{"id":137047,"date":"2014-02-06T09:02:29","date_gmt":"2014-02-06T08:02:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=137047"},"modified":"2014-02-06T09:02:29","modified_gmt":"2014-02-06T08:02:29","slug":"politicka-i-ideoloska-kriza-u-sve-vise-autoritarnoj-europskoj-uniji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/02\/06\/politicka-i-ideoloska-kriza-u-sve-vise-autoritarnoj-europskoj-uniji\/","title":{"rendered":"Politi\u010dka i ideolo\u0161ka kriza u sve vi\u0161e autoritarnoj Europskoj uniji"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Asbj\u00f8rn Wahl*<\/strong><\/p>\n

Suvremenu Europu obilje\u017eava akutna ekonomska i politi\u010dka drama. Europa je te\u0161ko ozlije\u0111ena financijskom krizom i suvremenom du\u017eni\u010dkom krizom. U najugro\u017eenijim dr\u017eavama napadnuti su javni servisi, pla\u0107e, mirovine, sindikati i socijalna prava \u2013 politike \u0161tednje gurnule su te dr\u017eave u jo\u0161 dublju depresiju, jo\u0161 ozbiljniju socijalnu i politi\u010dku krizu. Masovna nezaposlenost raste, u Gr\u010dkoj i \u0160panjolskoj pre\u0161la je 50 posto. U EU se zbog nezaposlenosti sve su intenzivniji unutarnji sukobi \u2013 socijalni i politi\u010dki.<\/p>\n

Suo\u010deni s ovim problemima, tradicionalni radni\u010dki pokreti su djelomi\u010dno paralizirani. Socijaldemokracija je u ideolo\u0161kom rascjepu i zbunjena. U jednu ruku su socijaldemokrati izveli napad na sindikate i dr\u017eavu blagostanja u dr\u017eavama gdje su bili na vlasti, u drugu ruku su bili glavni u osudi politi\u010dkog kursa koji trenutno EU slijedi. Sindikati su tako\u0111er zbog krize nemo\u0107ni \u2013 masovna nezaposlenost je oslabila njihovu mo\u0107 za pregovara\u010dkim stolom. Dodatno je tom slabljenju pridonijelo restrukturiranje industrija, privatizacija javnih servisa i pove\u0107anje privremenog rada.<\/p>\n

Paraliza je prvi puta ilustrirana prosvjedima u \u0160panjolskoj, Gr\u010dkoj, Portugalu i Italiji 2011. godine, a inspirirani su bili doga\u0111ajima u Kairu umjesto politi\u010dkim strankama ili sindikatima. Kapitalisti\u010dke su snage izvele ofenzivu na sindikate, na kompromis izme\u0111u rada i kapitala i rije\u0161ili se time najboljih dijelova dr\u017eave blagostanja.<\/p>\n

Iako je ovo najdublja i najozbiljnija ekonomska kriza od depresije 1930-tih godina, kritike kapitalizma su gotovo ne\u010dujne. Sindikati i radni\u010dki pokreti vi\u0161e ne predstavljaju generalne, vjerodostojne alternative kapitalizmu koji stvara krizu i generira masovnu nezaposlenost, siroma\u0161tvo, patnju i bijedu u velikim dijelovima europskog kontinenta. Sindikati u Europi su zao\u0161trili svoju retoriku, ali oklijevali kada je bilo potrebno mobilizirati se u otporu kapitalizmu.<\/p>\n

Kako je to mogu\u0107e u dijelu svijeta koji je nekada imao najja\u010de sindikate i radni\u010dke pokrete na svijetu? Za\u0161to opozicija i otpor nije sna\u017eniji? I kako smo do\u0161li do to\u010dke gdje su socijaldemokratske vlade Gr\u010dke, \u0160panjolske i Portugala odgovorne za neke od najozbiljnijih napada na sindikate i dr\u017eavu blagostanja \u2013 pa ih je otpor populacije zamijenio s vladama desnog krila koje su jo\u0161 vjernije financijskom kapitalu?!<\/p>\n

