{"id":133926,"date":"2013-12-31T10:10:47","date_gmt":"2013-12-31T09:10:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=133926"},"modified":"2013-12-31T10:10:47","modified_gmt":"2013-12-31T09:10:47","slug":"nacifasizam-na-balkanu-pogled-iz-italije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/12\/31\/nacifasizam-na-balkanu-pogled-iz-italije\/","title":{"rendered":"Nacifa\u0161izam na Balkanu: Pogled iz Italije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Andrea Martocchia<\/strong><\/p>\n

Politika fa\u0161izma prema Balkanu od po\u010detka otvoreno pokazuje imperijalisti\u010dke i rasisti\u010dke tendencije, nagla\u0161eno anti-slavenske, upravlja\u010dke klase Italije toga vremena.<\/p>\n

\u010cesto citirane rije\u010di Benita Mussolinija, koje je izgovorio u Trstu ve\u0107 1920 -\u201dPred inferiornom barbarskom rasom, kakvi su Slaveni, ne treba voditi politiku \u0161e\u0107erleme, ve\u0107 \u0161tapa. Granice Italije moraju biti Brenero, Monte Nevoso i Dinarski masiv: Mislim da mo\u017eemo \u017ertvovati 500.000 slavenskih barbara za 50.000 Talijana\u201d -jednostavo su slijedile prepotentno i provokativno dr\u017eanje talijanskog nacionalizma, koji je naro\u010dito porasto u Prvom Svjetskom ratu. Kako je pisao Gregorio Piccin1 (1):<\/p>\n

\u201cTalijanska vlada na \u010delu s ministrom vanjskih poslova, Sidney Sonninom, u\u0161la je u rat (\u2026) dobrim dijelom zato, da bi sebi priklju\u010dila Istru, Dalmaciju i Albaniju. Dakle sasvim je jasno da je stav talijanske vlade prema jugoslavenstvu i jugoslavenskom ujedinjenju bio sve prije nego prijateljski, iako je slu\u017ebeno Italija postala \u201esaveznik\u201c srpskog kraljevstva.<\/p>\n

Zato je Sonnino, kad je rat zavr\u0161en, budu\u0107i da nije uspio sprije\u010diti stvaranje jugoslavenskog kraljevstva, nastojao svim sredstvima da ga uni\u0161ti ekonomskom blokadom, zaustavljaju\u0107i priznanje tog kraljevstva od strane drugih vlada; jedno od sredstava, i to ne posljednje, bilo je slanje destabiliziraju\u0107ih misija2.(\u2026) General i vice glavni komandat vojske, Pietro Badoglio, izradio je plan destabiliziranja, koji se odnosio na \u010ditav jugoslavenski teritorij, pored onih zona koje je ve\u0107 dr\u017eala talijanska vojska i to u \u010dasu, kad mu je postalo jasno da \u0107e sve savezni\u010dke sile, po nagovoru SAD-a, priznati i podr\u017eati kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, proklamiranu 1. decembra 1918. Projekt je bio popra\u0107en pismom sa zahtjevomza dozvolom za njegovu realizaciju i tra\u017eenjem neophodnih sredstva. Projekt je Badogliu predao sam Sonnino 3. decembra 1918 (3). Radilo se o precizno razra\u0111enom planu destabilizacije zasnovanom na poznatoj i vi\u0161e no klasi\u010dnoj strategiji divede et impera \u2013podijeli pa vladaj- i na tu su se strategiju oslanjale sve sile u igri (\u2026) \u0160est dana po primitku ovog pisma, Sonnino je njegov sadr\u017eaj stavio u djelo (4). Cilj Badoglia i Sonnina bio je posve jasan: htjeli su na sve mogu\u0107e na\u010dine dovesti do eksplozije novoro\u0111enog kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Isti je cilj bio i D\u2019Annunzia, koji je gotovo istovremeno pozivao Mussolinija:<\/p>\n

\u201c Treba se usprotiviti stvaranju kraljevstva S.H. S, (Srba, Hrvata i Slovenaca): treba uni\u0161titi jugoslavensko \u010dudovi\u0161te. Iz bliza sam studirao hrvatski pokret protiv prevlasti Srba i favorizirao sam ga, koliko je to bilo u mojoj mo\u0107i, iako su me u tome \u010desto i te kako spre\u010davali. Sudbina Jugoslavenske kraljevine je kobna. Ta kraljevina nije nastala prema zakonima dr\u017eavnog \u017eivota. \u201eRaspast \u0107e se, nestat \u0107e\u201c. Izvjesene indicije navode me na predvi\u0111anje agonije i smrti tog na\u0161eg protivnika. To \u010dudovi\u0161te, iz historijskih i etni\u010dkih razloga, \u201emora nestati\u201c, \u010dak ako uspije privremeno i za neko vrijeme razbiti obru\u010d, koji ga okru\u017euje.\u201d (5)<\/p>\n

Iz tih rije\u010di s jedne strane ve\u0107 jasno proizlazi gruba identifikacija rije\u010di D\u2019Annunzija, s onim \u0161to se naziva \u201esrpska prevlast\u201d, a s druge strane vidi se njegova op\u0107enita nenaklonost, kao Pjesnika talijanskog nacionalizma, prema tome i pjesnika fa\u0161izma , prema svakom mogu\u0107em Preporodu Ju\u017enih Slavena.<\/p>\n

