{"id":134782,"date":"2014-01-13T08:26:50","date_gmt":"2014-01-13T07:26:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=134782"},"modified":"2014-01-13T08:30:18","modified_gmt":"2014-01-13T07:30:18","slug":"nepodnosljiva-lakoca-predsjednikove-rijeci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/01\/13\/nepodnosljiva-lakoca-predsjednikove-rijeci\/","title":{"rendered":"Nepodno\u0161ljiva lako\u0107a predsjednikove rije\u010di"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Zagrijavanje po\u010dinje: nekoliko foto-robota idealnog predsjednika dr\u017eave, licitiranje imenima mogu\u0107ih kandidata, svako daleko od ideala, itd. Tu su i mi\u0161ljenja onih koji smatraju da je ovo nepotrebna institucija, a da su izbori nepotrebno bacanje novca. Neki opet vade na povr\u0161inu predlog o \u2018izboru\u2019 predsjednika u parlamentu; kada je ve\u0107 sve partizirano i okupirano – onda za\u0161to predsjednik ne bi zavisio od volje strana\u010dkih elita? Ovogodi\u0161nja inovacija je ne\u0161to \u0161to se zove \u201ekonsensualni predsjednik\u201c: ni riba ni \u017eena, a u isto vrijeme i predsjednik gra\u0111ana i predsjednik svih etni\u010dkih zajednica – ups, pardon, samo dvije zajednice, makedonske i albanske. Tako, kada se dva etni\u010dka tabora slo\u017ee oko jedne li\u010dnosti, bi\u0107e aktivirana glasa\u010dka strana\u010dka ma\u0161inerija, s kontingentima ili bez njih, koja \u0107e aminovati ono o \u010demu su dva etni\u010dka lidera dala besu. Ve\u0107ina gra\u0111ana, neopredijeljeni, ponovo \u0107e ostati nebitan detalj na naizgled demokratskim izborima. Konsensualni predsjednik, ma ko on bio, bi\u0107e samo marioneta lidera dvije plemenske zajednice, koji su ve\u0107 dokazali da se bukvalno o svemu mogu dogovoriti, uklju\u010duju\u0107i i amnestiju za ratne zlo\u010dince i zaborav za \u017ertve konflikta. Dakle, izbori bi bili samo pokri\u0107e gole politi\u010dke mo\u0107i, a taj \u201ekonsensualni\u201c \u0107e jo\u0161 u startu biti kastriran, bez vlastitog integriteta i sposobnosti da djeluje kao kontrate\u017ea dvoglavoj vladi sa dva premijera.<\/p>\n

Ali, bez obzira na dosada\u0161nje nesre\u0107no iskustvo, od ogromne va\u017enosti je ne dopustiti da se gra\u0111anima oduzme pravo neposrednog izbora ove inokosne institucije. Demokratske tradicije su isuvi\u0161e kratke i slabe da bismo se tako lako odrekli ovog preostalog malog prostora u kome se gra\u0111ani pitaju za mi\u0161ljenje. Nakon 2001. godine, mada nije do\u017eivjela ve\u0107e ustavno redefinisanje, predsjedni\u010dka funkcija je, ipak, dobila ve\u0107e mogu\u0107nosti, tj. ve\u0107i realni politi\u010dki zna\u010daj nego ranije. Naravno, ako se taj kapacitet \u017eeli iskoristiti… Nosilac ove funkcije je mogao\/mo\u017ee biti li\u010dnost koja \u0107e zaista pretstavljati gra\u0111ane, koja \u0107e imati visoki moralni habitus, bi\u0107e po\u0161tovana zbog onoga \u0161to jeste, da bude nezavisan i sposoban da ujedinjuje po pitanjima koje ljude \u010dini ljudima, \u010dlanovima jedinstvene politi\u010dke zajednice, ali i koji \u0107e ra\u010dunati na njih kao na aktivne politi\u010dke agente u ina\u010de podijeljenom dru\u0161tvu. Predsjednik republike nije samo institucija koja predstavlja dr\u017eavu u me\u0111unarodnim odnosima (ulogu koju je, na\u017ealost, do sada uglavnom koristio da dobije koji poen za doma\u0107u upotrebu zbog \u201eodbrane imena\u201c, i to uglavnom retori\u010dki i kada mu je premijer prepu\u0161tao neku govornicu na stranom forumu). U kontekstu konsocijaciskog sistema je daleko va\u017enije da predsednik pretstavlja sve gra\u0111ane unutar zemlje, da ima sluh za njihove zahtjeve, ljudska prava, stradanja. Od posebne va\u017enosti, svakako, je i poznavanje jezika koji se govore u zajednici (kada se ve\u0107 muca na svjetskim jezicima).<\/p>\n

