{"id":132561,"date":"2013-12-16T08:38:16","date_gmt":"2013-12-16T07:38:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=132561"},"modified":"2013-12-16T08:38:16","modified_gmt":"2013-12-16T07:38:16","slug":"%d0%bc%d0%b0kedonija-u-tri-cina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/12\/16\/%d0%bc%d0%b0kedonija-u-tri-cina\/","title":{"rendered":"\u041c\u0430kedonija u tri \u010dina"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

\u0422ri \u010dina koja \u0107u poku\u0161ati da opi\u0161em u ovom tekstu su, naravno, dio jednog jedinog dru\u0161tvenog supstrata; svaki poku\u0161aj da se neki od njih izdvoji dao bi samo dio istine, a \u010ditava apsurdna slika se mo\u017ee vidjeti jedino kada djelovi slagalice budu zajedno.<\/p>\n

Prvi \u010din bi trebao biti sve\u010dan, lijep. On i jeste (bio) blje\u0161tav, pozla\u0107en! \u010cin otvaranja nove zgrade Makedonskog narodnog pozori\u0161ta, bar za nas koji smo to pratili sa strane, pokazao je svu duhovnu bijedu i u\u010dmalost ovog dru\u0161tva. Bijeda ne samo da se nije mogla sakriti ispod crvenog tepiha, parade skupih bundi i sve\u010danih toaleta, kristalne i pozla\u0107ene dekoracije, nego naprotiv – ova scenografija je upravo potvrdila postojanje skorojevi\u010dkog dru\u0161tva, nei\u017eivljene partijsko-dr\u017eavne elite koja u pozori\u0161te ide samo ovakvim prigodnim prilikama. Bilo je va\u017eno biti vi\u0111en, a o samoj pretstavi sam \u010dula da je prikazala sve mogu\u0107e tehni\u010dke mogu\u0107nosti i vizuelne efekte koje su trebale prikazati pozori\u0161te investicijom vrijednom svakog denara.<\/p>\n

Mediji su bili na \u201evisini zadatka\u201c kao \u0161to i prili\u010di palanci: pedantno su izvje\u0161tavali o svim dekolteima, pikanterijama, ko je s kime do\u0161ao, itd. Ni rije\u010di o kvalitetu drame i glume. Nekako u isto vreme je na Pe\u0161\u010daniku bila objavljena izvanredna analiza u kojoj je autor dao istorijski prikaz starog pozori\u0161ta iz one prve Jugoslavije i njegovu kvaziumjetni\u010dku djelatnost, koja je bila vi\u0161e okrenuta ka \u201estvaranju nacije\u201c, a manje kulturnom podizanju stanovni\u0161tva. Skopje – te\u0161ka provincija u to vreme – je bio grad sa samo nekolicinom pravih ljubitelja i poznavaoca pozori\u0161ne umjetnosti, pravih entuzijasta i ljudi sa duhom i umom, me\u0111u kojima je u vrhu bio sam Nu\u0161i\u0107. Srpska politika asimilacije kroz pozori\u0161nu djelatnost nije uspjela, pa zato je vjerovatno sada trijumf trebao biti utoliko ve\u0107i \u0161to se slavio u replici te zgrade, a na sceni ekstra-doza makedon\u0161tine.<\/p>\n

Predstava \u201eVje\u010dna ku\u0107a\u201c je nekakva \u010dudna drama koja treba da uporedi napa\u0107enost makedonskog i jevrejskog naroda. Nema veze \u0161to je Skopje i dalje te\u0161ka (duhovna) provincija, i glavni grad ki\u010deraja i snobov\u0161tina palanke – va\u017eno je da se sva ta nacionalisti\u010dka patetika uspjela spakovati u jedno! Da je pozori\u0161te bilo zami\u0161ljeno kao ustanova svjetskog ili bar evropskog kalibra, moglo se otvoriti nekom \u0160ekspirovom dramom. Ili bi, mo\u017eda, ovom realnom dru\u0161tvenom teatru apsurda vi\u0161e odgovarao Beketov \u201e\u010cekaju\u0107i Godoa\u201c. Mada, li\u010dno mislim da bi i \u201eGospo\u0111a ministarka\u201c bila savr\u0161en izbor.<\/p>\n

