{"id":135666,"date":"2014-01-22T08:09:28","date_gmt":"2014-01-22T07:09:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=135666"},"modified":"2014-01-22T08:11:47","modified_gmt":"2014-01-22T07:11:47","slug":"lustracijski-zakoni-vise-dovode-u-pitanje-nego-sto-ucvrscuju-ljudska-prava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/01\/22\/lustracijski-zakoni-vise-dovode-u-pitanje-nego-sto-ucvrscuju-ljudska-prava\/","title":{"rendered":"Lustracijski zakoni vi\u0161e dovode u pitanje nego \u0161to u\u010dvr\u0161\u0107uju ljudska prava"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Sr\u0111an Braj\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Pravne metode, tzv. lustracijski zakoni, \u010de\u0161\u0107e su sami vi\u0161e dovodili u pitanje po\u0161tovanje ljudskih prava, nego \u0161to su u\u010dvr\u0161\u0107ivali njihovo po\u0161tovanje. Lustracijske procedure, u obliku u kojem su one egzistirale u pojedinim dr\u017eavama, nerijetko su se nalazile u sukobu s temeljnim na\u010delima demokratske i pravne dr\u017eave<\/p>\n

Konfuzija nije samo uo\u010dljiva me\u0111u politi\u010dkim strukturama koje zadnje dvije godine zemljom upravljaju tako kako upravljaju, nego je ona bitno svojstvo i cijelog onog konzorcija istomi\u0161ljenika koji SDP-ovu vlast vidi kao nesposobnu, \u0161teto\u010dinsku i odnaro\u0111enu.<\/p>\n

Ponajprije, me\u0111utim, oni dijele ideolo\u0161ku premisu o opasnoj, odnosno komunisti\u010dkoj, jugoslavenskoj i udba\u0161koj kliki. Nema veze pri tome \u0161to je sama prirodna selekcija eliminirala dobar dio glavnih protagonista iz onog, totalitarnog sustava Titove Jugoslavije, kao \u0161to rastu\u0107i broj nezaposlenih na burzi rada svjedo\u010di o silini s kojom se tranzicijski i domoljubni kapitalizam obra\u010dunao sa svojim socijalisti\u010dkim \u2013 tobo\u017ee \u2013 samoupravlja\u010dkim prethodnikom, koji je ne\u0161to ipak proizvodio i izvozio.<\/p>\n

Isklju\u010divo ideolo\u0161ki i svjetonazorski udari na lijevu hrvatsku vlast oduvijek su bili imanentni desnom i desnijem politi\u010dkom spektru. Me\u0111utim \u2013 tobo\u017ee \u2013 duhovno uravnote\u017eena i pro\u010di\u0161\u0107ena demokr\u0161\u0107anska stranka Tomislava Karamarka, kao i ratoborno-paravojni sto\u017eeri i klerikalno-regularni pokreti s kojima HDZ u zadnje vrijeme dijeli ovakve svoje ideje i sudove, ne nude ba\u0161 nikakve gospodarske mjere za aktualnu pauperizaciju dru\u0161tva. Prokazivanje tko je \u00bbvukovarska\u00ab i \u00bbnevukovarska\u00ab Hrvatska, to jest prebrojavanje preostalih udba\u0161a i \u010detnika pretvorilo se tako u suludu hrvatsku parafaziju pojma New Deal Franklina Roosevelta.<\/p>\n

No, u tom realizmu pukog ideolo\u0161kog denunciranja politi\u010dkih protivnika, dominira jedan termin koji se dosad samo sporadi\u010dno javljao \u2013 lustracija. Nemirna, ali amorfna masa desni\u010darskih galamd\u017eija u lustracijskim zakonima \u0161tovi\u0161e vidi \u2013 spas za narod. \u00bbLustracija je Hrvatskoj neophodna za izlazak iz krize i bit \u0107e provedena. Ako su lustraciju mogle provesti sve postkomunisti\u010dke dr\u017eave, mo\u017ee i Hrvatska. Uostalom, za\u0161to se u Hrvatskoj lopova ne bi moglo nazvati lopovom, a udba\u0161a udba\u0161em\u00ab, smatra Sto\u017eer za obranu hrvatskog Vukovara. Ovakva sto\u017eera\u0161ka promi\u0161ljanja na rubu razuma, u dosluhu su s jednim dijelom institucionalne politike i spisateljskih veterana koji, u svojim poodmaklim godinama, nemaju pametnijeg posla od toga da u tomovima \u017ealuju zbog Tu\u0111manovog propusta lustriranja Titovih \u0161pijunskih prikaza.<\/p>\n

