{"id":135029,"date":"2014-01-15T10:04:31","date_gmt":"2014-01-15T09:04:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=135029"},"modified":"2014-01-15T10:04:31","modified_gmt":"2014-01-15T09:04:31","slug":"razbiti-neoliberalnu-opcinjenost-evropa-teren-borbe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/01\/15\/razbiti-neoliberalnu-opcinjenost-evropa-teren-borbe\/","title":{"rendered":"Razbiti neoliberalnu op\u010dinjenost: Evropa, teren borbe"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161u: Sandro Mezzagra i Tony Negri<\/strong><\/p>\n

Tko kao poput nas nema direktnog interesa za izbore nalazi se u daleko boljoj poziciji kako bi prepoznao veliku va\u017enost koju \u0107e imati u 2014 izbori za evropski parlament. Lako je predvidjeti, da \u0107e se u ve\u0107ini zemalja, u kojima \u0107e se odvijati izbori, broj onih koji ne\u0107e iza\u0107i na birali\u0161ta, pove\u0107ati, te da \u0107e porasti snage tako zvanih \u201ceuroskeptika\u201d, zajedno sa retorikom, koja \u0107e zazivati povratak na \u201cnacionalni suverenitet\u201d, kao i na neprijateljsko dr\u017eanje prema euru i \u201ctehnokratima iz Bruxellesa\u201d. To nisu za nas povoljne stvari. Ve\u0107 smo du\u017ee vremena uvjereni da Evropa postoji, koliko po svom normativnom profilu, toliko i po upravlja\u010dkom i kapitalisti\u010dkom djelovanju, te da je pre\u0161la prag ireverzibilnosti. U krizi izvjesno prerazvrstavanje mo\u0107i \u2013 oko Centralne Evropske Banke i oko onog \u0161to definiraju \u201cizvr\u0161nim federalizmom\u201d \u2013 sigurno je preoblikovalo proces integracije, ali nikako nije doveo u pitanje njegov nastavak. I sama jedinstvena moneta danas se pokazuje konsolidiranom zbog procesa Bankovne Unije: osporavati nasilje, kojom ona odra\u017eava kapitalisti\u010dko zapovijedanje je nu\u017eno, ali zami\u0161ljati povratak na nacionalne monete zna\u010di ne shva\u0107ati na kojem se terenu danas odvija klasna borba. Zacijelo, dana\u0161nja Evropa je \u201cNjema\u010dka Evropa\u201d, njena politi\u010dka i ekonomska geografija organizira se oko preciznih odnosa snaga i odnosa zavisnosti, koji se ogledaju i na monetarnoj razini. No samo neoliberalna op\u010dinjenost navodi na to, da se ireverzibilnost procesa integracije zamijeni sa nemogu\u0107no\u0161\u0107u preoblikovanja sadr\u017eaja i pravaca, odnosno s nemogu\u0107no\u0161\u0107u, da se unutar evropskog prostora zamisli djelovanje snage i bogatstva nove ustavotvorne hipoteze. Razbiti tu op\u010dinjenost, koja je u Italiji jo\u0161 i umno\u017eena konstitucionalnom diktaturom, u kojoj \u017eivimo, zna\u010di danas ponovo prepoznati evropski prostor kao prostor borbe, prostor politi\u010dkog eksperimentiranja i politi\u010dke inventivnosti. I to kao teren na kojem \u0107e novi socijalni sastav radnika i sirotinje mo\u017eda otvoriti perspektivu politi\u010dkog organiziranja. Zacijelo, bore\u0107i se na evropskom terenu to \u0107e politi\u010dko organiziranje imati mogu\u0107nost da udari direktno po novoj kapitalisti\u010dkoj akumulaciji. Samo na evropskom tererenu mo\u017ee se postviti pitanje nadnice odnosno pla\u0107e kao i pitanje prihoda, definirati prava kao \u0161to su dimenzija welfarea, postaviti na dnevni red pitanja kao \u0161to su unutarnje ustavne promjene u pojedinim zemljama kao evropsko konstitutivno pitanje. Danas, izvan tog terena, nema politi\u010dkog realizma.<\/p>\n

