{"id":136021,"date":"2014-01-26T07:54:14","date_gmt":"2014-01-26T06:54:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=136021"},"modified":"2014-01-26T08:16:03","modified_gmt":"2014-01-26T07:16:03","slug":"da-li-su-anti-autoritaristi-mentalno-poremeceni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/01\/26\/da-li-su-anti-autoritaristi-mentalno-poremeceni\/","title":{"rendered":"Da li su anti-autoritaristi mentalno poreme\u0107eni?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Dr Bruce Levine<\/strong><\/p>\n

Anti-autoritaristi prvo preispitaju \u010dinjenicu o tome da li \u0107e vlast biti legitimna prije nego ju shvate kao ozbiljan autoritet. Procjena legitimiteta vlasti uklju\u010duje i procjenu o tome da li ta vlast zapravo zna o \u010demu govori, da li je po\u0161tena, te da li brine za one ljude koji po\u0161tuju njen autoritet. A kada anti-autoritaristi ocjene vlast kao nelegitimnu oni izazivaju tu vlast i pru\u017eaju joj otpor \u2013 nekad agresivno, a nekada i pasivno-agresivno, katkad mudro, a katkad ne.<\/p>\n

Neki aktivisti lamentiraju nad \u010dinjenicom da u SAD-u postoji tek nekolicina anti-autoritarista. Jedan od razloga za to bi mogao biti da su mnoge prirodno anti-autoritativne osobe psihopatologizirane i lije\u010dene prije nego \u0161to uop\u0161te steknu politi\u010dku svijest o dru\u0161tvenoj opresiji.<\/p>\n

Za\u0161to stru\u010dnjaci za mentalno zdravlje anti-autoritariste progla\u0161avaju du\u0161evnim bolesnicima?<\/strong><\/p>\n

Stjecanje priznanja koje polazi od osnovne \u0161kole, medicinske \u0161kole, pa sve do doktorata u oblasti psihologije ili psihijatrije, zahtijeva preskakanje mnogih prepreka, i sve to upravo zna\u010di da se sve vrijeme treba pristojno pona\u0161ati i biti oprezan prema vlastima, \u010dak i prema onoj za koju ina\u010de nemate po\u0161tovanje. Izbor i socijalizacija stru\u010dnjaka za mentalno zdravlje ina\u010de pretendira uzgajanju mnogih anti-autoritarista.<\/p>\n

Nakon deset godina upravljanja visoko\u0161kolskim terenom, znam da su diplome i uvjerenja prvenstveno zna\u010dke po\u0161tovanja. Oni koji su se dugo godina \u0161kolovali, predugo su \u017eivjeli u svijetu koji rutinski odgovara zahtijevima vlasti. Tako su za mnoge lije\u010dnike i doktore filozofije ljudi koji su druga\u010diji od njih, dakle oni koji odbacuju autoritet, samo ljudi sa druge planete, a pri tome podobni i za dijagnoze.<\/p>\n

Otkrio sam da su psihijatri, psiholozi, te mnogi drugi stru\u010dnjaci za mentalno zdravlje, ne samo izuzetno povinovani autoritetima, nego uop\u0161te nisu svjesni vlastitog nivoa poslu\u0161nosti. Tako\u0111er mi je postalo jasno da taj anti-autoritativizam njihovih pacijenata stvara ogromnu anksioznost njima samima, a onda ta njihova anksioznost postaje pokreta\u010dko gorivo za uspostavljanje dijagnoza i lije\u010denja drugih.<\/p>\n

U srednjoj \u0161koli sam otkrio da neslaganje sa autoritetom zna\u010di samo ne ulizivati se direktoru klini\u010dkog obrazovanja \u010diji je karakter bio kombinacija Donalda Trumpa, Newt Grincha, te Howard Cosella. Kada bi mi neko od nastavni\u010dkog osoblja rekao da imam problem sa poslu\u0161no\u0161\u0107u, osje\u0107aji u vezi s tim bili bi mi pomije\u0161ani.<\/p>\n

S jedne strane to mi je bilo smije\u0161no, jer sam ja, od radni\u010dke djece s kojom sam odrastao, bio smatran podobnim za vlast. Uostalom, uvijek bih uradio zada\u0107u na vrijeme, studirao sam, a dobivao i dobre ocjene.<\/p>\n