Ostaje da vidimo ho\u0107e li se makedon\u0161tina ukorijeniti u ideji o \u201evje\u010dnoj ku\u0107i\u201c i vje\u010ditoj Makedoniji ili \u0107e nas, mo\u017eda, prijatno iznenaditi kada pro\u0111e fe\u0161ta i pre\u0111e se na redovni repertoar, u kome bismo mogli da vidimo pravu umjetnost bez kukanja nad te\u0161kom nacionalnom sudbinom, sindromom samouni\u0161tenja (kao da je on isklju\u010divo vezan za Makedonce) i stavljanje teatra u funkciji modeliranja nacije na periferiji evropskih tokova.<\/p>\n

U blizini sjajne zgrade staro-novog pozori\u0161ta odvijao se drugi \u010din, etnopoliti\u010dke i predizbiorne drame! Ru\u0161io se car Du\u0161an, maljevima i pod budnim okom \u010delnika albanske DUI, me\u0111u kojima su bili ministri i poslanici, pa \u010dak i predsjednica Komiteta za odnose me\u0111u zajednicama!<\/p>\n

Imam razumijevanje: u Makedonskom narodnom teatru nisu imali ni\u0161ta interesantno ili su se mogli \u010dak (s pravom rekla bih, ali bez maljeva) isfrustrirati. Ali, tu je bio spomenik na kome su mogli izliti sav sedmovjekovni gnjev protiv cara koji je (kako ka\u017eu) \u201esjekao glave Albancima\u201c, a kroz \u010din koji mo\u017ee donijeto toliko poziotivnih poena u susret izbora.<\/p>\n

Poku\u0161aj da se napravi paralela izme\u0111u ru\u0161enja Lenjinovog spomenika u Kijevu sa ovim juna\u010dkim poku\u0161ajem da se uni\u0161ti spomenik srpskog cara iz 14 vijeka je – tragikomi\u010dan!<\/p>\n

Na\u017ealost, ovaj doga\u0111aj sam morala komentirati i za strane medije, za javnost koja se i dalje \u010dudi i krsti \u010dudesima iz Makedonije! (U ovakvim situacijama ja sebe tje\u0161im tako \u0161to ka\u017eem da bar ne otvaramo masovne grobnice, nego se bavimo simboli\u010dkim nasiljem – za sada).<\/p>\n

Albanci su zaista poznati kao jako osetljive du\u0161e, ne trpe nepravde i pamte ih kroz vjekove, a danas posebno ne trpe ni manjine u pore\u0111enju s kojima su oni ve\u0107ina u Makedoniji. Do ovih zavtorenih umova ne sti\u017eu poruke da je ovaj car zaista vladao ovim prostorima i da je bio krunisan u Skopju u vrijeme kada nisu ni postajale nacije. Dok je za srpsku manjinu on va\u017ena istorijska li\u010dnost, za Albance je to simbol arhetipskog neprijatelja, Srba. Kao da su Aleksandar Veliki, Skenderbeg, Samuil i D\u017eemo Balista sadili cvije\u0107e i bili mirotvorci – a ipak im se spomenici \u010duvaju kao najve\u0107e blago!<\/p>\n

\u0422\u0430ko, Skopje 2014. postaje scena za bezbroj \u010dinova i vjekovnih bitki, za osvete i ispravljanje nepravdi. Ustvari, ova scena je upravo najbolji primjer u kome se kulturno nasilje spojilo sa etni\u010dkim samopercepcijama o juna\u0161tvu i viktimizaciji. \u0410lbanski \u201egra\u0111anski aktivisti\u201c sa maljevima u rukama nemaju ni\u0161ta protiv onih spomenika kroz koje \u201ete\u010de\u201c albanska krv (kao recimo Aleksandar) ili od \u010dije ruke su stradali neki drugi. Nemaju ni\u0161ta protiv kada se nezakonski postavljaju, jer se to radilo \u201ehrabro i danju\u201c uz militantnu scenografiju, dok je car Du\u0161an postavljen kukavi\u010dki usred no\u0107i. I ne samo to, sada su se sjetili da se pozivaju na vladavinu prava i pravo na bunt maljevima, ako zatreba, i to odmah nakon molitve.<\/p>\n

