{"id":136749,"date":"2014-02-03T08:23:14","date_gmt":"2014-02-03T07:23:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=136749"},"modified":"2014-02-02T23:27:52","modified_gmt":"2014-02-02T22:27:52","slug":"polites-contra-idiotes","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/02\/03\/polites-contra-idiotes\/","title":{"rendered":"Polites contra idiotes"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Uvijek kada studentima obja\u0161njavam kako su se u anti\u010dkom polisu slobodni ljudi dijelili na polites i idiotes, u zavisnosti od njihovog anga\u017emana u javnim poslovima, prva reakcija je smijeh. Nekako im ispada smije\u0161na rije\u010d idiotes, jer ih asocira na ne\u0161to sasvim drugo. Nije im jasna rije\u010d polites, a posebno njeno su\u0161tinsko zna\u010denje. Moj zadatak kao profesora je da im pomognem da shvate, a nije grijeh to \u0161to mladi mladi ljudi izme\u0111u 18 i 19 godina jo\u0161 ne znaju puno zna\u010denje rije\u010di gra\u0111anin. Mnogo je \u017ealosnije \u0161to razliku ne razumije ve\u0107ina me\u0111u odraslima.<\/p>\n

Dozvolite, ipak, da pojasnim \u2013 iako sam o ovoj temi najvi\u0161e pisala prije ta\u010dano deset godina \u2013 kako je pogubno za politi\u010dku kulturu jedne nacije, jednog naroda, da mu se onemogu\u0107ava sloboda izra\u017eavanja stavova o pitanjima od lokalnog i javnog interesa ili \u010dak da se zastra\u0161uje da ne izlazi na referendum. Mo\u017eda \u0107ete re\u0107i da anti\u010dka demokratija nije relevantna u savremenom predstavni\u010dkom sistemu i bi\u0107ete u pravu, ali \u2013 ima jedno veliko ALI…<\/p>\n

No, da se vratim na po\u010detak i objasnim: polites je naziv za gra\u0111anina ( ili ono \u0161to se mo\u017eda tautolo\u0161ki naziva ‘aktivni gra\u0111anin’); u polisu se upra\u017enjavala neposredna demokratija, u kojoj je politi\u010dka djelatnost predstavljala vrlinu i odgovornost za zajednicu. Oni koji su prednost davali egoizmu, li\u010dnim interesima, zadovoljstvima i nijesu pokazivali brigu za op\u0161te dobro nazivani su idiotes. Uvijek kada do\u0111em do ove lekcije, u meni se budi jedan glas koji pita: da li danas mo\u017ee biti ‘aktivnih gra\u0111ana’, to jeste u\u010desnika u politi\u010dkom procesu a ne samo onih koji su dio privilegovanih elita, organizovanih u partije? Da li se \u0161iroka javnost, gra\u0111ani, pozivaju u njihov raj samo za vrijeme izbora, kada im se pru\u017ea osje\u0107aj da (kobajagi) odlu\u010duju za sebe, za zajedni\u010dke poslove i svoju budu\u0107nost. Ili se mo\u017eda suo\u010davamo sa bizarnom situacijom u kojoj se u kategoriju polites mogu uvrstiti samo oni koji su idiotes zato \u0161to su zaboravili da su javne funkcije dobili da bi radili za op\u0161te dobro, a ne za li\u010dne privilegije.<\/p>\n

Na\u010dini na koji se ideja demokratije preta\u010de u praksu te\u0161ko da zaslu\u017euje ikakvu pohvalu, ne samo iz perspektive politikologa, a posebno iz perspektive gra\u0111anina. Makedonija nije do\u017eivjela ‘prolje\u0107e’, ve\u0107 se obrela u ki\u0161ovitoj i blatnjavoj jeseni. Dugo vremena analiziramo za\u0161to se to desilo, ponekad \u017eestoko kritikujemo, a ponekad se uvjeravamo da je svaka demokratska transformacija dug i te\u017eak proces, te da je potrebno vrijeme i napor da se izgrade demokratske institucije, demokratska politika i gra\u0111anska politi\u010dka kultura. No, na taj na\u010din se brkaju neke stvari: jednoumlje je zamijenjeno partitokratijom, u situaciju u kojoj se politika degradira na partijsku ‘politiku’. Javna scena li\u010di na gladijatorsku arenu u kojoj se vodi bespo\u0161tedna borba na \u017eivot i smrt. Levijatan partizacije metastazira i preliva se u sve sfere dru\u0161tvenog \u017eivota, tako da je sloboda ve\u0107 u startu ugu\u0161ena zato \u0161to je dirigovana iz odre\u0111enih centara. U takvoj situaciji, gra\u0111ani (ako tako mo\u017eemo nazivati ljude koji su svedeni na nivo podanika) postaju o\u010dajnici koji su prinu\u0111eni da se opredjeljuju za neku stranu radi kore suvoga hljeba ili osobe koje se povla\u010de u sopstvenu lju\u0161turu i o\u010daj. Negdje izme\u0111u su oni koji se trude da budu glas onih bezglasnih i oni koji su mladi, gnjevni i \u017eeljni radikalnih promjena. Njihovo djelovanje i aktivizam su obezvrije\u0111eni do te mjere da se uo\u0161te ne uzimaju u obzire za res pubica. Sve \u0161to je van partijske sjene smatra se bezna\u010dajnim, pa se borba izme\u0111u partijskih elita (koje ponekad \u010dak fingiraju ideolo\u0161ke i druge sukobe) progla\u0161ava jedinom priznatom politikom.<\/p>\n