Me\u0111utim, dok me moja nova etiketa zvana \u201eneposluh prema autoritetu\u201c \u010dinila samozadovoljnim jer sam sada i ja smatran \u201elo\u0161im de\u010dkom\u201c, tako\u0111er me je zabrinulo kako \u0107e sve to sada utjecati na struku u koju sam u\u0161ao. Naime, ako je neko kao ja etiketiran kao \u201eosoba koja ima problema sa autoritetom\u201c, kako li su onda tek zvali onu djecu koja su sa mnom odrastala a koja su puno pa\u017enje pridavala mnogim stvarima, a jako malo \u0161koli i tome da se povinuju tim pravilima? Pa, odgovor na to je uskoro postao jasan.<\/p>\n

Dijagnoza: Anti-autoritaristi su mentalno poreme\u0107eni<\/strong><\/p>\n

\u010clanak pod naslovom \u201eADHD i ODD: Suo\u010davanje sa izazovima poreme\u0107enog pona\u0161anja\u201c, koji je objavljen 2009. godine u \u201ePsihijatrijskom Timesu\u201c pi\u0161e da su \u201erazorni poreme\u0107aji\u201c, koji uklju\u010duju poreme\u0107aj hiperaktivnosti i deficita pa\u017enje, te opozicioni prkosni poreme\u0107aj (PAR), naj\u010de\u0161\u0107i mentalni zdravstveni problemi djece i tinejd\u017eera.<\/p>\n

ADHD je definiran kao slaba pa\u017enja i zbunjenost, slaba samokontrola i impulsivnost, te hiperaktivnost. ODD se definira kao \u201euzorak negativisti\u010dkog, neprijateljskog, i prkosnog pona\u0161anja bez kr\u0161enja temeljnih prava drugih, kod kojih se primijeti poreme\u0107aj u pona\u0161anju\u201c; ODD simptomi uklju\u010duju: \u201eu\u010destalo i aktivno odbijanje autoriteta\u201c, i \u201e\u010deste sva\u0111e da odraslim osobama\u201c.<\/p>\n

Psiholog Russel Barkley, jedan od vode\u0107ih mainstream psihologa o ADHD-u, ka\u017ee da oni koji su pogo\u0111eni ADHD-om izbjegavaju \u201epravilima ure\u0111eno pona\u0161anje\u201c, tako\u0111er su manje osjetljivi na pravila uspostavljena od strane vlasti, te su nezainteresovani za pozitivne ili negativne posljedice toga. ODD mladih ljudi, sude\u0107i prema stavovima mainstream mentalno-zdravstvenih gurua, tako\u0111er imaju tzv. nedostatke u pravilima reguliranog pona\u0161anja, tako da je onda veoma uobi\u010dajeno za mlade ljude da imaju tzv. \u201edvoboj-dijagnozu\u201c koja varira izme\u0111u AHDH-a i ODD-a.<\/p>\n

Postavlja se pitanje da li mi onda stvarno \u017eelimo dijagnosticirati i lije\u010diti svakog sa “nedostatkom u pravilima-reguliranog pona\u0161anja”?<\/p>\n

Albert Einsteinu je kao mladi\u0107u vjerovatno trebalo uspostaviti dijagnozu ADHD, a mo\u017eda i ODD tako\u0111er. Albert nije obra\u0107ao pa\u017enju na svoje profesore, dva puta je pao na prijemnom ispitu za fakultet, \u010dak nije mogao zadr\u017eati ni jedan posao koji bi dobio. Me\u0111utim, Einsteinov biograf Ronald Clark (Einsten: \u201eLife and Times\u201c) tvrdi da Albertovi problemi ne proizlaze iz nedostatka pa\u017enje, nego upravo iz mr\u017enje prema autoritetu i pruskoj disciplini u njegovoj \u0161koli. Einstein je rekao: \u201eNastavnici su u osnovnim \u0161kolama bili poput narednika, a u gimnaziji su bili kao poru\u010dnici\u201c. Kada je imao samo trinaest godina Albert je pro\u010ditao Kantovu \u201eKritiku \u010distog uma\u201c – bio je jednostavno zainteresovan za nju. Clark nam tako\u0111er govori da je Albert odbio da se pripremi za upis na studij samo zbog pobune prema o\u010devom \u201enepodno\u0161ljivom\u201c zvocanju o \u201eprakti\u010dnoj struci\u201c. Nakon \u0161to se upisao na fakultet, jedan profesor je rekao Einsteinu: \u201eTi ima\u0161 jednu manu – ne da\u0161 da ti bilo ko soli pamet\u201c. Osnovne osobine Einsteina koje su toliko uznemirile autoritete bile su upravo one koje su mu omogu\u0107ile da nadma\u0161i samog sebe.<\/p>\n