Ovdje se otvara pitanje koje prevazilazi specifi\u010dnu epohu, pa i same politike fa\u0161izma, to jest pitanje dr\u017eanja bur\u017eoaske inteligencije u Italiji, koje je ona oduvijek zauzimala, pa i danas ga ispoljava, u odnosu na te\u017enje ujedinjenja jugoslavenskih naroda, kao pojave \u201esinova ni\u017eeg boga\u201c, iz \u010dega proizlazi, da te ujediniteljske te\u017enje nisu jednako legitimne kao pokreti za ujedinjenje i nezavisnost, kroz koje je pro\u0161la Italija i druge evropske nacije tokom devetnaestog stolje\u0107a. Jugoslovenima se, pitaj boga za\u0161to, uskra\u0107uje pravo na njihov Preporod. Iako je Sandro Pertini ovako pisao:<\/p>\n

\u201c\u2026bratstvo izme\u0111u dva naroda [talijanskog i jugoslavenskog] se odr\u017ealo ne samo u te\u0161kim godinama Prvog svjetskog rata, ve\u0107 je postojalo i ranije, u doba talijanskog Preporoda, kad je Giuseppe Mazzini objavio \u201eSlavenska pisma\u201ci predvidio s zapanjuju\u0107om lucidno\u0161\u0107u, kako \u0107e pokret za nezavisnost Ju\u017enih Slavena biti, nakon talijanskog, najzna\u010dajniji u budu\u0107oj Evropi \u201c. (6)<\/p>\n

Fa\u0161izam je doveo do krajnosti neprijateljstvo talijanske nacionalisti\u010dke bur\u017eoazije u odnosu na formiranje zajedni\u010dke dr\u017eave Ju\u017enih Slavena na na\u0161oj isto\u010dnoj granici.<\/p>\n

Uz pomo\u0107 Mussolinija Ante Paveli\u0107 je osnovao tajne baze za vje\u017ebanje usta\u0161a u Italiji. Usta\u0161e su hrvatski separatisti, koji djeluju od kraja dvadesetih godina minulog stolje\u0107a.Njihovi se tajni logori nalaze u Bovegnu kraj Brescie, u Sieni, u Borgo Val di Taro i u mjestu Bardi na Apeninma, nedaleko Parme, zatim u Riva del Garda i naro\u010dito na Liparima, gdje insceniraju komediju \u201ctobo\u017enjeg hap\u0161enja i konfiniranja\u201d Ante Paveli\u0107a. U stvari, uz pomo\u0107 fa\u0161isti\u010dke tajne policije OVRA, usta\u0161e se bave terorizmom i organiziraju krvave atentate, kao \u0161to je bio onaj u Marseilleu, u kojem je ubijen Aleksandar I Kara\u0111or\u0111evi\u0107 i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou (7).\u201d<\/p>\n

Postoji za vrijeme fa\u0161izma izvjesna antijugoslavenska politika, politika nano\u0161enja \u0161tete, in primis, naravno srpskoj strani i kraljevskoj ku\u0107i Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, koja jeodigrala otprilike istu ulogu pri ujedinjavanju Jugoslavije kao talijanska kraljevska ko\u0107a Savoia pri ujedinjavanju Italije. Ta neprijateljska politika fa\u0161izma u odnosu na isto\u010dnog susjeda prvo je bila tajna, ali je postala o\u010dita i da je nazovemo, \u010dak kristalno \u201cjasna\u201d 1941, okupacijom jugoslavenskih zemalja. Jugoslavija je napadnuta i ra\u0161\u010dere\u010dena u aprilu 1941, nakon \u010dega su Hitler i Mussolini predali upravo Paveli\u0107u u ruke vodstvo hrvatske marionetske dr\u017eave nazvane \u201cnezavisna\u201d (NDH). Tako je to objavio fa\u0161isti\u010dki \u010dasopis \u201cConquiste\u201d (Osvajanja).. (8)<\/p>\n

\u201c17 maja [1941] tlijanska \u0161tampa je najavila dolazak u Rim hrvatske delegacije, koju je predvodio Poglavnik Ante Paveli\u0107, kako bi od njegovog Veli\u010danstva Kralja i Vrhovnog zapovjednika vojske zatra\u017eio da odredi princa iz Savojske ku\u0107e, koji \u0107e se ovjen\u010dati hrvatskom krunom […] Kralj odgovara Anti Paveli\u0107u da \u0107e udovoljit zahtjevu hrvatskog naroda \u201c\u010dija je historija je toliko povezana s na\u0161om, da je \u010dvrsto usmjeravala kroz vijekove intelektualni i moralni \u017eivot prema Rimskoj civilizaciji.\u201d<\/p>\n

Kralj designira \u201cna\u0161eg dragog ne\u0107aka, njegovo Kraljevsko Veli\u010danstvo Aimone di Savoia, Aosta, Vojvodu od Spoleta\u201d, koji \u0107e dobiti ime \u201cTomislav II\u201d )<\/p>\n

