{"id":133982,"date":"2014-01-01T09:03:23","date_gmt":"2014-01-01T08:03:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=133982"},"modified":"2014-01-01T09:03:23","modified_gmt":"2014-01-01T08:03:23","slug":"nadezda-tolokonikova-intervju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2014\/01\/01\/nadezda-tolokonikova-intervju\/","title":{"rendered":"Nade\u017eda Tolokonikova \u2013 intervju"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/01\/Nadezda-Tolokonikova.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-133983\" title=\"Nadezda Tolokonikova\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2014\/01\/Nadezda-Tolokonikova-300x223.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"223\" \/><\/a>Razgovor vodila Svetlana Rejter<\/strong><\/p>\n<p>U ponedeljak 23. decembra Nade\u017eda Tolokonikova je po objavljenoj amnestiji iza\u0161la na slobodu. Ve\u0107 u utorak se srela sa Marijom Aljohinom, drugom \u010dlanicom grupe Pussy Riot koja je tako\u0111e amnestirana. Aljohina je svoju kaznu izdr\u017eavala u Ni\u017eegorodskoj oblasti, i radi dogovaro o \u201ezajedni\u010dkim projektima na za\u0161titi ljudskih prava\u201c, odmah je doletela kod svoje drugarice u Krasnojarsk. Prvo \u010dime njih dve imaju nameru da se bave je insistiranje na ostavci generala Olega Sim\u010denkova, na\u010delnika uprave Federalne slu\u017ebe za izdr\u017eavanje kazni u Mordoviji. U protivnom, tvrdi Nade\u017eda Tolokonikova, u mordovskim zatvorima se ni\u0161ta ne\u0107e promeniti. Tamo \u0107e i dalje \u201eubijati ljude \u2013 moralno i fizi\u010dki\u201c.<\/p>\n<p>Ostatak kazne Tolokonikova je izdr\u017eavala u krasnojarskoj bolnici. \u010clanica grupe Pussy Riot preba\u010dena je u Krasnojarsk nakon \u017ealbe na rukovodstvo mordovskog zatvora IK-14 (tamo se nalazila do novembra 2013) i posle dugotrajnog \u0161trajka gla\u0111u. Krajem septembra 2013, lenta.ru je objavila pismo aktivistkinje u kojem ona navodi masovna kr\u0161enja prava \u017eena osu\u0111enih na prinudni rad. Pismo je imalo veliki odjek u Rusiji i na Zapadu.<\/p>\n<p><em>Dok sam te \u010dekala, u lobiju hotela sam prislu\u0161kivala razgovor dvojice ljudi banditskog izgleda, u belim ko\u0161uljama, crnim leptir ma\u0161nama i s debelim cigarama u zubima. Kada te je video kako ulazi\u0161, jedan od njih je upitao: \u201eI koliko je ona odle\u017eala?\u201c A ovaj mu odgovara: \u201eDve godine\u201c. Drugi je ljutito opsovao: \u201eU Staljinovo vreme bi je za to odmah streljali! Ona je bre u\u0161la u crkvu i na sve ikone se posrala. I za tako ne\u0161to \u2013 samo dve godine?\u201c Da li se \u010desto susre\u0107e\u0161 sa agresivnim reakcijama?<\/em><\/p>\n<p>Ne. Meni po pravilu takve stvari ne govore u o\u010di. Za to je potrebna posebna vrsta hrabrosti.<\/p>\n<p><em>\u0160ta pod tim podrazumeva\u0161?<\/em><\/p>\n<p>Kada ne vide \u010doveka o kome je re\u010d, ljudi na njegov ra\u010dun lako donose zaklju\u010dke, \u010desto uvredljive. Jako je malo onih koji su spremni da tako ne\u0161to ka\u017eu gledaju\u0107i me u o\u010di. A ljude koji nemaju hrabrosti da svoje mi\u0161ljenje preda mnom izgovore prosto ne prime\u0107ujem. Za svaku izgovorenu re\u010d se mora snositi odgovornost, a na one koji nisu spremni da ta pitanja zajedno sa mnom pretresu ne obra\u0107am pa\u017enju.