{"id":132859,"date":"2013-12-19T09:03:04","date_gmt":"2013-12-19T08:03:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=132859"},"modified":"2013-12-19T09:03:04","modified_gmt":"2013-12-19T08:03:04","slug":"svijet-ulijece-u-novu-krizu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/12\/19\/svijet-ulijece-u-novu-krizu\/","title":{"rendered":"Svijet ulije\u0107e u novu krizu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

Pro\u0161lomjese\u010dni izvje\u0161taj Svjetske zdravstvene organizacije o socijalnom i zdravstvenom stanju Europljana razotkrio je pune razmjere u\u017easavaju\u0107eg stanja u Gr\u010dkoj. Broj novozara\u017eenih virusom HIV-a u Gr\u010dkoj gotovo se udeseterostru\u010dio u posljednje dvije godine, a strahuje se da se dio novooboljelih namjerno zarazio kako bi do\u0161li do socijalne pomo\u0107i. U 2011. godini broj samoubojstava porastao je za 40 posto u odnosu na prethodnu godinu, pristup zdravstvu smanjio se nakon \u0161to je bud\u017eet bolnicama smanjen za 40 posto. Stopa nezaposlenosti u jesen ove godine iznosila je 27,6 posto. U izvje\u0161\u0107u je upozoreno kako ovi negativni trendovi u Gr\u010dkoj predstavljaju upozorenje drugim dr\u017eavama koje trenuta\u010dno prolaze kroz znatne fiskalne mjere \u0161tednje kao \u0161to su \u0160panjolska, Irska i Italija.<\/p>\n

Costas Lapavitsas, poznati gr\u010dki ekonomist u intervjuu za “H-Alter” obja\u0161njava \u0161to je ova zemlja doista dobila od brutalnih recesijskih politika koju su joj nametnuli iz “Troike”, za\u0161to fa\u0161izam buja zahvaljuju\u0107i mjerama \u0161tadnje, za\u0161to i dalje smatra da Gr\u010dka treba istupiti iz eurozone, zbog \u010dega Njema\u010dka uvjetuje jo\u0161 ve\u0107i rasap monetarne unije, a za\u0161to je EU postala neoliberalna tvorevina koja, nerijetko koriste\u0107i nedemokratske metode, \u0161titi interese krupnih kapitalista, nau\u0161trb gra\u0111ana u zemljama \u010dlanicama, ponajprije onih koje spadaju u periferiju.<\/p>\n

Kakva je trenutna ekonomska situacija u Gr\u010dkoj?<\/em><\/p>\n

Set recesijskih politika nametnutih Gr\u010dkoj uvetovao je ogromnu krizu u zadnjih nekoliko godina, \u0161to je dovelo do enormnog smanjenja proizvodnje, porasti nezaposlenosti i duboke recesije. S druge strane, ovakve politike stvorile su kratkoro\u010dnu stabilnost u javnim financijama i vanjskom dugu; javna potro\u0161nja je stabilizirana u usporedbi sa stanjem od prije tri godine. Me\u0111utim, ovakvi aspekti stabilnosti djeluju na najgori mogu\u0107i na\u010din na dru\u0161tvo i ekonomiju, jer su stvoreni kroz radikalne rezove. Proizvodnja i dalje pada, investicije ne postoje, nezaposlenost je drasti\u010dna, srednja klasa je pod teretom pove\u0107anih poreza, vrijednost nekretnina je uni\u0161tena. Kad ih se stavi na hrpu, ovi negativni trendovi u politi\u010dkom kontekstu uzrokuju izrazito eksplozivnu mje\u0161avinu.<\/p>\n

Smatrate li i dalje kako je prestanak pla\u0107anja dugova najrazumnija opcija za Gr\u010dku, uz sve reperkusije, poput bankrota te izlaska iz eurozone?<\/em><\/p>\n