Eto to je bio cilj \u2013uspon Savojaca na hrvatsko prijestolje \u2013 koji je krunisao dvadesetogodi\u0161nje napore i \u201ctajne operacije\u201d fa\u0161isti\u010dke Italije, kako bi uni\u0161tila monarhiju Kara\u0111or\u0111evi\u0107a i kako bi ponizila, prije svega, srpsku stranu. Ako je Aimone di Savoia-Aosta izbjegao da prisustvuje toj ma\u0161karadi i nije nikada do\u0161ao da uistinu zasjedne na ponu\u0111eno prijestolje, to zacijelo nije bilo stoga, \u0161to ne bi pristajao na tu ideju i u tome ostao dosljedan, nego stoga \u0161to je ve\u0107 od samog po\u010detka re\u017eim Ante Paveli\u0107a pokazivao svu svoju delirantnu brutalnost i neodr\u017eivost sa moralnog i pravnog gledi\u0161ta.<\/p>\n

Usta\u0161ki pokolji su smjesta zapo\u010deli i bili su toliko zlo\u010dina\u010dki koliko i izvr\u0161eni sa nevjerojatnim sadizmom, naro\u010dito u odnosu na Srbe. Kako je napisao nepre\u017ealjeni Marco Aurelio Rivelli, na djelu je bio \u201cmonstruozni kri\u017earski pohod, koji je \u017eelio potpuno uni\u0161tenje pravoslavnih Srba, te \u017didova i Roma, odnosno Cigana. Tokom \u010detiri godine ubijeno je oko milion ljudi i to na toliko divlja\u010dki na\u010din, da mu nije bilo ravna u toku cijelog Drugog svjetskog rata. Ako se u\u017easno dokraj\u010davanje \u0161est miliona \u017didova odigravalo unutar logora, i za ve\u0107inu ljudi saznanje o Holokausta do\u0161lo je tek nakon zavr\u0161etka ratnog sukoba, usta\u0161ki masakri doga\u0111ali su se s mnogo ve\u0107im publicitetom i tako re\u0107i, pred o\u010dima svih: ubijalo se na ulici, na trgovima, po selima. Mu\u010ditelji su se hvalili kako su fotografirani u \u010dasu kad su ubijali vlastite \u017ertve (\u2026). Andrija Artukovi\u0107, Ministar unutarnjih poslova Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske i komandant svih logora uni\u0161tenja tokom procesa, koji je vo\u0111en protiv njega, izjavio je da je samo u logoru Jasenovac ubijeno oko 700.000 ljudi. U\u017eas tog kri\u017earskog pohoda postao je jo\u0161 mra\u010dniji, kad je utvr\u0111eno da su u pokoljima fizi\u010dki sudjelovali deseci sve\u0107enika i fratara, naro\u010dito iz franjeva\u010dkog reda.Prema usta\u0161koj politici, svi su Srbi trebli prije\u0107i na katoli\u010danstvo. Ministar Mile Budak je izjavio da \u0107emo od Srba\u201c\u2026 pokrstiti jednu tre\u0107inu, jednu tre\u0107inu poubijati, a posljednju tre\u0107inu poslati u Srbiju\u201d.<\/p>\n

Zapovjednik logora Jasenovac bio je izvjesno vrijeme franjeva\u010dki fratar Filipovi\u0107-Majstorovi\u0107, nazvan Fra Sotona (\u2026). Talijanski bolonjski dnevnik Il resto del Carlino od 18 do 22 septembra 1941, u naj\u017ee\u0161\u0107em periodu fa\u0161izma, objavio je s potpisom Corrada Zolli, \u010dlanke u kojima je ovaj novinar, u\u017easnut, opisivao usta\u0161ke zlo\u010dine. Drugi o\u010devici su pripadnici talijanskih oru\u017eanih snaga, a ve\u0107ina tih svjedo\u010danstava je dostupna svakome i mo\u017ee se vidjeti u Dr\u017eavnom Arhivu odnosno njegovom Historijskom odjeljenju. \u201c (9)<\/p>\n

U svakom slu\u010daju za fa\u0161izam i za nacizam nije bilo dovoljno to, \u0161to su pomagali Hrvate. Svaki od rasturaju\u0107ih nacionalizama na Balkanu trebalo je podr\u017eati, na osnovu ve\u0107 citirane strategije divide et impera! I eto kako, jo\u0161 uvijek u antijugoslovenskoj i antisrpskoj funkciji Hitler, koji obi\u010dava ponavljati Serbien muss sterbien \u2013 Srbija mora umrijeti \u2013podilazi muslimankom nacionalizmu u Bosni, sve do stvaranja muslimanske SS divizije Hand\u017ear, usta\u0161kog saveznika. Mussolini pak, po\u0161to je naredio okupaciju \u010ditave Crne Gore, Kosova i zona sa albanofonom ve\u0107inom u Makedoniji, promovira ideju nastanka Velike Albanije. Postoji proklamacija, koju je potpisao Benito Mussolini, od 29 juna 1941, u kojoj se nare\u0111uje da na \u201cteritoriju Kosova, Dibrana i Struge […] sva civilna vlast, koja, prema ratnom zakonodavstvu pripadaju okupacionim vlastima, predaje se u ruke albanske vlade\u201d.(10)<\/p>\n

S druge strane, kad su talijanske snage u\u0161le na Kosovo, jedva tri mjeseca ranije, njih su pratili Albanci iz Albanije \u2013 podsjetimo se da je Albanija bila sastavni dio Talijanskog Imperija i da se na \u010delu vlade nalazio Shefquet Verlaci, koji je istovremeno bio i senator talijanskog kraljevstva. Pred o\u010dima talijanskih okupatora Albanci filofa\u0161isti iz Albanije su na Kosovu proveli kampanju \u201eetni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja\u201c organizirani u dobrovolja\u010dke odrede zvane \u201ekacaki\u201c ili jo\u0161 \u201evulnetari\u201c.<\/p>\n