Ovaj \u010dlanak se bavi izazovima i barijerama kojima se sindikati sada suo\u010davaju u Europskoj uniji. EU kao supranacionalna institucija ima puno strukturnih barijera, kao i unutarnjih politi\u010dko-ideolo\u0161kih barijera koje sprje\u010davaju sindikate u ispunjavanju njihove uloge u trenutnoj situaciji. Prije nego se \u010dlanak posveti napadima na socijalnu Europu: napadima na javne servise, mirovine, pla\u0107e, uvjete rada i antidemokratske tendencije, mora se posvetiti ulozi socijaldemokracije u Europi danas.<\/p>\n

Povijesna uloga socijaldemokracije<\/strong><\/p>\n

Puno \u010dinjenica sugestira da je era socijaldemokracije zavr\u0161ila. To ne zna\u010di da stranke koje u nazivima nose socijaldemokraciju ne\u0107e mo\u0107i osvojiti vlast i formirati vlade same ili u koalicijama. Me\u0111utim, povijesna uloga socijaldemokracije kao strukture politi\u010dkih stranaka koje nose progresivne socijalne projekte je gotova. Originalni ciljevi socijaldemokracije \u2013 razvoj demokratskog socijalizma kroz postupne reforme, stavljanje ekonomije pod politi\u010dku kontrolu i ispunjavanje socijalnih i ekonomskih potreba ve\u0107inske populacije \u2013 su odba\u010deni odavno. Umjesto toga socijaldemokracija se usredoto\u010dila na ulogu koju igra doba kapitalizma blagostanja \u2013 kao unutarkapitalisti\u010dka politi\u010dka stranka sa socijalnim projektom.<\/p>\n

Zbog preuzimanja mjera \u0161tednje i ostalih mjera kapitalisti\u010dkog karaktera, socijaldemokracija vi\u0161e nije na vlasti u EU, nisu ni predstavljeni u ve\u0107ini europskih vlada. U zlatno doba socijaldemokracije ona nije predstavljala radnike protiv kapitala, ve\u0107 je bila posrednik izme\u0111u klasa unutar regulirane kapitalisti\u010dke ekonomije. Rezultat toga je da gdje su socijaldemokratske stranke bile na vlasti, pretvorile su se iz masovnih radni\u010dkih organizacija u one birokratske, integrirane u dr\u017eavni aparat uz drasti\u010dan gubitak \u010dlanstva postale su pozornica za politi\u010dke karijeriste i kampanjsku ma\u0161ineriju za nove politi\u010dke elite.<\/p>\n

Tonuti je po\u010dela jo\u0161 vi\u0161e kada su se u krizi vlasnici kapitala po\u010deli povla\u010diti iz kompromisa dogovorenog 80-ih. Po\u0161to su socijaldemokratske stranke postale jako vezane uz dr\u017eavu, one su se po\u010dele mijenjati zajedno s dr\u017eavama koje su pak pod utjecajem neoliberalne hegemonije. Zajedno s dr\u017eavama pogodovale su deregulaciji, privatizaciji i napadima na javno blagostanje u posljednjim desetlje\u0107ima. U Ujedinjenom Kraljevstvu to se zvalo ‘politika tre\u0107eg puta’, u Njema\u010dkoj ‘nova sredina’ pod vladavinom Gerharda Schr\u00f6dera, a u \u0160vedskoj ‘dom ljudi’. Posljednji puta kada su socijaldemokratske vlade tvorile ve\u0107inu u EU krajem 1990-ih nikakav odmak od neoliberalnih politika nije se dogodio.<\/p>\n