Da. Stvar je u tome da je Gr\u010dka to ve\u0107 u\u010dinila, premda se to naziva druga\u010dijim imenom. U stvarnosti je ova odluka danas jo\u0161 neizbje\u017enija. Recesijske politike, koje su uzrokovale ekonomsku devastaciju Gr\u010dke nisu rije\u0161ile problem duga. Stabilizirana je javna potro\u0161nja i vanjski dug, ali problem s ukupnom dugom se pogor\u0161ao. Ukupna razina duga nakon restrukturiranja 2011. i 2012. godine nije se smanjivala. Kao drugo, proizodnja je uni\u0161tena, kontrakcija BDP-a je na gotovo 35 posto, i stvorena je situacija iz koje fakti\u010dki nema izlaza, kojom se ne mo\u017ee upravljati. Gr\u010dka u ovom trenutku ide ka prevelikom omjeru dr\u017eavnoga duga u odnosu na bruto doma\u0107i proizvod od 175 posto. Dakle, sasvim je sigurno da \u0107e dug morati biti otpisan. Me\u0111utim, sad je puno te\u017ee to u\u010diniti, zato jer se ve\u0107ina gr\u010dkog duga odnosi na velike me\u0111unarodne zajmodavce: Europsku uniju i Me\u0111unarodni monetarni fond. Stoga \u0107e bilo koja politika koja se temelji na nepla\u0107anju duga imati politi\u010dke i pravne implikacije po Gr\u010dku. Prije tri godine situacija bi bila potpuno druga\u010dija za takav scenarij: 2010. javni dug u Gr\u010dkoj od oko 300 milijardi eura bio je u privatnom vlasni\u0161tvu. Oko dvije tre\u0107ine duga se odnosio na inozemne zajmodavce. Bilo bi racionalno da je Gr\u010dka u tom trenutku prestala vra\u0107ati dug, da je tra\u017eila njegovo hitno restrukturiranje i stavila ekonomiju na nove temelje. To bi vjerojatno zna\u010dilo izlazak iz monetarne unije uz veliku cijenu, ali isto tako i zna\u010dajnu priliku da gr\u010dka ekonomija krene od novog po\u010detka. Umjesto toga, EU je odlu\u010dila “spasiti” Gr\u010dku preko novog enormnog zadu\u017eenja, pod uvjetom da se Grci podvrgnu te\u0161kim mjerama \u0161tednje i smanjenju pla\u0107a. Rezultati su bili katastrofalni: nezaposlenost mladih je gotovo 65 posto, odraslih gotovo 30 posto, uni\u0161tena je socijalna dr\u017eava i pojavilo se svepro\u017eimaju\u0107e siroma\u0161tvo… Problem je \u0161to u Gr\u010dkoj nema ozbiljnije politi\u010dke stranke koja \u0107e ponuditi druga\u010diji na\u010din vo\u0111enja dr\u017eave, koja \u0107e kazati da \u0107e, ako je potrebno, izvu\u0107i Gr\u010dku iz monetarne unije i po\u010deti iz po\u010detka.<\/p>\n

Mo\u017ee li se re\u0107i kako je jedan od uzroka europskih recesijskih politika i Zlatna zora, profa\u0161isti\u010dka parlamentarna stranka na \u010dijoj se zabrani radi tek odnedavno?<\/em><\/p>\n

Nema nikakve dvojbe da je ovaj pokret porastao zbog toga. Zlatna zora je postojala i prije krize u Gr\u010dkoj, ali u marginalnom stanju. Njihov utjecaj prije krize porastao je zbog stavova oko imigracijskih pitanja, koje su uzrokovale dru\u0161tvene tenzije, \u0161to tako\u0111er treba ukazati i na europske politike prema imigrantima, budu\u0107i da je stanje velikim prihvatom imiganata u Gr\u010dkoj izravna posljedica politika Europske unije. To me\u0111utim nije bilo dovoljno za stvaranje masovnog fa\u0161isti\u010dkog pokreta u Gr\u010dkoj. Bujanje je nastalo na krilima retorike o nacionalnom poni\u017eenju uslijed kriznog razdoblja, nezaposlenosti, zatvaranju tvrtki, gubitka ku\u0107a, rasapu dru\u0161tva, osje\u0107aju korupcije, politi\u010darima koji kradu novac iz d\u017eepova naroda… sve te stvari postojale su u realnosti i svakodnevnom \u017eivotu. Kad je do\u0161lo do vrhunca krize, Zlatna zora je do\u0161la i rekla da mo\u017ee srediti ove probleme. Poru\u010dili su kako \u0107e se nasilnim i drugim na\u010dinima razra\u010dunat s imigrantima, korupcijom, kako \u0107e pove\u0107ati proizvodnju i poslove u Gr\u010dkoj vratiti Grcima, kao i nacionalni ponos… Koristili su rije\u010di koje fa\u0161isti ina\u010de koriste. Mnogim gra\u0111anima Gr\u010dke ta je ideja postala uvjerljiva, svje\u017ea, druga\u010dija od retorike izvr\u0161ne vlasti… Sada vidimo rezultate svega toga.<\/p>\n

Nedavno ste rekli da recentna odlu\u010dnost Vlade da slomi Zlatnu zoru ne\u0107e poraziti i neofa\u0161izam u Gr\u010dkoj. \u0160to ste pod time mislili?<\/em><\/p>\n