Na tom nacifa\u0161isti\u010dkom Kosovu, anektiranom od Velike Albanije, ponovo je uspostavljen vlasni\u010dki feudalni sistem, jo\u0161 iz doba otomanskih vrmena: tako su seljaci izgubili zemlju, koju su dobili agrarnom reformom iz 1918 godine, a koju je sprovela jugoslavenska kraljevina. Vratili su se \u201ebegovi\u201c i \u201eage\u201c, koji su ponovo dobili kontrolu nad poljoprivrednim proizvodima i nad dru\u0161tvenim \u017eivotom, kao predstavnici nove panalbanske dr\u017eave: pod njihovim nadgledanjem otimana je stoka i nastalo je uni\u0161tavanje srpskih dobara, \u0161to je sve postalo je uobi\u010dajeno.<\/p>\n

Antisrpski pogromi poja\u010dali su se nakon kapituklacije Italije u septembru mjesecu 1943. Na primjer 3 decembra 1943 oko 400 pripadnika \u201eRegimente Kosova\u201c, pod vodstvom D\u017eafera Deve opkolilo je Pe\u0107 i tokom 4 dana pobilo 300 ljudi s analognim metodama klanja kao i njihovi saveznici usta\u0161e u Velikoj Hrvatskoj. Pod njema\u010dkom kontrolom na Kosovu se razvio nacionalisti\u010dki panalbanski pokret bali Kombetaer (tako zvani balisti), \u010dija partije krajnje desnice i danas postoji u aktualnoj Albaniji, a postojala je i SS divizija \u201eSkenderbeg\u201c.<\/p>\n

Dakle, i na Kosovu, kao i u Hrvatskoj, historijski stvarna politika fa\u0161izma i nacizma bila je antisrpska i antijugoslavenska. Nju su od 1941-1945 isprva provodili talijanski fa\u0161isti, a zatim njema\u010dki nacisti, koji su postali tvorci \u201eVelike Albanije\u201c, etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107ene od srpske komponente, i ova se politika ponovo predla\u017ee, u malo \u010di\u0161\u0107oj verziji, od strane istih me\u0111unarodnih aktera, u ne\u0161to druga\u010dijem vidu, ali uvijek za imperijalisti\u010dke ciljeve. Talijanski fa\u0161isti, koji su kolonijalisti\u010dki okupirali Crnu Goru, bili su pravi \u0161ampioni dvoli\u010dnosti i bestidnosti: oni su milovali i ulagivali se nacional- separatisti\u010dkom dijelu Crne Gore (tako zvanim \u201ezelena\u0161ima\u201c, koji su gajili iluzije i zbog talijanske kraljice Jelene), ali su na kraju izvr\u0161ili i amputaciju Crne Gore, kako bi dodijelili albanskim fa\u0161istima velik dio teritorija.<\/p>\n

Kad smo dotle do\u0161li, kakva je mogla biti reakcija jugoslavenskih monarhista, srpskih nacionalista, takonzvanih \u010detnika? Pretpostavilo bi se, da su \u010detnici bili najlju\u0107i neprijatelji okupatora, Nijemaca i Talijana, kao i njihovih lakeja, koji su uni\u0161tili jedinstvo zemlje. Me\u0111utim dogodilo se da je konzervativizam, i reakcionarna koncentracija, \u010diji je nosilac bila u Srbiji hegemonska klasa i njezini bigotni strahovi kao i bojazni aristokracije i pravoslavnog klera, da \u0107e izgubiti vlastite privilegije, doveli do toga da se suprotstve partizanima daleko ja\u010de i vi\u0161e no \u0161to su se suprotstavili nacifa\u0161istima. Izme\u0111u 1941 i 1942 godine otvorio se jo\u0161 jedan novi front u slo\u017eenom i krvavom ratu, koji je ve\u0107 bio u toku, sa srpskim monarhistima, koji su se tako\u0111er borili protiv partizana.<\/p>\n

Tako se dogodilo, da su u razli\u010ditim kontekstima, paradoksalno, kako je napisao Eric Gobetti (11) Talijani postali \u201esaveznici neprijatelja\u201c, to jest saveznici \u010detnika, prvo protiv nepredstavljivih usta\u0161a, s kojima su bili otvoreni teritorijalni sporovi u Istri i u Dalmaciji, terenima, koji su pali pod njema\u010dki utjecaj, a potom protiv partizana! Situacija je bila nadrealna i u toj situaciji \u010detni\u010dki vojvoda Dra\u017ea Mihajlovi\u0107 kolaborirao je s talijanskim fa\u0161istima, a istovremeno bio ministar jugoslovenske vlade u izbjegli\u0161tvu u Londonu, dakle vlade, koja je bila u formalnom konfliktu s Italijom. U jednom momentu, nakon kapitulacije Italije i prema kraju rata, Mihajlovi\u0107 i njegovi \u010detnici tra\u017eili su kontakte i savezni\u0161tva ne samo s Nijemcima, nego \u010dak i sa usta\u0161ma, kako to pokazuje obimna dokumentacija , koja je ostala iz Akata i u procesu za kolaboracionizam, koji je protiv Dra\u017ee Mihalovi\u0107a pove\u0111en po okon\u010danju rata i zbog \u010dega je osu\u0111en na smrtnu kaznu, koja je izvr\u0161ena (12).<\/p>\n