Ustvari, ovo je moje opro\u0161tajno pismo predsjedniku Ivanovu: ja ne znam i ne mogu da pretpostavim da li \u0107e ga VMRO nagraditi jo\u0161 jednim mandatom, ali ja sam ta koja odlazi – s pozicije javne zagovara\u010dice za REKOM u Makedoniji, najvi\u0161e zbog neuspjeha da ga ubijedim da odr\u017ei datu rije\u010d i podr\u017ei Inicijativu za formiranje ove regionalne komisije. Istina, tokom svog mandata, Ivanov je dobio neke zvu\u010dne titule, ali je razo\u010darao kao \u010dovjek, profesor i intelektualac koji je u nekoliko prilika morao \u201epobijediti\u201c u sebi malog dr\u017eavnika i sujetnog \u201eakademika\u201c (nekakvih evropskih i svjetskih akademija nauka). Nije imao ni hrabrosti ni vrlinu da stavi veto na neke zakone, uklju\u010duju\u0107i i one na zakon o visokom obrazovanju i o prekidu trudno\u0107e, uprkos poziva njegovih kolega-profesora i gra\u0111anskog dru\u0161tva! Da ne govorim o njegovom muku u vrijeme de\u0161avanja onog 24. decembra…<\/p>\n

Zbog javnosti, od koje sam dvije godine tra\u017eila javnu i politi\u010dku podr\u0161ku za formiranje REKOM-a, kao i zbog \u010dlanova Koalicije za REKOM u Makedoniji, imam obavezu da navedem za\u0161to sam se povukla sa ovog polo\u017eaja. Kao \u0161to sam ve\u0107 rekla, razlozi su moralne prirode: ako se neko suo\u010di sa zidom koji ne mo\u017ee da sru\u0161i, sa zavjetom muka u vezi ratnih zlo\u010dina radi opstanka vladaju\u0107e koalicije, kada se prepreka nikako ne mo\u017ee sru\u0161iti – ni argumentima, molbama, pa i preklinjanjem u ime \u017ertava, porodica is\u010dezlih, raseljenih, u\u010desnika konflikta, tj. u ime svih onih koje pretstavlja\u0161 i \u010diji si glas u javnosti – onda ne preostaje ni\u0161ta nego priznati nemo\u0107.<\/p>\n

Ironija je u tome \u0161to je Ivanov bio prvi predsjednik koji se odazvao na poziv podr\u017eavaoca Inicijative za REKOM, kao i prvi predsjednik koji je odgovorio na na\u0161 zahtjev i imenovao li\u010dnog izaslanika koji bi u\u010destvovao u regionalnom dijalogu na nivou \u0161efova dr\u017eava, mada je to bio \u010dovjek iz kabineta, ni\u017eeg ranga. Ipak, tim potezom Ivanov je dao primjer svojim kolegama u regionu, i na trenutak podigao zna\u010daj pitanja pomirenja i ratnih zlo\u010dina unutar zemlje, \u0161to je oduvijek bilo neprijatno pitanje. Zaista, to je ono bolno pitanje makedonske \u201euspje\u0161ne pri\u010de\u201c postkonfliktnog oporavka, pitanje koje su elite prekrile zaboravom kroz sramotni konsensualni \u010din pro\u0161irene amnestije koja je obuhvatila i ratne zlo\u010dine – ustvari, i tom prilikom Ivanov je ostao nijem, ali je sada dobio mogu\u0107nost da se rehabilituje.<\/p>\n

Mnogi mi se sada mogu smijati i pitati: a \u0161to sam ja to o\u010dekivala od takvog predsjednika? Ali, kada si javni zagovara\u010d, tvoj je zadatak da lobira\u0161 kod nosioca vlasti, ma koji oni bili. Zna\u0161 da oni mogu biti \u010dak i jako ljubazni, ali da te mogu zaboraviti kada kro\u010di\u0161 izvan njihovog vidokruga. Na\u017ealost, nedavno sam vidjela jednu takvu osobu, koja je jako ljubazno razgovarala sa mnom o REKOM-u, kako sada gradi su\u017eivot i pomirenje, s maljem u rukama. Sre\u0107om, predmet napada je bio spomenik cara Du\u0161ana. No, druge sugovornike i \u201efaktore\u201c nema\u0161, pa ti ostaje da se nada\u0161 da \u0107e ovi na\u010di bar politi\u010dki motiv da se poka\u017eu u dobrom svijetlu dok se anga\u017euju u ovakvoj inicijativi. I kada je stvar zaista krenula i to na regionalnom nivou, izme\u0111u dr\u017eava u kojima se krv lila do koljena, u kojima se jo\u0161 uvijek otkrivaju masovne grobnice, i koje se tu\u017ee za genocid – makedonski predsjednik je povukao ko\u010dnicu! Htio je da bude \u010dvrst i ponosan predsjednik, i to iz sasvim bizarnog razloga: bio je uvrije\u0111en zbog jedne izjave za medije koju je dao na\u0161 kolega-profesor i javni zagovara\u010d u svojoj zemlji.<\/p>\n