Fa\u0161izam ne mo\u017ee biti pora\u017een ako se izri\u010dito oslanjamo na represivnu ulogu dr\u017eave. Fa\u0161isti su nerijetko dobro raspore\u0111eni unutar samog sustava dr\u017eave ili su pak jako dobro s njim povezani. U Gr\u010dkoj je to tako\u0111er slu\u010daj. S druge strane, problem je u tome \u0161to oni profitiraju od krize, jer se predstavljaju kao oporba aktualnoj vlasti, antisistemski faktori i borci protiv korupcije, sa \u010dvrstim obe\u0107anjima da \u0107e, do\u0111u li na vlast, okrenuti situaciju. Takve ideje su privla\u010dne frustriranim ljudima, koji su preko no\u0107i ostali bez posla, bez tvrtki, ku\u0107a i ostale imovine. Dok god je ovakva realnost u Gr\u010dkoj, fa\u0161isti \u0107e dakle profitirati. Nema prevelike koristi od toga da se izlazi u javnost i govori gra\u0111anima kako oni nisu dobri ljudi, u trenutku kad ti gra\u0111ani ostaju bez posla, kad ih se tjera da pla\u0107aju enormne poreze…<\/p>\n

Kako im se oduprijeti?<\/em><\/p>\n

Protiv ovakvog fa\u0161izma nu\u017ena je borba ujedinjenog fronta svih antifa\u0161isti\u010dkih snaga u dru\u0161tvu, po\u010dev od upozoravanja na fa\u0161izam u gradskim \u010detvrtima, pa sve do takvih pojava na radnim mjestima i drugdje. S druge strane, kako bi se smanjilo daljnje \u0161irenje popularnosti fa\u0161isti\u010dkih snaga, nu\u017eno je oduprijeti se recesijskim mjerama koje se provode u Gr\u010dkoj, a koje su dovele do trenutne situacije u gr\u010dkom dru\u0161tvu. Protivljenje trenutnim politikama nu\u017eno je zbog promjena u dru\u0161tvenim okolnostima koje bi uvjetovale iskorjenjivanje fa\u0161isti\u010dkih tendencija.<\/p>\n

Takvi trendovi u zadnjih su par godina u razli\u010ditim oblicima sve prisutniji i u brojnim drugim europskim dr\u017eavama, a nedavno su francuski i nizozemski radikali najavili me\u0111unarodnu koaliciju na europskoj razini.<\/em><\/p>\n

Radikalna desnica u Europi se razlikuje i varira od zemlje do zemlje, ovisno o dru\u0161tvenim uvjetima svake pojedine dr\u017eave, pa nije uputno generalizirati ove fenomene. Dru\u0161tveno-ekonomska devastacija Gr\u010dke, koja je uzrokovala rast ovakvih pojava, dosta je druga\u010dija od situacija u drugim dr\u017eavama. No, jedna od zajedni\u010dkih poveznica ovakvih i sli\u010dnih radikalnih politi\u010dkih pokreta u Europi je osje\u0107aj nezadovoljstva prema Europskoj uniji i politikama Unije u brojnim podru\u010djima, poput imigrantske politike – koju Europska unija provodi na jako lo\u0161 na\u010din – zatim zbog smanjenja demokratskih prava u zemljama \u010dlanicama u smislu da se ova kreacija, EU, sada uple\u0107e u politi\u010dka i dru\u0161tvena prava te lokalni i nacionalni demokratski proces u dr\u017eavama bez ikakve odgovornosti. U Italiji je tako Europska unija fakti\u010dki imenovala talijansko rukovodstvo, sli\u010dno je bilo i u Gr\u010dkoj, zanemaruju\u0107i na taj na\u010din demokratski proces. Nadalje, ekonomija u EU ne stoji ba\u0161 najbolje… Sve to poti\u010de euroskepticizam, koji me\u0111u ostalim uvjetuje i pokrete radikalne desnice, koji nude rje\u0161enja u nacionalnim okvirima i profitiraju od retorike protiv imigranata…<\/p>\n

Kako se odnos izme\u0111u centra i periferije ogleda u ekonomskom konekstu?<\/em><\/p>\n

Periferiju eurozone i periferne \u010dlanice Europske unije koje nisu u eurozoni, poput Hrvatske, nastoji se stabilizirati kroz nametanje enormnih rezova, \u0161to je u Gr\u010dkoj, kako vidimo, izazvalo dru\u0161tvenu katastrofu. Problem monetarne unije, kada je rije\u010d o neuravnote\u017eenosti konkurentnosti, nisu periferne dr\u017eave nego Njema\u010dka. Njema\u010dka namjerno ne di\u017ee jedini\u010dnu cijenu rada, \u0161to spre\u010dava zemlje periferije da se vrate gospodarskom rastu i da budu konkurentne, jer je Njema\u010dka u enormnoj prednosti pred drugim zemljama eurozone. No, ova zemlja odbija promijeniti svoju politiku, ali prisiljava periferiju da to u\u010dini. Preko politika \u0161tednje nametnute periferiji forsira se brutalna korekcija nakupljenih deficita i dugova – i preko smanjivanja pla\u0107a. Ipak, to ne poma\u017ee jer njema\u010dke pla\u0107e ne rastu dovoljno da bi periferne dr\u017eave mogle biti konkurentnije preko smanjivanja cijene rada.<\/p>\n

