{"id":135221,"date":"2014-01-17T09:30:47","date_gmt":"2014-01-17T08:30:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=135221"},"modified":"2014-01-17T09:30:47","modified_gmt":"2014-01-17T08:30:47","slug":"neonacionalisticka-avangarda-na-europskoj-periferiji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/01\/17\/neonacionalisticka-avangarda-na-europskoj-periferiji\/","title":{"rendered":"Neonacionalisti\u010dka avangarda na europskoj periferiji"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Marko Bala\u017eevi\u0107<\/strong><\/p>\n

U dugom periodu hegemonije tranzitolo\u0161kog diskursa Ma\u0111arska je slovila za uzoran slu\u010daj. Vo\u0111ena \u201creformiranom\u201d (post)socijalisti\u010dkom nomenklaturom, Ma\u0111arska je ve\u0107 u ranoj fazi tranzicije prednja\u010dila u otvaranju tr\u017ei\u0161ta i sveobuhvatnoj privatizaciji privrede. Relativna blizina europske industrijske jezgre, solidna tehnolo\u0161ka baza, kvalificirana radna snaga i komparativno niske nadnice preobrazili su ovu zemlju u model izvozne ekonomije. Direktne strane investicije materijalizirale su se poglavito u obliku novih tvornica te usluga u telekomunikacijskom i financijskom sektoru.<\/p>\n

Ipak, i pored nominalno velikog priljeva stranog kapitala, Ma\u0111arska, kao ni druge postsocijalisti\u010dke zemlje, nije se oporavila od sveobuhvatne devastacije socijalisti\u010dke industrije. Samo u prvom desetlje\u0107u tranzicije izgubilo se preko milijun radnih mjesta (na populaciju od oko deset milijuna). Pokazalo se da su strane investicije izrazito selektivno koncentrirane na zapad Ma\u0111arske i \u0161iri prostor oko Budimpe\u0161te, dok su istok i jug zemlje ostali izlo\u017eeni posljedicama propasti socijalisti\u010dke privrede. Pogotovo je te\u0161ko pogo\u0111eno romsko stanovni\u0161tvo na jugu i istoku koje je mahom postalo trajno nezapo\u0161ljivo i izrazito diskriminirano te ovisno o socijalnim transferima, prihodima iz neformalnih ekonomskih djelatnosti i oslanjanju na etni\u010dke mre\u017ee.<\/p>\n

(SOCIJAL)DEMOKRACIJA I TRANZICIJSKA FRUSTRACIJA Socijalni tro\u0161kovi amortizacije uni\u0161tene privrede, primjerice u vidu ranih mirovina, spali su na javne financije te je ionako relativno visok javni dug ve\u0107 sredinom devedesetih po\u010deo ubrzano rasti. \u010clanica MMF-a jo\u0161 od po\u010detka 1980-ih, Ma\u0111arska je po\u010dela primjenjivati prvi MMF-ov paket mjera \u0161tednje ve\u0107 1995. Otada je paket socijalnih transfera na konstantnom udaru zahtjeva za \u201creformom\u201d i \u201crestrukturiranjem\u201d. Iako je strani kapital potekao u Ma\u0111arsku vi\u0161e nego u ijednu drugu zemlju Srednje i Isto\u010dne Europe, blagodati ovakvog razvoja nikada se nisu manifestirale kao \u0161iroko dijeljeno iskustvo ve\u0107ine gra\u0111ana. \u201cUspje\u0161na tranzicija\u201d na veliku se ve\u0107inu odrazila kao iskustvo rastu\u0107eg obesmi\u0161ljenja zadobivenih politi\u010dkih prava uz, u najbolju ruku, socioekonomsku stagnaciju i manjak socijalne mobilnosti po osnovi obrazovanja i minulog rada.<\/p>\n