Nasuprot tome su partizani, pod vodstvom Josipa Broza, zvanog Tito, politi\u010dkog i vojnog leadera, stvorili novu jugoslavensku dr\u017eavu, koncipiraju\u0107i je na federalnoj osnovi; partizani i komunisti su dali novi polet patriotskom pokretu zajedni\u0161tva jugoslavenski naroda. Svi ostali su se po zavr\u0161etku Drugog svjetskog rata sakrili pod sutane Svete majke crkve, ili u cilindre \u0161e\u0161ira novih gospodara svijeta, Sjedinjenih Dr\u017eava. Vatikan i CIA upravljali su bijegom ratnih zlo\u010dinaca: preko hrvatskog kolegija Svetog Jeronima hrvatskog , koji se nalazi Rimu, u ulici Tommacelli, u koordinaciji s hrvatskim sve\u0107enikom Krunoslavom Draganovi\u0107em, pobjegli su Paveli\u0107 i njegovi usta\u0161e, kao i srpski kolaboracionisti Ljoti\u0107 i Nedi\u0107; i crnogorski zelena\u0161i Savo Radonji\u0107, Stevo Vujovi\u0107, Lazar \u0160o\u0161ki\u0107, kao i bosanski SS pukovnik Miroslav Petrovi\u0107, zatim bra\u0107a Vrioni, \u010dlanovi pronacisti\u010dke albanske vlade i Isa Noljetinac, \u0161ef pronacisti\u010dke policije albanske vlade, odgovoran za vi\u0161e od 200 ubojstava me\u0111u stanovni\u0161tvom Pri\u0161tine\u2026 Svi zajedno , sa stra\u0161\u0107u, pro\u0161li su Ratlines- \u0160takorske puteve \u2013 kojima se poslu\u017eio Eric Pribke kao i brojni nacifa\u0161isti\u010dki kriminalci, razli\u010ditih nacionalnosti. (13)<\/p>\n

Jedini koji su u borbama u Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog rata objektivno, dosljedno i do kraja branili nacionalni suverenitet, bore\u0107i se na kraju za nacionalni opstanak ne samo Srba nego i svih drugih, koji su se borili za narod, bili su partizani, prvi i jedini istinski neprijatelji nacifa\u0161izma. S druge strane me\u0111u jugoslavenskim partizanima (svih nacionalnosti, koje su zajedno \u017eivjele na teritoriju \u201eju\u017enih Slavena\u201c) Srbi su gotovo svuda bili ve\u0107ina i zato je srpsko stanovni\u0161tvo masovno prilazilo partizanskom pokretu, predvo\u0111enom od Tita, jer su gotovo svugdje bili napadani i od strane nacionalisti\u010dkih elemenata te od separatista razli\u010dite provenijencije. I sami \u010detnici, zbog svog dvoli\u010dnog dr\u017eanja i zbog kolaboriranja sa fa\u0161izmom i sa nacizmom, izgubili su podr\u0161ku srpskog selja\u010dkog stanovni\u0161tva. Oni su tako postali, po autonomaziji, izdajice naroda, ustvari kvislinzi. U svakom slu\u010daju \u010detnici su se pokazali kao dvoli\u010dan pokret , historijski pro (a ne anti) zapadnja\u010dki, potajno filoengleski, ali reakcionaran i antikomunisti\u010dki do te mjere da stupe u savez s nacifa\u0161istima.<\/p>\n

Geopoliti\u010dki krugovi<\/strong><\/p>\n

Te historijske \u010dinjenice stoje kao stijene. Op\u0107enito, historijski doga\u0111aji uslovljuju na\u0161e dana\u0161nje puteve i dana\u0161nje politi\u010dke izbore. Historija mora da nam daje pravac u konkretnim politi\u010dkim doga\u0111ajima i opredjeljenjima, a ne apstrakcije kao \u201eEuroazija\u201c, koje govore o ontolo\u0161kom karakteru ovog ili onog naroda.<\/p>\n

Pred doga\u0111ajima koji su gore izlo\u017eeni grupacije ekstremne desnice opredjeljene \u201eza srpsku stvar\u201c na Kosovu , \u010dine se zagonetnima. U svakom slu\u010daju izgleda nerazumljivim, i svakako, slabo motiviranim i kontradiktornim, aktivizam desnice oko sad jednog sad drugog balkanskog problema.<\/p>\n

Ka\u017eimo odmah da postoji linija \u201eguelfa\u201c i linija \u201eghibellina\u201c. Prva linija (guelfa) je aristokratskija i vi\u0161e \u201ekarolin\u0161ka\u201c, a nju \u010dine eksponenti Forza Nuova(Novih snaga): neshvatljivo je za\u0161to se onda ne zadovoljavaju da se uhvate zajedno sa hrvatskom katoli\u010dkom bigotno\u0161\u0107u! Druga linija (ghibellinska) nazvana jo\u0161 \u201eeuroazijskom\u201c, predastavljena je od onih iz Casapound (ku\u0107a Ezre Pounda), sa svojim \u010dasopisomEuroazija, za kojau je u odnosu na Islam te\u0161ko kazati, da li je prijateljski raspolo\u017eena, ili pak neprijateljski, zajedno s njezinim urednikom Claudijom Mutti, jer oni podr\u017eavaju najekstremnije prosrpske stavove.<\/p>\n

