{"id":132422,"date":"2013-12-14T08:48:35","date_gmt":"2013-12-14T07:48:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=132422"},"modified":"2013-12-14T08:48:35","modified_gmt":"2013-12-14T07:48:35","slug":"druga-strana-govora-mrznje-na-internetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/12\/14\/druga-strana-govora-mrznje-na-internetu\/","title":{"rendered":"Druga strana govora mr\u017enje na internetu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorka: Emina \u017duna<\/strong><\/p>\n

Govor mr\u017enje je ne\u0161to \u0161to je nemogu\u0107e izbje\u0107i u virtualnoj sferi i na njega nailazimo svakodnevno, bilo da ga i\u0161\u010ditamo u komentaru na neki \u010dlanak na portalu, bilo u nazivu neke grupe na Facebooku. Generalno se defini\u0161e kao svaki oblik izra\u017eavanja koji promovi\u0161e ili opravdava mr\u017enju, netoleranciju, diskriminaciju, neprijateljstvo na osnovu rase, nacionalnosti, vjeroispovijesti, pola, seksualne orijentacije, porijekla i svega drugog \u0161to razlikuje pojedinca i grupu i ponekad je umjereniji, a ponekad prava verbalna dijareja i simptom naru\u0161enog mentalnog stanja autora. U ekstremnim slu\u010dajevima vodi i do smrtnog ishoda, a u ve\u0107ini ostalih predstavlja problem (1) i zato se o njemu debatira, o njemu se rade istra\u017eivanja, pi\u0161u medijske analize i akademski radovi. Regionalni kolumnisti se s njim obra\u010dunavaju ve\u0107 godinama i neki od najslaviniih primjera su tekstovi koje su ispisali: Teofil Pan\u010di\u0107, Boris De\u017eulovi\u0107, Miljenko Jergovi\u0107, Muharem Bazdulj… Stilski i tematski razli\u010diti, svi oni imaju jednu zajedni\u010dku karakteristiku, a to je da svi za govor mr\u017enje vezuju najgori LJUDSKI OTPAD I POREM\u0106ENA PSIHI\u010cKA STANJA koja kritikuju sa uzvi\u0161enih moralnih visina, i to \u010dine veoma poetski efektno i rijetko ko od njih da uzima u obzir psihologiju i cyberpsihologiju.<\/p>\n

Pitanje koje \u017eelim postaviti u ovom tekstu jeste da li je govor mr\u017enje s kojim se susre\u0107emo na internetu zaista za takvu kategori\u010dnu osudu? Da li on ima i neke druge karakteristike i uzroke zbog kojih bi ga mogao po\u010diniti skoro svako od nas (u nekoj mjeri) i koliko ta\u010dno na njegovo generisanje utje\u010de sama priroda interneta? Da li je nasilje koje smo verbalno skloni po\u010diniti na internetu zaista ravno nasilju koje bismo mogli po\u010diniti u realnosti? Ograni\u010dena brojem rije\u010di, prisiljena sam se samo dotaknuti odgovora, ali smatram da oni trebaju biti vi\u0161e problematizirani u medijima.<\/p>\n

Psihologija online grupe<\/strong><\/p>\n

Ljudi su po prirodi agresivni i ma \u0161ta istra\u017eivanja u pro\u0161losti tvrdila, dana\u0161nja se sla\u017eu da su agresivni svi, i mu\u0161karci i \u017eene i vegetarijanci i mesojedi (2). Sve teorije agresivnosti (3), uzimaju agresivnost kao ne\u0161to neodvojivo od \u010dovjeka i do svakog je pojedinca kako \u0107e se nau\u010diti nositi s njom i u kojoj \u0107e je mjeri sublimirati, tj nau\u010diti kako da je konstruktivno iskoristi. U kontekstu shvatanja govora mr\u017enje na internetu, naro\u010dito su nam korisne frustracijska teorija agresije i teorija socijalnog u\u010denja, te psihologija grupe. Prema frustracijskog teoriji, agresija kao posljedica frustracije mo\u017ee da se izrazi direktno i indirektno, pri \u010demu bi govor mr\u017enje na internetu predstavljao indirektno zadovoljenje. U skladu sa teorijom tra\u017eenja \u017ertve (4), indirektni objekt\/subjekt koji slu\u017ei za iskaljivanje agesije, najprije je onaj od koga se najmanje o\u010dekuje da uzvrati, neko od koga postoji najmanji strah. Na internetu su to npr. manjinske grupe kakva je LGBT populacija, razli\u010dite vjerske i etni\u010dke skupine itd.<\/p>\n