Po dana\u0161njim standardima bi i legendarni Saul Alinsky (\u201eReveille for Radicals\u201c and \u201eRules for Radicals\u201c) sigurno zavr\u0161io sa nekom od ovih dijagoza poreme\u0107enog pona\u0161anja. Sje\u0107aju\u0107i se svog djetinjstva Alinsky je jednom rekao: \u201eNikada mi nije palo na pamet da hodam po travi sve dok nisam vidio znak \u201eZabranjeno hodanje po travi\u201c. Tek tada bih ju svu izgazao.\u201c Alinski se tako\u0111er sje\u0107a vremena kada ga je rabin podu\u010davao hebrejskom jeziku:<\/p>\n

Jednog dana pro\u010ditao sam tri stranice bez ijedne gre\u0161ke u izgovoru, i odjednom mi je nov\u010di\u0107 pao na Bibliju… Onda se odjednom rabin pojavio i rekao mi da po\u010dnem \u010ditati. Nisam po\u010deo \u010ditati, samo sam sjedio u ti\u0161ini. Pitao me je za\u0161to \u0161utim, a ja sam rekao \u201c Ovoga puta \u010ditam za nov\u010di\u0107 ili ni\u0161ta?\u201c Tada je sna\u017eno zamahnuo rukom i udario me svom snagom.<\/p>\n

Mnogi ljudi sa te\u0161kom anksiozno\u0161\u0107u ili depresijom tako\u0111er su anti-autoritaristi. Veliki bol u njihovim \u017eivotima \u010desto uzrokuje strah od toga da \u0107e se njihov prezir prema nelegitimnoj vlasti okrenuti protiv njih u smislu da \u0107e postati financijski i socijalno marginalizirani; no isto tako strahuju da \u0107e povinovanje vlastima prouzrokovati njihovu egzistencijalnu smrt.<\/p>\n

Tako\u0111er sam proveo mnogo vremena s ljudima koji su u odre\u0111enim trenucima imali bizarne misli i pona\u0161anja koja su bila izuzetno zastra\u0161uju\u0107a za njihove porodice, pa \u010dak i za njih same; dijagnosticirana im je \u0161izofrenija i neke druge psihoze, ali bi se u potpunosti oporavili i nakon toga bi vodili produktivan \u017eivot. Me\u0111u ovom populacijom nikada nisam sreo nekoga ko nije bio anti-autoritarista. Jednom oporavljeni, nau\u010dili bi kako kanalisati svoj anti-autoritarizam u konstruktivne politi\u010dke svrhe, uklju\u010duju\u0107i i reformu mentalnog zdravlja.<\/p>\n

Mnogi anti-autoritaristi kojima je nekada bila upostavljena dijagnoza du\u0161evno oboljele osobe, te im je tako\u0111er bila uspostavljena psihijatrijska dijagnoza, ka\u017eu mi da su mnogo puta bili u dilemi. Autoritaristi po definiciji potra\u017euju bespogovornu poslu\u0161ost, te je tako svaki otpor njihovoj dijagostici i tretmanu stvorio ogromnu tjeskobu za autoritaristi\u010dko mentalno zdravlje stru\u010dnjaka; a stru\u010dnjaci koji ne bi znali \u0161ta da rade tada, i kada mi pomislili kao da su izvan kontrole – etiketirali su te ljude \u201enesusretljivima za lije\u010denje\u201c, uveli\u010davaju\u0107i tako ozbiljnost njihove dijagnoze, te im pove\u0107avaju\u0107i tretman lijekovima. Ovo je toliko razbjesnilo anti-autoritariste da su reagirali na na\u010din da jo\u0161 vi\u0161e zastra\u0161e svoje porodice.<\/p>\n