U vi\u0161e ste navrata javno govorili da Njema\u010dka na taj na\u010din osiroma\u0161uje svoje radnike i zagor\u010dava \u017eivot ostatku eurozone, pogotovo perifernim dr\u017eavama.<\/em><\/p>\n

To je jedan od klju\u010dnih problema odr\u017eivosti monetarne unije. Naime, monetarna unija uspostavljena je prije mnogo godina na ideji da \u0107e ta zajedni\u010dka valuta promovirati duh europskog zajedni\u0161tva, omogu\u0107iti gospodarski rast dr\u017eavama, i da \u0107e, u najkra\u0107em, proizvesti bogatstvo, progres i napredak. Postojala je mogu\u0107nost stvaranja monetarne unije koja bi bila korisna za dr\u017eave \u010dlanice, pod uvjetom da je postojala disciplina. Ne u smislu fiskalnog balansa, kako se \u010desto ka\u017ee, ve\u0107 u smislu kontrole inflacije u cijeloj monetarnoj uniji, odnosno odr\u017eavanja istovjetnih tro\u0161kova rada u dr\u017eavama. Problem koji se priprije\u010dio ovome je Njema\u010dka, a ne periferne dr\u017eave. U pro\u0161lom desetlje\u0107u Njema\u010dka je odlu\u010dila uvesti politiku koja se bazirala na zale\u0111ivanju rasta pla\u0107a, kako bi se odr\u017eala \u0161to ve\u0107a njema\u010dka konkurentnost na me\u0111unarodnoj razini. To je pokrenula tamo\u0161nja Socijaldemokratska partija. Njema\u010dka je tako tijekom desetak godina dobila veliku kompetitivnu prednost nad ostalim \u010dlanicama monetarne unije. Tim je mehanizmom pove\u0107an izvoz. Njema\u010dka je postala najve\u0107a i najuspje\u0161nija zemlja izvoznica i od tada stvara enormne vi\u0161kove. Razlog takvoj uspje\u0161nosti nije pove\u0107anje produktivnosti i u\u010dinkovitosti, kako se to uobi\u010dajeno tvrdi, ve\u0107 zale\u0111ene pla\u0107e. Njema\u010dka stoga prakti\u010dki osiroma\u0161uje svoj narod i druge dr\u017eave i odbija promijeniti politike jer ima najve\u0107i mo\u0107 i utjecaj u Uniji. Umjesto toga, ona name\u0107e vlastite uvjete ostatku Unije. To je tako\u0111er dugoro\u010dno neodr\u017eivo.<\/p>\n

Trenutno svjedo\u010dimo pobuni talijanskih gra\u0111ana, izme\u0111u ostalog i protiv ekonomske politike Europske unije, te mjera \u0161tednje. \u0160to \u0107e se dogoditi ako Italija prihvati sve mjere \u0161tednje koje predla\u017ee Bruxelles?<\/em><\/p>\n

Fundamentalni problem sada se pojavljuje izme\u0111u Njema\u010dke, Francuske i Italije. Razlika u konkurentnosti izme\u0111u ove tri zemlje ve\u0107a je nego ikad, i postaje sve ve\u0107a. Stabilnost monetarne unije stoga postaje problem zemalja centra. Francuska i Italija suo\u010davaju se s mogu\u0107om dilemom: ukoliko stvari nastave i\u0107i postoje\u0107im tokom, preko balansa razli\u010ditih politika, njihov ekonomski rast nikad ne\u0107e biti zna\u010dajniji. Ako se, dakle, nastavi trenutna politika, to \u0107e zna\u010diti katastrofu za Italiju i Francusku. Druga opcija ili drugi dio dileme je da Francuska i Italija uvedu iste mjere \u0161tednje poput periferije: smanjenje pla\u0107a, javne potro\u0161nje, nametanje poreza i tomu sli\u010dno. Me\u0111utim, kad bi Francuska i Italija to u\u010diinile, posljedice bi bile katastrofalne za cijelu Europsku uniju, jer se radi o velikim ekonomijama. Cijela europska ekonomija u\u0161la bi u depresiju. Situacija je, dakle, poprili\u010dno nestabilna za Europu i monetarnu uniju i te\u0161ko je iza\u0107i iz toga. Ova monetarna unija funkcionira preko nametanja u\u017easnih politika \u0161tednje perifernim dr\u017eavama, dok se u isto vrijeme odr\u017eava na na\u010din da ne name\u0107e dr\u017eavama centra, poput Italije i Francuske, identi\u010dni proturecesijski lijek. U svakom slu\u010daju stvari ne izgledaju dobro za cijelu monetarnu uniju.<\/p>\n

Ho\u0107e li eurozona pre\u017eivjeti u postoje\u0107em obliku i \u0161to \u0107e se dogoditi ukoliko ne pre\u017eivi?<\/em><\/p>\n

