{"id":136931,"date":"2014-02-05T09:48:34","date_gmt":"2014-02-05T08:48:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=136931"},"modified":"2014-02-05T09:48:34","modified_gmt":"2014-02-05T08:48:34","slug":"srce-otpora-i-tame","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/02\/05\/srce-otpora-i-tame\/","title":{"rendered":"Srce otpora i tame"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161u: Jerko Bakotin i Nikola Kupre\u0161anin<\/strong><\/p>\n

Diyarbak\u0131r \u2013 \u010dije je samo ime devedesetih Turcima na zapadu zemlje izazivalo strah \u2013 prilikom na\u0161eg dolaska, umjesto suzavcem, zavijen je dimom od pe\u010denja d\u017eigerice. I opu\u0161teno\u0161\u0107u: prepunim ulicama oko Ulu Camii (Velike d\u017eamije) danima prije Kurban Bajrama kome\u0161a se prazni\u010dki raspolo\u017een ljudski mravinjak. Zrak je ispunjen \u017eamorom i povicima \u201cSve po liru!\u201d, u\u017eurbano se ogledava, opipava i kupuje s beskona\u010dnog niza priru\u010dnih \u0161tandova, djeca za sobom vuku \u0161arene balone, na rubu grada traje obredno klanje stoke, na masivnim, pet metara debelim, desetak visokim i \u0161est kilometara dugim zidinama od crnog bazalta, iz IV. stolje\u0107a, fotografiraju se obitelji, pije se \u010daj i igra bekgamon. Na svakom je kutu pokretna pe\u010denjara, potpomognuta s pokojim restoranom \u010dije ime sadr\u017eava rije\u010d ci\u011fer.<\/p>\n

Kolebljiva je to idila, jer se ovdje i tijekom mirovnog procesa izme\u0111u dr\u017eave i Radni\u010dke partije Kurdistana (PKK) povremeno broje ranjeni; ubijenih je posljednji put bilo na protestu u srpnju. Velik dio Diyarbak\u0131ra ogra\u0111ene su vojne zone u koje je zabranjen pristup, na cesti do grada pro\u0161li smo vojne osmatra\u010dnice i oklopna vozila, a pretpro\u0161le godine na sjedi\u0161te vladaju\u0107e stranke AKP ba\u010dena je bomba. Neugodu stvaraju brojni oklopnjaci i sveprisutni policajci s dugim cijevima; atmosfera pomalo podsje\u0107a na okupiranu zonu. Uobi\u010dajeno je da prilikom masovnih nereda policija na ulice pretvorene u rati\u0161ta izvla\u010di po desetak tisu\u0107a oklopljenih trupa, a \u0161umama pokraj grada hara po\u017ear, oblikuju\u0107i plameni prkosni natpis \u201cApo\u201d, \u0161to je nadimak Abdullaha \u00d6calana, zatvorenog od 1999. na oto\u010di\u0107u \u0130mrali, \u010dovjeka zbog kojeg je Turska zaprijetila ratom svakoj zemlji koja mu pru\u017ei skloni\u0161te.<\/p>\n

Diyarbak\u0131r, kurdski Amed, prijestolnica je Kurda u Turskoj i srce njihovog otpora onome \u0161to vide kao represiju turske dr\u017eave. Sa 850.000 stanovnika, grad se u posljednjih dvadesetak godina vi\u0161e nego udvostru\u010dio, a ve\u0107inu prido\u0161lica turska je vojska protjerala iz tisu\u0107a sela sravnjenih sa zemljom ne bi li se uni\u0161tila opskrbna mre\u017ea PKK-a, koji je za Ankaru, NATO i Europsku uniju teroristi\u010dka organizacija (One man\u2019s terrorist is another man\u2019s freedom fighter: kurdska Stranka mira i demokracije, BDP, ovdje dobiva vi\u0161e od \u0161ezdeset posto glasova). Kao i Abdullah Demirba\u015f, na\u010delnik \u010detvrti Sur u starom dijelu grada, kojeg dr\u017eavno tu\u017eiteljstvo \u017eeli osuditi na 483 godine zatvora i \u010dije je sin u brdima s kala\u0161njikovim.<\/p>\n

