arix i 3DE”, ka\u017ee Mehmedovi\u0107. Sedamdeset odsto sirovina potrebnih za rad fabrike nalazi se u regiji Tuzle. Potrebno je da se deblokiraju ra\u010duni i naprave planovi sanacije, spase radna mjesta.<\/p>\n

To su i radna mjesta za budu\u0107nost. “Sa fakulteta u Tuzli svake godine izlaze novi in\u017einjeri tehnologije, ma\u0161instva i elektrotehnike, a mi gasimo pogone”, upozorava Mehmedovi\u0107. Kolege iz \u017eivini\u010dkog Konjuha ka\u017eu da bi samo pokretanjem pogona za proizvodnju furnira mogli ostvariti “\u010distu zaradu” i vratiti dugove.<\/p>\n

Vlada Tuzlanskog kantona, za sada \u0161uti. Na\u010delno su za pomo\u0107 radnicima, ali navode kako su im ruke svezane i da ne mogu da se mije\u0161aju u rad ste\u010dajnih upravnika i u privatno vlasni\u0161tvo. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, na podru\u010dju Tuzlanskog kantona ima oko sto hiljada nezaposlenih. Dakle, vi\u0161e nego zaposlenih (oko 80.000 osoba).<\/p>\n

Hemijska industrija u ovom regionu nekada je bila jedan od glavnih poslodavaca. Pokrenuta je jo\u0161 od strane Austrougarske. Nedavno je u Tuzli sru\u0161ena i nekada\u0161nja \u0160piritana (fabrika kvasca Kvin), tako\u0111e djelo nekada\u0161nje monarhije. Na tom mjestu danas ni\u010de – novi tr\u017eni centar. Po svemu sude\u0107i u njemu ne\u0107e mo\u0107i da se kupe ni Arix ni 3DE.<\/p>\n

DW<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Polihem, Dita, Guming, Konjuh…imena su firmi koje su radnici nekada zbog odli\u010dnog poslovanja zvali “fabrike para”. Radnici su ovih dana na ulicama Tuzle. A pare su, tvrde oni, zavr\u0161ile u rukama “ste\u010dajne mafije”.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-137142","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137142","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=137142"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137142\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=137142"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=137142"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=137142"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}