Mislim da eurozona nije odr\u017eiva i mislim da ne\u0107e pre\u017eivjeti. Pitanje je vremena kad \u0107e se uru\u0161iti. Koliko vremena ima, to ne znam. Uspjela je pre\u017eivjeti zadnje tri godine, ali uz jako veliku cijenu. Ali situacija koja je iz toga stvorena nije odr\u017eiva. \u0160tovi\u0161e, jo\u0161 je manje odr\u017eiva nego \u0161to je prije bila. Prava dilema je kako se vratiti nacionalnim valutama bez ve\u0107ih problema koji bi iz toga proiza\u0161li. Kad do toga do\u0111e, EU \u0107e biti te\u0161ko koordinirati u kontekstu nacionalnih valuta, jer dakako, \u017eelimo da ostane neka forma kooperacije i solidarnosti izme\u0111u europskih naroda, zbog zajedni\u010dkog europskog identiteta. U tom slu\u010daju trebat \u0107emo osmisliti mehanizme za regulaciju te\u010dajeva valuta, koje se ne smiju prepustiti slobodnom tr\u017ei\u0161tu. Mo\u017eemo, dakako, u\u010diti i od drugih podru\u010dja svijeta kako \u0161to bolje postupati u tim slu\u010dajevima, ali i ponuditi vlastite radikalne i alternativne ideje.<\/p>\n

\u0160to je Europska unija danas? Je li kriza demistificirala teze o europskoj socijaldemokraciji i kapitalizmu s ljudskim licem?<\/em><\/p>\n

Mislim da je kriza pokazala da je Europska unija postala znatno druga\u010dija od prvotnih zamisli. Evoluirala je u vrlo problemati\u010dnu instituciju, koja se bazira na rezolutnom neoliberalizmu. Sve one pri\u010de da je europski kapitalizam socijaldemokratski bile su dosta dominantne sve do posljednje dekade. To je, pokazalo se, potpuni nosens. Umjesto toga, rije\u010d je o neoliberalnoj zajednici koja vjeruje u slobodno tr\u017ei\u0161te, name\u0107e ga ili ga promovira u svim dr\u017eavama. Kriza je pokazala i nedemokratsku narav EU-a i kako su ljudi koji su prije krize vjerovali suprotno bili u zabludi. EU ima na\u010dine da name\u0107e vlastitu volju na manje dr\u017eave, bez obzira na demokratska prava i mi\u0161ljenja ve\u0107inskog stanovni\u0161tva. EU uni\u0161tava ili limitira nacionalni suverenitet, u smislu da neke zemlje, prvenstveno Njema\u010dka, imaju mo\u0107 da govore nekim drugim zemljama kako da se pona\u0161aju. EU je, kriza je tako\u0111er pokazala, mehanizam koji podupire velike privatne kompanije, korporacije i banke. Politike Unije stvaraju se za za\u0161titu interesa takvih institucija. Problem je \u0161to su interesi takvih institucija u su\u0161tom sukobu s interesom radnog naroda i ostalih gra\u0111ana. Unija trenutno gaji u\u017easan odnos prema perifernim dr\u017eavama. U tom kontekstu mo\u017ee se re\u0107i kako se trenutno radi na tome da se revidiraju odnosi izme\u0111u nacionalnih dr\u017eava i me\u0111unarodnih institucija, poput EU-a. Tijekom devedesetih i ranih dvijetisu\u0107itih prevladavalo je mi\u0161ljenje da je ideja dr\u017eave zapravo pro\u0161lo svr\u0161eno vrijeme i da su transnacionalne organizacije znatno progresivnije i bolje jer nadilaze ograni\u010denosti nacionalnih dr\u017eava. To uvjerenje je krivo. Dr\u017eave tijekom krize mogu bili vrlo va\u017ene za o\u010duvanje demokratskih prava. Transnacionalne institucije koje podupiru korporacije nisu nimalo progresivne.<\/p>\n

\u0160to je s intektualnom ljevicom u Europi i progresivnim politi\u010dkim idejama? Je li ljevica u potpunosti podbacila?<\/em><\/p>\n