Ubrzo su i politi\u010dari, novine, portali po\u010deli davati izjave poput “Sada smo svi socijalisti” i pridonositi propadanju ljevice, podupiru\u0107i primjerice spa\u0161avanje banaka. Generalni tajnik Europske konfederacije trgovinskih sindikata (ETUC) je tako izjavio: “Posvuda po Europi, svi su socijaldemokrati i socijalisti danas \u2013 Merkel, Sarkozy, Gordon Brown… Vjetar je u na\u0161im jedrima.” Socijaldemokrati su sami sebe potjerali u kut i stisnuli izme\u0111u sve ja\u010de socijalne pobune i njihove lojalnosti prema EU.<\/p>\n

Stranke koje su ljevije od socijaldemokrata, a s istima su u koaliciji (primjer Francuske, Italije, Norve\u0161ke, Danske) su tako\u0111er prouzro\u010dile negativne posljedice. Te male stranke su \u010desto progla\u0161ene neprijateljima neoliberalizma, a same ne mogu pru\u017eiti konzistentnu kritiku ili vjerodostojnu alternativu. To zna\u010di da ne postoji nijedna politi\u010dka ili socijalna sila danas u Europi, koja bi mogla preuzeti vodstvo u organiziranju i koordiniranju socijalnog otpora koji izbija protiv mjera \u0161tednje i pove\u0107anja nejednakosti i bogatstva. Posljedica je pad povjerenja u politi\u010dku ljevicu, a rast desni\u010darstva, populizma i ekstremizma.<\/p>\n

Masivni napad na javne servise, pla\u0107e i mirovine<\/strong><\/p>\n

Mnogi su o\u010dekivali da \u0107e financijska kriza zbog svojih razaraju\u0107ih posljedica dovesti do propasti neoliberalizma, \u0161pekulacijske ekonomije i hegemonije slobodnog tr\u017ei\u0161ta. Te su politike dovele do dramati\u010dne redistribucije socijalnog bogatstva od radni\u0161tva na kapital, od javnoga na privatno i od siroma\u0161nih na bogate. Na Islandu je cijela ekonomija pretvorena u kasino te se je mala grupa ljudi kockala na tro\u0161ak cijele populacije. I nakon novih mjera i zakona, vladaju\u0107a se garnitura nije promijenila \u2013 neoliberalni \u0161pekulanti su ostali u foteljama.\u0160pekulativna se ekonomija mogla sprije\u010diti: ja\u010danjem demokratske kontrole nad bankama i drugim financijskim institucijama, zabranom kratkoro\u010dne prodaje i poslovanja u visokom riziku \u2013 ukratko ograni\u010davanjem mo\u0107i banaka, restrikcijama slobodnog kretanja kapitala i reformom poreznog sustava koji trenutno ne optere\u0107uje bogate.<\/p>\n

Umjesto ka\u017enjavanja \u0161pekulativne ekonomije koja je dovela do krize, dr\u017eave su krenule u spas banaka, a neoliberali zanijekali odgovornost da je redistribucija bogatstva od dna prema vrhu kriva. Tvrde kako su ‘ljudi \u017eivjeli iznad svojih mogu\u0107nosti’. O Grcima se pri\u010da kako su si dopu\u0161tali privilegije bez ekonomskog pokri\u0107a \u2013 propaganda za napad na dr\u017eavu blagostanja, dok je financijski kapital za\u0161ti\u0107en.<\/p>\n

Europski sindikatski institut (ETUI) je zato proveo neke testove. Na primjer, radna produktivnost se dvostruko br\u017ee pove\u0107ala u Gr\u010dkoj nego u Njema\u010dkoj od 1999. do 2009. OECD-ove statistike ka\u017eu da Grci godi\u0161nje odrade vi\u0161e sati (2.152) od Norve\u017eana (1.422) i Nijemaca (1.430). Grci ne idu rano ni u mirovinu \u2013 30-ak atenskih voza\u010da autobusa su oti\u0161li u ranu mirovinu, od ukupno 20.000 voza\u010da autobusa koliko ih grad ima. Prosje\u010dna dob za umirovljenje za Grke je 62,4 godine, a za Grkinje 60,9 godina \u2013 vi\u0161e od njema\u010dkog prosjeka. Prema pri\u010dama koje i danas \u010ditamo i slu\u0161amo o Gr\u010dkoj u medijima, mo\u017ee se vidjeti odnos i utjecaj mo\u0107i i elita.<\/p>\n