Ludilo, zar ne? Inducirano, njegovano, i sa velikim potencijalom za ubudu\u0107e. Ko zna, mo\u017eda u ovom ludilo ima i ne\u0161to dobro: umjesto da se obra\u010dunavaju bezbol palicama u gradskim autobusima, uskoro \u0107e mladi pu\u0161tati na volju svoje frustracije prebijanjem spomenika pore\u0111anih na mostu civilizacija. Mo\u017eda ovo ima i terapeutsko dejstvo, ko \u0107e ga znati?<\/p>\n

\u0422re\u0107i \u010din je tragi\u010dan i najvi\u0161e govori o stvarnosti. Usred ove tragikomi\u010dne i nacionalisti\u010dke serije doga\u0111aja, desio se po\u017ear u kome je do pepela izgorjelo 20-tak ku\u0107eraka iz tzv. Teneke-mahale, naselja u kome su pred o\u010dima svih \u017eiveli Romi, ljudi osu\u0111eni na substandardne uslove nedostojne ljudskih bi\u0107a. Sre\u0107om, nije bilo stradalih, ali su ostali bez krova nad glavom.<\/p>\n

\u041eduvijek se smatralo da su ovakva naselja i njihovi stanovnici neki vid egzotike, ne\u0161to \u0161to je tako normalno za ovu marginalizovanu grupu, koje niti se buni, niti uzima maljeve u ruke, jo\u0161 manje kala\u0161njikove, da bi se izborila za svoja prava. Naprotiv, o njima se stvaraju stereotipi koji su \u010dak i \u201epozitivni\u201c i naizgled benigni, kao onaj o \u201e veseloj dolini\u201c u kojoj se igra i pjeva i danju i no\u0107u, i ljeti i zimi, pa sve do onih malignih – da se radi o neradnicima, o nevaljalim lopovima, o ljudima koji su najvi\u0161e sami krivi za svoju bijedu. \u010cini mi se da je najve\u0107a ironija bila sadr\u017eana u porukama koje su poslali \u201ezabrinuti\u201c politi\u010dari nakon po\u017eara (me\u0111u njima i jedan Rom, kao politi\u010dki fikus): \u201eUradi\u0107emo sve da ovim ljudima vratimo tople domove.\u201c<\/p>\n

Koji crni topli domovi, pobogu? Nije tragedija to \u0161to su izgorele ove kolibe – tragedija je bila \u0161to su u njima uop\u0161te i \u017eivjela ljudska bi\u0107a!<\/p>\n

Na\u017ealost, po\u017ear nije zahvatio \u010ditavo naselje – ostalo je dovoljno ku\u0107araka da nam i dalje stoje na savjesti, ako je imamo, dok prolazimo pored njih, dok se prostiru crveni tepisi za provincijski d\u017eet-set i dok se pale kristalni lusteri u Makedonskom narodnom teatru, i kada se grade ili ru\u0161e spomenici zbog nepravdi iz 14. vijeka i zbog \u017eive mr\u017enje prema Drugome. \u017divimo u dru\u0161tvu u kome vi\u0161e saosje\u0107anja ima za \u017ertve od prije sedam vjekova nego prema \u017eivim ljudima za koje se ka\u017ee da su neva\u017eni kao i procenat koji zauzimaju u op\u0161toj populaciji. Jer, ovdje se sve mjeri u procentima: i ponos, i nesre\u0107a, i nepravde, i uvrije\u0111enost, i zahtjevi da se zadovolje (uglavnom etni\u010dki definisane) potrebe. \u010covek je ni\u0161ta, bezna\u010dajan, otu\u0111en i sitan – ba\u0161 kao \u0161to dolikuje dru\u0161tvnom teatru apsurda!<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017divimo u dru\u0161tvu u kome vi\u0161e saosje\u0107anja ima za \u017ertve od prije sedam vjekova nego prema \u017eivim ljudima za koje se ka\u017ee da su neva\u017eni kao i procenat koji zauzimaju u op\u0161toj populaciji.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-132561","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/132561","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=132561"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/132561\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=132561"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=132561"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=132561"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}