U razgovoru s Alanom Uzelcem s Pravnog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu poku\u0161avamo doznati je li tome doista tako. Profesor Uzelac na temu lustracije napisao je i nekoliko znanstvenih radova.<\/p>\n

Politi\u010dki koncept<\/p>\n

Lustracija je u nas relativno nepoznati termin. \u0160to bi, dakle, bila su\u0161tina lustracije odnosno je li to pravni ili politi\u010dki termin?<\/em><\/p>\n

\u2013 Lustracija je prije svega politi\u010dki koncept, kojem se povremeno poku\u0161ava dati i pravni izraz kroz prijedloge tzv. lustracijskih zakona. Lustracija u zna\u010denju \u00bb\u010di\u0161\u0107enja\u00ab javnog i politi\u010dkog prostora ozna\u010dava poku\u0161aj da se obra\u010duna s totalitarnom pro\u0161lo\u0161\u0107u, tako da se u novim demokratskim uvjetima isklju\u010di iz obna\u0161anja visokih dr\u017eavnih funkcija one koji su bili protagonisti totalitarnih praksi i kr\u0161enja ljudskih prava, recimo agente i dou\u0161nike tajnih slu\u017ebi. U nedavnoj povijesti pod nazivom \u00bblustracija\u00ab spominjale su se zakonske inicijative u raznim dr\u017eavama, od Ma\u0111arske, Poljske, \u010ce\u0161ke i Slovenije pa do Ju\u017enoafri\u010dke Republike. Rije\u010d je bila o zakonima koji su ograni\u010davali mogu\u0107nost sudjelovanja u javnom \u017eivotu osobama koje su, i bez konkretnih dokaza zlo\u010dina\u010dkih aktivnosti, bili \u010dlanovi slu\u017ebi, recimo, Stasija ili KGB-a, ili politi\u010dkih partija koje su bile odgovorne za kr\u0161enja ljudskih prava.<\/p>\n

Potreba za \u00bb\u010di\u0161\u0107enjem\u00ab javnog prostora od kadrova iz totalitarizma naj\u010de\u0161\u0107e se javlja u obliku alata za politikantsko diskvalificiranje, naj\u010de\u0161\u0107e, lijeve vlasti. Je li lustracija zapravo hrvatski eufemizam za obra\u010dun s politi\u010dkim neistomi\u0161ljenicima iz pro\u0161losti ili sada\u0161njosti?<\/em><\/p>\n

\u2013 U hrvatskom kontekstu, pa i u kontekstu nekih drugih dr\u017eava, svakako se mo\u017ee re\u0107i da su lustracijske inicijative u dobroj mjeri bile motivirane upravo takvim namjerama. Svoj legitimitet lustracijske inicijative izvode iz intenziteta kr\u0161enja ljudskih prava u pro\u0161losti, pri \u010demu se najja\u010di argumenti u prilog lustracije mogu izvesti tamo gdje je intenzitet tih kr\u0161enja bio najintenzivniji, npr. u biv\u0161oj Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj, u Rumunjskoj za predsjednika Ceausescua i sli\u010dno. U takvim okolnostima nu\u017enost da se raskrsti s totalitarnom pro\u0161lo\u0161\u0107u u razdobljima neposredno nakon pada politi\u010dkog re\u017eima mogla bi biti predmet konsenzusa svih demokratskih politi\u010dkih snaga, premda su rijetki uspje\u0161ni primjeri lustracije \u010dak i u takvim situacijama. U svim drugim slu\u010dajevima, pozivi na lustraciji redovito su instrument politi\u010dkog obra\u010duna jedne politi\u010dke grupacije s drugom.<\/p>\n

Budimo konkretni: bi li se Hrvatska danas ovoliko iscrpljivala i dijelila zbog slu\u010daja Perkovi\u0107 da smo na vrijeme uspostavili lustracijske procedure?<\/em><\/p>\n

\u2013 Da je pravodobno bila provedena pravna analiza djelovanja nekada\u0161njih tajnih slu\u017ebi, vjerojatnost da danas njihove akcije budu predmet istraga u drugim dr\u017eavama svakako bi bila znatno manja. To, me\u0111utim, nema veze s lustracijom, jer bi se slu\u010daj Perkovi\u0107 na\u010delno mogao pojaviti bez obzira na to obna\u0161a li osoba protiv koje se tra\u017ei izru\u010denje u stranu dr\u017eavu visoku dr\u017eavnu du\u017enost ili ne. Istina, tada ni javne kontroverze ne bi oko toga bile toliko intenzivne.<\/p>\n