<\/p>\n<p><span style=\"text-decoration: underline;\"><em>Dobro. A \u0161ta ako neki sli\u010dni njima ipak odlu\u010de da ti te iste stvari govore gledaju\u0107i te u o\u010di?<\/em><\/span><\/p>\n<p>Ni\u0161ta. Onda \u0107emo porazgovarati. Ne\u0161to sli\u010dno mi se ve\u0107 doga\u0111alo sa zatvorenicima u istra\u017enom zatvoru i tada sam uspevala da odbranim svoju poziciju. Ukazivala sam im na politi\u010dke elemente na\u0161e akcije, obja\u0161njavala im da u stvarnosti cela stvar stoji malo druga\u010dije, kao i to da je osnovni smisao na\u0161e akcije bio ne\u0161to druga\u010diji od onoga kako se to prikazuje na dr\u017eavnoj televiziji. I po pravilu, moji argumenti su stizali do svesti ljudi. Ne ka\u017eem da su oni odmah promenili svoje mi\u0161ljenje, ali nesumnjivo je da su razumeli da pred njima ne stoji nekakva histri\u010dna luda\u010da s budalastim antireligioznim idejama u glavi, ve\u0107 neko ko je spreman da se bori za svoj stav i svoje poglede na svet.<\/p>\n<p><em>A ja mislim da je to uvredljivo: ti uz pomo\u0107 savremene umetnosti ho\u0107e\u0161 svetu da poka\u017ee\u0161 svoje ideale, a svet \u0107e \u2013 \u201eMa ona se na ikone posrala!\u201c<\/em><\/p>\n<p>Prvo, da bi se bilo \u0161ta u tom smislu promenilo, neophodno je da se vlast nad federalnim televizijskim kanalima preda u ruke ljudi \u010dija su politi\u010dka ube\u0111enja druga\u010dija od onih koje je usvojila dr\u017eava. Drugo, reakcija na savremenu umetnost je bila, jeste i uvek \u0107e biti negativna. Savremeni umetnik nije nov\u010danica od sto dolara, pa da se svima svi\u0111a. Od samog po\u010detka XX veka, savremeni umetnik je \u010dovek koji postavlja nezgodna pitanja koja provociraju dru\u0161tvo, pitanja koja ga razotkrivaju. Po\u010delo je sa avangardom, a potom su to vrlo uspe\u0161no preuzeli dadaisti koji su bez okoli\u0161anja govorili da je umetnost bomba koja mora da eksplodira. Kada se doga\u0111a suprotno, to vi\u0161e nije umetnost. I svi\u0111alo se to nekom ili ne, dadaisti su klasici savremene umetnosti. Danas se s tim mora ra\u010dunati. Ima i onih kojima se ne svi\u0111a kako je slikao Ajvazovski\u2026<\/p>\n<p><em>A nekome se ne svi\u0111a to \u0161to je radio Marsel Di\u0161an. Da li smatra\u0161 da i va\u0161a akcija pripada klasici savremene umetnosti?<\/em><\/p>\n<p>Da. Mislim da je to ve\u0107 gotova \u010dinjenica.<\/p>\n<p><em>Kako ja razumem, ti si glavni ideolog grupe Pussy Riot.<\/em><\/p>\n<p>Mi smo kontinuirano i na razne na\u010dine po\u010deli da se izja\u0161njavamo onog trenutka kada se dogodila ona monstruozna rokada i kada je postalo jasno da Putin ima nameru da realizuje svoj tre\u0107i predsedni\u010dki mandat. Oni nikoga ni\u0161ta nisu pitali. Prosto su sve nas, ogromnu ve\u0107inu ljudi \u0161irom zemlje, stavili pred svr\u0161en \u010din. Ta \u010dinjenica je inicirala osnivanje grupe Pussy Riot i na\u0161e akcije su bile diktirane jakim emocijama. Ta njihova rokada se naravno ti\u010de svih, a njeni neposredni u\u010desnici ama ba\u0161 nikoga ni\u0161ta nisu pitali.<\/p>\n<p>Tog trenutka sam shvatila da vi\u0161e ne\u0107u mo\u0107i da \u017eivim onako kako sam \u017eivela do tada i da sve vreme koje mogu da otrgnem od \u017eivota moram utro\u0161iti na to da \u0161to glasnije, iz sve snage o tome vi\u010dem. Koji arsenal sam za to imala? Na raspolaganju mi je bio uobi\u010dajeni arsenal sredstava savremene umetnosti \u2013 aktivizam. Grupa tada jo\u0161 uvek nije imala ime i budu\u0107i da je bilo malo vremena, odlu\u010dili smo da iskoristimo ono \u0161to imamo. Reagovali smo onako kako smo umeli.