– Moj sin pridru\u017eio se gerili nakon \u0161to sam 2007. smijenjen sudskom odlukom. PKK nije uzrok, nego posljedica problema u Turskoj. Nastao je zato \u0161to su vlasti onemogu\u0107ile sve mirne na\u010dine ostvarivanja kurdskih prava \u2013 ka\u017ee Demirba\u015f djeluju\u0107i prili\u010dno samouvjereno za \u010dovjeka kojem prijeti pet stolje\u0107a tamnice. Njegovi grijesi? Izme\u0111u ostalog, upotreba kurdskog i drugih ne-turskih jezika u radu gradskih slu\u017ebi i gradske uprave; multijezi\u010dnost dakle kao zlo\u010din.<\/p>\n

Gotovo i nismo pri\u010dali s osobom koja ne zna nekoga tko je zatvoren ili u gerili: dvadesetogodi\u0161nji Hawre, jedan od prognanika, \u010deka presudu na isto toliko godina zatvora zbog navodnog \u010dlanstva u hakerskoj grupi. Prsti su mu spaljeni od molotovljevih koktela: u nasilne prosvjede djeca se ovdje uklju\u010duju jo\u0161 prije desetog ro\u0111endana. \u0160armantni Dildar, savjetnik u gradskoj upravi, obrazovan na zapadu, kao student je proveo godinu i pol u \u0107eliji, zajedno s lijevim radikalima koji su \u0161trajkali gla\u0111u dok im Korsakovljev sindrom nije pojeo mozak i pam\u0107enje, zbog \u010dega se svakodnevno iznova predstavljao svojim sustanarima. Transrodna, pomalo bradata Loren, posje\u0107uje oca, \u010dlana PKK-a, u zatvoru.<\/p>\n

Diyarbak\u0131r je dakle bio pravo mjesto da pro\u0161log o\u017eujka kopredsjednik (sve funkcije dijele \u017eena i mu\u0161karac) BDP-a Selahattin Demirta\u015f pred stotinama tisu\u0107a okupljenih pro\u010dita \u00d6calanovo pismo u kojem objavljuje primirje, poziva na povla\u010denje gerile iz Turske i najavljuje mirovne pregovore. Stranku ina\u010de mnogi vide kao legalno krilo PKK-a: zaista, u svakom partijskom uredu na po\u010dasnom mjestu stoji \u00d6calanova slika, a vo\u0111e stranke redovito mu odlaze u zatvor na konzultacije. Turci su, na \u010delu s premijerom Erdo\u011fanom, osvijestili da je Apo pravi sugovornik ako se \u017eeli zavr\u0161iti pobunu u kojoj je od 1984. ubijeno \u010detrdesetak tisu\u0107a i koja je \u2013 kako je predsjednik Turgut \u00d6zal 1993. napisao tada\u0161njem premijeru S\u00fcleymanu Demirelu \u2013 izazvala \u201cpotres koji bi mogao odlomiti dio Turske i sve nas pokopati\u201d.<\/p>\n

– Ne vjerujem Erdo\u011fanu, ali ako \u00d6calan vjeruje, vjerujem i ja \u2013 ka\u017ee Hawre.<\/p>\n

U Dersimu na sjeveru turskog Kurdistana, gdje je pobunu alevskih Kurda tridesetih godina Turska ugu\u0161ila masakrom desetaka tisu\u0107a ljudi, njegova slika stoji pokraj one Seyida Rize, vo\u0111e tada\u0161nje pobune; u sjevernoira\u010dkom Mahmuru, gdje u logoru ve\u0107 dvadeset godina \u017eive Kurdi izbjegli iz Turske, vidjeli smo prostoriju poput hrama (skidaju se cipele pri ulasku) s fotografijama ubijenih boraca PKK-a, a na sredini \u201coltar\u201d s \u00d6calanovim portretom.<\/p>\n

– Na\u0161i ljudi ne vjeruju nikome, samo \u00d6calanu \u2013 ka\u017ee nam i Ay\u015fe G\u00f6khan, gradona\u010delnica Nusaybina, grada na samoj tursko-sirijskoj granici.<\/p>\n