A jesu li ba\u0161 sve hrvatske neda\u0107e, kako neki sada tvrde, plod nedono\u0161enja zakona o lustraciji?<\/em><\/p>\n

\u2013 Ne. Upravo suprotno, primjeri iz dr\u017eava u kojima se o lustraciji bilo vi\u0161e pri\u010dalo nego u Hrvatskoj, pokazuju da su lustracijski zakoni u ve\u0107oj mjeri sami bili izvor neda\u0107a, negoli \u0161to su rje\u0161avali socijalne, pravne i politi\u010dke probleme.<\/p>\n

Otvaranje rasprave<\/strong><\/p>\n

Dobro, ali ne bismo li danas bili zdravije dru\u0161tvo da smo nekim slu\u010dajem onemogu\u0107ili obna\u0161anje javnih funkcija u postkomunisti\u010dkoj Hrvatskoj onima koji su za vrijeme biv\u0161e dr\u017eave kr\u0161ili ljudska i gra\u0111anska prava ili su bili dijelom totalitarnog sustava?<\/em><\/p>\n

\u2013 Naravno, to je to\u010dno. No, isklju\u010denje i politi\u010dka marginalizacija onih koji su nekad vodili glavnu rije\u010d u kr\u0161enjima ljudskih prava trebalo bi biti rezultat normalnih politi\u010dkih procesa i demokratskog sazrijevanja dru\u0161tva. Pravne metode, tzv. lustracijski zakoni, \u010de\u0161\u0107e su sami vi\u0161e dovodili u pitanje po\u0161tovanje ljudskih prava, negoli \u0161to su u\u010dvr\u0161\u0107ivali njihovo po\u0161tovanje. Naime, zakoni koji zabranjuju javnu aktivnost bez pravomo\u0107ne osude za kazneno djelo, samo na temelju nekada\u0161nje pripadnosti odre\u0111enoj organizaciji ili na temelju glasina ili hipoteza utemeljenih na interpretaciji selektivno probranih podataka iz arhiva nekada\u0161njih tajnih slu\u017ebi, i sami pate od istih totalitarnih sindroma: nepo\u0161tivanja vladavine prava i jamstava individualnih sloboda, u koje se ubraja i na\u010delo zakonitosti, pravne sigurnosti i zabrana osude za djela koja u doba po\u010dinjenja nisu bila propisana kao ka\u017enjiva.<\/p>\n

Zakon o lustraciji u zadnje vrijeme naj\u010de\u0161\u0107e spominje Sto\u017eer za obranu hrvatskog Vukovara. Po va\u0161em mi\u0161ljenju, mo\u017ee li uspjeti ovakva njihova inicijativa?<\/em><\/p>\n

\u2013 Takvih je inicijativa u proteklih petnaestak godina bilo nekoliko, no do sada niti jedna nije do\u0161la niti blizu svoje realizacije. \u010cim se vi\u0161e vremenski udaljujemo od odre\u0111enih doga\u0111aja, te\u017ee je argumentirati u prilog lustracijskih aktivnosti, pa time postaje sve manje vjerojatno da \u0107e one dovesti do svoje pravne realizacije, \u0161to vjerojatno znaju i njihovi autori. No, \u010dini se da se i samo ponovno otvaranje rasprave o lustraciji za neke mo\u017ee biti smatrano politi\u010dkim uspjehom, bez obzira na ishod.<\/p>\n

Zna\u010di, Hrvatska je nepovratno zakasnila s lustracijom? Slovenski pravnik i politi\u010dar Andra\u017e Zidar ocjenjuje da se s protokom vremena i sa zavr\u0161etkom tranzicije smanjuje legitimitet za dono\u0161enje zakona o lustraciji.<\/em><\/p>\n

