{"id":136313,"date":"2014-01-29T07:49:30","date_gmt":"2014-01-29T06:49:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=136313"},"modified":"2014-01-28T23:58:45","modified_gmt":"2014-01-28T22:58:45","slug":"ponovno-se-pitajmo-sto-da-se-radi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/01\/29\/ponovno-se-pitajmo-sto-da-se-radi\/","title":{"rendered":"Ponovno se pitajmo: \u0160to da se radi?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Karlo Jurak*<\/strong><\/p>\n

Pro\u0161lo je stolje\u0107e otkako je Lenjin napisao bro\u0161uru pod istim imenom, ali je ujedno i pro\u0161lo stolje\u0107e u kojemu su se nagomilali novi problemi, zapravo modifikacije istoga problema, pa se \u010dini i da odgovor na to pitanje treba promijeniti, uskladiti ga s vremenom imaju\u0107i u vidu svo dvadesetostoljetno iskustvo. U sistemu u kojemu \u017eivimo svakoga dana iskrsavaju nove neda\u0107e, a paralelno s njima i novi otpori mas\u00e2 koje uvi\u0111aju da ne mogu samo mirno sjediti u svojemu domu (ako ga imaju) i\/ili kukati, ve\u0107 da bez izlaska na ulice i bez demonstracija ne mo\u017ee i ne\u0107e biti ni\u0161ta. Da je otpor sve ve\u0107i i ve\u0107i, pozitivna je informacija, ali postoji ne\u0161to \u0161to tome nedostaje. Prije svega, imamo u vidu Hrvatsku i ostale zemlje na Balkanu, iako paralelu nije te\u0161ko povu\u0107i s ve\u0107inom zemalja u svijetu. Radnici prosvjeduju, seljaci isto, studenti tako\u0111er, jo\u0161 uvijek ima intelektualaca koji dignu svoj glas, itd. Ipak ono \u0161to karakterizira svaku pobunjenu skupinu kod nas (a ne bih puno pogrije\u0161io kada bih rekao i u ve\u0107em dijelu svijeta) jest to da je svaka od njih usmjerena “protiv ne\u010dega” (“anti”), a nikada ili vrlo rijetko “za ne\u0161to”, a da to “za ne\u0161to” bude konkretno i jasno artikulirano. Mnogi kritiziraju, istina je, ali nitko ili rijetko tko nudi rje\u0161enja, i to rje\u0161enja koja mogu postati ozbiljni politi\u010dki program prema kojemu bi tolike mase ljudi stremile. Zato nikad nije bilo vi\u0161e razloga da se postavi pitanje “\u0161to da se radi?” i da se prema istome orijentira.<\/p>\n

U toj se op\u0107edru\u0161tvenoj konfuziji onda ne treba previ\u0161e \u010duditi kada netko komentira kako se “ionako ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti” ili “\u0161to uop\u0107e imamo od svega toga”. Takvi apati\u010dni odgovori posljedica su nedostatka artikuliranih ciljeva mas\u00e2, a nedostatak artikuliranih ciljeva posljedica je nepostojanja politi\u010dke organizacije koja bi artikulirala ciljeve mas\u00e2. A za\u0161to nema takve politi\u010dke organizacije, a evidentno je da nema, jest pitanje koje bi raskrinkalo spregu politike, ekonomije i medija. Naime, da bi neka politi\u010dka organizacija postala relevantnom snagom na dru\u0161tveno-politi\u010dkoj sceni trebaju je financirati kapitalisti, dakle ekonomska elita, te tada postaje organizacija s razvijenom i agresivnom propagandom, po\u010dinje se pojavljivati u medijima, a ti isti mediji (ideolo\u0161ki aparat dr\u017eave) financirani od ekonomsko-politi\u010dke elite onda stvaraju sliku o toj organizaciji kakva pristaje u odre\u0111eno vrijeme. Zahvaljuju\u0107i tom me\u0111uuvjetovanju ekonomske elite, politike i medija imamo ve\u0107 godinama strana\u010dki sustav u kojemu se izmjenjuju na vlasti politi\u010dke stranke pribli\u017eno jednakih politi\u010dkih programa o kojima mediji stvaraju sliku da se oni podosta razlikuju pa nam se \u010dini da uistinu postoji taj “demokratski pluralizam mi\u0161ljenja”. Me\u0111utim, to su stranke koje vode istu ekonomsku politiku, a ni politike na ostalim poljima nisu toliko razli\u010dite koliko se mo\u017ee \u010diniti da jesu. Logi\u010dno je da te politi\u010dke elite ne\u0107e voditi politiku usmjerenu protiv onih koji su ih financirali, i eto nas u za\u010daranom krugu!<\/p>\n

