{"id":134944,"date":"2014-01-14T09:28:59","date_gmt":"2014-01-14T08:28:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=134944"},"modified":"2014-01-14T11:14:36","modified_gmt":"2014-01-14T10:14:36","slug":"prilozi-jednoj-biografiji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/01\/14\/prilozi-jednoj-biografiji\/","title":{"rendered":"Prilozi jednoj biografiji"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Nenad Obradovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Pozicija jugoslavenske praxis filozofije, \u010diji su glavni predstavnici pisali u zagreba\u010dkom filozofskom \u010dasopisu Praxis, a teorijski razlagali svoja stajali\u0161ta na otoku Kor\u010duli, gdje je djelovala Kor\u010dulanska ljetnja \u0161kola, do danas je ostala intrigantna. Ovaj je period, od sredine 60-ih do sredine 70-ih, bio kulminacija jugoslavenske filozofske misli nastale na tragu Marxova povijesnog materijalizma, koji je uveliko razgradio Hegelovu idealisti\u010dku viziju svijeta, i postao orjentir za promi\u0161ljanje svijeta u kojemu je \u010dovjek u sredi\u0161tu, kao apsolut, kao bi\u0107e koje pokre\u0107e nekakva predmetna akcija, izvan simboli\u010dkih i spiritualisti\u010dkih paradigmi, i na \u010dijim se rubovima opredme\u0107uje teza o svo\u0111enju \u010dovjekovih odnosa na samog \u010dovjeka. Jer, prema Marxu, dru\u0161tveni je \u017eivot prakti\u010dan, dok je spor o stvarnosti ili nestvarnosti mi\u0161ljenja izolovanog od prakse u biti sholasti\u010dko pitanje. Dvije su, stoga, klju\u010dne odrednice koje prozilaze iz ovoga naslije\u0111a, a prisutne su u dana\u0161njoj kontekstualizaciji filozofske grupe oko \u010dasopisa Praxis. Ponajprije, odnos izme\u0111u teorije i prakse. Nemali broj potonjih mislilaca naveo je manjkavost praxis filozofije upravo u proturje\u010dju izme\u0111u ideje koju su teorijski promovirali i prakti\u010dnog stanja stvari. Drugim rije\u010dima, teza da je u centru jedne samoupravne zajednice \u010dovjek koji ne djeluje, niti mo\u017ee djelovati, u bilo kojoj strukturalnoj paradigmi ostajala je doista anakronom, jer je bila bez ikakvih realnih konzekvenci, osim \u0161to se isticala strastvenom teorijskom aparaturom. U tome smislu su se kretale i kritike praxis filozofije; one su bile obilje\u017eene stru\u010dnom kritikom metode mi\u0161ljenja i onom drugom, koja je bila opasnija, politi\u010dkom i propagandisti\u010dkom kritikom. Sve to dovodilo je do podozrenja prema ovoj filozofskoj grupi koja je, bez rezervi, bila intelektualno stjeci\u0161te mudrosti u jednopartijskoj dr\u017eavi i koja je, kao grupa filozofa, me\u0111u prvima ponudila nekakvu realnu formu polemi\u010dkog okupljanja u \u010dijim su se redovima nalazile disparatne pozicije u mi\u0161ljenju samog sustava socijalizma kao takvog. Druga stvar, koja obilje\u017eava dana\u0161nja promi\u0161ljanja o vremenu jugoslovenskih praxisovaca, ti\u010de se kasnijih interpretativnih matrica nastalih u postratnim dru\u0161tvima nakon 90-ih kada su nekada ujedinjeni filozofski mislioci, svaki za sebe, nalazili uto\u010di\u0161te u novim okolnostima mlade i prividne demokracije. Dok jedni Praxis smatraju najplodonosnijim naslije\u0111em socijalizma, drugi pak negiraju njegove (potencijalne) u\u010dinke, te otvoreno isti\u010du da je Praxis kao pokret bio negacija filozofije.<\/p>\n