<\/p>\n<p>U razgovor se ume\u0161ao Pjotr Verzilov, mu\u017e Nade\u017ede Tolokonikove: \u201cDa naru\u010dim ne\u0161to? \u0160ta bi htela da jede\u0161?\u201c Tolokonikova odgovara: \u201cPotpuno mi je svejedno. Ono \u0161to bih htela je da me niko ne prekida dok govorim.\u201c Verzilov: \u201cSorry, sorry.\u201c<\/p>\n<p><em>Zbog \u010dega ba\u0161 ti, Nade\u017eda Tolokonikova, ne voli\u0161 Putina?<\/em><\/p>\n<p>\u010cini se da bi meni trebalo da bude lako da odgovorim na ovo pitanje, posle toliko vremena provedenog iza re\u0161etaka, gde sam pro\u0161la kroz dosta ozbiljna isku\u0161enja zahvaljuju\u0107i tom \u010doveku. Ali kada izgovaram Vladimir Putin, ja ne mislim na odre\u0111enog \u010doveka. Umetnici se izra\u017eavaju u metaforama: kada izgovaramo \u201ejedro\u201c, mi mislimo na \u201ebrod\u201c, a kada govorimo \u201ePutin\u201c, mislimo na politi\u010dki sistem koji je on stvorio. Taj \u010dovek mi je oduzeo nekoliko godina \u017eivota i to je lako izmeriva i te\u0161ka \u010dinjenica. Istina, to nam je istovremeno pomoglo da steknemo i neka iskustva koja \u0107emo ubudu\u0107e koristiti u pozitivnom klju\u010du i svim silama se truditi da ta iskustva ne zaboravimo.<\/p>\n<p>A \u0161ta je bilo do tih iskustava? Ja sam dosta rano po\u010dela da se interesujem za politiku. Tako se desilo. U politiku me je mo\u017eda uvukao moj tata, koji je ina\u010de odli\u010dan tip. Bilo mi je ne\u0161to vi\u0161e od 10 godina i ja sam ga zamolila: \u201eTata, kupi mi Cosmopolitan\u201c, a on mi je odgovorio: \u201eMa kakav Cosmopolitan?! \u010citaj Vlast ili Itogi\u201c. On me je nau\u010dio da slu\u0161am Radio Eho Moskve. U po\u010detku mnogo toga nisam razumela, ali sam vremenom nau\u010dila.<\/p>\n<p>Zatim sam se upisala na filozofski fakultet, gde me je najvi\u0161e interesovala socijalna filozofija. Jer bez prethodnog osmi\u0161ljavanja politi\u010dkih sistema, u filozofiji se malo \u0161ta mo\u017ee posti\u0107i. I tada sam do\u017eivela duboko razo\u010darenje. Pokazalo se da je filizofski fakultet, na koji sam se upisala no\u0161ena bezumnom rado\u0161\u0107u i nadom, u stvari neverovatno nazadna ustanova. Ogromna koli\u010dina klju\u010dnih tekstova ni do danas nije prevedena na ruski jezik. Videla sam i ko se bavi prevo\u0111enjem tih tekstova. To su neki sumanuti ljudi kojima taj rad niko ne pla\u0107a i koji za svoj novac izdaju knjige koje su neprocenjivo va\u017ene za savremenu rusku kulturu. To su neki \u010dudaci, maltene jurodivi koji te svoje prevode izdaju s gotovo religioznim ushi\u0107enjem.<\/p>\n<p>Deo programa sam morala da savladavam koriste\u0107i se literaturom na engleskom, i tada se u mojoj glavi javilo pitanje: kako je mogu\u0107e da na filozofskom fakultetu Moskovskog dr\u017eavnog univerziteta (\u041c\u0413\u0423), najprogresivnije visoko\u0161kolske ustanove u zemlji, vlada takvo nazadnja\u0161tvo, takvo duhovno mra\u010dnja\u0161tvo.<\/p>\n<p><em>I kako to povezuje\u0161 sa Putinom?