{"id":134725,"date":"2014-01-11T09:30:14","date_gmt":"2014-01-11T08:30:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=134725"},"modified":"2014-01-11T09:32:01","modified_gmt":"2014-01-11T08:32:01","slug":"cemu-sluzi-vjera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/01\/11\/cemu-sluzi-vjera\/","title":{"rendered":"\u010cemu slu\u017ei vjera?"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/01\/Jadranka-Brncic1.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-134729\" title=\"Jadranka Brncic\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/01\/Jadranka-Brncic1-300x252.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"252\" \/><\/a>Autorica: Jadranka Brn\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Povijest Crkve slo\u017eena je. Postoji jaz izme\u0111u kr\u0161\u0107ana koji usvajaju navike mo\u0107nika i dominacije i ponizih kr\u0161\u0107ana spremih na slu\u017eenje, izme\u0111u onih koji svoju religijsku pripadnost do\u017eivljavaju kao pripadnost mo\u0107noj Crkvi ili svijetu folklornih obi\u010daja i svetih kr\u0161\u0107ana \u010dija svetost nije ponajprije u slobodi od grijeha, nego u slobodi za ljubav prema Bogu i \u010dovjeku, rije\u010dju: izme\u0111u religioznih ljudi i ljudi vjere. Ovaj jaz se\u017ee duboko u pro\u0161lost i stolje\u0107ima se produbljuje.<\/p>\n<p>A ugled Crkve, \u0161to su ga ugrozili pojedini pape, kardinali, biskupi i lo\u0161i ljudi koji se nazivahu kr\u0161\u0107anima, spa\u0161avaju upravo anonimne svete osobe. Sve dok ima vjernih, \u201dvrata paklena\u201d ne\u0107e nadvladati Crkvu. A svi drugi \u0107e ionako, kako Crkva bude gubila svoju mo\u0107 i utjecaj, sami oti\u0107i. Mo\u017eda se treba radovati gubitku utjecaja i mo\u0107i Crkve, mo\u017eda nema drugog na\u010dina da ona istinski i radikalno shvati i prihvati gdje je njezino blago. A papa Franjo, ne priziva li ponovno upravo to blago?<\/p>\n<p>Sveti ne dolaze do izra\u017eaja jer su drugi, oni mo\u0107ni, bu\u010dniji. No, Bog se ne objavljuje u olujnoj mo\u0107i nego u krhkosti lahora. On se ne o\u010dituje u Cezarovoj ili Konstantinovoj odje\u0107i, nego u \u0161tali i na kri\u017eu. Buka sprje\u010dava \u010dovjeka da primijeti lahor kojim ljubav Bo\u017eja dopire do \u010dovjeka. Isusov ponizan i blagi glas samo se u ti\u0161ini mo\u017ee \u010duti. Isus je bio prorok koji je pozivao ljude da \u017eive po Bo\u017ejem nadahnu\u0107u; bio je osoba molitve i zalagao se da ljudi govore jezikom vjere i molitve kakav \u0107e nas osloba\u0111ati i \u010diniti iskrenima pred Bogom i ljudima; bio je iscjelitelj koji je htio da se o Bogu ne govori druk\u010dije nego tako da rije\u010di iscjeljuju ljudske rane.<\/p>\n<p>Rekao je da nije do\u0161ao radi bogatih, zdravih, mo\u0107nih, nego radi siroma\u0161nih, bolesnih, nemo\u0107nih. Ne ponajprije onima koji po\u0161tuju moralne norme, \u017eive urednim sakramentalnim \u017eivotom, nego onima \u010dije je srce i u njihovu siroma\u0161tvu kadro ljubiti Boga, ne onima koji se dr\u017ee slova Predaje, nego onima koji se predaju nadahnu\u0107u Pisma. \u017deljeti je da i cijela Crkva, poput brata Rogera, Jean Vaniera ili Daniela Berrigana, bude siroma\u0161na u slu\u017ebi siroma\u0161nih kako bi Bog u njoj bio bogat.