Zato je uop\u0107e smije\u0161no pomi\u0161ljati da smo ikoga “sami birali” pa da onda “sve to i zaslu\u017eujemo”. K tome, \u010dinjenica da vi\u0161e od polovice gra\u0111ana s pravom glasa nije iza\u0161lo na izbore jest indikator koji se nikako ne smije zanemariti. Sistem “predstavni\u010dke demokracije” izgleda, dakle, kao demokracija za manjinu, no \u0161to bi onda bila demokracija za ve\u0107inu? Kako onda u\u010diniti da nam jedine “odluke” nisu svake \u010detiri godine u jednom danu? Ideje direktne demokracije pojavile su se kao modeli prema kojima bi trebalo graditi bolje i pravednije dru\u0161tvo, pa ako i uzmemo u obzir da to nisu lo\u0161e ideje, koja bi to bila politi\u010dka instanca koja bi od te ideje u\u010dinila ozbiljan politi\u010dki program i uspjela metodski artikulirati mogu\u0107nosti takve demokracije na ve\u0107em nivou od fakulteta ili tvornica? O\u010dito je da takva politi\u010dka instanca ne postoji, barem ne na nivou zemlje, premda i da postoji na nivou zemlje vjerojatno to ne bi bilo dovoljno. Klice rje\u0161enja postoje, ali u vrlo nejasnom i neartikuliranom obliku.<\/p>\n

Svjedoci smo sve brojnijih prosvjeda, sve ve\u0107ih izraza nezadovoljstva od gra\u0111ana koji uistinu uvi\u0111aju da su sve postoje\u0107e politi\u010dke stranke “isto sranje, drugo pakovanje”; nastaju razne inicijative i ljevi\u010darske grupice koje prate te doga\u0111aje i po svojim internet-sajtovima ponekad objave koju sliku s prosvjeda, neke parole i sabla\u017enjavaju\u0107e komentare nad mizernom situacijom u dru\u0161tvu. I to je vi\u0161e-manje sve od bunta kod nas. Ako takve stvari i do\u0111u u medije, onda se u tim medijima perpetuiraju uvijek iste scene i uvijek iste fraze koje u su\u0161tini ne nude nikakva rje\u0161enja. U \u010demu je ovdje problem? Kada do\u0111e do nekog prosvjeda, uglavnom je to rije\u010d o prosvjedu neke skupine (radnika odre\u0111ene tvornice, seljaka, studenata odre\u0111enoga fakulteta, manjinskih identitetskih skupina i sl.). Uistinu onda takvih prosvjeda zna biti i puno, ali tu iskrsava prvi problem – ne postoji (\u010dvrsta) veza izme\u0111u vi\u0161e pobunjenih skupina, sve te skupine uglavnom izra\u017eavaju svoje pojedina\u010dne (skupinske) probleme, ne postoji neka ozbiljna mogu\u0107nost da se bunt jedne skupine prenese na drugu i da istupaju ujedinjeno. Toga jedino ima “u tragovima”, puno se \u010de\u0161\u0107e to vidi na nekim transparentima koji pozivaju na ujedinjenje (recimo, studenata, radnika i seljaka) ili na nekom ve\u0107em prosvjedu kada posredovanjem neke alternativne inicijative istupe gra\u0111ani kao “mno\u0161tvena masa”, u tom slu\u010daju, “bezimena”, ali ni to nije dovoljno jer se ne stvori ja\u010da veza unutar toga mno\u0161tva, niti se onda uspijeva artikulirati jasan zahtjev. Nadalje, ako se i stvori tendencija povezivanja pobunjenih skupina, ako se one i pove\u017eu, opet \u0107e ne\u0161to nedostajati – politi\u010dka organizacija koja bi uspjela artikulirati stavove i zahtjeve masa u ozbiljni politi\u010dki program. Mase se slu\u017ee razli\u010ditim idiomima, njihov diskurs naj\u010de\u0161\u0107e ne mo\u017ee postati relevantnim politi\u010dkim programom, zato je postojanje politi\u010dke organizacije neophodno, ali kakva bi to bila politi\u010dka organizacija, odakle bi trebala pote\u0107i i koja bi trebala biti njezina strategija?<\/p>\n