Svega par stotina metara dalje od mjesta na kojem razgovaramo je Qamishli, najve\u0107i kurdski grad u Siriji, u kojem je PYD, organizacija kadrovski i ideolo\u0161ki bliska PKK-u, preuzela kontrolu i proglasila autonomiju kurdskih dijelova Sirije. To popodne odvijao se pokop \u010dlana PYD-a rodom iz Nusaybina, poginulog u borbama s islamistima. Policija nije htjela dopustiti pogreb: kako Turska i PYD dr\u017ei teroristi\u010dkom strukturom (te je pomagala islamiste, izazivaju\u0107i bijes vlastitih Kurda), \u017eeljela je tijelo poslati na obdukciju. Obred se pretvorio u \u017eestoku politi\u010dku manifestaciju: leti kamenje, zrak paraju povici E-d\u017ea-lan! \u0130\u0161-ti-klal! (\u00d6calan! Nezavisnost!); kada je kona\u010dno dopu\u0161ten (\u201cRekla sam policiji\u201d, kazala nam je Ay\u015fe G\u00f6khan, \u201cako uzmete tijelo, oni \u0107e prvo ubiti mene\u201d), ritual je bio mnogo vi\u0161e od samog ukopa \u2013 masa od nekoliko hiljada ljudi, zgusnutih u jednu volju, prkosno je u otporu na groblju pjevala himnu PKK-a.<\/p>\n

Istina je, s druge strane, da u turskom dijelu Kurdistana (pojam je nedavno preko usta prevalio i Erdo\u011fan, \u0161to je za zemlju, u kojoj se do ju\u010der zbog puke tvrdnje da postoje Kurdi robijalo, korak od trideset milja; u Istanbulu smo primjerice \u010duli glasinu da Kurdi imaju repove) ukupno svega \u010detrdeset posto Kurda glasa za BPD.<\/p>\n

– Nisam nikome dao odobrenje da u moje ime ubija \u2013 kazao nam je prodava\u010d po imenu Ali.<\/p>\n

Tu je i kurdska provladina paravojska, \u201cseoski \u010duvari\u201d, s vi\u0161e od \u0161ezdeset tisu\u0107a ljudi, koja se bori protiv PKK-a, premda su mnogi od njih bili stavljeni pred izbor: ili uzeti oru\u017eje od vojske ili \u0107e im vojska spaliti sela.<\/p>\n

Ipak, fascinantan je kult li\u010dnosti \u00d6calana (cini\u010dno re\u010deno, ravan Atat\u00fcrkovom). Selja\u010dkog sina i seroka (vo\u0111u) Apoa nedavno je \u201cThe Guardian\u201d, uz veliku ogradu, usporedio s Mandelom: koristio je nasilje u kojem su nerijetko stradavali kako turski tako i kurdski civili (u medijima je prozvan \u201cubojicom beba\u201d), ali i stvorio mo\u0107nu organizaciju koja je izazvala drugu vojsku NATO-a, mobilizirala velik dio njene petnaestmilijunske kurdske populacije i jo\u0161 milijun-dva sirijskih Kurda, organizaciju koja je subjekt i s kojom ne samo ratuju nego i pregovaraju suverene dr\u017eave \u2013 Turska, ali i Iran, u kojem \u017eivi jo\u0161 \u0161est milijuna Kurda.<\/p>\n

Me\u0111utim, sama pri\u010da o nacionalnom oslobo\u0111enju, pa bila rije\u010d i o narodu toliko potla\u010denom da nema pravo ni na svoj jezik ili (svojevremeno zabranjena) osobna imena, ne bi bila zanimljiva. Ali, pi\u0161e David McDowall u svojoj \u201cModernoj povijesti Kurda\u201d, PKK je nacionalizam, vi\u0161e od bilo koje druge kurdske organizacije, \u201cpro\u017eeo idejom klasnog rata\u201d. Kurdski seljaci su jo\u0161 1983., prema \u201cLe Mondeu\u201d, nadni\u010darenjem zara\u0111ivali dva dolara dnevno, a umiralo je trideset posto novoro\u0111en\u010dadi. Nepismenost je ponegdje i devedesetih iznosila pedesetak posto.<\/p>\n