Svaka kritika koja dolazi izvan toga kruga ‘izabranih’ (od sudbine, istorije, itd.) se do\u010dekuje kao napad na politiku. Oni koji zloupotrebljavaju politiku i pretvaraju je u borbu za golu vlast se skrivaju iza pla\u0161ta demokratije kada tra\u017ee po\u0161tovanje za sebe i ono \u0161to \u010dine, a ne za na\u010din na koji to ostvaruju. Elite vjeruju da su jedina prava slika i oli\u010denje naroda. Odgovori na argumentovane kritike se ili ignori\u0161u ili pre\u0161u\u0107uju (psi laju, a karavani prolaze) ili se eventualno uzvra\u0107a da je lako samo kritikovati i ‘filozofirati’ (ne shvata se da filozofiranje nije ni\u0161ta drugo nego promi\u0161ljanje) a da se ne poku\u0161a napraviti ne\u0161to, da se ima ‘autenti\u010dno politi\u010dko iskustvo’, odnosno da se preuzme odgovornost. Druga teza je da je kriti\u010dar zapravo gubitnik koji, kao lisica u poznatoj basni, ka\u017ee da je ‘gro\u017e\u0111e kisjelo’ i kritikuje radi kritike i zavisni \u0161to nije na njihovom mjestu. Namjera da koristi\u0161 u potpunosti svoja politi\u010dka prava (da bira\u0161, ali i da bude\u0161 biran) izaziva pometnju. Neo\u010dekiani ‘upadi’ u tu sferu od nekog ‘slu\u010dajnog’ autsajdera, gra\u0111anin kome je preko glave da obja\u0161njava svijet a da ga ne mijenja, do\u010dekuje se sa prezirom i porukom da je ‘prido\u0161lica’ du\u017ean da javnosti objasni i pravda za\u0161to se predomislio u vezi u\u010de\u0161\u0107a u politici. No, prelazak ‘crvene linije’ koja dijeli obi\u010dne smrtnike od onih koji su predodre\u0111eni za politi\u010dke funkcije za mnoge u makedonskom dru\u0161tvu predstavlja \u010din hrabrosti!? Do\u0161li smo dotle da je potrebna hrabrost i odva\u017enost da se u\u0111e u ‘okupiranu’ javnu sferu! Politika je kidnapovana, ukinuta, a onda dozirana u po\u017eeljnoj mjeri. \u010cas vam daju signal za pokret, a \u010das za pasiviziranje i disciplinovanje. To je ras\u010dovje\u010dena, dehumanizovana politika, odnosno negacija svega onoga \u0161to politika treba da predstavlja kao svijest o pripadnosti zajednici i djelanje za njeno dobro.<\/p>\n

Politika je mnogo vi\u0161e od borbe za vlast i u istinskoj demokratiji se ostvaruje kroz razli\u010dite forme i na razli\u010ditim nivoima \u2013 od bogatih akademskih debata, do javnog diskursa u gra\u0111anskom sektoru, odnosno od agore do savremenih dru\u0161tvenih medija. Sve to je ili treba da bude, na jedan ili drugi na\u010din, res publica, a bazi\u010dni preduslov za postojanje zajednice ljudi koji su po definiciji zoon politikon (odnosno imaju generi\u010dku potrebu za zajednicom i \u017eivot u takvoj zajednici u kojoj \u0107e ulaziti u najrazlli\u010dnije me\u0111usobne odnose) je postojanje subjekta koji je gra\u0111anin u istinskom smislu rije\u010di, odnosno neko ko je svojim anga\u017emanom prevazi\u0161ao nivo zanimanja za sopstveni opstanak ili blagostanje i ko se zanima i brine za zajednicu. Da, u takvoj slobodnoj zajednici mo\u017ee i treba da ima i ‘slu\u010dajnih’ nosilaca politi\u010dkih funkcija, jer je to jedini na\u010din da to ne bude carstvo za neke nadljude, nego i mogu\u0107nost za svakoga gra\u0111anina. Elitizam je pao na tako niske grane, pa je vrijeme za \u0161etnju i provjetravanje. \u010cak i po cijenu dobijanja \u017eivotne lekcije za sopstveni amaterizam.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod: PCNEN<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Do\u0161li smo dotle da je potrebna hrabrost i odva\u017enost da se u\u0111e u ‘okupiranu’ javnu sferu! Politika je kidnapovana, ukinuta, a onda dozirana u po\u017eeljnoj mjeri…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-136749","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136749","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=136749"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136749\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=136749"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=136749"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=136749"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}