Mogli bismo re\u0107i, sa stanovitom rezervom, da je teorija dobila svoj katastrofalni prakti\u010dni svr\u0161etak, da je Marxova misao o promjeni svijeta, kao i njegova ishodi\u0161na to\u010dka \u2013 sloboda, u praksi dobila svoje nakaradno izobli\u010denje. Jer, prema njegovom mi\u0161ljenju sloboda nije data od nekoga, ona je (za)dana, ona je klju\u010dno odrje\u0161enje svakog misle\u0107eg bi\u0107a. Upravo zbog tog odre\u0111enja \u2013 slobode \u2013 jugoslovenska praxis folozofija prihva\u0107ena je od strane partijskog sustava s izrazitim otporom. Neboj\u0161a Popov, jedan od sudionika ove filozofske \u0161kole, pi\u0161e: \u201c\u010cim su se pojavili Praxis i Kor\u010dulanska ljetna \u0161kola, pratilo ih je podozrenje partijskih vrhova i ideolo\u0161kog aparata. Vremenom su polemike postajale sve o\u0161trije\u2026 Etiketa \u201epraksisov\u0161tina\u201c postala je jedna od najubita\u010dnijih za oznaku \u201ejeresi\u201c i neprijateljstva. Modaliteti su prilago\u0111avani razli\u010ditim adresama: \u201eprozapadni\u201c i \u201eameri\u010dka agentura\u201c, \u201eekstremna levica\u201c, \u201epomahnitala utopija\u201c i \u201ekomunjare\u201c, \u201eanarhisti\u201c i \u201etrockisti\u201c, \u201eliberali\u201c ili \u201eanarholiberali\u201c, \u201eantireformske snage\u201c, \u201ekontrarevolucija\u201c. Nisu se birala sredstva obra\u010duna. Kako je tada govorio jedan sveu\u010dili\u0161ni profesor i partijski sekretar: \u201eI\u0107i \u0107emo i sa poluidiotima, ali \u0107emo pobediti!\u201c<\/p>\n

Odjeci \u010dasopisa Praxis bili su vidljivi diljem Europe, na Kor\u010duli su gostovali mnogi poznati filozofi i mislioci poput Leszeka Kolakowskog, Herberta Marcusea, J\u00fcrgena Habermasa, me\u0111u njima se vodila znakovita diskusija. Poznato je da je Kolakowski, po\u010detkom 80-ih, svojim prijateljima s Kor\u010dule poru\u010dio: \u201cVi imate velike iluzije o humanizmu i o demokratskom socijalizmu, i te\u0161ko se rastajete od njih. Vi ste opasna grupa, i ne bi bilo dobro za Europu da je povedete svojim putem.\u201d Centralna teza zasnivala se na Marxovoj viziji \u010dove\u010dnog dru\u0161tva, zajednice koja \u0107e biti mogu\u0107a u svojem humanizmu tek onda kada bude kadra da prevazi\u0111e granice sopstvenog otu\u0111enja. Ali, uvijek je bila problemati\u010dna svrsishodnost same ideje koju su zastupali ovi filozofi i to ne samo s nekog samodestruktivnog stajali\u0161ta prema kojemu bi zna\u010dilo da njihova filozofija slobode ostaje tek samodovoljna teorija i parola\u0161ka intriga grupe istomi\u0161ljenika ve\u0107, prije svega, sa stajali\u0161ta nedovoljne heterogenosti i autenti\u010dnosti u misaonoj naravi koju su zastupali. To, primjerice, uo\u010dava Zoran \u0110in\u0111i\u0107 kada ka\u017ee da praxis-marksizam zadr\u017eava tradicionalni front prema \u201cgra\u0111anskom dru\u0161tvu\u201d, otvaraju\u0107i jo\u0161 i front prema sovjetskoj verziji marksizma\/socijalizma. Svoja stajali\u0161ta, kao i teze o neodr\u017eivosti stavova kriti\u010dara liberalizma, \u0110in\u0111i\u0107 izla\u017ee u tekstu Marksizam i liberalizam \u2013 prijedlog za polemiku u kojemu zastupa klju\u010dnu tezu o diferencijaciji teorije i ideologije, kao i institucija i politi\u010dkih pokreta. Na tragu te prividno osvojene slobode, izrazito slobodarske misli i \u017eelje za emancipacijom, doga\u0111a se i studentska pobuna 1968. godine. Bila je to pobuna protiv onih dru\u0161tvenih \u010dinilaca koji su uru\u0161avali ponu\u0111eno filozofsko stajali\u0161te. Neboj\u0161a Popov pi\u0161e: \u201cLajtmotiv je protest protiv raskoraka normi i prakse, proklamovanog i ostvarenog socijalizma, protiv dru\u0161tvene nejednakosti, privilegija \u201ecrvene bur\u017eoazije\u201c kroz privatizaciju dru\u0161tvene imovine. Glavna o\u0161trica uperena je protiv onih koji neposredno odlu\u010duju o upotrebi sile ali izbegavaju odgovornost, te se zahteva da budu smenjeni gradski, republi\u010dki i savezni \u010delnici policije i urednici radija, televizije i Politike.\u201d<\/p>\n