Kako smo utvrdili da neuspje\u0161nost prosvjeda le\u017ei prvenstveno u dvjema stvarima – nepostojanju \u010dvrste veze izme\u0111u razli\u010ditih prosvjeda razli\u010ditih skupina te u nepostojanju linka s politi\u010dkom praksom kod svake pobunjene skupine, zaklju\u010dujemo kako je na djelu sveop\u0107a dru\u0161tvena fragmentacija ili, drugim rije\u010dima, atomizacija masa. Ta dru\u0161tvena pojava mo\u017ee prona\u0107i mi\u0161ljenja o sebi na podru\u010dju dru\u0161tvene i kulturne teorije, na podru\u010dju dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanosti. Gdje su, dakle, u toj pri\u010di intelektualci? Koja je njihova funkcija i za\u0161to ih valja opet prozivati? \u0160utnja intelektualaca, koliko god se \u010dini sporednim problemom, jest zapravo jedan od glavnih problema. Tko prati neke alternativne portale, sli\u010dne emisije na televiziji ili radiju, \u010dita neke novine koje nisu mainstream, mo\u017eda \u0107e zaklju\u010diti da nije istina kako intelektualci \u0161ute i da ima puno intelektualaca koji di\u017eu svoj glas. Ima ih naravno, ali je zapravo rije\u010d o vrlo maloj i mizernoj brojci. A oni koji to i \u010dine ostaju na razini kritike, rijetko nude jasna i artikulirana rje\u0161enja te se slu\u017ee diskursom kojim je vrlo te\u0161ko pristupiti masama od kojih se ne treba i ne smije o\u010dekivati da su upoznati s terminologijom kojom se slu\u017ee ti intelektualci. A upravo bi intelektualci trebali biti ti pojedinci koji \u0107e pristupati masama, i\u0107i me\u0111u njih, prilago\u0111avati svoj diskurs u opho\u0111enju s njima, a na politi\u010dkom planu iskoristiti vlastiti diskurs i intelektualni kapacitet da artikuliraju njihove izraze nezadovoljstva i njihove zahtjeve u jasan i ozbiljan politi\u010dki program. To bi i trebala biti uloga intelektualaca, naro\u010dito onih dru\u0161tvene i humanisti\u010dke orijentacije, da kroz postoje\u0107e dru\u0161tvene strukture \u0161ire, gram\u0161ijevskim rje\u010dnikom, (kontra)hegemoniju i da postaju organskim intelektualcima odre\u0111ene dru\u0161tvene skupine. Dapa\u010de, odre\u0111ene dru\u0161tvene klase, jer nemojmo imati iluzija da se u ovako fragmentiranom svijetu ipak ne mo\u017ee dru\u0161tvo podvesti na klase koje definira ekonomski polo\u017eaj i njihov odnos prema tom polo\u017eaju. Rad i kapital su mo\u017eda nestali iz dominantnoga diskursa, ali to ne zna\u010di da njihov antagonisti\u010dki odnos nije uistinu nestao. Na nesre\u0107u, on je zamaskiraniji nego ikada.<\/p>\n