\u2013 Da, vrijeme je uvijek od odlu\u010dnog zna\u010denja, posebno u kontekstu pravnih procedura koje tra\u017ee pravodobnu reakciju. Zato se i ka\u017ee \u00bbjustice delayed, justice denied\u00ab; zaka\u0161njela pravda nije nikakva pravda. Ne ulaze\u0107i u pitanje je li kod nas tranzicija zavr\u0161ena, protekom vremena izvjesnost potrebna za pravno korektnu osudu sve je manje mogu\u0107a, gomilaju se dokazne pote\u0161ko\u0107e, a vjerojatnost uspje\u0161nog i po\u0161tenog su\u0111enja i adekvatnog ishoda postupka sve je manja. To su i neki od razloga za\u0161to pravo propisuje da se za kaznena djela, ma koliko bila te\u0161ka, nakon nekog vremena vi\u0161e ne mo\u017ee suditi. Institut zastare temelji se na unutra\u0161njim ograni\u010denjima pravnih procedura, pa se zato i sam mo\u017ee smatrati dijelom koncepta vladavine prava. Zato je nakon proteka vremena odre\u0111ena pitanja najbolje ostaviti povjesni\u010darima i drugim dru\u0161tvenim znanstvenicima. Povjesni\u010dari imaju i dodatnu prednost: oni na procjenu pro\u0161lih razdoblja mogu i trebaju primjenjivati dana\u0161nje kriterije, dok su pravnici u pravilu ograni\u010deni na to da ne\u010dije pona\u0161anje mjere prema kriterijima i pravilima koji su postojali u doba kada je odre\u0111eno djelo u\u010dinjeno. Svaki drugi kriterij bio bi protivan temeljnim pravnim na\u010delima.<\/p>\n

Dostatni dokazi<\/strong><\/p>\n

Mo\u017ee li se onda uop\u0107e nekoga u Hrvatskoj lustrirati prije nego \u0161to znanstvenicima nisu otvoreni svi arhivi biv\u0161e dr\u017eave, posebno oni tajne dr\u017eavne policije UDBA-e?<\/em><\/p>\n

\u2013 Otvaranje svih arhiva i prepu\u0161tanje pojedinih pitanja sustavnoj znanstvenoj analizi svakako je mnogo bolji na\u010din suo\u010davanja s totalitarnom pro\u0161lo\u0161\u0107u, a nje na ovim prostorima nije nedostajalo u raznim razdobljima, sve do nedavnih dana. S druge strane, ako za nekoga postoje dostatni dokazi koji omogu\u0107uju da ga se procesuira po pravilima kaznenog ili nekog drugog standardnog pravnog postupka, uz cjelovitu za\u0161titu njegovih prava kao okrivljenika, to nije isklju\u010deno i ne tra\u017ei nikakve nove zakone, lustracijske ili bilo kakve druge.<\/p>\n

Ovakvo ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u u zemljama isto\u010dne Europe izazivala je puno kontroverzi; jesu li Poljska, Ma\u0111arska, Slovenija, Slova\u010dka i \u010ce\u0161ka o\u010distile svoja dru\u0161tva od grijeha totalitarne pro\u0161losti? Ili ove zemlje pokazuju da je lustracija zapravo bila beskorisna procedura koja je, kako maloprije ka\u017eete, izazivala puno novih prijepora u dru\u0161tvu?<\/em><\/p>\n

\u2013 Uspjesi lustracijskih zakona, u dr\u017eavama u kojima su oni bili doneseni, bili su vrlo ograni\u010deni i kratkotrajni. U mjeri u kojoj su se te dr\u017eave uspjele distancirati od svoje totalitarne pro\u0161losti, to se mo\u017ee pripisati drugim razlozima, a ponajmanje lustracijskim zakonima i procedurama.<\/p>\n

Teoretski i prakti\u010dno lustracijska politika svugdje u svijetu suo\u010dava se brojnim dvojbama. Vi ukazujete na to da bi sprje\u010davanje obna\u0161anja javnih funkcija svima onima koji su imali veze s prija\u0161njim re\u017eimom bilo jednako tako totalitarno. Je li prema tome lustracija u sukobu s vladavinom prava?<\/em><\/p>\n

\u2013 To\u010dno je da su se lustracijske procedure, u obliku u kojem su one egzistirale u pojedinim dr\u017eavama, nerijetko nalazile u sukobu s temeljnim na\u010delima demokratske i pravne dr\u017eave koju su \u017eeljele oja\u010dati. Upravo zbog povrede na\u010dela vladavine prava, razni su lustracijski zakoni bili ukidani kao neustavni u pojedinim dr\u017eavama, a u ponekim je prigodama zbog njihove primjene i Europski sud u Strasbourgu utvrdio povrede ljudskih prava. Naprimjer, u vi\u0161e predmeta koji su se odnosili na Poljske ili Slova\u010dke lustracijske procedure.<\/p>\n

Osim toga, name\u0107u se brojne druge dileme, recimo u pogledu pravi\u010dnosti same procedure lustracije. Naime, praksa ukazuje na brojne sukobe koji se javljaju pri formiranju nezavisnog, stru\u010dnog i objektivnog tijela za provedbu ovakve politike, kao i na poku\u0161aje manipuliranja s dokumentima i dokazima?<\/em><\/p>\n

