{"id":132795,"date":"2013-12-18T13:15:17","date_gmt":"2013-12-18T12:15:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=132795"},"modified":"2013-12-18T13:15:17","modified_gmt":"2013-12-18T12:15:17","slug":"zasto-jednima-mirise-a-drugima-smrducka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/12\/18\/zasto-jednima-mirise-a-drugima-smrducka\/","title":{"rendered":"Za\u0161to jednima miri\u0161e, a drugima &#8216;smrducka&#8217;"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/11\/nosevi.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-thumbnail wp-image-130386\" title=\"nosevi\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/11\/nosevi-150x150.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" \/><\/a>Ameri\u010dki nau\u010dnici otkrili su da razlika u tome kako ose\u0107amo neki miris, zavisi od DNK. Jedna aminokiselina i jedan gen presudi\u0107e da li neki miris ose\u0107amo kao prijatan ili neprijatan.<\/p>\n<p>Prilikom istra\u017eivanja, nau\u010dnici su otkrili i da postoji gotovo milion varijacija u 400 receptora, zbog \u010dega mirise ljudi ose\u0107aju na potpuno razli\u010dite na\u010dine.<\/p>\n<p>Istra\u017eiva\u010di sa Djuk univerziteta u Severnoj Karolini, do\u0161li su do zaklju\u010dka da razli\u010dita aminokiselina na istom genu dovodi do toga da isti miris nekome bude prijatan, a da ga neko drugi do\u017eivljava gotovo kao &#8220;smrduckanje&#8221;.<\/p>\n<p>Receptori za mirise kontroli\u0161u senzore koji odre\u0111uju kako \u0107emo ose\u0107ati miris, a &#8220;paket&#8221; receptora u nosu koji se aktiviraju \u0161alju specifi\u010dan signal mozgu.<\/p>\n<p>Profesor molekularne genetike i mikrobiologije Hiroaki Macunami obja\u0161njava da receptori rade druga\u010dije kod svakoga od nas. &#8220;Postoji mnogo slu\u010dajeva da se vama svidi neki miris, a nekom drugom ne. To je uobi\u010dajeno&#8221;.<\/p>\n<p>&#8220;Otkrili smo da pojedinci mogu biti veoma razli\u010diti na nivou receptora mirisa, \u0161to zna\u010di da kada se ose\u0107a neki miris, receptori koji se aktiviraju mogu biti razli\u010diti od osobe do osobe, u zavisnosti od genoma&#8221;, objasnio je profesor Macunami.<\/p>\n<p>Ista\u017eiva\u010di su u ranijim studijama identifikovali gene koji uti\u010du na receptore mirisa, ali jo\u0161 uvek je misterija kako se ti receptori aktiviraju.<\/p>\n<p>Kako bi utvrdili \u0161ta ih aktivira i \u0161ta odre\u0111uje da li \u0107e nam se miris svideti ili ne, nau\u010dnici su klonirali 500 receptora 20 razli\u010ditih ljudi, koji su imali neznatne varijacije u samo jednoj ili dve aminokiseline. Zatim su sistematski izlo\u017eili molekule razli\u010ditim mirisima.<\/p>\n<p>Izlaganjem svakog receptora maloj koncentraciji 73 razli\u010dite arome, nau\u010dnici su identifikovali grupu od 27 receptora koji su se aktivirali na najmanje jedan miris.<\/p>\n<p>Na taj na\u010din sada je ukupno poznato 40 receptora za miris, dok je ovaj broj ranije bio gotovo duplo manji.<\/p>\n<p>MONDO<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ameri\u010dki nau\u010dnici otkrili su da razlika u tome kako ose\u0107amo neki miris, zavisi od DNK. Jedna aminokiselina i jedan gen presudi\u0107e da li neki miris ose\u0107amo kao prijatan ili neprijatan. Prilikom istra\u017eivanja, nau\u010dnici su otkrili i da postoji gotovo milion varijacija u 400 receptora, zbog \u010dega mirise ljudi ose\u0107aju na potpuno razli\u010dite na\u010dine. Istra\u017eiva\u010di sa [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-132795","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/132795","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=132795"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/132795\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=132795"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=132795"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=132795"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}