Europska komisija, Europska centralna banka i MMF se nisu ni u krizi vratili kejnezijanskim mjerama i re-regulaciji, ve\u0107 su nastavili s daljnjom transformacijom dru\u0161tva prema potrebi financijskog kapitala. MMF-ova politika masovne privatizacije koja se prije primjenjivala na isto\u010dnu Europu danas se koristi u Gr\u010dkoj, Irskoj, Portugalu i Italiji \u2013 \u017eeljeznice, zalihe vode, luke, aerodromi, telekomunikacije \u2013 danas se privatiziraju, a to je recept za depresiju i socijalnu krizu. U Bugarskoj, Gr\u010dkoj, Irskoj, Portugalu, Rumunjskoj, \u0160panjolskoj i Ma\u0111arskoj pla\u0107e, uvjeti rada i mirovine slabe. Mirovine su smanjene 15 do 20 posto, a pla\u0107e u javnom sektoru od 5 do 40 posto, ovisi o dr\u017eavi. U Gr\u010dkoj se broj radnika u javnom sektoru smanjio za 20 posto, u Njema\u010dkoj je 10.000 radnika javnog sektora ostalo bez posla, a u Ujedinjenom Kraljevstvu planiraju otpustiti pola milijuna ljudi.<\/p>\n

Porez na dodanu vrijednost (PDV) se dramati\u010dno pove\u0107ao, socijalne beneficije smanjile (posebno za nezaposlene i osobe s pote\u0161ko\u0107ama), zakoni o radu su oslabljeni, minimalne pla\u0107e smanjene. Me\u0111utim, porez na kapital je ostao isti ili se smanjio, kolektivni ugovori su raskinuti vladinim odlukama, a ne pregovaranjem sa sindikatima. Sva socijalna prava su podre\u0111ena kompetitivnosti europskog poslovnog sektora. Suo\u010davamo se s porazom radni\u010dkih pokreta, porazom povijesnih dimenzija koji \u0107e imati ogromne posljedice na razvoj na\u0161ih dru\u0161tava.<\/p>\n

Pomak prema autoritarnoj Europi<\/strong><\/p>\n

Uloga EU je klju\u010dna u svemu ovome. Uz demokratski deficit koji imaju, institucije EU su oblikovane u neoliberalnoj eri. Njima dominira interes kapitala. Sve vi\u0161e mo\u0107i se premje\u0161ta na neizabrane institucije u Bruxellesu. Europski parlament, kao jedino izabrano tijelo, se stavlja sa strane i ne uklju\u010duje u proces.<\/p>\n

Novi razvoj i politike:<\/p>\n

– Bruxelles \u0107e morati odobravati bud\u017eete nacionalnim vladama svake godine<\/p>\n

– Euro Plus Pakt donosi dr\u017eavama koje imaju valutu euro vi\u0161e deregulacije i mjera \u0161tednje, napad na radne sate, pla\u0107e i mirovine<\/p>\n

– Pakiranje od \u0161est zakona \u2013 jo\u0161 nametanja mjera \u0161tednje<\/p>\n

– Fiskalni paket \u2013 centraliziranje mo\u0107i EU, mogu\u0107nost ka\u017enjavanja \u010dlanica koje ne zadovolje<\/p>\n

EU kao barijera<\/strong><\/p>\n

Mo\u017ee li se ovo zaustaviti? Mogu li se mobilizirati socijalne snage u Europi koje \u0107e masovno napasti kapitalisti\u010dke sile i njihove politi\u010dke sluge?<\/p>\n