\u010cini nam se da su snage desnice ve\u0107 odavno shvatile, kako ireverzibilnost integracija danas ozna\u010dava perimetar onoga \u0161to se mo\u017ee politi\u010dki zami\u0161ljati i prakti\u010dno izvesti. Oko hipoteze su\u0161tinskog produbljavanja neoliberalizma stvorio se hegemoni blok unutar kojeg su danas smje\u0161tene vrlo heterogene varijante (od one ne samo takti\u010dkog otvaranja Angele Merkel u pravcu socijaldemokratskih hipoteza, do nasilnog i represivnog stiskanja Mariana Rajoya). \u010cak i same snage desnice, koje se predstavljaju kao \u201cprotu-evropske\u201d, bar u odnosu na njihove promu\u0107urnije komponente, igraju na tu opciju opet na evropskom terenu, ciljaju\u0107i na pro\u0161irenje prostora nacionalne autonomije, a ti prostori nisu nipo\u0161to neznatni po Ustavu Evropske Unije, i na taj na\u010din oni, na \u010disto demago\u0161kom polju, pridobijaju za sebe osje\u0107aje bijesa, koji su veoma ra\u0161ireni nakon kriznih godina, u \u0161irokim slojevima stanovni\u0161tva. Pozivanje na naciju u ovom se slu\u010daju pokazuje onim \u0161to ono jest: transfiguracija \u2013pretvaranje osje\u0107aja nemo\u0107i u ksenofobnu agresivnost te obrana partikularnih interesa, koji se zami\u0161ljaju kao nose\u0107i stubovi \u201czajedni\u010dke sudbine\u201d. Nasuprot tome, socijalisti\u010dka ljevica, \u010dak i tamo gdje nije direktno dio hegemonog neoliberalnog bloka, nailazi na velike pote\u0161ko\u0107e da poka\u017ee na efikasan na\u010din, kako se od njega razlikuje, te da izradi zaista inovativne programske prijedloge u odnosu na njihovo zna\u010denje i na njihovo usmjerenje. Kandidatura Alexisa Tsiprisa, leadera Syrize, za predsjednika Evropske Komisije, u toj slici postaje vrlo va\u017ena i u mnogim je zemljama izazvala pozitavna otvaranja za debatu unutar ljevice, dok u drugima (me\u0111u kojima je Italija prva) izgleda da prevladavaju interesi malih grupa ili \u201cpartija\u201d, koje nisu sposobne razviti zaista evropsku politi\u010dku diskusiju.<\/p>\n

Ako stvari tako stoje, zbog \u010dega nam se \u010dine va\u017enima izbori u predstoje\u0107em mjesecu maju? U prvom redu zato, jer ja\u010danje uloge parlamenta kao i isticanje od strane partija kandidata za predsjednika Evropske Komisije nu\u017eno pretvaraju izbornu kampanju u evropski trenutak, i to takav trenutak, u kojem \u0107e razli\u010dite politi\u010dke snage biti prisiljene da definiraju i najave u najmanju ruku vlastiti nacrt evropskog politi\u010dkog programa. Nama se \u010dini, da se na taj na\u010din ukazuje prilika za politi\u010dki nastup svih onih koji se bore, nastoje\u0107i razbiti koliko neoliberalnu op\u010dinjenost toliko i cijelo njeno okru\u017eenje i sve \u0161to ga prati, a to je prije svega tvrdnja, da je jedina mogu\u0107a opozicija sada\u0161njoj formi Evropske Unije protu-evropski \u201cpopulizam\u201d. Ne isklju\u010dujemo u na\u010delu mogu\u0107nost da takvo politi\u010dko nastupanje mo\u017ee nai\u0107i na sugovornike me\u0111u snagama, koje se kre\u0107u na izbornom terenu. No mi prije svega mislimo na nastupanje pokreta sposobnog da se ukorijeni unutar borbi, koje su se razvile u posljednjim mjesecima, iako u razli\u010ditim oblicima, unutar evropskih zemalja (a ovi se po\u010dinju javljati sa dosta zna\u010dajnom snagom i u samoj Njema\u010dkoj). Danas presudni zna\u010daj ima rije\u010d programa, a ona je mogu\u0107a samo unutar i protiv evropskog prostora. Nije danas vrijeme za sociolo\u0161ke analize u sjenci poneke ratarske alatke (misli se na pokret \u201cvila\u201d u Italiji, prim . prev.) \u201ctehni\u010dke kompozicije klase\u201d u mesijanskom i\u0161\u010dekivanju njenog odgovaraju\u0107eg \u201cpoliti\u010dkog sastava\u201d. Isto tako, danas ne treba o\u010dekivati da \u0107e postojati pobjedonosni klasni pokreti, koji nisu u sebe upili evropsku dimenziju i u\u010dinili svojom. Ne bi to bilo prvi put, obzirom na skora\u0161nja iskustva politi\u010dkih borbi, da neki pokreti budu prisiljeni, zbog promjene politi\u010dke slike, da se povuku s polo\u017eaja velike lokalne snage u borbi, te da na kraju zavr\u0161e u zagu\u0161ljivom sekta\u0161kom zatvaranju. Radi se tome, da sad smjesta treba otovoriti op\u0107i horizont preobrazbe, kolektivno izraditi novu politi\u010dku gramatiku i elemente programa, koji mogu dovesti do sjedinjenja politi\u010dkih snaga i mo\u0107i unutar same borbe, pru\u017eaju\u0107i otpor onim izlascima, koje smo pro\u0161lih tjedana mogli vidjeti u Italiji, kada je, tokom borbi, nipo\u0161to slu\u010dajno, trobojnica bila istaknuta kao politi\u010dki simbol. Ovdje i u ovom \u010dasu, ponavljamo, Evropa nam izgleda jedini prostor na kojem se mo\u017ee odigrati ono \u0161to \u017eelimo.<\/p>\n