Za mene je pona\u0161anje ljevice za vrijeme krize razo\u010daravaju\u0107e. Ljevica je propustila ponuditi uvjerljive alternative postoje\u0107em stanju. Ljevica je izgubila ideolo\u0161ki, organizacijski i programatski, \u0161to nije dobro. Razlozi su u tome \u0161to je ve\u0107i dio ljevice promovirao nekakvu ideju europeizma. Meni ta ideja nije nimalo jasna. Ro\u0111en sam u Gr\u010dkoj, ali i dalje ne znam \u0161to bi to Europa trebala biti. To je dobra stvar sama po sebi, jer utjelovljuje ideal kojem treba stremiti, kroz promoviranje slobode, solidarnosti, zajedni\u0161tva i tomu sli\u010dnoga. Kad je do\u0161lo do pada isto\u010dnog bloka i socijalizma u Isto\u010dnoj Europi, europska ljevica je forsirala tezu da treba promovirati ideju pomjeranja prema ve\u0107oj uniji s progresivnim politikama i socijaldemokratskom pozadinom. Kriza je, me\u0111utim, pokazala pravu narav EU-a. Lijevica je ostala nijema. Ve\u0107ina argumenata se odnosila na to da se ovo doga\u0111a zbog toga jer zlo\u010desti desni\u010dari i neoliberalisti preuzimaju upravljanje Unijom, i kad bismo samo imali ljevi\u010dare na vrhu, onda bi sve bilo dobro. To je, dakako, budala\u0161tina. Nije problem u desni\u010darima koji upravljaju Unijom, problem je ono \u0161to predstavlja monetarna unija sama od sebe. Ljevica ima izrazitih problema da ovo prihvati i da shvati nu\u017enost osmi\u0161ljavanja alternativnih programa koje bi se protivile ovakvoj monetarnoj uniji. Ljevica mora nanovo otkriti internacionalizam, jer su nam potrebne internacionalne solucije za probleme s kojima smo suo\u010deni. Taj internacionalizam, dakako, ne zna\u010di prihva\u0107anje transnacionalnih organizacija. Potreban je program za o\u010duvanje demokratskih prava, nacionalnog suvereniteta, prava na\u0161ih gra\u0111ana: Porugalaca, Grka, Hrvata i svih drugih manjih zemalja. Dana\u0161nja Europska unija nije ono \u0161to je zami\u0161ljala ljevica. Zato je potrebno prona\u0107i nove ideje.<\/p>\n

Je li ideologija neoliberalizma opet u modi? Naime, stje\u010de se dojam kako su zagovornici nereguliranog kapitalizma bili poprili\u010dno pritajeni tijekom vrhunca financijske krize.<\/em><\/p>\n

Mislim da neoliberalizam nije nigdje oti\u0161ao. On je cijelo vrijeme ovdje. Kratko vrijeme nakon kolapsa Lehman Brothersa 2008. godine neoliberalna ideologija je bila pritajena ali ve\u0107 se 2009. godine vratila, pod obrazlo\u017eenjem kako problem nisu tr\u017ei\u0161ta, ve\u0107 gre\u0161ke koje su po\u010dinili pojedinci. Znamo da je to ideolo\u0161ki motivirani nonsens. Zadnje tri godine neoliberalna agenda se vra\u0107a jer su, primjerice, u Europi lijeva i progresivna opozicija propustile proizvesti alternative koji se protive takvim ideologijama. I sada takve ideje opet glasno odjekuju javno\u0161\u0107u, i opet se kao problem spominju kolektivizam i zajednica, a odgovor je individualizam, privatne inicijative i tomu sli\u010dno. U svemu tome, dr\u017eava omogu\u0107uje metastaziranje takvih stavova i politika preko spa\u0161avanja financijskog sustava. Dr\u017eava je dala enormne svote novaca za sanaciju posrnulog tr\u017ei\u0161ta i banaka. Sada kad je do\u0161lo do blagog oporavka financijskog tr\u017ei\u0161ta, ponovno dolazi do stvaranja financijskog mjehura u SAD-u, Velikoj Britaniji i drugdje. Sa svime time vra\u0107a se i neoliberalna ideologija, jo\u0161 agresivnija nego \u0161to je prije bila. To je integralni aspekt suvremenog kapitalisti\u010dkog sustava – jezgra financijaliziranog kapitalizma – i takva retorika i pojava ne\u0107e oti\u0107i nigdje dok se ne uspostavi adekvatna alternativa cjelokupnom sustavu.<\/p>\n

Ljudi poput lorda Adaira Turnera, biv\u0161eg financijskog regulatora u Velikoj Britaniji, smatraju, me\u0111utim, kako je liberalni kapitalizam i dalje najbolje mogu\u0107e ure\u0111enje ali da su ljudi koji su njime upravljali bili lo\u0161i.<\/em><\/p>\n

Mislim da je lord Turner zanimljiva osoba, jer pokazuje ograni\u010denja s kojim se suvremeni mainstream koristi u diskursu. On pokazuje kako je dana\u0161nji radikalizam u takvim idejama znatno manji nego \u0161to je nekad bio. Rije\u010d je o radikalizmu koji govori da je trenutni svijet najbolji mogu\u0107i, i da je samo jo\u0161 potrebno postaviti odgovorne i po\u0161tene ljude koji bi njime rukovodili. To je po mom mi\u0161ljenju jako lo\u0161 pristup svijetu. Sistem o kojem pri\u010damo – financijalizirani kapitalizam \u010dije je financiranje prvenstveno u slu\u017ebi banaka i sli\u010dnih institucija – nije, dakako, najbolje mogu\u0107e rje\u0161enje za svijet. Radi se o kapitalizmu koji uzrokuje slab rast, masivnu nejednakost, masivnu ekonomsku nestabilnost, sistem koji uvjetuje financijske mjehure koje, jednom kad puknu, sanira na na\u010din da zaziva mjere \u0161tednje i rezove u javnom sektoru. Smatram da \u010dovje\u010danstvo mo\u017ee i mora u budu\u0107nosti smisliti puno bolji sustav od opisanog.<\/p>\n