\u0160to da se radi? Odgovor na ovo najva\u017enije pitanje mo\u017ee se podvesti pod par re\u010denica. Rije\u010d je o tome da intelektualci moraju postati organski intelektualci potla\u010denih dru\u0161tvenih klasa na taj na\u010din da im pristupaju prilago\u0111avaju\u0107i vlastiti diskurs u opho\u0111enju s njima, a na planu politi\u010dke organizacije da uspiju koriste\u0107i svoje intelektualne kapacitete artikulirati i sjediniti nezadovoljstva i zahtjeve masa u politi\u010dki program koji mo\u017ee postati relevantna snaga unutar postoje\u0107ih struktura (kao \u0161to je to slu\u010daj u Gr\u010dkoj sa SYRIZA-om) s ciljem da revolucionarno djeluju kroz te strukture. To bi bilo oformljenje progresivne politi\u010dke organizacije \u0161to bi dovelo do toga da se i razli\u010dite potla\u010dene dru\u0161tvene skupine me\u0111usobno ujedine uvi\u0111aju\u0107i da ih povezuje isti problem i isti cilj. U\u010dinio bi se veliki korak naprijed kada bi se ovo dogodilo. Nakon toga trebalo bi uslijediti internacionalno povezivanje jer u svijetu u kojemu nacionalne granice zna\u010de vrlo malo, postojanje progresivne politi\u010dke organizacije unutar samo jedne zemlje zna\u010di jo\u0161 manje. To bi bilo mogu\u0107e upravo na platformi ljudi koji su sposobni svojim znanjem djelovati na mase i stvarati relevantne i objektivne programe. Popratne posljedice ove progresivne dru\u0161tvene promjene bile bi onda vidljive i preko vi\u0161e medija jer bi bile neizbje\u017ene – po\u010delo bi se govoriti kako se “ne\u0161to mo\u017ee u\u010diniti”, a ne da je “ne\u0161to nemogu\u0107e” kako nas, recimo, sada uvjeravaju “financijski stru\u010dnjaci za dug” \u010diji su proizvod mjere \u0161tednje sposobne da gule do gole ko\u017ee. Dug je mogu\u0107e otpisati, ali nema neke instance koja bi to izrekla da se shvati ozbiljno i da to postane jednom od to\u010daka politi\u010dkoga programa. Naravno, u pitanju dolaze i brojne druge stvari – egalitarna ekonomska zajednica (npr. balkanska federacija kao jedina takva u kojoj bi Hrvatska mogla biti konkurentna), nacionalizacija banaka, rje\u0161avanje privatizacijske plja\u010dke, stvaranje radni\u010dkih samouprava i drugih kolektivnih kooperativnih tijela na razli\u010ditim razinama, besplatno obrazovanje i zdravstvo, itd. Dijagnoza postoje\u0107ega stanja postaje revolucionarna tek tada kada po\u010dinje bitno ukazivati na mjesta gdje se mogu generirati rje\u0161enja i na momente koji nedostaju da se gradi pozitivan kriti\u010dki diskurs – konkretna rje\u0161enja.<\/p>\n

——————————-<\/p>\n

*Karlo Jurak, autor ovoga priloga, student je tre\u0107e godine filozofije i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Aktivan je \u010dlan Udru\u017eenja studenata filozofije i jedan od urednika \u010dasopisa studenata filozofije \u010cemu. Pi\u0161e sporadi\u010dno kratke kolumne za stranicu Udru\u017eenja studenata. Predstavnik je studenata svoje godine u Vije\u0107u odsjeka za filozofiju. (op.ur.)<\/em><\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Odgovor na ovo najva\u017enije pitanje mo\u017ee se podvesti pod par re\u010denica. Intelektualci moraju postati organski intelektualci potla\u010denih dru\u0161tvenih klasa na taj na\u010din da im pristupaju prilago\u0111avaju\u0107i vlastiti diskurs u opho\u0111enju s njima.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-136313","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136313","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=136313"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136313\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=136313"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=136313"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=136313"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}