Za odgovor na to moramo zaviriti u barijere s kojima se suo\u010davaju sindikati. Postoji \u0161est barijera:<\/p>\n

– demokratski deficit: EU i vlade tvrde da se nakon Lisabonskog ugovora potpisanog 2007. demokratski deficit smanjio. U drugu ruku, mo\u0107 se mi\u010de prema Komisiji, Centralnoj banci i MMF-u, a dalje od Parlamenta.<\/p>\n

– konstitucionalizirani neoliberalizam: stavljen je u ‘ustav’ EU kroz Lisabonski ugovor kroz slobodu kretanja kapitala, slobodno natjecanje i mobilnost rada. Socijalizam je zabranjen tako \u0161to su tradicionalne kejnezijanske mjere od deficita u bud\u017eetu ve\u0107eg od 0,5 posto i javnog duga ve\u0107eg od 60 posto BDP-a zabranjene.<\/p>\n

– nepovratna legislacija: na\u010din dono\u0161enja odluka u EU \u010dini ovaj proces nepovratnim. 100 posto dr\u017eava, odnosno svih 28 \u010dlanica bi se morale slo\u017eiti da bi promijenile neki od ugovora EU.<\/p>\n

– Euro: 17 od 28 zemalja \u010dlanica ga ima. Ako ga ostale \u017eele, moraju igrati po pravilima monetarne politike koja je nametnuta. Dok Njema\u010dka od eura profitira, Gr\u010dka, Italija, Irska, Portugal, \u0160panjolska i Cipar vi\u0161e nemaju doma\u0107u valutu koju bi mogli devalvirati, pa \u010dine internu devalvaciju podi\u017eu\u0107i kompetitivnost kroz smanjenje pla\u0107a i rezove u javnim tro\u0161kovima.<\/p>\n

– nedostatak simultanosti u procesima odlu\u010divanja i implementacije: zbog toga se ne mogu sindikati u vi\u0161e dr\u017eava mobilizirati, jer se nepovoljni zakoni u razli\u010dito vrijeme implementiraju u razli\u010ditim dr\u017eavama \u010dlanicama. Uz to, europsko je zakonodavstvo pisano pretjerano birokratskim jezikom koji iskori\u0161tavaju politi\u010dari i nacionalne vlade.<\/p>\n

– pove\u0107ana uloga Europskog suda pravde: odluke koje je sud donosio izme\u0111u 2007. i 2008. u slu\u010dajima Viking, Lavan, R\u00fcffert i Luxemburg ograni\u010dile su prava sindikata \u2013 poput prava na \u0161trajk. Prije tih odluka, dr\u017eave \u010dlanice su odlu\u010divale o tim pitanjima. Dolazi do pojave ‘socijalnog dumpinga’ u zapadnoj Europi, mnogi radnici iz isto\u010dne Europe koji rade u zapadnoj su izlo\u017eeni eksploataciji, a sindikati su oslabljeni.<\/p>\n

EU prijeti jedinstvenosti Europe<\/strong><\/p>\n

Prethodnice EU \u2013 Europska zajednica i Europska zajednica za ugljen i \u010delik \u2013 su imale za cilj poslijeratni mir, a danas EU ima za cilj socijalnu, ekonomsku i politi\u010dku polarizaciju. Ona je prijetnja danas socijalnoj jedinstvenosti. Mo\u017eda se EU ne mo\u017ee promijeniti iznutra, ve\u0107 pojedine \u010dlanice moraju napustiti i euro i samu Uniju da bi spasile svoje ekonomije i blagostanje naroda.<\/p>\n

