{"id":136534,"date":"2014-02-01T08:34:25","date_gmt":"2014-02-01T07:34:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=136534"},"modified":"2014-01-31T12:46:08","modified_gmt":"2014-01-31T11:46:08","slug":"dalmatinsko-evandelje-tovar-i-srdela","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/02\/01\/dalmatinsko-evandelje-tovar-i-srdela\/","title":{"rendered":"Dalmatinsko evan\u0111elje: Tovar i srdela"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Sini\u0161a Vukovi\u0107<\/strong><\/p>\n

U ovo vrijeme, kad nije nikakav problem (ustvari, kad manje od problema predstavlja) suvremenom \u010deljadetu prebaciti u polje blokete, vodu i cement za podignuti vikendicu, ili iz polja ku\u0107i prebaciti ubrana i u stive poslo\u017eena drva biv\u0161e \u010desmine, masline, planike, zelenike, smrije\u010da, gluha\u010da, bora\u2026 zaboravili smo kako su to na\u0161i nonoti pripravili nam ve\u0107inu onoga \u010dime se mi danas di\u010dimo. Podigli su, s jedne strane, ku\u0107ice u polju na mjestima gdje \u010dovjek nogom jedva da je bio utabao kadulju, a, s druge bande, doma su donosili plodove svakovrsne ili materijal s prostora otkuda nemogu\u0107e je bilo motorizirano se zaputiti. Naravno, u obama slu\u010dajevima \u2013 u svakom slu\u010daju, zapravo \u2013 glavno prijevozno sredstvo, glavni akter tih radnji bija\u0161e: tovar ilitiga magarac! Ako je mu\u0161ko, dakako; a ako je \u017eensko, dabome, onda je to bila kenja ilitiga ugota.<\/p>\n

U dalmatinskoj animalnoj identitetskoj dihotomiji kontinentalnom stratumu prisvojit \u0107u nezaobilaznog tovara, dok \u0107u onome morskome injektirati preva\u017enu i kulturu \u017eivota i potrebu \u017eivljenja: bit \u0107e to \u2013 srdela.<\/p>\n

Govorenje o tovaru nu\u017eno stere \u017eelju kazivanja dvije o najra\u0161irenijoj ribljoj vrsti \u2013 razumije se: srdeli! \u2013 najjeftinijoj, najslasnijoj i, ne treba se tome \u010duditi, najzdravijoj! Rije\u010d je o tovaru.<\/p>\n

Tko bi to i zamislit mogao kakvu prastaru (makar i fiktivnu) kartolinu iz Dalmacije, u kojoj dominira arhitektura suhozida, u kojoj dodatni sadr\u017eaj ulijeva kakva postarija nonica s crnom mahramom trokutasto svezanom preko glave, ili koji te\u0161kim radom nabildani, “dobro stavjeni” (pra)Dalmatinac s br\u010dinama pod nosom\u2026 a da u nekom kutu, naoko neva\u017eno i nezainteresirano, ne stoji tovar sa svojim samarom kao pu\u017eevom ku\u0107icom ili kornja\u010dinim oklopom na sebi? Slika tovara pred o\u010dima, \u010dak ako na tom tovaru i nema nekog tovara iliti tereta (\u0161to je, opet, te\u0161ko zamislivo!), esencija je percepcije napornog fizi\u010dkog rada u Dalmaciji. Slika tovara koji tegli ustaljena je i uobi\u010dajena slika dalmatinskoga krajobraza, \u010dak i bez magare\u0107eg tupog pogleda u njoj, te rezanja zraka njegovim vitkim u\u0161esima. Za tovara nema jednostavnog posla. Nema tereta koji se na nj prti, a da je taj piz lagan! Na tovara se vazda slagalo najvi\u0161e \u0161to se slo\u017eit moglo. On je, tako\u0111er vazda, sve to \u0161utke trpio i \u2013 kao more! \u2013 sve to u prsi kupio, nadaju\u0107i se latenom si\u0107u hladne vode, plastu suhe trave ili nekolikosatnom smiraju u prirodi, u mirnoj \u0161etnji u pa\u0161i, dok prikuplja energiju za ono \u0161to mu neumitno predstoji. Zna on da mu ne predstoji praznik, nego napor mo\u017eda i gori od sile koja je tom naporu prethodila.<\/p>\n