Jo\u0161 je jedno va\u017eno pitanje za analizu ekstremne desnice i njenog dr\u017enja u me\u0111unarodnim doga\u0111ajima:njen odnos prema Njema\u010dkoj. Njema\u010dka je vodila nedavo, kao i kroz cijelo dvadeseto stolje\u0107e, napade na Jugoslaviju, i dr\u017eala se protusrpski i ona ostaje destabiliziraju\u0107i \u010dinilac i faktor imperijalisti\u010dkog pritiska na cijelom istoku Evrope. Zato bi trebalo kontestirati Njema\u010dku zbog njezine politike; danas bi se moralo suprotstaviti preporo\u0111enoj agresivnoj njema\u010dkoj geopolitici, politici ujedinjene Njema\u010dke, najve\u0107eg sponzora ovakve Evropske Unije i politike trojke. Medjutim, o tome se jako malo govori, naro\u010dito na desnci i \u010de\u0161\u0107e nego o Njema\u010dkoj, govri se o potrebi suprotstavljanja angloameri\u010dkoj dominaciji, i tako se stvara pravac slije\u0111enja tradicionalnih desnih politika dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n

Svuda dakle nailazimo na protuslovlja. Ti sektori politike kao da se kupaju u vlastitim kontradikcijama i njima se hrane, umjesto da ih te kontradikcije razdiru. Naro\u010dito je zanimljiva mo\u0107 tako zvanih \u201esmne\u0111ecrvenih\u201c, koji imaju neku \u010dudni tradiciju lijevo \u2013desne dijalektike, a koju \u010desto \u010dine intelektualci, \u0161to dolaze iz marksisti\u010dke ljevice, u o\u010dajni\u010dkoj potrazi za nekom obalom, uz koju bi pristali. Taj rast i pove\u0107anje \u201ebazena u kojem plavaju\u201c crvenosme\u0111i je mogu\u0107 zbog crne rupe ili pravog ambisa u informacijama i u analizi me\u0111unarodnih zbivanja. Radi se o velikom i va\u017enom prostoru, koji je nesmetano zauzet od Preporoda iDr\u017eave te od Mo\u0107i i Sile., a one pokazuju kako imaju dovoljno sredstava (u prvom redu finacijskih) kako bi se predstavili tako, da izgledaju privla\u010dnio, pona\u0161aju se i kao magnet , koji privla\u010di \u201enezadovoljnike\u201c ili \u201ebijesne\u201c samo na trenutke. A argument o kojem raspravljamo je imperijalisti\u010dka strategija zemalja NATO-a, metode njenog osporavanja i osporavanje ponovne kolonizacije, u kojoj sudjeluje i Ialija ve\u0107 vi\u0161e godina, i on je od izuzetnog je zna\u010daja.Ta privla\u010dna mo\u0107 isuvi\u0161e sli\u010di la\u017enim patkama, koje lovci postavljaju na vodu, kako bi privukli istinske patke:<\/p>\n

Zbirka patki, istinskih ili la\u017enih, u samo nekoliko godina postala je toliko velika, da je te\u0161ko napraviti pregled i takav bi poku\u0161aj bio vrlo te\u017eak. Moramo ipak ukazati na neke simptomati\u010dne \u010dinjenice, na primjer, da se po dragocjenoj tradiciji talijanskog jezika \u010dlanci i eseji o strate\u0161kim pitanjima danas proizvode u industrijskim koli\u010dinama- na primjer od li\u010dnosti kakav je Alessandra Latanzia, biv\u0161i trockist, a sada suradnika revije Euroasia, ili pak susre\u0107emo intelektualce, koji su \u201es one strane dobra i zla\u201c, uprkos vlastitoj marksisti\u010dkoj formaciji, i to ljude, koji su svojevremeno bili poznata i cijenjena lica \u2013 kao na primjer nedavno preminuo Costantino Preve \u2013 ili \u010dak komuniste, \u0161to su ostali dosljedni onom \u0161to su bili i nepokajani, \u2013 svi oni na kraju povjeravaju svoje napise sumnjivim izdava\u010dkim ku\u0107ama ili izdava\u010dkmi ku\u0107ama, koje pripadaju krugovima crvenosme\u0111ih.<\/p>\n

Pred tim slu\u010dajevima na\u0161 zadatak ne smije biti isklju\u010divo moralisti\u010dka osuda. Treba da aktiviramo i ponovo potvrdimo i u\u010dinimo privla\u010dnim na\u010dela zbog kojih smo postali internacionalisti, protivnici imperijalisti\u010dkih ratova, pristalice mira i solidarnosti me\u0111u narodima.Ta na\u010dela moraju biti a-b-c u politi\u010dkom i dru\u0161tvenom anga\u017emanu, anga\u017emanu u \u0161irem smislu. Dakle, prije svega treba u\u010diti historiju i u\u010diti od historije. Demarkaciona linija izme\u0111u desnice i ljevice je jednom zauvijek postavljena , ne samo tokom Drugog svjetskog rata, ve\u0107 i za vrijeme rata u \u0160paniji, gdje su se desnice i ljevice na\u0161le na suprotstavljenim frontovima, pa su \u010dak i ljevice napravile gre\u0161ke i me\u0111usobno se sukobljavale, Nikad se ipak nije pojavila sumnja u \u010dinjenicu da se desnice nalaze na drugoj strani barikade.<\/p>\n