<\/em><\/p>\n<p>Veoma prosto: sistem koji vlada zemljom tesno je povezan sa time kako funkcioni\u0161e sistem obrazovanja u celini. Forma i struktura funkcionisanja filozofskog fakulteta se mo\u017ee uporediti sa bilo kojom ustanovom u zemlji. Na filozofskom fakultetu nigde ne\u0107e\u0161 na\u0107i bilo kakav oblik javno deklarisane namere kojom bi studenti bili podstaknuti na razvoj sopstvenog mi\u0161ljenja. O drugim institucijama i da ne govorimo. A kada se ne\u0161to tako i pored svega ipak dogodi, to je uvek uprkos, a ne zahvaljuju\u0107i sistemu.<\/p>\n<p>Nekoliko dana posle tvog \u010duvenog otvorenog pisma o uslovima \u017eivota u zatvoru, druga zatvorenica, nacionalistkinja Evgenija Hasis, napisala je odgovor. U njenom pismu je pisalo da je zatvoreni\u010dki \u017eivot tekao skladno i mirno, sve dok se odjednom nije pojavila nekakva luda\u010da koja je sa du\u0161ekom u rukama po\u010dela da tr\u010di po hodnicima i vi\u010de: \u201eJa \u0107u vas sve spasti!\u201c<\/p>\n<p>To nisu re\u010di koje sam ja uzvikivala. Ja nikome nisam nametala svoju pomo\u0107. Bila je to moja li\u010dna, duboko otpa\u0107ena eti\u010dka odluka. Shvatila sam da ako ne u\u010dinim neki zaista radikalan gest, ako ne poku\u0161am da promenim sam stil odnosa koji vlada izme\u0111u zatvorenica i zatvorske administracije, u dogledno vreme se u na\u0161em zatvoru ni\u0161ta dobro ne\u0107e dogoditi. Zatvorski re\u017eim je postajao sve suroviji, a broj radnih sati se iz meseca u mesec pove\u0107avao.<\/p>\n<p><em>\u0160ta misli\u0161, za\u0161to je ba\u0161 tvoje pismo imalo toliki odjek? Do tebe su mnogi za\u0161titnici ljudskih prava poku\u0161avali da privuku pa\u017enju javnosti na stanje koje vlada u \u017eenskim zatvorima. Tebi je uspelo, a njima ne.<\/em><\/p>\n<p>Verovatno zato \u0161to je moje pismo bilo inicirano li\u010dnim iskustvom. To pismo je pratio i \u0161trajk gla\u0111u i ja sam tada bila direktno izlo\u017eena mnogim opasnostima. Jedna je stvar kada aktivista za za\u0161titu ljudskih prava u\u0111e u zatvor, pogleda kako sve to izgleda, iza\u0111e iz njega i potom govori ili pi\u0161e o tome \u0161ta je tamo video, a sasvim druga kada o tome pi\u0161e neko ko \u017eivi u tim uslovima i ko zbog toga svakog trenutka mo\u017ee biti surovo ka\u017enjen od strane predstavnika zatvorske administracije.<\/p>\n<p><em>Jesu li te zatvarali u samicu?<\/em><\/p>\n<p>Mene su smestili u samicu sa obrazlo\u017eenjem da je to \u201ebezbedno mesto\u201c. I kao \u0161to obi\u010dno biva u samicama Mordovije, tamo je bilo neopisivo hladno. To je stara zatvorska tradicija: zatvorenike u samicama ka\u017enjavaju ne toliko \u010dinom izolacije, koliko neverovatno te\u0161kim \u017eivotnim uslovima, u prvom redu zverski surovom hladno\u0107om. Za ovu meru su najzgodniji jesenji i zimski meseci. Na primer, u kazneno-popravnoj koloniji IK-2, u susednoj republici \u010cuva\u0161iji, jako vole da zamrzavaju zatvorenice. Oni prosto dr\u017ee sva spoljna vrata zatvora \u017eirom otvorena i smrzavaju ljude metodom nekada kori\u0161\u0107enom za uni\u0161tavanje ku\u0107nih insekata. I \u010duvarima je hladno, ali osu\u0111enici (valjda) moraju da se smrzavaju, i to je administraciji sasvim dovoljan razlog za primenu ove vaspitne mere. \u010cuvari po zatvoru hodaju u opaklijama, a zatvorenice skaku\u0107u u svojim \u0107elijama imaju\u0107i na sebi samo ga\u0107ice i tanke narand\u017easte haljine. Do tada se nikada nisam srela sa takvim haljinama. Zatvorenicima obi\u010dno dozvoljavaju da nose obi\u010dnu ode\u0107u, kao recimo pantalone, d\u017eempere, sakoe ili jakne u kojima \u010dovek koliko-toliko ipak mo\u017ee da se zagreje. A kada vas obuku u te ameri\u010dke haljine od gumiranog platna, to postaje apsolutno nemogu\u0107e.