Koji bi bili alternativni potezi u postoje\u0107em stanju?<\/em><\/p>\n

Postoji veliki prostor za alternativni sustav, koji bi prvenstveno regulirao trenutno tr\u017ei\u0161te. Trebamo tako\u0111er javne institucije koje \u0107e upravljati financijama. Tu mislim na javne banke, ne dakle na nacionalizaciju postoje\u0107ih banaka, nego javne banke koje \u0107e izri\u010dito financirati javne potrebe cjelokupne zajednice. To, dakle, ne zna\u010di davanje financija bilo kome, ve\u0107 gra\u0111anima koji posu\u0111uju novac u interesu \u0161ire zajednice. Tako\u0111er je potreban sustav regulacije me\u0111unarodnog kapitala, jer doista se ni\u0161ta ne dobiva – niti postoji ekonomska opravdanost – od slobodnog protoka kapitala u svijetu. Osim takvih regulacija, potrebne su tako\u0111er i regulacije te\u010daja. Trebamo i sistem javnog investicijskog menad\u017ementa. Kad ka\u017eem javnog menad\u017ementa ne mislim na planiranje tro\u0161kova ili na nekakvo centralno tijelo koje bi se time bavilo, ve\u0107 na inovativne i nove na\u010dine investiranja i organizacije investiranja u interesu \u0161ire zajednice. U zadnjih nekoliko desetlje\u0107a privatni kapital je u pojedinim dr\u017eavama radio u\u017easne stvari. \u0160to mislite o dominantnom mi\u0161ljenju da razbijanje velikih posrnulih banaka, koje su dosad bile prevelike da propadnu pa ih se spa\u0161avalo novcem poreznih obveznika, i dalje nije dobra ideja? Nedavno ste kazali kako bi Cipar trebao pustiti da posrnule privatne banke propadnu i da nakon toga oforme javne banke.<\/p>\n

Mislim da razbijanje velikih banaka i posljedi\u010dno stvaranje manjih banaka nije pravo rje\u0161enje, jer to ne\u0107e rje\u0161iti pravi problem cjelokupne pri\u010de. Umjesto toga, smatram kako su pravo rje\u0161enje javne banke. Potrebne su nam velike banke i velike financijske institucije, ali institucije od kojih \u0107e korist imati cijelo dru\u0161tvo, za razliku od postoje\u0107ih financijskih institucija. To je problem. Pogledajmo \u0161to se desilo u SAD-u. Velike privatne banke zara\u0111ivale su enormne sume, ali kada je do\u0161lo do gubitaka, kada su posrnule, onda to nisu privatni vlasnici pla\u0107ali, ve\u0107 porezni obveznici. Nisu problem banke, ve\u0107 vlasni\u0161tvo nad njima i pripadaju\u0107i bankarski sustav. Umjesto njega potrebno su nam velike banke koje \u0107e biti u vlasni\u0161tvu gra\u0111ana. Spomenuli ste Cipar. Kad sam govorio o propadanju privatnih banaka, nisam pritom mislio da su solucija manje privatne banke, nego na \u010dinjenicu da \u0107e gra\u0111ani i u ovoj dr\u017eavi morati pla\u0107ati njihovo spa\u0161avanje.<\/p>\n

U bankama i regulatornim agencijama i dalje sjede ljudi koji su uvjetovali bujanje krize 2008. Mo\u017eemo li o\u010dekivati po toj logici novu krizu?<\/em><\/p>\n

Njezine naznake ve\u0107 su tu. Mjehur se nanovo pojavljuje u Velikoj Britaniji, a mogao bi i u SAD-u. Puno je novca opet dostupno financijskim institucijama. Financijska eksplozija polako nadire. Zasad ne znamo kakvog \u0107e oblika biti, ali sasvim je sigurno da sjedimo na jo\u0161 jednom velikom mjehuru. Ljudi stoga moraju znati da se ni\u0161ta u tim institucijama nije promijenilo otkad je izbila kriza.<\/p>\n

Hrvatska vlada planira prodati i dati u koncesiju nekoliko nacionalnih kompanija. Mo\u017eete li s nama podijeliti gr\u010dko iskustvo rasprodaje javnih kompanija? Jesu li Grci ne\u0161to dobili od toga?<\/em><\/p>\n