Tovar se odmara dok se \u010deljade, njegov vlasnik, crpi. Dok brat, otac ili nono, odnosno barba, susjed ili ro\u0111ak u polju obavlja koju vrstu sezonskog posla, dotle tovar \u017eivotari po pa\u0161njaku brste\u0107i mladu travu \u0161to se taman ko\u010doperi u svojoj fotosintezi. Ako je tovar nemiran, \u0161to i nije ba\u0161 \u010desto, pa je k tome \u010dak i nediscipliniran u po\u0161tivanju radijusa zadane mu kretnje, onda \u0107e mu uslijediti neka vrsta kazne, tobo\u017ee prisilnog namiranja “pravila pona\u0161anja”. Tada \u0107e mu gazda konopcem svezati njegove prve noge, ili obje lijeve ili obje desne, kako bi mu smanjio motoriku i manevarski prostor, odnosno sprije\u010dio da \u017eivina presko\u010di gomilu ili da se udalji vi\u0161e no \u0161to bi to trebalo. Uzica kojom se noge tovara vezuju zove se \u2013 putilo ili kola\u010dica.<\/p>\n

Ako se, pak, tovara na pa\u0161njaku dokopala dokolica, on nju od sebe odagnat mo\u017ee valjaju\u0107i se u mjestu u le\u017ee\u0107em polo\u017eaju, \u010dime sebi stvara zabavu, ali jama\u010dno i odre\u0111enu disciplinu higijene, budu\u0107i da trljanjem o zemlju odstranjuje sa sebe brojne nametnike i \u010disti krzno od mnogih \u0161porkica.<\/p>\n

Imati zemlju po sebi nije \u0161porkica!<\/p>\n

Odista je divotan prizor motriti tovara kako se u zemlji kotrlja (to mjesto zove se vajalo), kako kanda prenema\u017eu\u0107i se poku\u0161ava sebi priskrbiti i pri\u010diniti va\u017enost ve\u0107u nego li \u0161to to, trenutno, ta va\u017enost jest, ali je u njegovoj “magare\u0107oj filozofiji” ne\u0161to zablicnulo pa, neizostavno, u cijelosti valja ispuniti i ispo\u0161tovati naum \u0161to se rodio pod debelom lubanjom njegovom. I tako napra\u0161en, drapav i rohav, tovar je \u010di\u0161\u0107i od mnogih onih \u0161to nad njime i\u017eivljavaju se i nasilu ho\u0107e utjerati vlastitu premo\u0107 \u010dovjeka nad be\u0161tijom.<\/p>\n

Vidjev\u0161i u jednom dolcu na Bra\u010du, na izlazu iz Pu\u010di\u0161\u0107a u smjeru Postira, kad sam osun\u010dane neke nedjelje prolazio autobusom, kako vi\u017elasti prosjedi \u017eitelj u radni\u010dkom modrom trli\u0161u name\u0107e autoritet tvrdoglavom magarcu \u0161ibaju\u0107i ga palicom, odnekud odozgo, iznebuha, spontano me pogodio distih:<\/p>\n

Kad \u010dovik \u010dini od tovara tovara<\/p>\n

to se \u010dovik u tovara pritvara!<\/p>\n

Kao dijete dru\u017eio sam se s brojnim magarcima. Da, tada oni nisu bili gotovo eksponati zoolo\u0161kog vrta, nego su bili normalni sustanari, sumje\u0161tani sviju nas \u0161to smo odrastali u kojem od malih dalmatinskih naselja. To su be\u0161tije kojima je dobro\u0107udnost vrlina, uro\u0111eni refleks \u0161to se ne u\u010di, nego naslje\u0111uje. Mo\u017ee\u0161 ga jahati, mo\u017ee\u0161 oko njega skakati, mo\u017ee\u0161 mu se rugati, na njega se derati\u2026 ali tovar uvijek i u svako doba do zuba je naoru\u017ean strpljenjem; njemu se nikamo ne \u017euri, on ne zna \u0161to je to pri\u0161a. Tovar uvijek ima vremena. Dapa\u010de, po\u017euriv\u0161i kamo, samo bi na sebe, tovara, mogao natovariti kakav nepotrebni ili preuranjeni teret\u2026 Tovar ima \u017eivaca. I ne razbacuje se nestrpljenjem.<\/p>\n

Jedino se sje\u0107am iz djetinjstva nekog nemirnog tovara (iz obitelji pod nadimkom \u0160krabi\u0107, \u010dija etimologija mo\u017eebitno je “tovarska”, budu\u0107i da je \u0161krabuj veliko zvono \u0161to ga tovar, brav ili ovan nose obje\u0161eno o vrat), koji nije bio kadar komunicirati na uobi\u010dajen na\u010din s onim \u0161to mu je “pretpostavljen”, pa je povremeno znao \u010dak pokazivati i znake agresije, poku\u0161avaju\u0107i koga ugristi. Toliko netipi\u010dno za tovara. Ali, od jedincatog egzemplara svakako ne bi trebalo \u010diniti modele ili paradigme. Svejedno, tog \u0107u tovara pamtiti dokle god pamtit budem mogao.<\/p>\n