<\/p>\n<p>Kada su me vratili u samicu, za mene je pozitivan detalj bio taj \u0161to sam mogla da obu\u010dem moju obi\u010dnu zatvorsku uniformu. Slede\u0107eg dana sam zbog neizdr\u017eive hladno\u0107e napisala \u017ealbu o tome kako zatvorska administracija nada mnom sprovodi torturu i oni su mi doneli grejalicu. Tamo sve vreme mora\u0161 da koristi\u0161 radikalne mere da bi dobio minimum onoga \u0161to bilo koji \u010dovek mora da ima.<\/p>\n<p><em>Kako ti je izgledala impresivna PR kampanja koju je sprovodio tvoj mu\u017e Pjotr Verzilov? To je povremeno izgledalo kao ve\u0161ta\u010dki podgrevano interesovanje javnosti.<\/em><\/p>\n<p>A svima vama nikada nije padalo na pamet to da su pisma koja pi\u0161e zato\u010denica kazneno-popravne kolonije motivisana isklju\u010divo njenim sopstvenim pobudama i razlozima, to da treba samo na trenutak da se stavi\u0161 na njeno mesto? Sa takvog mesta se mo\u017ee predati samo to \u0161to se nalazi duboko u tebi, ne\u0161to \u0161to je motivisano isklju\u010divo ogromnom patnjom.<\/p>\n<p><em>A \u0161ta se desilo sa tre\u0107om \u010dlanicom va\u0161e grupe, Ekatarinom Samucevi\u010d? Tebe i Ma\u0161u su pred sam kraj isticanja kazne amnestirali, a ona nakon presude prakti\u010dno ni dan nije odle\u017eala i sada se sa va\u0161im biv\u0161im advokatom Nikolajem Polozovim sudi za 1,5 miliona rubalja od\u0161tete.<\/em><\/p>\n<p>To \u0107e\u0161 morati nju da pita\u0161. Ka\u0107a ima svoju glavu, svoje misli, svoje postupke i dejstva. Ja se prema svojim biv\u0161im advokatima normalno odnosim i zahvalna sam im za svu pomo\u0107 koju su mi pru\u017eili.<\/p>\n<p><em>Ali nije re\u010d o advokatima. Pitanje je da li je ona jo\u0161 uvek \u010dlanica grupe Pussy Riot?<\/em><\/p>\n<p>Ja ni sama ne insistiram na tome da budem \u010dlanica grupe Pussy Riot. Ja sam Na\u0111a Tolokonikova, a grupa Pussy Riot pripada svima, ona pripada celom svetu. Od samog po\u010detka je bilo zami\u0161ljeno da se grupa ne\u0107e vezivati za li\u010dnosti i da na\u0161e prisustvo u njoj ni na koji na\u010din ne bi trebalo da bude obznanjeno. A to da sam ja, Na\u0111a Tolokonikova, jedna od \u010dlanica grupe je bila stvar koju niko nije ni trebalo da zna. Mi smo, ako se se\u0107a\u0161, nastupali pokrivenih lica i nigde nismo objavljivali na\u0161e biografije.<\/p>\n<p><em>Danas mi je pri\u0161la administratorka va\u0161eg hotela Kupi\u010deskaja i upitala me: \u201eVi ste novinarka i verovatno ste do\u0161li da ne\u0161to napi\u0161ete povodom ove dve (Aljohine i Tolokonikove)? Da li mo\u017eete da u svom tekstu ne pominjete ime na\u0161eg hotela?<\/em><\/p>\n<p>Postupak tipi\u010dan za sistem koji ima \u0161ta da krije. I pod tim gestom se ne skriva nikakav konkretan, racionalan podtekst. To se verovatno vu\u010de jo\u0161 od sovjetskih vremena kada su otvorenost i transparentnost bili uvek ne\u0161to lo\u0161e zbog \u010dega se od ne\u010delni\u0161tva uvek mogao dobiti ukor.