Jedna nam se to\u010dka \u010dini naro\u010dito va\u017enom. \u017destina krize jo\u0161 \u0107e dugo pokazivati svoje u\u010dinke. Nema nikakvog \u201cpomaka na bolje\u201d na horizontu, ako kao pomak na bolje shva\u0107amo zna\u010dajno smanjenje nezaposlenosti, smanjenje prekarnog rada i relatvno ponovno dovo\u0111enju u ravnote\u017eu prihoda. Ipak, jo\u0161 ve\u0107e produbljivanje krize je isklju\u010deno. Dogovor o najmanjoj mogu\u0107oj pla\u0107i (nadnici), na kojem se zasniva nova velika koalicija u Njema\u010dkoj, \u010dini se kao da ukazuje na preoblikovanje terena socijalne pla\u0107e, \u0161to \u0107e vjerojatno funkcionirati \u2013 sa varibilnom geometrijom i geografijom \u2013 kao op\u0107i kriterij na kojeg \u0107e se svi pozivati u definiranju scenarija za relativnu kapitalisti\u010dku stabilnost unutar Evrope. To je scenarij, a ne aktualna realnost, i to scenarij relativne kapitalisti\u010dke stabilnosti. Ako na to gledamo iz profila radne snage i s pozicija dru\u0161tvene kooperacije, taj scenarij uzima za svoje polazne to\u010dke jo\u0161 ve\u0107e \u0161irenje i jo\u0161 ve\u0107i intenzitet prekarnog rada, mobilnost unutar evropskog prostora i dolazak u njega radnika izvana, deklasiranje zna\u010dajnih koli\u010dina kognitivnog rada i formiranje novih hijerarhija unutar kognitivnog rada, koje je porodila kriza. Op\u0107enitije, relativna stabilnost o kojoj govorimo, registrira potpunu hegemoniju kapitala, \u010dije temeljne operacije imaju karakter cije\u0111enja, to jest predstavljaju kombiniranje i opstanak tradicionalnog izrabljivanja sa direktnim \u201cubiranjem\u201d dru\u0161tvenog bogatstva (putem financijskih dispozicija, ali i koriste\u0107i kao posebno privilegiran teren valoriziranje \u201cop\u0107ih dobara\u201d kakvo je, izme\u0111u ostalog, zdravlje ili obrazovanje). Nisu slu\u010dajno pokreti shvatili, da se upravo na tom terenu pru\u017eaju mogu\u0107nosti takvih oblika borbi, koje mogu zadati udarce novom re\u017eimu akumulacije , kako se to vidjelo pro\u0161log 19 oktobra.<\/p>\n

Unutar tih scenarija treba naravno gledati na specifi\u010dnost borbi, koje se razvijaju, analizirati njihovu heterogenost i mjeriti njihovu efikasnost u politi\u010dkim, dru\u0161tvenim i teritorijalnim kontekstima, koji mogu biti i jako razli\u010diti. No radi se tako\u0111er o postavljanju pitanja na koji na\u010din oni mogu postati konvergentni, umna\u017eaju\u0107i sami vlastitu \u201clokalnu\u201d snagu, unutar evropskog okvira. Ukazivanje na nove elemente programa mo\u017ee kroz to vrijeme dobiti oblik kolektivnog pisanja niza neodlo\u017enih principa, na podru\u010dju welfare i na podru\u010dju rada, na fiskalnom terenu i na terenu mobilnosti \u017eivotnih oblika i prekarnosti, odnosno na svim podru\u010djima na kojima su se dosad izrazili i na kojima se u Evropi izra\u017eavaju pokreti. Ne mislimo ovdje na dokument, napisan iz baze, koji treba predlo\u017eiti na nekom institucionalnom zasjedanju: prije mislimo na kolektivno uvje\u017ebavanje programskog definiranja, koja se u ovim tjednima po\u010dinje odvijati putem \u201cpovelje iz Lampeduse\u201d u onom dijelu, koji se odnosi na migracije i na pravo azila, a to bi moglo postati i instrumentom i na evropskoj razini. Ne treba zaboraviti da u tom poslu mo\u017ee do\u0107i do odlu\u010dnih impulsa i to ve\u0107 od po\u010detka, za stvaranje koalicija lokalnih i evropskih snaga, sindikalnih i mutualisti\u010dkih te za njihovo pretvaranje u pokret.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedna nam se to\u010dka \u010dini naro\u010dito va\u017enom. \u017destina krize jo\u0161 \u0107e dugo pokazivati svoje u\u010dinke. Nema nikakvog \u201cpomaka na bolje\u201d na horizontu, ako kao pomak na bolje shva\u0107amo zna\u010dajno smanjenje nezaposlenosti, smanjenje prekarnog rada i relatvno ponovno dovo\u0111enju u ravnote\u017eu prihoda…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-135029","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/135029","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=135029"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/135029\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=135029"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=135029"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=135029"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}