\u010cinjenica da su fundamentalni privatizacijski zahvati napravljeni za vrijeme vladavine blairovski \u201dtre\u0107eputa\u0161kih\u201d socijaldemokrata diskreditirala je lijevu politi\u010dku opciju. Nepostojanje artikulirane i autenti\u010dne lijeve kritike postsocijalisti\u010dke transformacije polu\u010dilo je konstelaciju u kojoj su se sve \u201cprogresivne\u201d politi\u010dke snage koncentrirale oko centra, preuzimaju\u0107i paket politi\u010dkog liberalizma i ekonomskog neoliberalizma. Javna sfera i mediji, okupljeni oko depolitizirane agende fiskalne i monetarne konvergencije pod okriljem europskih integracija, rutinski su otpisivali proteste \u201cgubitnika tranzicije\u201d, prebacuju\u0107i pritom na njih krivnju za manjak uspjeha u tr\u017ei\u0161noj utakmici. Kolektivna tranzicijska frustracija pripisivala je sva odstupanja od \u201czapadnoga \u017eivotnog standarda\u201d bilo \u201cnazadnom\u201d socijalizmu (gube\u0107i iz vida strukture dugog trajanja), bilo korumpiranim postsocijalisti\u010dkim elitama koje su optu\u017eivane za \u201cplja\u010dku nacije\u201d i uspostavljanje la\u017enog kapitalizma kojeg je mogu\u0107e uljuditi tek kad se stare elite maknu s vlasti.<\/p>\n

U ovakvoj politi\u010dkoj i dru\u0161tvenoj situaciji stranka Fidesz preobra\u017eava svoju politi\u010dku poziciju. Izvorno gra\u0111anska stranka desnog centra s izbornom bazom u tzv. \u201csrednjoj klasi\u201d, Fidesz po\u010dinje odgovarati na rastu\u0107e nezadovoljstvo iznevjerene radni\u010dke klase, tradicionalne bira\u010de socijalisti\u010dke orijentacije. Zao\u0161triv\u0161i nacionalisti\u010dku retoriku, iznevjerenim je \u201cgubitnicima tranzicije\u201d ponudio organsku viziju nacije nasuprot otu\u0111enim kozmopolitskim elitama i korumpiranim (post)socijalistima. U upra\u017enjenom prostoru tradicionalno lijeve politike, Fideszov neonacionalizam preuzeo je ruho za\u0161tite \u201cobi\u010dnog \u010dovjeka\u201d, tematiziraju\u0107i kriti\u010dki privatizaciju uop\u0107e, a javnih ustanova posebice te smanjenje socijalnih davanja, \u0161to je sna\u017eno odjeknulo me\u0111u \u0161irokim slojevima stanovni\u0161tva. Desna mobilizacija protiv korumpirane i \u201clopovske\u201d vlade na \u010delu s ma\u0111arskim (post)socijalistima rezultirala je 2006. vi\u0161emjese\u010dnim demonstracijama i neredima na ulicama Budimpe\u0161te. Narodno nezadovoljstvo ipak nije sprije\u010dilo tada\u0161nju vladu Ferenca Gyurcsanya u primjeni nove runde mjera \u0161tednje i strukturnog prilago\u0111avanja prema uputama MMF-a i ESB-a. To je politika koja je u kona\u010dnici proizvela stranku krajnje desnice \u2013 Jobbik, koja je jo\u0161 radikalnija u svojem politi\u010dkom programu. Uz inzistiranje na zapo\u0161ljavanju i otporu pritiscima stranog kapitala na politi\u010dkom se repertoaru na\u0161ao niz rasisti\u010dkih mjera diskriminacije spram romskog stanovni\u0161ta, kao i otvoreni povijesni revizionizam uloge ma\u0111arskog fa\u0161izma nakon Prvoga svjetskog rata.<\/p>\n

DESNI\u010cARSKI TOUR DE FORCE Izbori 2010. samo su potvrdili sna\u017eno pomicanje ma\u0111arske politike udesno. Uz visoku izlaznost od oko 75%, Jobbik je uzeo 17% glasova dok je Orbanov Fidesz dobio apsolutnu ve\u0107inu u parlamentu, osvojiv\u0161i 70% mjesta. Time je Ma\u0111arska dobila desnu populisti\u010dku \u2014 fenomenolo\u0161ki uzeto, nacionalsocijalisti\u010dku \u2014 vladu s podr\u0161kom u bira\u010dkom tijelu bez premca u Europi. Zadobiv\u0161i apsolutnu ve\u0107inu u parlamentu, Orbanova je vlada usvojila niz ustavnih reformi, ozbiljno ograni\u010dila slobodu govora te zao\u0161trila antimanjinsku retoriku.<\/p>\n