Iz takvih dru\u0161tvenih gibanja razvijaju se mislioci obdareni posebnim istra\u017eiva\u010dkim duhom. Na Kor\u010duli se sastajala vode\u0107a elita filozofa i teoreti\u010dara socijalizma i svi su oni, ma kako teorijski bili udaljeni, ulazili u jedan, zajedni\u010dki ring mi\u0161ljenja. Prva karika koja je popustila prili\u010dno \u010dvrst lanac mi\u0161ljenja bila je \u2013 pitanje nacionalizma. Predrag Matvejevi\u0107 ovako opisuje kona\u010dni rascjep: \u201cKrajem osamdesetih godina po\u010dele su se osje\u0107ati razlike u pristupima, promjene stavova pojedinih sudionika. Prisje\u0107am se jednog od posljednjih sastanaka na kojem je beogradski filozof Ljubo Tadi\u0107, sav usplahiren, zatra\u017eio od Rudija Supeka da oduzme rije\u010d Bogdanu Deni\u0107u, ameri\u010dkom profesoru srpskog porijekla, koji je upozoravao na gre\u0161ke Milo\u0161evi\u0107eve vlasti na Kosovu: Tadi\u0107 nije sli\u010dio na sebe sama. Mihailo Markovi\u0107 postao je podozriviji, manje je zapisivao nego svojedobno na Kor\u010duli. Imali su dojam da zagreba\u010dki kolege, poglavito ljubljanski, ne prihva\u0107aju njihove argumente i ne razumiju te\u017einu \u201esrpskoga pitanja\u201c na Kosovu, pri \u010demu su potpuno isklju\u010divali iz istog pitanja kosovske Albance. Pozvali smo i nekoliko Albanaca i Srba s Kosova na raspravu. Sam Praxis se ve\u0107 podijelio: po\u010deo je izlaziti u inozemstvu bez suglasnosti i potpore ve\u0107eg dijela uredni\u0161tva Praxisa.\u201d<\/p>\n

Ljubomir Tadi\u0107 je, dakle, od filozofa prava i slobode, mislioca koji je promi\u0161ljao politi\u010dka pitanja i pogubnost ideologije (ve\u0107ina filozofa okupljenih oko Praxisa po\u010detkom 70-ih isticala je pogubnost nacionalizma za dru\u0161tvo jer, prema njihovom mi\u0161ljenju, nacionalisti\u010dka koncepcija negira onaj slobodni revolucionarni anga\u017eman ljudske li\u010dnosti, koji u sebi sadr\u017ei kreativni marksizam), sveu\u010dili\u0161nog profesora u Sarajevu, a potom u Beogradu, praxisovca, \u010dlana SANU od 1985. godine, postao gorljivi nacionalisti\u010dki glasnogovornik. Me\u0111u prvima je, uz Dobricu \u0106osi\u0107a, osjetio da je nacionalisti\u010dka ideologija njegova baza jer je, sasvim odbaciv\u0161i svoje temeljne filozofske stavove, stao na stranu Slobodana Milo\u0161evi\u0107a. Kao veliki prijatelj Dobrice \u0106osi\u0107a potpisao je \u010duveni Memorandum srpske akademije nauka i umjetnosti, koji prema mnogima, zbog stava o nacionalnoj ugro\u017eenosti Srbije, predstavlja uvod u rat koji \u0107e potom postati surova realnost. Ljeta 1990. godine Ljubomir Tadi\u0107 izjavljuje[1] : \u201cPojava nacionalnih partija u Srbiji je u su\u0161tini pojava srpskog nacionalnog pitanja na istorijskoj pozornici, zahtevu srpskog naroda da u jugoslovenskoj zajednici ima jednaka prava sa drugima koji u njoj \u017eive, a nikako ve\u0107a, pogotovo ne privilegije\u2026 Srbi su sopstvenim snagama stvorili svoju dr\u017eavu, dok druga strana nikada nije stvorila vlastitu dr\u017eavu, bez obzira \u0161to su imali neku kvazidr\u017eavu u okviru nagodbi sa Ma\u0111arima, sa Austrijancima.\u201d Otvoreno podr\u017eava nacionalisti\u010dki koncept Slobodana Milo\u0161evi\u0107a i njegovu ideologiju izvitoperenog socijalizma. Krajem godine 1990. izjavljuje: \u201cSrbija se nalazila u jednom posebnom statusu unutar jugoslovenske federacije. Socijalisti\u010dka partija je uspela, to nemojmo zaboraviti, u borbi za ravnopravnost Srbije unutar jugoslovenske konfederacije, da dobije ogroman broj pristalica, pri \u010demu se nije zalagala za neki socijalni ili socijalisti\u010dki koncept, \u0161to bi bilo u skladu sa njenim imenom, nego za nacionalni.\u201d<\/p>\n