<\/p>\n<p>Ili se mo\u017eda pla\u0161e da \u0107e izgubiti goste. Gosti vi\u0161e ne\u0107e hteti da borave u hotelu u kojem su \u017eivele \u201ebogohulnice\u201c.<\/p>\n<p>U razgovor ponovo stupa Pjotr Verzilov: \u201eMislim da na ovu situaciju postoje dve reakcije. Prva je da vam ljubazno govore: \u201eIzvolite va\u0161e stvari. Na\u017ealost, mi smo prinu\u0111eni da vas zamolimo da napustite hotel\u201c i druga, kada su sami protiv, ali iz nekog razloga odlu\u010duju da na to zatvore o\u010di i \u0107ute.\u201c<\/p>\n<p><em>Kakav je to novi projekat koji sprema\u0161 da realizuje\u0161 zajedno sa Marijom Aljohinom?<\/em><\/p>\n<p>Naziv projekta je Teritorija prava (\u0417\u043e\u043d\u0430 \u043f\u0440\u0430\u0432\u0430) i njegov osnovni zadatak je primorati zatvorski sistem da radi onako kako bi trebalo da radi. Kako to u\u010diniti? Za po\u010detak \u0107e biti dovoljno da precizno udarimo po konkretnim prekr\u0161ajima kojih je zaista mnogo, a koje smo nas dve uo\u010dile. Radi se o prekr\u0161ajima koji su ve\u0107 fiksirani. Koliko je meni poznato, situacija u Mordoviji se ve\u0107 malo popravila. Pojavila se nada da \u0107e plate zatvorenica postati razumnije. Sada je glavno da se na tome ne zaustavljamo. Tim ljudima koje smo tamo srele ho\u0107emo da pomognemo. I ne samo njima. Pomaga\u0107emo i svima onima koji odlu\u010de da nam se obrate. I ako postoje ljudi koji imaju \u0161ta da nam saop\u0161te, ja molim da nam se jave.<\/p>\n<p><em>Tebe tek \u0161to su amnestirali, ali kao da povodom toga ne ose\u0107a\u0161 zahvalnost.<\/em><\/p>\n<p>Apsolutno nikakvu. Ose\u0107am se kao d\u017eak kompira kojeg su podigli i premestili s jednog mesta na drugo. Da nas je neko pitao, i Ma\u0161a i ja bismo se odrekle ove amnestije. Ona je potrebna drugima, a ne nama. Ona je potrebna optu\u017eenima za protest na Bolotnom trgu. Ona je preko potrebna ljudima kojima su prika\u010dili \u010dlan 318. Videla sam kako se u zatvoru odnose prema politi\u010dkim zatvorenicima. To je vrlo specifi\u010dan odnos. Oni se nalaze pod posebnom pa\u017enjom zatvorske uprave i ta pa\u017enja, i neprekidni pritisak, \u010dine da rok izdr\u017eavanja kazne postaje sve du\u017ei. Po zatvorima taj pritisak na politi\u010dke zatvorenike traje 24 sata dnevno i ja zaista ne \u017eelim da ljudi koji danas ni zbog \u010dega sede iza re\u0161etaka, ve\u0107 koliko sutra po\u010dnu da prolaze kroz paklene muke koje su im namenili.<\/p>\n<p><em>Ovde, u Krasnojarsku, na svim televizijskim kanalima padaju opklade da li \u0107ete organizovati neku novu akciju ili ne.<\/em><\/p>\n<p>Nisam imala vremena da gledam televiziju Krasnojarska. Odspavala samo par sati, a usput me neprekidno proganja nekakav grozan ose\u0107aj da ni\u0161ta ne uspevam da uradim.<\/p>\n<p><em>A \u0161ta ako se odjednom pojave neke devojke maskirane u balaklave i nadma\u0161e vas u svemu \u0161to ste do sada uradile? Da li bi te to pogodilo?<\/em><\/p>\n<p>Ni u kom slu\u010daju. Bila bih presre\u0107na.<\/p>\n<p><em>Pre godinu dana sam spremala nekakav materijal o Olgi Zeleninoj, ekspertu za poznati \u201eslu\u010daju maka\u201c, koja je sa tobom bila u istra\u017enom zatvoru. Ona mi se tada \u017ealila da si je ti prekorevala zbog toga \u0161to je suvi\u0161e staromodna i religiozna.