Od tovara smo se, u neko doba, morali i oprostiti, ako smrtni \u010das nije prekinuo na\u0161e dru\u017eenje s njim. Magare, kenja, ugota, mul, mazga, kobila, puli\u0107\u2026 \u0161to ve\u0107\u2026 (skupni naziv svih tih konjskih stvorova bio je: \u017eivo!) naj\u010de\u0161\u0107e se “rashodovalo” tako da se proda Talijanima, koji su ih jeli. \u010cujem jo\u0161 uvijek glasove susjeda ili mojih onda\u0161njih bra\u010dkih sumje\u0161tana, \u0161to su prodavali Talijanima svoju \u017eivinu, kad im vi\u0161e nije mogla biti od koristi, ili kad im je ponestalo prihoda u obiteljskoj ko\u0161arici i pofalilo materijalnih sredstava za normalan \u017eivot ili \u0161kolovanje djece. \u010cujem i glasove moje obitelji! Jo\u0161 i sad bubnjaju mi i odzvanjaju u u\u0161ima \u2013 ko u rezonantnoj kutiji kontrabasa \u2013 rije\u010di mojega nonota i moje none, koji su Pujizima ustupali magaricu Vrbu, a ja i sad osje\u0107am trag suza na obrazima \u0161to su mi onda bile kapnule iz o\u010diju, jer se iz moje ku\u0107e, iz mojeg doma\u0107instva odale\u010divao jedan \u010dlan familije \u0161to je vrlo aktivno sudjelovao u funkcioniranju nas svih skupa, na\u0161e obitelji u cjelini. Imali smo i ugotu imenom Morica. Znam da se vi\u0161e nikad vratiti ne\u0107e.<\/p>\n

A tovar, je li i to primijetio tko, sam po sebi, i sam u sebi, bio je cijeli jedan bogati i zaokru\u017eeni rje\u010dnik. Kad se tovar pred \u010dovjekom pojavi, to je cijela jedna filozofija \u017eivljenja, to je cijeli jedan glosarij organskoga govora, to je cijela jedna riznica izraza i nazivlja \u0161to determinira lokalnu sredinu, kampanilisti\u010dku osobitost u kojoj smo se momentalno zatekli. Ve\u0107 samo njegovo sedlo, samar, bogato je prekrasnim \u010dakavskim leksikom \u0161to je isklju\u010divo stupidno\u0161\u0107u i autizmom struke nekim \u010dudom izostao iz rje\u010dnika standardnoga hrvatskog jezika (naredne termine Rje\u010dnik hrvatskoga jezika ne poznaje, \u010dak ni kao opisne natuknice!). Popre\u010dne da\u0161\u010dice su pri\u0161nice, a oglavi\u0107 se nalazi na prednjem dijelu samara, dok su luci otraga gdje se omotava konopac s kojim se ne\u0161to napr\u0107eno na magarcu uzlom u\u010dvr\u0161\u0107uje. Unutra\u0161nja povr\u0161ina samara oblo\u017eena je stejom, koja sprje\u010dava trenje i \u017euljeve na le\u0111ima tovara pod pritiskom samara i tereta na njemu. Metalni anel \u0161to spaja nadrepnjak i podrepnjak naziva se pofa, a podprug obujmit ho\u0107e magare\u0107i trbuh odozdo, u\u010dvr\u0161\u0107uju\u0107i stabilitet samara i sprje\u010davaju\u0107i isti da se na ikoju stranu prevrne kad teret, ili jaha\u010d, izgubi balans. Konopac kojim vodi\u010d za sobom vu\u010de magarca naziva se oglava, a naredbe kojima se tovaru nala\u017ee da krene naprijed stije\u0161tene su u elipti\u010dnim imperativima: “\u0160o!” i “De!”. Kad se magarca ho\u0107e zaustaviti, onda se usnama glasno artikulira onomatopeja najbli\u017ee do\u010darana ovako: “Brrrrrrrrrrrr!”. Usne intenzivno titraju, kao dupli jezi\u010dac u pisku fagota ili oboe, prema kraju gube\u0107i snagu i padaju\u0107i u intonaciji.<\/p>\n