<\/p>\n<p>Crkva kakvu poznajemo vjerojatno \u0107e i\u0161\u010deznuti. No, sve dok ima ljudi koji, unato\u010d tjeskobama \u017eivota, ispunjaju smisao svojega zemaljskog postojanja tako da vole svoje partnere i svoju djecu, poma\u017eu ljudima oko sebe, savjesno obavljaju svoj posao i ne \u0161ute pred nepravdama ovoga svijeta, opstat \u0107e i \u010dovjek. I hvala Bogu da tako \u017eivjeti nije privilegij kr\u0161\u0107anstva.<\/p>\n<p>Tjeskoba postojanja mo\u017ee se, prema Drewermannu, nadvladati samo ako se strah od grijeha i osude shvati kao bolest. Samo ispunjeno bi\u0107e mo\u017ee \u010diniti dobro. Grijeh je, zapravo, manjak ljubavi, a vjera je isto \u0161to i \u017eelja za odsutno\u0161\u0107u otu\u0111enja i nastojanje oko njegova dokinu\u0107a. Vjera je isto \u0161to i zdravlje. Spasenje na gr\u010dkom (soter) zna\u010di puninu zdravlja. Vjera bi trebala biti kraljevski put prema izgradnji i ispunjenju osobe, aktivno zalaganje za dobrobit svih ljudi. Ni moral koji sudi i osu\u0111uje, ni dogma koja progla\u0161ava istinu klonulu \u010dovjeku zasigurno ne mogu pomo\u0107i da ustane.<\/p>\n<p>\u010cemu slu\u017ei vjera? Odgovori poput: \u201dOna daje smisao ljudskom \u017eivotu\u201d, \u201dOna poma\u017ee u ku\u0161njama i neda\u0107ama \u017eivota\u201d, \u201dOna poma\u017ee \u017eivjeti po Bo\u017ejim zakonima\u201d nisu dostatni. \u0160tovi\u0161e, samo je pitanje krivo postavljeno. Vjera ne slu\u017ei ni\u010demu. Ona je dar koji omogu\u0107uje slu\u0161ati rije\u010d Bo\u017eju, hraniti se njegovom prisutno\u0161\u0107u, slaviti zajedno. Bude li Crkva imala budu\u0107nosti, bit \u0107e to Crkva ljudi \u017eive vjere. I bit \u0107e ih, najvjerojatnije, malo, ali bit \u0107e kvasac budu\u0107ega svijeta.<\/p>\n<p>Vjera je ponajprije pitanje \u0161to treperi u svakom \u010dovjeku, mu\u0161karcu, \u017eeni, djetetu, mladom i starom, zdravom i bolesnom, pitanje \u0161to ga je Isus postavio Petru: \u201dVoli\u0161 li me?\u201d Pitanje je to koje mo\u017eemo postaviti samo onome koga i sami volimo, pitanje intimno kakvo ne mo\u017ee dobiti odgovor u buci, nego u ti\u0161ini i dubini na\u0161ega vlastitog srca.<\/p>\n<p>Poslanje Crkve je da omogu\u0107uje ovaj dijalog, da omogu\u0107i da pitanje bude postavljeno, a da svaki pojedinac odgovori kako ho\u0107e i mo\u017ee. Tuma\u010denja, organizacija, konsolidacija \u2013 sve je to potrebno, ali kadikad \u010dak i \u0161tetno ako sprje\u010dava da se \u010duje ovo jednostavno intimno pitanje, a svakako nedostatno za rizik osobnoga odgovora na pitanje.<\/p>\n<p>Biti kr\u0161\u0107anin ne zna\u010di samo vjerovati u Boga, \u010dak ni samo Bogu koji je Ljubav, nego zna\u010di pristati da Bog nema drugog na\u010dina da svijetu poka\u017ee svoju ljubav nego nas, zna\u010di staviti se na raspolaganje. Mnogo va\u017enije od prepoznavanja porijekla Bo\u017eje nje\u017enosti jest o\u010ditovati tu nje\u017enost, mnogo va\u017enije od govora o Bogu jest biti nekome Bo\u017eja prisutnost i njezin znak.