<\/em><\/p>\n<p>Nijednom je nisam videla da se krsti. Nas dve smo stvarno vodile raspravu, ali tema je bila sasvim druga. Razgovor se vodio o visokom stepenu homofobije u ruskom dru\u0161tvu. Tog trenutka je zajedno sa nama bio i Kurt. Taj lik se pojavio u mom \u017eivotu kada su me neposredno posle presude sa ocenom \u201edvojka\u201c (Putinova \u0161ala na presudu od dve godine zatvora devojkama iz grupe Pussy Riot: \u201eSvakoj po dvojka za nesta\u0161luk.\u201c), vratili u istra\u017eni zatvor. Ja se iz sudnice potpuno razbijena vra\u0107am u istra\u017eni zatvor, a u mojoj \u0107eliji sedi neki nepoznati mu\u0161karac. On se pridi\u017ee i obra\u0107a mi se s akcentom: \u201eDobar dan, ja se zovem Kurt\u201c. Saznala sam da je on gra\u0111anin \u0160vedske, da se ba\u0161 tih dana spremao da promeni pol, ali je na nesre\u0107u pao u istra\u017eni zatvor sa optu\u017ebom po \u010dlanu 159 stav 3, prevara sa zloupotrebom slu\u017ebenog polo\u017eaja. S njim sam razmatrala pitanja o socijalnim sistemima, o mogu\u0107nostima o\u010duvanja socijalne samosvesti koju ljudi u sebi nose od samog detinjstva i o tome kako se ti modeli primenjuju u skandinavskim zemljama. Otvorenih usta sam grozni\u010davo bele\u017eila sve \u0161to mi je govorio. I dan danas \u010duvam te dragocene bele\u0161ke. A Zelenina, koja je sa nama boravila u istoj \u0107eliji, s vremena na vreme je\u2026<\/p>\n<p>Verzilov ponovo prekida Tolokonikovu: \u201eSlu\u0161ajte, ovo je zaista zanimljivo! \u010casopis Time se sprema da u svom prvom novogodi\u0161njem broju na naslovnu stranu stavi Na\u0111inu i Ma\u0161inu sliku! \u010casopis Time \u2013 prvi \u010dasopis na planeti. Od Rusa su na naslovonoj strani do sada bili samo Staljin, Gorba\u010dov i Putin.\u201c<\/p>\n<p>Ma dajte, memojmo o tome. Kurt je neuporedivo interesantniji! Gde sam ono stala\u2026 Da, otvorenih usta gledam u Kurta i sve zapisujem. A Olga Zelenina povremeno upada u na\u0161 razgovor s pri\u010dom kako \u017eena mora biti u senci svog mu\u017ea i sli\u010dnim koje\u0161tarijama.<\/p>\n<p>Donose jelo. Na\u0111a, ne vide\u0107i vilju\u0161ku: \u201e\u0160ta oni misle \u2013 da sam jo\u0161 uvek zatvorenica?!\u201c A onda nalazi vilju\u0161ku i no\u017e: \u201eU zatvorskoj trpezariji sam redovno koristila no\u017e i vilju\u0161ku i svi su mislili da izvodim kerefeke. A ja sam im uvek govorila: Probajte i vi. Vide\u0107ete, bi\u0107e vam mnogo zgodnije.\u201c<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2013\/12\/nadezda-tolokonikova-intervju\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/<a href=\"http:\/\/lenta.ru\/articles\/2013\/12\/25\/tolokonnikova\/\" target=\"_blank\">Lenta.ru<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ose\u0107am se kao d\u017eak kompira kojeg su podigli i premestili s jednog mesta na drugo. Da nas je neko pitao, i Ma\u0161a i ja bismo se odrekle ove amnestije. Ona je potrebna drugima, a ne nama&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-133982","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/133982","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=133982"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/133982\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=133982"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=133982"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=133982"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}