Nikad ne\u0107u zaboraviti jednu zgodnu dogodov\u0161tinu u Solinu, gdje sam sredinom devedesetih godina minuloga i vijeka i milenija vodio crkveni zbor i pu\u010dke pjeva\u010de. Na jednom od dru\u017eenja uz komin, a u fazi mojeg fanati\u010dnog bavljenja \u010dakavskom leksikografijom, priupitah svoje postarije pjeva\u010de solinske \u2013 postarije da, ali nimalo zahr\u0111ale vitalno\u0161\u0107u, napose ne duhovito\u0161\u0107u i spremno\u0161\u0107u na zafrkanciju, pa i zajebanciju \u2013 tra\u017ee\u0107i zadovolj\u0161tinu znati\u017eelji ovim upitom:<\/p>\n

\u2013 Kako se u vas u Solinu zove ono \u010da gre kenji ispod repa?<\/p>\n

\u2013 Pi\u0161ka! \u2013 spremno mi i instinktivno odgovori \u010dovjek kojemu je ime Ante, prezime Kljakovi\u0107-Ga\u0161pi\u0107, a nadimak Muzo\u2026 Nisam se sna\u0161ao u trenutku, jer je njegov odgovor bio sve ono \u0161to ni u primisli nisam mogao o\u010dekivati. Smijeh je nedugo potom napunio prostoriju u kojoj je miris brujeta dotad dominirao, a dragi Muzo, vr\u0161njak mojega nonota, berba 1928., opetovano je konstatirao:<\/p>\n

\u2013 Ono \u0161ta dojde kenji pod repon u nas se zove \u2013 pi\u0161ka! I to\u0161ka!<\/p>\n

I tako magarac i magarica po tko zna koji put iznovice u\u0111o\u0161e u legendu. Dopusti li Dalmacija da se na mapi njezinog identiteta tovara bude moglo vidjeti samo u kakvom zoolo\u0161kom vrtu, na pra\u0161njavoj kartolini ili na \u0161kriputavoj vrpci kakvog dokumentarnog filma, Dalmacija \u0107e time poni\u0161titi dio svoje tradicije, dio svojega pam\u0107enja, dio svoje ba\u0161tine, dio \u2013 sebe! Rije\u010d je o srdeli.<\/p>\n

Za razliku od tovara, koji \u2013 izravno ili neizravno \u2013 simbolizira kontinentalni dio dalmatinskoga teritorija, onaj uzmorski, maritimni, jama\u010dno reprezentira jedna me\u0111u najobi\u010dnijim ribljim vrstama \u2013 srdela!<\/p>\n

 <\/p>\n

Najve\u0107a u svojem zna\u010daju \u2013 mo\u017eda i zavi\u010daju? \u2013 a gotovo najmanja od sviju riba \u0161to rone plavetnilom Jadrana. I Mediterana. Bit \u0107e da su jedino in\u0107un i gavun kra\u0107i od srdele, pecatura kojih riba jedina je manja od sviju inih vrsta \u0161to \u010dine plove dalmatinskih ihtisti\u010dkih grupacija pod korom mora.<\/p>\n

Srebro srdele za mnoge Dalmatince bilo je zlato \u017eivota! Srdela je poput kruha! Sve da je i svaki dan jede\u0161, ne mo\u017ee ti dojaditi, ba\u0161 kao i kruh. Tako je i bilo. Na sre\u0107u, reklo bi se, jerbo je srdela po\u010desto bila jedina hrana, jedino vrelo spize \u0161to je u danom trenutku bila dostupna tvorevina od koje se mogao na\u010diniti \u017eivodajni zalogaj. Dalmatinski ribar prehranjivao je i sebe, i svoju obitelj, i tko zna koga jo\u0161 sve ne, mre\u017eom izvla\u010de\u0107i srebrne ribice \u0161to se mre\u0161kaju u mre\u017ei, baji, pajolu\u2026 I bilo je dobro da je srdele \u2013 bilo!<\/p>\n

Nema na\u010dina na koji se srdela ne mo\u017ee spremiti ili spraviti, pripremiti ili konzervirati. Iako je danas nepojmljivo da se od srdele \u010dini brujet (moja je nona, ba\u0161 od plave ribe, palamide, kuhala brujet), znalci tradicionalnog kulinarstva i gastronomije uvjeravahu me kako je prete\u010da dana\u0161njeg brujeta, osnovna sirovina iz koje se ta kultura le\u0161adure razvila, bila \u2013 in\u0107un! Brujet od in\u0107una! Zvu\u010di nevjerojatno, makar ima dosta onih koji to jelo i dandanas spravljaju, te koji u tome ne vide ni\u0161ta atipi\u010dno.<\/p>\n