Da nije tragi\u010dno, bilo bi zaista smije\u0161no: \u0161ef dr\u017eave uvrije\u0111en od stranog profesora i o\u010dekuje izvinjenje od njega zato \u0161to je rekao ono \u0161to misli!? Ina\u010de, Ivanov na sva usta govori o tome kako je spreman pru\u017eiti ruku pomirenja Atini, a eto za\u017emurio je na dva oka kada se de\u0161avala amnestija za ratne zlo\u010dine… Ovo je, naravno, bio samo izgovor da se data rije\u010d svede na praznu politi\u010dku retoriku, tj. da se pogazi obe\u0107anje dato ljudima koji su mnogo o\u010dekivali i o\u010dekuju od REKOM-a. To je bio \u010din u kome su se interesi \u017eivih, kao i pravo da se zna sudbina mrtvih, odbacili i ponovo gurnuli ispod tepiha. Izaslanik Ivanova se, dakle, nije pojavio ni na prvom ni na drugom regionalnom sastanku, a nema izgleda da \u0107e promijeniti mi\u0161ljenje i da \u0107e se pojaviti na tre\u0107em, koji se ve\u0107 priprema. Regionalni proces te\u010de sasvim dobro, \u010dak bolje nego \u0161to smo o\u010dekivali, ali makedonskog u\u010de\u0161\u0107a nema. Ivanov je uvrije\u0111en i ponosan! Mi smo svi uvrije\u0111eni i ljudi na Grke, na EU, na NATO, na \u010ditav svijet – i na jednog stranog profesora koji se usudio da analizira slabe dr\u017eave, kao \u0161to su Bosna i Makedonija.<\/p>\n

A ima li ve\u0107eg dokaza da Makedonija zaista nije prava dr\u017eava, kada je jasno da je njen predsjednik vi\u0161e predan apstraktnim konceptima nego ljudima koji \u010dine tu dr\u017eavu, bez obzira da li su \u017eivi ili mrtvi, ali su ljudi koji su stradali istinski, a ne apstraktno? Postoji li ja\u010di dokaz o nepostojanju zajedni\u0161tva, ako su \u017ertve (u makedonskom slu\u010daju zaista mali broj) zaboravljene ili ostavljene po strani, da budu dio nekakvog nevladinog projekta gra\u0111anskog sektora, koji Ivanov podr\u017eava – jer mi imamo slobodu da se \u201eigramo\u201c projekta u onom dijelu dru\u0161tva na kome je on doktorirao, pa nam sada daje svoju podr\u0161ku?<\/p>\n

Dugo su me molili da o ovome ne govorim javno, da poku\u0161am na sve na\u010dine da razuvjerim presjednika Ivanova i njegovog izaslanika; i molila sam i \u0107utala, sve dok mi nije do\u0161lo preko glave da krijem ono \u010dega se on mora stidjeti. Eto, ja jesam neuspje\u0161na javna zagovara\u010dica, nisam \u010darobnjak, i nemam nikakvu politi\u010dku mo\u0107. Ali, imam mo\u0107 i odva\u017enost da javno ka\u017eem da je on neuspje\u0161an predsjednik neuspje\u0161ne dr\u017eave, jer misli da su suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, ratni zlo\u010dini i \u017ertve predmet poigravanja. Ja se iskreno stidim da pogledam u o\u010di nesre\u0107nike koji se jo\u0161 uvijek nadaju da \u0107e na\u0107i kosti svojih najbli\u017eih. Ostavku sam zaista podnijela, zatra\u017eila da budem smijnjena, ali naravno ostajem \u010dlan Koalicije. Ovo, svakako, ne zna\u010di da na preuzetu obavezu i neispunjeno obe\u0107anje ne\u0107u podsje\u0107ati svakog budu\u0107eg predsjednika ili premijera, ma ko oni bili. Nadam se da \u0107e bar neko od njih prona\u0107i ljudsko u sebi.<\/p>\n

Sada vam je valjda jasno za\u0161to su Nelson Mendela, njegov \u017eivot i smrt, ostali totalno neobilje\u017eeni u Makedoniji…<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zbog javnosti, od koje sam dvije godine tra\u017eila javnu i politi\u010dku podr\u0161ku za formiranje REKOM-a, kao i zbog \u010dlanova Koalicije za REKOM u Makedoniji, imam obavezu da navedem za\u0161to sam se povukla sa ovog polo\u017eaja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-134782","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134782","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=134782"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134782\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=134782"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=134782"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=134782"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}