Razlika izme\u0111u desnice i ljevice nije arhivirana i ne mo\u017ee se arhivirati. Sukladno tome, ona je u osnovi svakog izbora svake osobe koja posjeduje politi\u010dku svijest. To je ista razlika, koja dijeli progresizam od konzervativizma, tradicionalizam je karakteristika desnice: odr\u017eavanje i obnavljanje nekada\u0161njih privilegija starih stale\u017ea pripada desnici, a ono \u0161to joj se suprotstavlja ima za cilj promjenu, i to promjenu u smislu pro\u0161irenja prava, ulazak novih aktera i novih dru\u0161tvenih slojeva u komandne kabine Historije.<\/p>\n

Koncepcija krvi i tla, iredentizam, i svaki idealizam, koji negira materijalnost interesa i borbe me\u0111u dru\u0161tvenim klasama, to je desnica.<\/p>\n

Intelektualac i borac na ljevici ne mo\u017ee pljeskati pred krvavim uni\u0161tnjem jedne multinacionalne zemlje, gdje su prava svake osobe i svake nacionalnosti bila zagarantirana.<\/p>\n

Mo\u017eemo re\u0107i da je desno sve ono \u0161to dijeli narode, dok je lijevo ono \u0161to ih zaista spaja; naro\u010dito je stvar desnice podizanje novih granica \u2013 jer upravo je to dovelo da te\u0161kog poraza ljevice i uzrokovalo je sve ono \u0161to se pro\u0161lih godina doga\u0111alo u Jugoslaviji. Desnica je puko egzaltiranje \u201erazlika\u201c- dok internacionalizam i antiimperijalizam priznaju, naprotiv, prava svih, jer \u017eele zajednicu jednakih, umjesto dominaciju ja\u010deg, \u017eele domovinu prava za sve i u\u017easavaju se svakog oblika kolonijalizma, \u010dak i unutar jedne te iste dr\u017eave. Ljevica je za kulturno potvr\u0111ivanje i za kulturno izra\u017eavanje, kao i jezi\u010dno, svih naroda, za njihovo pravo na samoodre\u0111enje, odnosno za njihovu politi\u010dku autonomiju, ali jedino ukoliko to samoodre\u0111enje ne dovodi do nazadovanja op\u0107ih prava, prava svih \u010dlanova zajednice: a to su socijalna prava, to jest pravo na dostojan \u017eivot, ali prije svega i iznad svega pravo na mir, \u0161to zna\u010di pravo da se uzmogne \u017eivjeti.<\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/em><\/p>\n

G. Piccin, L\u2019esperienza di autogestione e la distruzione del mercato unitario jugoslavo (2004: http:\/\/www. intermarx.com\/temi\/jugo.html)<\/em><\/p>\n

Saveznicima su upu\u0107eni \u201c\u2026 jugoslavenski protesti zbog toga \u0161to je Italija poslala agente u Bugarsku, kako bi pravili komplikacije sa Srbijom i na taj na\u010din izazvali u svijetu utisak da je talijanska okupacija Rijeke i Dalmacije bila nu\u017ena za odr\u017eanje mira na Balkanu.<\/em><\/p>\n

Badoglio Soninu, 3 decembra 1918, br. 90. Najrezerviranije, li\u010dno. Archiv. Gab. 3687 (12\/09\/1918)ASMR, Rim.<\/em><\/p>\n

Projekt je bio podijeljen u dvije akcijske zone: jedna unutar teritorija pod talijanskom kontrolom, a druga izvan okupiranih teritorija. Za tu drugu zone bio je koncipiran poseban plan:<\/em><\/p>\n

\u201e1.Upravo je u pripremi brojna ekipa vrlo inteligentnih agenta, dobro orijentiranih(\u2026) Ve\u0107 su prona\u0111ene osobe prikladne da se prihvate upravljanja onim, \u0161to \u0107e se \u010diniti u Sloveniji, Hrvatskoj i Dalmaciji. Nadam se za koji dan da \u0107u isto saop\u0107iti i za Srbiju. (\u2026)<\/em><\/p>\n

2. Tra\u017eim vezu sa dva glavna lista u Ljubljani (\u201cSlovenski narod\u201d i \u201cSlovenec\u201d) i sa tri glavna u Zagrebu (\u201cObzor\u201d, \u201cHrvatska rije\u010d\u201d i \u201cNovosti\u201d) u nadi da \u0107u nad njima izvr\u0161iti posao uvjeravanja.<\/em><\/p>\n

3. Tre\u017ei\u0107u vezu sa elementima, koji su nezadovoljni, istaknutim licima iz prethodnog re\u017eima.\u201d<\/em><\/p>\n

Pretpostavljeni tro\u0161kovi pomo\u0107i \u0107e sigurno d se potpunije razumiju dimenzije i doseg projekta. Treba naglasiti, kako je kler predstavljao najve\u0107u stavku tro\u0161kova.<\/em><\/p>\n

\u201e- Specijalna ekipa bit \u0107e sastavljena od 300 agenata podijeljenih na 4 grupe . Mo\u017ee se predvidjeti prosje\u010dno minimalan tro\u0161ak od 10.000 Lira po agentu (2 mjeseca rada). Ukupno minimum 2.000.000 lira<\/em><\/p>\n