Ma\u0111arska se nadaje kao svojevrsna avangarda europskog neonacionalizma: povijesna revitalizacija organicisti\u010dkog poimanja nacije kao bri\u017ene majke smjera na \u201cstvaranje\u201d poslova, socijalna prava i borbu protiv predatorskog kapitala, dok se istovremeno zagovara borba protiv \u201cromskog kriminala\u201d i otu\u0111enih, korumpiranih i anacionalnih elita. Identificiranje unutarnjih i vanjskih neprijatelja radikalno su\u017eava bazu legitimnih subjekata dr\u017eave blagostanja. U prirodi je politike identiteta tijekom vremena stvarati klasna savezni\u0161tva koja se podastiru pod, ali i osporavaju, karakter i oblik dr\u017eave i nacije. Empirijski je ovaj suodnos klase i kulturnog identiteta razvidan u slu\u010dajevima kad, unato\u010d rastu\u0107oj izbornoj apstinenciji posvuda u Europi, etnopoliti\u010dki poduzetnici mobiliziraju apstinente. Val etnonacionalisti\u010dkog populizma u tim slu\u010dajevima zna\u010dajno pomi\u010de cijelu politi\u010dku ljestvicu prema desnici. Procesi klasnog i identitetskog formiranja ne plutaju u zrakopraznom i homogenom prostoru, nego su istorijski utemeljeni na konkretnim geografskim \u017eljebovima globalnog kapitalizma. Zna\u010dajne su razlike izme\u0111u zemalja centra i (polu)periferije u sposobnosti pregovaranja s globalnim kapitalom. Ista se razlika manifestira i u kompoziciji, odnosima i diskurzivnim oblicima klasnog formiranja. U kontradistinkciji spram iluzija liberalne tranzitologije, razvidno je da je suvremena forma dr\u017eave kao posrednika izme\u0111u rada i kapitala ovisna o povijesnom razmje\u0161tanju dane nacionalne dr\u017eave u kapitalisti\u010dkom svjetskom sustavu.<\/p>\n

Ne vidi se kraj porastu kumulativnoga javnog duga u Europi, koji se ve\u0107 sada u prosjeku pribli\u017eava 100% BDP-a. Rejting-agencije, kao oli\u010denje hegelijanske objektivnosti, ka\u017enjavaju zemlje s ni\u017eim rejtingom i posljedi\u010dno nami\u010du ve\u0107e kamatne stope na ra\u010dun profita financijskog kapitala. Pitanje svo\u0111enja ra\u010duna ne\u0107e se mo\u0107i jo\u0161 dugo odlagati i neminovno \u0107e prouzro\u010diti politi\u010dki sukob oko pitanja na koga \u0107e se tro\u0161kovi svaliti. To \u0161to financijski kapital indirektno preuzima dr\u017eavni aparat uzrokuje rastakanje modernoga gra\u0111anskog demosa, koji se posvuda pretvara u \u201cetni\u010dki narod\u201d koji revitalizira feti\u0161 organske nacije nasuprot kulturalnoj razli\u010ditosti koja napada od gore i od dolje, kao i kozmopolitskoj eliti koja je nominalno vi\u0161e privr\u017eena ukupnom \u010dovje\u010danstvu negoli vlastitoj naciji.<\/p>\n

NACIONALIZAM NIJE ZAVR\u0160ENA PRI\u010cA Ma\u0111arski je slu\u010daj lokalizacija \u0161irih globalnih procesa u epohi najnovije krize kapitlaizma. Ti globalni procesi djeluju prema prikazanom obrascu vertikalne polarizacije izme\u0111u globalizirane elite kozmopolitskog svjetonazora i eksproprirane radni\u010dke klase koja kanalizira politi\u010dko nezadovoljstvo kroz fantazmu organske nacije ili etni\u010dke grupe. Na horizontalnoj ravni, kulturalno, etni\u010dko, religijsko, rasno rekonfiguriranje demosa vodi k fragmentaciji modernog poimanja gra\u0111anske nacije.<\/p>\n