Naravno, srdela se mo\u017ee nabra\u0161niti pa frigati, a mo\u017ee se i u umu\u0107eno jaje okupati, prezlom se ogrnuti, te se zatim i pohati. Jedino u \u0161to organski ne ide jest \u2013 juha! Za razliku od saruna iliti \u0161njura, koji je valjda jedina vrsta plave ribe od koje se dade skuhati ukusna juha. Srdela ide i na ra\u017eanj, \u0161to je navla\u0161 specijalnost u Komi\u017ei, ali na gradelama je zacijelo kraljica. Kad ju se lijepo posoli, pa poslo\u017ei na gradele nad \u017eeravicom od loze, pa kad ju se s obiju strana pe\u010de po dvije-tri munute (tek toliko da se “ubije krv”), pa kad se s nje jednim potezom svu\u010de ko\u017ea s krlju\u0161ti, tobo\u017ee lustrama \u2013 kao kad zmija u nekom \u017ebunu ostavi suhi i dotrajali svlak \u2013 pa kad ju se nasupa uljem i pospe paprom\u2026 ve\u0107e i ljep\u0161e delicije \u2013 nema! Srdela, slatka kao med. Morski kandit i karamel. Dabome, ako je u \u0161tajunu, \u0161to \u0107e re\u0107i izme\u0111u svibnja i kolovoza (od blagdana Svetega Duje do svetkovine Vele Gospe).<\/p>\n

Ova je vrsta ribe predestinirana i za salamuru, pa se diljem Dalmacije, odvajkada, solila riba. Neki davni praribar, da bi spasio i sa\u010duvao kvintale ulovljene ribe \u2013 ili da bi se prehranio u miljama udaljenom otoku i s nekoliko tjedana odsustva od ku\u0107e \u2013 dosjetio se na\u010dina kako konzervirati ulov, kako pohraniti blagodat \u0161to je ne mo\u017ee trenutno distribuirati. Sol, ta spasiteljica i hraniteljica, davateljica ukusa i svojstva svemu, pokazala se idealnim sredstvom na trasi puta od ulovljene sirovine do pripravljena obroka.<\/p>\n

Kad je srdela u \u0161tajunu, kad je dakle, \u0161tajunana \u2013 a to je najbolje u\u010diniti od svibnja do kraja ljeta \u2013 u \u0161iroki lateni ili plasti\u010dni va\u017e (neko\u0107 drveni karatil) sla\u017ee se sloj krupne soli, sloj srdela, sloj krupne soli, sloj srdela, sloj krupne soli\u2026 riba se kri\u017ea, svaki red ni\u017ee se u drugom pravcu, cik-cak\u2026 i sve tako dokle se ne dojde do vrha. Tada se metne drveni poklopac izravno na zadnji sloj soli, te se na nj navali ove\u0107i komad kamena, karag, i ostavi se da prirodni procesi u salamuri od sirove srdele stvore slanu delikatesu, koja \u0107e kasnije, s kojom kapljicom maslinova ulja i fetom kruha pri\u010diniti pravu deliciju na stolu. Treba jo\u0161 re\u0107i i to kako prekaljeni ribari vele da su za soljenje najkvalitetnije srdele “ol vi\u0161nje”, to \u0107e re\u0107i srdele ulovljene u vrijeme berbe vi\u0161anja, dakle u lipnju i prvom kvartalu srpnja.<\/p>\n

Kad smo ve\u0107 kod ovoga, reknimo i to da se od in\u0107una (netko to radi i od srdela, osobito ako je posrijedi srdelina), mo\u017ee napraviti i dobar karpa\u010do. Prstima se isfiletira riba, glava s utrobom i ki\u010dmenom kosti se odstrani, a dva fileta nama\u010du se u razbla\u017eenoj kvasini ili \u010distom limunovom soku preko no\u0107i. Po mogu\u0107nosti dvadeset i \u010detiri sata. Pospe se kaparima i ko voli \u2013 uslast!<\/p>\n

Srebro srdele, doista, za mnoge Dalmatince bilo je zlato \u017eivota!<\/p>\n

Dalmacija News<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao dijete dru\u017eio sam se s brojnim magarcima. Da, tada oni nisu bili gotovo eksponati zoolo\u0161kog vrta, nego su bili normalni sustanari, sumje\u0161tani sviju nas \u0161to smo odrastali u kojem od malih dalmatinskih naselja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-136534","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136534","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=136534"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136534\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=136534"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=136534"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=136534"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}