Cjelokupna privatizacija u\u010dinjena je s ciljem vra\u0107anja, odnosno smanjenja nacionalnog duga. Nije postojao zahtjev gra\u0111ana i javnosti za tim. \u0160tovi\u0161e, ve\u0107ina naroda protivila se tome. Postoji ta teza ili verzija pri\u010de da su javne tvrtke privatizirane jer se tako efikasnije upravlja gospodarstvom. To je, dakako, nonsens. Svi znaju da se val privatizacije desio zbog vra\u0107anja duga. Me\u0111utim, tu su dvije stvari bitne. Zbog situacije u zemlji, zajedni\u010dko vlasni\u0161tvo prodavano je po jako niskim cijenama. To je sli\u010dno onome \u0161to se de\u0161avalo u Isto\u010dnoj Europi – dodu\u0161e ne\u0161to manje dramati\u010dnije od toga – gdje su razni bogati pojedinci stajali u redu za kupnju javnih tvrtki i od toga zara\u0111ivali enormne sume, budu\u0107i da su ih kupili po izrazito povoljnim cijenama. Druga stvar su politike koje su tu prodaju omogu\u0107ile. Na po\u010detku je najavljeni cilj bio 50 milijardi eura, \u0161to je bilo poprili\u010dno nerealno. Zarada od prodaje je bila znatno manja, a nove projekcije su oko 5 milijardi eura. Kada pored navedenih projekcija o zaradi od prodaje javnih dobara stavite dug Gr\u010dke koji je ve\u0107i od 300 milijardi eura, tek tada vidite kolika je glupost bila ta prodaja. Toliko o tome da je do\u0161lo do zna\u010dajnog smanjenja duga zbog prodaje javnog dobra.<\/p>\n

U jednom intervjuu 2007. godine rekli ste da bi ovo mogla biti dugotrajna i ogromna kriza. Jeste li, me\u0111utim, o\u010dekivali ne\u0161to ovakvo?<\/em><\/p>\n

Nekoliko je ljudi naga\u0111alo da bi kriza mogla biti velika, ali moram priznati su me njezini razmjeri iznenadili, retroaktivno gledaju\u0107i. Radi se, svakako, o jednoj o historijskih kriza, doga\u0111aja koji oblikuju daljnji smjer kapitalizma, i dosta zorno prikazuju kontradikcije i deficite financijalizacije. Krize su uvijek indikatori smjera u kojem \u0107e svijet i\u0107i. Ono \u0161to dolazi iz ove krize nikako nije dobro. Financijalizacija nije promijenjena, kao ni bazi\u010dni temelji postoje\u0107eg sustava. Financijski interesi i dalje dominiraju u kreiranju politika. Opozicija financijalizaciji nije zasad uspjela izraditi suprotstavljeni set politika. Budu\u0107nost u tom kontekstu ne izgleda dobro, jer postoje\u0107e stanje sugerira dodatne nestabilnosti, tenzije i pripadaju\u0107e politi\u010dke probleme. \u010cekaju nas veliki problemi ukoliko dru\u0161tvo ne na\u0111e neki drugi na\u010din kako da se suprotstavi tim tendencijama. To bi trebala biti uloga lijevih progresivnih snaga u dru\u0161tvu.<\/p>\n

Koliko su takve progresivne snage tijekom krize imale priliku iznijeti svoje, s obzirom na mainstream, radikalnije ideje za rje\u0161enje ekonomskih i politi\u010dkih problema?<\/em><\/p>\n

Mislim da ne postoji neki ve\u0107i interes za radikalnim idejama. Volio bih da vi\u0161e ljudi i medija \u017eeli \u010duti radikalne ideje, ali to jednostavno nije realnost. \u0160tovi\u0161e, na razini mainstreama ili think thankova na djelu je intelektualna stagnacija, \u0161to je jedna od zapanjuju\u0107ih stvari u ovoj krizi. Mainstream je opet pokazao da nije sposoban osmisliti i promi\u0161ljati nikakve nove ideje. Rije\u010d je o enormnoj krizi, najve\u0107oj od 1930-ih godina, ali nikakvih novih pristupa nismo imali priliku vidjeti.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Costas Lapavitsas, svjetski ugledni ekonomist, u intervjuu za “H-Alter”: “Financijski mjehur se nanovo pojavljuje u Velikoj Britaniji, a mogao bi i u SAD-u. Puno je novca opet dostupno financijskim institucijama. Financijska eksplozija polako nadire. Zasad ne znamo kakvog \u0107e oblika biti, ali sigurno je da sjedimo na jo\u0161 jednom velikom mjehuru. Ljudi stoga moraju znati da se ni\u0161ta u tim institucijama nije promijenilo otkad je izbila kriza.” <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-132859","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/132859","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=132859"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/132859\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=132859"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=132859"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=132859"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}