Emancipacijskoj politici otpora financijskoj oligarhiji inherentna je solidarnost bazirana na internacionalizmu, no suvremeni politi\u010dko-ekonomski odnosi u EU-u iznimno su kontradiktorna platforma za ovaj vid internacionalizma. S jedne strane EU osigurava neposrednu internacionalizaciju politi\u010dkih borbi jer su fundamentalna politi\u010dka pitanja po prirodi stvari usmjerena direktno u jezgru ravnote\u017ee odnosa mo\u0107i u EU-u. Uz to, i sama politika EU-a ve\u0107 polu\u010duje izvjestan sinkronizacijski i unifikacijski u\u010dinak na nacionalne politike. S druge strane strukture EU-a zaklju\u010davaju formalnu suverenost, politi\u010dku odgovornost i demokratsko natjecanje na nacionalnoj razini, \u010dime se sprje\u010dava europeizacija fiskalne i socijalne politike. Time se politika efektivno zarobljava na nacionalnoj razini, dok se zao\u0161trava i formalno institucionalizira natjecanje nacionalnih dr\u017eava, kako pred globalnim kapitalom, tako i za utjecaj unutar Unije, \u0161to neizbje\u017eno vodi revitaliziranju etnonacionalne identitetske politike. Razvidno je dakle da je EU duboko kontradiktorna platforma: aktivnim zauzimanjem za internacionalizaciju kapitala i elita ona istovremeno zarobljava demokratsku politiku unutar lokaliziranih okvira, \u010dime ona inherento postaje isklju\u010diva i reakcionarna.<\/p>\n

Kakva budu\u0107nost \u010deka europske nacionalne dr\u017eave na periferiji? Za razliku od dr\u017eava centra, koje odlikuje \u201czreli\u201d kapitalizam, periferne dr\u017eave nemaju vlastitu, etabliranu i zrelu kapitalisti\u010dku klasu, kao ni endogenu akumulaciju kapitala. Njihovi gra\u0111ani ne pregovaraju direktno s kapitalom, nego s vladaju\u0107im elitama, koje pregovaraju s globalnim kapitalom u njihovo ime. U takvom odnosu kapital se lako mo\u017ee premjestiti u drugu perifernu dr\u017eavu ako ponuda na stolu nije zadovoljavaju\u0107a. Pojam \u201covisni kapitalizam\u201d zahva\u0107a upravo taj odnos nacionalnih politi\u010dkih elita i globalnog kapitala. Tako je i politika u zemljama poput Gr\u010dke ili Ma\u0111arske daleko nestabilnija negoli politika u Francuskoj ili Njema\u010dkoj. Ma\u0111arskim susjedima primamljivo djeluje prepisivanje iz Orbanove bilje\u017enice. No takvo prepisivanje jednako je jalovo kao i original. Ma\u0111arska je valuta slaba, kreditni rejting nizak, kamate visoke te Orban opetovano mora u Bruxelles slati emisare podvijenog repa sa zahtjevima za pomo\u0107 iz zajedni\u010dkih fonodva. Politi\u010dko-ekonomski nacionalizam su\u0161tinski je iluzija u uvjetima visoke me\u0111uovisnosti europskih tr\u017ei\u0161ta, kao i ovisnosti o stranom kapitalu koji se vrlo lako uvrijedi ili upla\u0161i, i nepovratno ode. Simulakrum defanizivne i reakcionarne identitetske politke vid je politi\u010dke kompenzacije za nedostatak substantivno emancipacijske demokratske politike koja se jedino mo\u017ee artikulirati na bazi internacionalisti\u010dke solidarnosti.<\/p>\n

Zarez<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Analiza politi\u010dkog i ekonomskog stanja u Ma\u0111arskoj kao odgovor doma\u0107im kolumnisti\u010dkim zagovarateljima orbanizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-135221","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/135221","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=135221"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/135221\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=135221"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=135221"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=135221"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}