Nadalje, svjestan postojanja gra\u0111anskog dru\u0161tva i intelektualaca koji se suprostavljaju takvoj ratnoj politici Beograda, u intervju za Dugu, polovicom 1991. godine, izjavljuje: \u201cU Srbiji, hvala Bogu, nismo slo\u017eni, iako sloga treba da postoji u trenucima odbrane gole egzistencije naroda, a ko nije uz svoj narod, onda je ni\u0161ta drugo nego izdajnik.\u201d U cilju relativiziranja gnusne agresije srpske i crnogorske artiljerije na Dubrovnik po\u010detkom 1992. godine izjavi\u0107e: \u201cMislim da je to \u0161to se radi sa Dubrovnikom i oko Dubrovnika velika glupost. Me\u0111utim, treba pomenuti da propagandi razaranje gradova \u2019impresivno\u2019 deluje. Ali, \u0161ta je sa srpskim selima koja su tako\u0111e razorena \u2013 to niko ne pominje. To se ne mo\u017ee zanemariti. \u0160ta je, recimo, sa Mirkovcima koje je simbol toga razaranja?\u201d<\/p>\n

Ljubomir Tadi\u0107 o\u0161tro reagira i prema osnovanom Beogradskom krugu, grupi intelektualaca koja se odupire ratu na tlu Jugoslavije, te ih javno proziva za antinacionalne istupe, najprije Ivana \u0110uri\u0107a i Radomira Konstantinovi\u0107a. Podilaze\u0107i osjetljivom naslije\u0111u svjetskog rata kroz instrumentaliziranje patnje Ljubomir Tadi\u0107 je, inzistiraju\u0107i na povezivanju Jevreja i Srba, 1987. godine u Beogradu osnovao Dru\u0161tvo srpsko-jevrejskog prijateljstva, zajedno s Klarom Mandi\u0107, koja je bila bliska vlasti Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, \u0161to mu je poslu\u017eilo za prisilnu duhovnu uzurpaciju jevrejskog pitanja u korist srpskog nacionalizma. Pred kraj Milo\u0161evi\u0107eve vladavine daje ne\u0161to opreznije izjave, uz opaske da su strane sile krive za stanje u zemlji, dok u Zoranu \u0110in\u0111i\u0107u, koji pretendira na mesto predsjednika Demokratske stranke, vidi preambicioznog \u010dovjeka, koji dolaskom na vlast zavodi diktaturu. \u201cNajve\u0107a opasnost za Srbiju je Zoran \u0110in\u0111i\u0107. Ja vidim kako on dolazi, postaje predsednik i zavodi diktaturu. Tek \u0107e tada nastati mrak!\u201d Poslije 2001. godine, u novoj politi\u010dkoj klimi nakon Milo\u0161evi\u0107a, zajedno s Matijom Be\u0107kovi\u0107em, Veselinom \u0110ureti\u0107em i Slavenkom Terzi\u0107em osnovao je Pokret za zajedni\u010dku europsku dr\u017eavu SCG, u cilju spre\u010davanja osamostaljenja Crne Gore. Gorljivo je branio tezu da se me\u0111unarodna zajednica grubo poigrava sa Srbijom kada je u pitanju Kosovo provode\u0107i nasilnu secesiju. Jedan je od potpisnika Deklaracije za obustavu postupka protiv Radovana Karad\u017ei\u0107a pred Ha\u0161kim tribunaloma.<\/p>\n