– PKK predstavlja najpotla\u010denije, najsiroma\u0161nije slojeve kurdskog dru\u0161tva \u2013 ka\u017ee evidentno pristran Murad Akincilar, sekretar dijarbakir\u0161kog Instituta za politi\u010dka i dru\u0161tvena istra\u017eivanja.<\/p>\n

Jo\u0161 prije no \u0161to je pobuna po\u010dela, na vrhu popisa za odstrel, mnogo vi\u0161e od predstavnika turske vlasti, na\u0161li su se feudalni kurdski veleposjednici.<\/p>\n

– Vo\u0111a PKK-a jednom je rekao da 99 posto njihove borbe \u010dini borba protiv Kurda. Mislio je da, bez obzira na napade na tursku vojsku, to nije bio prioritet. Bilo im je jasno da vojno ne\u0107e pobijediti, ali stremili su pobjedi nad ropskim duhom Kurda, u smislu njihove transformacije iz naroda u ropskoj poziciji do pobunjenog naroda \u2013 dodaje.<\/p>\n

Zapanjuju\u0107e je vidjeti kako, u kraju u kojem su ra\u0161irena ubojstva iz \u010dasti, u brdima postoje tisu\u0107e gerilki, a kurdske partije, nakon \u0161to je \u00d6calan odlu\u010dio da je oslobo\u0111enje \u017eena prioritet, jedine u Turskoj za politi\u010dke funkcije masovno kandidiraju \u017eene. Najavili su, prvi u zemlji, i LGBT kandidata za parlament.<\/p>\n

Desetak dana kasnije, dok je Ay\u015fe G\u00f6khan usred minskog polja \u0161trajkala gla\u0111u protiv turske namjere gradnje zida izme\u0111u turskih i sirijskih Kurda, u sjevernom smo Iraku (gotovo nezavisnom \u201cameri\u010dkom Kurdistanu\u201d, kako regiju zbog \u201ckolaboracije\u201d sa SAD-om posprdno zovu simpatizeri PKK-a).<\/p>\n

Vozimo se ka gorju Kandil na trome\u0111i Iraka, Irana i Turske, gdje su ve\u0107 tri desetlje\u0107a logori PKK-a. Prolazimo sedam kontrolnih to\u010daka partija ira\u010dkih Kurda; na posljednjem, prije ulaska u ni\u010diju zemlju, gledaju nam paso\u0161e. Tlo je izrovano turskom avijacijom i iranskom artiljerijom. Uz rub ceste, spomen-obilje\u017eja poginulima u bombardiranju, crvene petokrake ukra\u0161ene cvjetnim vijencima. Potom, PKK-verzija Mount Rushmorea: \u00d6calanov portret na brdu, zastave PKK-a i oru\u017eanoga krila, Narodnih obrambenih snaga.<\/p>\n

U jednoj nas ku\u0107i do\u010dekuje Zagros, komesar u uniformi, s pi\u0161toljem za pojasom i br\u010dinama poput Save Kova\u010devi\u0107a, briljantnoga britanskog naglaska (teheranski student knji\u017eevnosti, doznat \u0107emo). Sat i pol ideolo\u0161ke provjere: kakva je ideologija na\u0161eg medija, \u0161to mislimo o NATO-u i kapitalizmu, \u0161to o SSSR-u, \u0161to o\u2026 Problemi su izbili kod Slobodana Milo\u0161evi\u0107a koji je, po Zagrosovom shva\u0107anju, branio socijalizam od imperijalizma (dodu\u0161e, to su mislili i u \u201cNew Left Reviewu\u201d). Na momente mu\u010dan razgovor, naro\u010dito kada bi u\u0161utio i gledao u tlo. Odjednom se smije\u0161i \u2013 pro\u0161li smo test, a ku\u0107u okru\u017euju mladi\u0107i i djevojke s juri\u0161nim pu\u0161kama.<\/p>\n