\u0160tampa. Mo\u017ee se predvidjeti tro\u0161ak od 150.00 lira po novini. Budu\u0107i da su najpovodljivije svega tri novine\u2026tro\u0161ak je 450.000 lira Kler Lira 3.500.000 Vo\u0111e biv\u0161eg re\u017eima..od 2 do 500.000 lira<\/em><\/p>\n

Primjedba-Ve\u0107 mi je poznato (\u2026) da ujediniteljska propaganda, koju vr\u0161i Francuska, raspola\u017ee s mnogo sredstava. To obja\u0161njava broj agenata, koje namjervam uzeti \u201c (u G. Piccin, cit.).<\/em><\/p>\n

Poruka koju je uputio Gabriele d\u2019Annunzio 8 maja 1920 jednom visokom oficiru talijanske vojske, cit. u \u201cJugoslavia ha reso i conti\u201d (\u201cJugoslavija je polo\u017eila ra\u010dun\u201d) dodatak XV Notizirio del Ministero della guerra (u Vijestima Ministarstva rata)-Gabinetto Ufficio Propaganda prot. N. 50347\/43.6.41, Rim, 29 aprila 1041-XIX.<\/em><\/p>\n

Za izvor i za \u0161iru diskusiju o jugoslavenskoj ideji i o njenoj promjnjivoj sre\u0107i , cit. A. Martocchia, Il prolungato \u201eOttantanove\u201c della Jugoslavia(Produ\u017eena osamdesetideveta\u201cJugoslavije) , dokument prati multimedijska edicija Akata Simpozija Target(Vicenza 2009).http:\/\/www.cnj.it\/24 MARZO 099\/2009\/TARGET\/ATTI (dvd.Target\/docs\/martocchia.opuscolo.pdf)<\/em><\/p>\n

O toj temi vidjeti \u201eLa via dei conventi\u201c (Put samostana),od P. Adriana i G. Cingolani (Mursia 2011); \u201eAnte Pavelic \u2013 il duce croato\u201c od M. Ferrara (KappaVu 2008), \u201eIl dittatore per caso\u201c od E. Gobetti (L\u2019Ancora del Mediterraneo 2001); \u201eIl fascismo e gli ustascia \u2013 1929 \u2013 1941\u201c od P Juso (Gangemi 1998).<\/em><\/p>\n

\u201eConquiste. Rassegna mensile di politica, cultura e critica\u201c \u2013 anno XI, broj 4-5 , Rim, SAEC; april-maj 1941-XIX.<\/em><\/p>\n

\u010cak \u201cGaleazzo Ciano, Talijanski ministar vanjskih poslova i zet Mussolinija, zabilje\u017eio je u svojem dnevniku [ve\u0107] 28 aprila 1941 \u201c\u2026grabe\u017ei, plja\u010dke, ubojstva su na dnevnom redu.\u201d. Izvor A. Rivelli, L\u2019arcivescovo Stepinac altro che martire (A. Rivelli: Nadbiskup Stepinac, sve prije nego \u017ertva)\u201d U \u201eil Manifesto\u201cod 3 oktobra 1998. Vatikan je zaista bio, uz Italiju i Njema\u010dku, tre\u0107i veliki sponzor bande ubojica Paveli\u0107a. Dana 17 maja hrvatskog Ducea, u pratnji 120 usta\u0161a i to u uniformi, primio je u Rimu papa Pio XII. Krajem godine zagreba\u010dki nadbiskup Alojz Stpinac , koji je prethodno sa drugim katoli\u010dkim vjerskim licima bio imenovan poslanikom u hrvatskom Parlamentu , primio je du\u017enost glavnog kapelana usta\u0161kih trupa, a kasnije je dobio i mnoge druge usta\u0161ke po\u010dasti i orlikovanja.<\/em><\/p>\n

Izvor F. PH. Verna, Yugoslavia Under Italien Rule 1941 -1943. Civil and Millitary Aspects of the Italian Occupation. University of California, 1985 (Zahvaljujemo I. Serra za ukazivanje na taj tekst).<\/em><\/p>\n

E. Gobetti, Alleati del nemico. L\u2019occupazione italiana della Jugoslavia (1941-1943). Laterza 2013.<\/em><\/p>\n

Cfr B. Latas, Dokumenti o saradnji \u010detnika sa osovinom (http:\/\/www.znaci.net\/0001\/14htm)Aavv, Thee trial of Dragoljub-Dra\u017ee Mihalovi\u0107a Stenographic record \/belgrade 1946 http:\/\/www.cnj.it\/documentazione\/varie.storia\/Trial-indictmrnt .pdf)<\/em><\/p>\n

O Ratlines, mre\u017eama bijega nacifa\u0161isti\u010dkih kriminalaca , cfr, sva dokumentacija skupljena je na stranici http:\/\/www.cnj.it\/documentazione\/ratlies 2htm<\/em><\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Fa\u0161izam je doveo do krajnosti neprijateljstvo talijanske nacionalisti\u010dke bur\u017eoazije u odnosu na formiranje zajedni\u010dke dr\u017eave Ju\u017enih Slavena na na\u0161oj isto\u010dnoj granici…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-133926","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/133926","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=133926"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/133926\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=133926"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=133926"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=133926"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}