Kako je filozof slobode i prava Ljubomir Tadi\u0107 od mislioca emancipacije postao mislilac mra\u010dnja\u0161tva? To pitanje valja postaviti danas jer je od Tadi\u0107evih rije\u010di koje je napisao u Praxisu 1973, pritom promi\u0161ljaju\u0107i pojam demokracije, ostao samo prah. Evo \u0161to je tada napisao: \u201cU dana\u0161njem svijetu najva\u017eniji zadatak svih ube\u0111enih demokrata jeste da skidaju ideolo\u0161ki veo kako s liberalizmom prikrivene oligarhije, tako i sa plebiscitarno\u0161\u0107u prikrivene demago\u0161ke tiranije.\u201d Bilo je to vrijeme kada je ovaj filozof jo\u0161 uvijek promi\u0161ljao ideju slobode i onoga \u0161to se mora imenovati kao nepristajanje na destrukciju individue, kao filozof koji se u svom misaonom diskursu suprotstavljao svakom obliku sustava, represivnog i teorijskog, vrijeme kada je znao da je borba za slobodu jednog, borba za sve. Njegova je zasluga na filozofskom polju utemeljena upravo na pomaku od kriti\u010dkog pozitivizma ka prakti\u010dkoj filozofiji; praksi neodvojivosti intelektualnog i javnog djelovanja, propitivanja politi\u010dke zajednice, odnosa pojedinca i kolektiva, pitanja autoriteta i (potencijalne) revolucije, \u0161to je u svojim poratnim tekstovima analizirao, kako zapa\u017ea Trivo In\u0111i\u0107, pod utjecajem Rose Luxemburg. To je, uostalom, uo\u010dljivo i u njegovim teorijskim radovima u vrijeme praxisovaca, ali valja se zapitati \u0161to nakon njegova vatrenog nacionalisti\u010dkog zanosa? Jer taj njegov zanos nije bio samozatajni izljev nacionalizma ve\u0107 otvoreni, javni i glasni, poziv na mr\u017enju prema drugima i nekada\u0161njim prijateljima, kao \u0161to su \u017darko Puhovski ili Predrag Matvejevi\u0107. Evo kako ovaj potonji poja\u0161njava svoje razo\u010daranje u filozofa Tadi\u0107a: \u201cKasnije sam \u010duo kako podr\u017eava Pale i one koji odozgo pucaju po Sarajevu (na tisu\u0107i dan opsade do\u0161ao sam u Sarajevo i vidio kako to izgleda: ne znam je li on tada bio gore, na brdu, uz one koji su na nas pucali). Tadi\u0107 je u svojoj razjarenosti napao (u Politici!) \u010dak i svoje biv\u0161e prijatelje, na temelju izvje\u0161taja dobivenih od tko zna kakvih slu\u017ebi: na primjer \u017darka Puhovskog u razdoblju u kojem je pre\u017eivljavao najte\u017ee krize. Posve je izobli\u010dio \u2013 on ili oni koji su mu dali podatke \u2013 i moju izjavu da su \u201eOtvorena pisma\u201c, kojima sam branio disidente pod prethodnim re\u017eimom, svrstana u \u201epornografiju\u201c te, u Hrvatskoj, ostala izvan normalne distribucije, kao neka vrsta \u201esamizdata\u201c. Ljubo Tadi\u0107, tko je to mogao o\u010dekivati?!\u201d<\/p>\n

Prije nekoliko dana, u svojoj 88. godini, umro je Ljubomir Tadi\u0107. Ovaj tekst nije pisan sa naro\u010ditim prezirom prema ovome \u010doveku ve\u0107 prije svega, i samo radi toga, da slu\u017ei kao pouka povijesti pred \u010dinjenicom da je Tadi\u0107ev stalni poziv za detitoizaciju, kako veli Mirko Kova\u010d, bio pokri\u0107e za cvetanje srpskog nacionalizma i duha barbarstva.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/a>
\n\u2014\u2014\u2014\u2013<\/p>\n

Sve izjave Ljubomira Tadi\u0107a preuzete su iz knjige Kovanje antijugoslovenske zavere, ur. Sonja Biserko, Helsin\u0161ki odbor za ljudska prava, Beograd, 2006.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije nekoliko dana, u svojoj 88. godini, umro je Ljubomir Tadi\u0107. Ovaj tekst nije pisan sa naro\u010ditim prezirom prema ovome \u010doveku ve\u0107 prije svega, i samo radi toga, da slu\u017ei kao pouka povijesti pred \u010dinjenicom da je Tadi\u0107ev stalni poziv za detitoizaciju, kako veli Mirko Kova\u010d, bio pokri\u0107e za cvetanje srpskog nacionalizma i duha barbarstva. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-134944","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134944","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=134944"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134944\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=134944"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=134944"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=134944"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}