– Unilateralno smo objavili primirje, oslobodili zarobljenike i po\u010deli povla\u010denje, ali Ankara nije oslobodila nijednog od deset tisu\u0107a politi\u010dkih zatvorenika, vo\u0111u odvjetnici ne mogu posjetiti ve\u0107 dvije i pol godine, ali ima novih hap\u0161enja i mu\u010denja. \u017drtvuju mirovni proces ne bi li kupili vrijeme do izbora. To je vrlo neodgovorno: kurdsko pitanje jedno je od najkompliciranijih na svijetu. Primirje je jo\u0161 na snazi, ali ako oni nastave ovako, donijet \u0107emo nove odluke \u2013 obja\u0161njava nam Cemil Bay\u0131k, \u00d6calanov suborac od 1978. i \u010dovjek koji je ovog listopada, nezadovoljan pregovorima, Turskoj zaprijetio gra\u0111anskim ratom.<\/p>\n

PKK je, pod \u00d6calanovim utjecajem, ideolo\u0161ki evoluirao i vi\u0161e ne zastupa nezavisni socijalisti\u010dki Kurdistan; otkada je u zatvoru, razradio je antidr\u017eavni projekt baziran na kolektivnoj, direktnoj demokraciji i, kako nam je rekao Akincilar, alternativnoj interpretaciji prosvjetiteljstva i potrazi za nekapitalisti\u010dkom modernosti. Sada smatraju da je svaka nacionalna i svaka dr\u017eava, pa i kurdska, izvor represije; umjesto toga, zastupaju \u201cdemokratsku konfederaciju\u201d svih bliskoisto\u010dnih naroda.<\/p>\n

– \u017delimo pravo na svoj identitet, jezik i demokratsku samoupravu, \u0161to treba biti garantirano i ustavom. Tada mo\u017eemo polo\u017eiti oru\u017eje. Cilj nije podjela Turske, nego \u017eivot u demokratskom sistemu izvan dr\u017eave. Imamo iskustva: na\u0161a borba traje desetlje\u0107ima, nitko nam nije saveznik i nitko nam ne propisuje kako \u0107emo \u017eivjeti i umrijeti \u2013 dodaje Bay\u0131k, ne obja\u0161njavaju\u0107i kako bi izgledala podjela suvereniteta izme\u0111u Turske i te samouprave.<\/p>\n

Tijekom ru\u010dka razgovaramo o jugoslavenskoj katastrofi. \u201cPobrkali ste nacije i partije sa slobodom i demokracijom.\u201d Prava \u017eena? Parafrazira Engelsa: \u201cRepresija nad \u017eenama prva je klasna represija u povijesti \u010dovje\u010danstva.\u201d<\/p>\n

Na povratku nam Zagros tuma\u010di da je potrebno imati \u010dvrstu ideologiju, da \u010dovjeka sa\u010duva od lo\u0161ih zapadnih individualisti\u010dkih ideja, i pokazuje grobove gerilaca, \u010desto gotovo jo\u0161 djece. Uhvatila nas je mu\u010dnina, prisjetili smo se kurdskih sedmogodi\u0161njaka koji skandiraju \u201cRat, rat do pobjede\u2026\u201d Bay\u0131k je navodno jedan od organizatora internih egzekucija unutar PKK-a, kojima je posmican svatko tko se suprotstavio Apou.<\/p>\n

Okrutan svijet i nesmiljena nacionalna i klasna represija rodili su me\u0111u Kurdima PKK, na pola puta izme\u0111u modernizacijske, avangardne organizacije i bezobzirne sekte…<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Okrutan svijet i nesmiljena nacionalna i klasna represija rodili su me\u0111u Kurdima \u2013 imperijalisti\u010dkim nacrtima podijeljenima u \u010detiri dr\u017eave \u2013 PKK, na pola puta izme\u0111u modernizacijske, avangardne organizacije i bezobzirne sekte, \u010dijim se pripadnicima protunasilje \u010dinilo jedinim na\u010dinom da se ne\u0161to promijeni…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-136931","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136931","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=136931"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136931\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=136931"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=136931"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=136931"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}