Interne politi\u010dko-ideolo\u0161ke barijere<\/strong><\/p>\n

Na situaciju utje\u010de kriza na ljevici. Socijalni dijalog je pokazivao rezultate nakon Drugog svjetskog rata, kada se mo\u0107 u dru\u0161tvu pomaknula u korist radni\u010dke klase. Kompromis klasa i socijalni dijalog su bili rezultati mobilizacije, \u017eestokih konfrontacija i pomaka ravnote\u017ee mo\u0107i. Nema sumnje da su se danas snage kapitala povukle iz povijesnog kompromisa s radni\u010dkom klasom te napadaju sporazume i institucije koje su prije prihva\u0107ali u ime kompromisa. Mo\u017eda bi se sindikati trebali pomaknuti s uli\u010dnih prosvjeda ka zahtjevima za okvire povlastica blagostanja, po\u0161tenijih platnih sistema i smanjenja nejednakosti?<\/p>\n

Europski sindikat je u tim poku\u0161ajima 2010. godine potpisao s EU strategiju Europa 2020, u vrijeme kada su gr\u010dki sindikati organizirali nekoliko \u0161trajkova, francuski su se borili protiv mirovinske reforme, a \u0161panjolski su se pripremali na prosvjede. Izme\u0111u ostaloga, EU 2020 strategija donosi pojam fleksisigurnosti \u2013 fleksibilne sigurnosti za radni\u0161tvo. To je bio dokaz da se socijalnim dijalogom ne mo\u017ee boriti protiv socijalne regresije.<\/p>\n

Sindikati su tako\u0111er previ\u0161e vezani za tradicionalne radni\u010dke stranke – ili su jo\u0161 uvijek partneri sa socijaldemokratskim strankama (Norve\u0161ka, \u0160vedska, UK), ili nisu (Danska) ali nisu ni zauzeli radikalnije lijeve pozicije. Primjerice, socijalno-zelena Schr\u00f6derova koalicija u Njema\u010dkoj je donijela mnoge negativne zakone za radni\u0161tvo. Gr\u010dka, \u0160panjolska i Portugal su se najvi\u0161e opekle sa socijaldemokratskim strankama u vladama.<\/p>\n

Pove\u0107ani otpor<\/strong><\/p>\n

Za borbu potrebna je koordinacija otpora preko granica dr\u017eava \u010dlanica. Trenutno ne postoji globalna borba protiv krize i neoliberalizma. Drugim rije\u010dima, organiziranje otpora i izgradnja potrebnih saveza su odlu\u010duju\u0107i za prvi korak. U Europi zbog sve ja\u010de krize organiziraju se generalni \u0161trajkovi, a onaj koji je najvi\u0161e obe\u0107avao odvio se 14. studenog 2011. u \u0161est zemalja EU: Portugalu, \u0160panjolskoj, Italiji, Gr\u010dkoj, Cipru i Malti. Ishod je neizvjestan, ali male bitke su klju\u010dne.<\/p>\n

Pozitivni primjeri europeizacije socijalne borbe su EU lu\u010dka direktiva koju je Parlament dvaput odbio zbog socijalnih pokreta koje su sindikati organizirali u dr\u017eavama \u010dlanicama. Postojala je i borba protiv Direktive o servisima koja je izmijenjena, te prosvjedi protiv Lisabonskog ugovora koji su uspjeli u Francuskoj, Nizozemskoj i Irskoj.<\/p>\n

No unutar europske socijaldemokracije i sindikata postoje kontradikcije koje su iza\u0161le na vidjelo 2011. kada su pojedine sindikalne sekcije prosvjedovale protiv ETUC-a. Kapitalisti su promijenili strategiju \u2013 sindikati nisu. Priznanje toga je jedan od najve\u0107ih izazova sindikata danas.<\/p>\n