<\/p>\n<p>Kako da netko povjeruje u Boga ako nije imao prilike osjetiti ne\u0161to Njegova? I kako da netko osjeti Bo\u017eju nje\u017enost ako nema ljudi kroz koje je ona prisutna? Jedini na\u010din da nekome poka\u017eemo da nije bezna\u010dajan, kao \u0161to to Bog pokazuje na mno\u0161tvo suptilnih na\u010dina, jest da mu budemo prisutni.<\/p>\n<p>\u201dVoljeti\u201d ne zna\u010di najprije \u0161togod \u010diniti za nekoga, nego otkriti mu njegovu vrijednost: otkriti mu da je lijep, da je va\u017ean, da je njegov \u017eivot dragocjen. Ljubav je ujedno i dobrota i po\u0161tovanje \u2013 ona se ne iskazuje drugome s visoka, iz suvi\u0161ka vlastite nadmo\u0107i u ljubavi, nego ona \u010dini da se onaj tko iskazuje ljubav snizuje do drugoga tako da drugoga uzvisuje.<\/p>\n<p>Onaj kome se iskazuje ljubav nije predmet te ljubavi, nego sam njezin sadr\u017eaj. Veza onoga koji iskazuje ljubav i onoga koji ga prima veza je jednakih koji dijele istu nje\u017enost i povjerenje.<\/p>\n<p>Zajedni\u0161tvo sa siromasima preobra\u017eava \u017eivot onih koji prihva\u0107aju u\u0107i u odnos s njima, otkriva im njihovo vlastito siroma\u0161tvo u kojem gube stanovitu mo\u0107 i sigurnosti o sebi samima. Otkriti ranjeno i ljube\u0107e srce blaga i ponizna Isusa skriveno u srcu siroma\u0161nih, mogu\u0107e je tek kada prepoznamo i integriramo svoje mo\u0107i nje\u017enosti i kaoti\u010dne snage straha i tjeskobe pomije\u0161ane u na\u0161emu vlastitu bi\u0107u.<\/p>\n<p>Ovakvo zajedni\u0161tvo temelj je svakoga istinskog ljudskog rasta i svake pedagogije. Ono je prostor ozdravljenja osoba zatvorenih u nesre\u0107u izgnanstva, mentalnih i fizi\u010dkih bolesti, alkoholizma i droge, starosti i nemo\u0107i, svih onih koji se osje\u0107aju da ih ugnjetava neki oblik materijalnog ili ljudskog siroma\u0161tva. Ono je nu\u017ean prostor svakoga ljudskog sazrijevanja, i mjesto zajedni\u0161tva s Isusom, i u njemu i s njim, s Ocem.<\/p>\n<p>Najva\u017eniji zadatak kr\u0161\u0107ana bio bi reintegracija u svakodnevan \u017eivot svih onih zbilja kojima je kona\u010dna svrha smislena ljudska egzistencija, tj. iz svijeta predmetnosti prije\u0107i u \u201dred Lica\u201d \u2013 kako ka\u017ee Levinas \u2013 ili u red ljudske transcendencije: lica Drugog, razmjene darova, pra\u0161tanja, kreativna nadopunjavanja.<\/p>\n<p>Nije ponajprije rije\u010d o tome da se odmah rje\u0161avaju problemi, nego u tome da se sagleda i uvidi cjelina. \u010covjek apsolutno odgovara ne pred univerzalnim na\u010delima i \u201distinom\u201d, nego pred obrazom Drugog. Sav posao kr\u0161\u0107anstva trebao bi, u kona\u010dnici, biti odgoj za svetost.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.autograf.hr\/cemu-sluzi-vjera\/\" target=\"_blank\">Autograf.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sav posao kr\u0161\u0107anstva trebao bi, u kona\u010dnici, biti odgoj za svetost.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-134725","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134725","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=134725"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134725\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=134725"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=134725"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=134725"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}