Postoje anti-autoritaristi koji koriste jake antidepresive kako bi im pomogli da normalno funckioni\u0161u, ali oni obi\u010dno odbijaju prihvatiti autoritativna psihijatrijska obja\u0161njenja za\u0161to imaju takve pote\u0161ko\u0107e. Tako, na primjer, oni uzimaju lijek adderall (amfetamin koji je propisan za ADHD poreme\u0107aj), ali oni znaju da njihov problem nije rezultat biohemijske neravnote\u017ee mozga, nego je zapravo prouzrokovan dosadnim poslom (radnim mjestom).<\/p>\n

Tako\u0111er, mnogi anti-autoritaristi u jako stresnim uslovima pose\u017eu za propisanim benzodiazepinima kao \u0161to je Xanax, jer znaju da, iako je marihuana bolja, ne smiju da je uzimaju zbog zaposlenja koji podrazumijeva povremeno testiranja na droge.<\/p>\n

Iz vlastitog iskustva znam da anti-autoritaristi etiketirani psihijatrijskom dijagnozom ne odbijaju svaki autoritet, nego samo onaj za koji znaju da je nelegitiman, a takva je ve\u0107ina dru\u0161tvene vlasti.<\/p>\n

Odr\u017eavanje statusa quo<\/strong><\/p>\n

Amerikanci su postali sve indoktriniraniji u tome da se nepa\u017enja, ljutnja i anksioznost izjedna\u010de sa mentalnim poreme\u0107ajima, u to je, naravno, uklju\u010dena i depresija. O\u010daj je, dakle, progla\u0161en stadijem mentalnog zdravstvenog stanja. Zbog toga onda svi radije pose\u017eu za medicinskim lije\u010denjem, umjesto za politi\u010dkim sredstvima sprje\u010davanja takve prakse. Kud \u0107ete boljeg na\u010dina za odr\u017eavanja statusa quo od toga da nepa\u017enju, ljutnju, anksioznost i depresiju gledate kao biohemijske probleme poreme\u0107nih ljudi, umjesto da se sve to shvati kao normalna reakcija na opresivno dru\u0161tvo.<\/p>\n

Istina je da je depresija usko povezana s dru\u0161tvenim i financijskim mukama. Mnogo je vjerovatnije da \u0107e neko biti depresivan ako je nezaposlen, nedovoljno pla\u0107en, prima socijalnu pomo\u0107, ili ako je u dugovima (za dokaz pogledati statistiku \u201cKonzumacija atidepresiva porasla za 400%\u201d ). \u010cak i djeca kojoj je dijagnosticiran ADHD obra\u0107aju pa\u017enju na sva ako im se plati, ili kada je aktivnost u kojoj u\u010destvuju roman koji ih zanima, ili su ga oni sami odabrali (to je dokazano u mojoj knjizi \u201cZdravorazumska pobuna\u201d).<\/p>\n

U prethodnom mra\u010dnom dobu autoritativne monarhije bile su se udru\u017eile sa autoritativnim religijskim institucijama. Kada je svijet napokon pre\u0161ao iz mra\u010dnog doba u prosvjetiteljstvo, dogodila se ekspanzija energije. Veliki dio ove revitalizacije uklju\u010divao je skepticizam u autoritet i korumpirane institucije, ali i vra\u0107anje samopouzdanja vlastitom umu. Mi smo sada ponovo za\u0161li u mra\u010dno doba, samo su se institucije promijenile. Amerikanci pod hitno trebaju anti-autoritariste da preispituju, izazivaju i da se odupiru nelegitimnim vlastima, te da ponovo vrate povjerenje u vlastiti zdravi razum.<\/p>\n

Svaka generacija imati \u0107e autoritariste i anti-autoritariste. Iako nije uobi\u010dajeno da se u ameri\u010dkoj historiji dogodi da anti-autoritaristi preuzmu stvari u svoje ruke i da nadahnu druge za revolt, s vremena na vrijeme ipak do\u0111e neki Tom Paine, Crazy Horse, ili Malcolm X. Dakle, autoritaristi financijski marginaliziraju one koji podrivaju sistem, oni kriminaliziraju anti-autoritariste, oni ih psihopatologiziraju, te na tr\u017ei\u0161te plasiraju lijekove za njihovo \u201cizlije\u010denje\u201d.<\/p>\n

Kontrapunkt<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nakon 10 godina upravljanja, znam da su diplome i uvjerenja prvenstveno zna\u010dke po\u0161tovanja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-136021","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136021","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=136021"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/136021\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=136021"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=136021"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=136021"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}