\u0160to se mora u\u010diniti?<\/strong><\/p>\n

Sindikati moraju igrati ofenzivniju politi\u010dku ulogu u smislu zauzimanja \u0161ire politi\u010dke perspektive u socijalnoj borbi. Ve\u0107i dio sindikata danas nije spreman na tu ulogu. U me\u0111uvremenu se treba reorganizirati i politi\u010dka ljevica. Zadatak koji mora biti \u0161to prije obavljen je sukob sindikata s napadima kapitalista na pla\u0107e, mirovine i javne servise. Dugoro\u010dno to ne\u0107e biti dovoljno jer kako je \u0161kotski socijalist Murray Smith objasnio \u2013 ne postoji dovoljno jaka politi\u010dka alternativa neoliberalizmu, \u0161to prouzrokuje demobiliziraju\u0107i efekt. Program koji bi mogao dobiti potporu ve\u0107ine populacije morao bi sadr\u017eavati plan za produkciju dobara i usluga dovoljnih za potrebe populacije. To zna\u010di trganje financijskog i ekonomskog obru\u010da oko vrata, stvaranje financijskog sektora u javnom vlasni\u0161tvu, renacionalizacija javnih servisa, progresivni porezni sustav i mjere koje izazivaju pravo na vlasni\u0161tvo.<\/p>\n

Vizija alternativnog razvoja dru\u0161tva mora pru\u017eiti smjer borbi protiv krize i socijalne regresije. Alternative postoje. Alternativa privatizaciji je ne privatizirati, alternativa birokraciji i kontroli odozgo je demokratizacija i sudjelovanje odozdo, alternativa nejednakosti i siroma\u0161tvu je redistribucija, progresivni porezi i besplatne, univerzalne povlastice blagostanja, alternativa destruktivnoj \u0161pekulativnoj ekonomiji je socijalizacija banaka i kreditnih institucija, uvo\u0111enje kapitalnih kontrola i zabrana sumnjivih financijskih instrumenata.<\/p>\n

Pitanje je sposobnosti i volje za mobilizacijom i kori\u0161tenjem resursa koji su neophodni za provo\u0111enje ovih alternativa. Do\u0161lo je vrijeme za novi smjer borbe sindikata. Basque sindikat su dobro opisali taj novi smjer 2011. za vrijeme svojeg generalnog \u0161trajka:<\/p>\n

“Do\u0161li smo na ulice i nastavit \u0107emo se mobilizirati. Jer ne \u017eelimo budu\u0107nost siroma\u0161tva koju su nam priredili. Prijetili su nam govore\u0107i da poslije krize ni\u0161ta ne\u0107e biti isto. Mijenjanje stvari je u na\u0161im rukama. Nu\u017eno je nastaviti boriti se za realne promjene, druga\u010diju ekonomiju i socijalni model u kojemu ekonomija radi u korist dru\u0161tva.”<\/p>\n

Vidjeli smo ve\u0107 da socijalne borbe razvijaju novo vodstvo i nove organizacije. Iako desne populisti\u010dke i autoritarne opcije dominiraju Europskom unijom danas, antisocijalne politike elita tako\u0111er mogu izazvati socijalne eksplozije, posebice u jugoisto\u010dnoj Europi. To mo\u017ee otvoriti mogu\u0107nost za druga\u010diji razvoj, u kojem su temeljni cilj fundamentalne promjene mo\u0107i i odnosa vlasni\u0161tva te produbljivanje demokratizacije dru\u0161tva. Bitka se vodi za vi\u0161e autoritarnu ili vi\u0161e demokratsku Europu. Zasada autoritarne tendencije imaju prednost, no odnosi mo\u0107i se ponovno mogu promijeniti.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n

*Asbj\u00f8rn Wahl je poznata osoba u Norve\u0161koj, a izme\u0111u vi\u0161e funkcija koje tamo obna\u0161a on je i direktor Kampanje za dr\u017eavu blagostanja koju organizira nacionalni sindikat za borbu protiv privatizacije i liberalizacije. Njegova posljednja knjiga se zove Rast i pad dr\u017eave blagostanja (The Rise and Fall of the Welfare State (Pluto Press, 2011).<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uz demokratski deficit koji imaju, institucije EU su oblikovane u neoliberalnoj eri. Njima dominira interes kapitala.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-137047","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137047","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=137047"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137047\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=137047"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=137047"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=137047"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}