\u2013 Da, u provo\u0111enju lustracijskih zakona mogu se pojaviti mnogobrojne prakti\u010dne pote\u0161ko\u0107e. Tko bi lustraciju trebao provoditi? Ako je rije\u010d o posebnom tijelu, sumnje u politi\u010dke manipulacije i problemi s kompetentno\u0161\u0107u i legitimno\u0161\u0107u vrlo lako ga u javnosti mogu diskreditirati. S druge strane, redovni sudovi kao nezavisna i nepristrana tijela trebali bi se dr\u017eati procesnih jamstava redovitih postupaka, pa se ni njihovo kori\u0161tenje nije pokazalo djelotvornim. No, najve\u0107i je neprijatelj pravi\u010dnosti takvih postupaka vrijeme. Vjerodostojnost dokaza, mogu\u0107nost provjere iskaza svjedoka te dostupnost izvora informacija sve su manji \u010dim vi\u0161e vremena protekne od razdoblja koje se procjenjuje. U tom smislu smatram da niti aktualna Vlada i predsjednik dr\u017eave nisu u\u010dinili korake u pravom smjeru kada su predlagali promjene ili mijenjali propise o zastari, produ\u017euju\u0107i ili ukidaju\u0107i zastarne rokove za pojedina kaznena djela. Takvi potezi imali su populisti\u010dki karakter i mo\u017eda svojedobno dali pokoji politi\u010dki bod onima koji su ih poduzimali, no u bitnome su se pokazali kontraproduktivnima, a na odre\u0111eni su na\u010din \u010dak i poduprli i izazvali posljednje lustracijske inicijative.<\/p>\n

————————————————————————————————<\/p>\n

NE POSTOJI NEDVOJBENO USPJE\u0160AN PRIMJER LUSTRACIJSKOG ZAKONA<\/p>\n

Postoji li u svijetu dobar primjer provedbe lustracije? Mo\u017eemo li govoriti o ma\u0111arskom modelu, imaju\u0107i u vidu \u010dinjenicu da tamo opasno ja\u010daju nacionalisti\u010dki, \u010dak neonacisti\u010dki pokreti?<\/em><\/p>\n

\u2013 Ne postoji niti jedan nedvojbeno uspje\u0161an primjer primjene tzv. klasi\u010dnih lustracijskih zakona. \u010cini se da se jedini dobar put u obra\u010dunu s totalitarnom pro\u0161lo\u0161\u0107u nalazi u obra\u0107anju budu\u0107nosti, u koncentraciji na izgradnju tolerantnog i demokratskog dru\u0161tva uz pomo\u0107 sredstava pravne dr\u017eave i punu za\u0161titu ljudskih prava.<\/p>\n

Zbog \u010dega ranijih godina ni jedna vladaju\u0107a garnitura, tako niti ona HDZ-ova u vrijeme Franje Tu\u0111mana, nije poku\u0161ala donijeti zakon o lustraciji? Je li mo\u017eda razlog tome \u0161to je dobar dio elita biv\u0161e dr\u017eave brzo komunisti\u010dku ideologiju zamijenio onom kapitalisti\u010dkom?<\/em><\/p>\n

\u2013 Prije bi se moglo re\u0107i da je, unato\u010d promjenama ideologije, obrazac pona\u0161anja u nekim stvarima ostao isti. Totalitarne metode \u2013 kori\u0161tenje tajnih slu\u017ebi u unutra\u0161njim politi\u010dkim pitanjima, kr\u0161enja ljudskih i manjinskih prava, gu\u0161enje slobode medija i nezavisnog pravosu\u0111a \u2013 sve su to bile prakse koje su se nastavile i nakon pada komunisti\u010dke ideologije, samo s drugim ideolo\u0161kim predznakom. Politi\u010dki prioriteti iz devedesetih nisu bili u\u010dvr\u0161\u0107enje ljudskih prava: borba za dr\u017eavnu nezavisnost bila je va\u017enija od unutra\u0161nje demokratizacije. A za to su bili korisni i oni koji su bili vi\u010dni totalitarnim metodama \u2013 oni su nerijetko postali saveznici, a ne oni koje je trebalo lustrirati. S druge strane, treba re\u0107i i to da je jugoslavenski komunisti\u010dki re\u017eim bio u znatno manjoj mjeri totalitaran od re\u017eima dr\u017eava isto\u010dnog bloka, tako da i objektivna potreba za lustracijom nije bila tako sna\u017ena kao recimo u Isto\u010dnoj Njema\u010dkoj.<\/p>\n

Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Alan Uzelac: Lustracija je prije svega politi\u010dki koncep…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-135666","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/135666","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=135666"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/135666\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=135666"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=135666"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=135666"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}