Socijalne teorije nagla\u0161avaju utjecaj okoline, bilo porodice, grupe kojoj pripadamo, medija, situacije u kojoj \u017eivimo, te dru\u0161tva u cjelini. Za balkanske internetske komentatore se, ako ni\u0161ta, mo\u017ee konstatovati da \u017eive u veoma nesre\u0111enom, tranzicijskom dru\u0161tvu koje je bolesno na razne na\u010dine. Tako i razloga za frustraciju i agresivne reakcije ima napretek, i u tom smislu nije \u010dudno \u0161to postoji potreba da se sav nakupljeni jed istrese online, na neki pomjereni objekt koji zapravo nema veze s pravim izvorom. To mo\u017eda jeste ‘civlizacijski neprihvatljivo’, ali nikako nije \u0161okantno i neljudski. Utoliko vi\u0161e \u0161to do takvog pona\u0161anja uglavnom dolazi grupno. Jer, kad djelujemo u grupi, na vidjelo izlaze dva psiholo\u0161ka fenomena: DIFUZIJA ODGOVORNOSTI i KONFORMIZMAM. Difuzija odgovornosti (5) bi ukratko bila neprihvatanje odgovornosti za pona\u0161anje po\u010dinjeno u grupi, jer se ona podijelila na sve ostale \u010dlanove. Tako, na primjer, mi ne prihvatamo odgovornost za verbalno vrije\u0111anje druge osobe, ako je ‘vrije\u0111aju i svi drugi’, ili, pak, ne reagujemo na neko nasilno pona\u0161anje, jer o\u010dekujemo da to u\u010dini neko drugi. U tom slu\u010daju dolazi do DEINDIVIDUALIZACIJE (6), u kojoj se gubi osje\u0107aj JA, pa se prema tome pona\u0161amo onako kako ina\u010de ne bi. Jedno od op\u0107ih mjesta socijalne psihologije (7) jeste da se ljudi u grupi pona\u0161aju druga\u010dije nego individualno, a to DRUGA\u010cIJE pona\u0161anje kojem smo skloni u GRUPI, je jo\u0161 lak\u0161e online, nego u real life.<\/p>\n

Internet nije ulju\u0111eno mjesto<\/strong><\/p>\n

Za\u0161to? Pa zbog same PRIRODE INTERNETA kao medija. Imam utisak kao da se u razli\u010ditim osudama i zgra\u017eanjima nad govorom mr\u017enje koja se javljaju u javnosti, jo\u0161 krije nerazumijevanje toga \u0161ta internet zapravo jest i koliko on, zapravo, OLAK\u0160AVA govor mr\u017enje. \u010cinjenica je da internet nikad nije bio niti je trebao biti ULJU\u0110ENO mjesto na kojem bi vladala politi\u010dka korektnost i gdje bi se po\u0161tivala kultura dijaloga. On nije osmi\u0161ljen kao virtualni pandan \u0161tampanim novinama iza \u010dijih bi tekstova stajale uredni\u010dke politike i cenzure. Isto tako, on nije ni virtualna preslika realnog svijeta u kojem smo navikli da se pona\u0161amo u skladu sa socijalnim normama i budemo u skladu sa dru\u0161venim o\u010dekivanjima i u kojem se agresivno pona\u0161anje ka\u017enjava, jer je dru\u0161tveno neprihvatljivo.<\/p>\n

U cyberspaceu nema sankcije uporedive s onom u rl i zato je puno lak\u0161e ispoljiti agresivnu stranu. Me\u0111utim, i da je ima, pitanje je koliko bi se spomenuto dr\u017ealo pod kontrolom zbog ne\u010dega \u0161to se zove EFEKT ONLINE DEZINHIBICIJE (8). On se po pravilu javlja u online komunikaciji, bilo u cjelosti, bilo jednim dijelom, a neke od njegovih zna\u010dajki su sljede\u0107e:<\/p>\n

– Disocijativna anonimnost (mislimo da na\u0161e pona\u0161anje online nema veze sa stvarnim \u017eivotom, pa nas tako ne predstavlja ni agresivno pona\u0161anje niti govor mr\u017enje)<\/p>\n

– Nevidljivost (zbog toga \u0161to ne vidimo osobu s kojom komuniciramo ili koju komentari\u0161emo, a ni ona nas, mi govorimo stvari koje ina\u010de ne bi)<\/p>\n

– Asinhronicitet (na\u0161 potencijalni govor mr\u017enje olak\u0161ava i \u010dinjenica \u0161to ne znamo kada \u0107e ga osoba kojoj je upu\u0107en pro\u010ditati, dakle nema prekida u komunikaciji koji bi nas pokolebao u izno\u0161enju uvrede)<\/p>\n

– Solipsisti\u010dka introjekcija (mi online osobama u\u010ditavamo stvari koje mo\u017eebitno nemaju nikakve veze s njima, pa tako i negativne karakteristike koje bi nas navele na agresivno pona\u0161anje)<\/p>\n

– Disocijativna imaginacija \u2013 (mnogi ljudi cyberspace jo\u0161 do\u017eivljavaju kao fikciju koja nema veze s realno\u0161\u0107u, pa prema tome u njoj mogu \u010diniti i stvari koje ina\u010de ne bi)<\/p>\n

– Minimiziranje autoriteta \u2013 (pojava da se izjedna\u010dava sa slavnim osobama ili nekim vrstama autoriteta da bi se sveli na istu mjeru, \u010desto je pljuvanje ili moraliziranje, te uzvisivanje u odnosu na njih)<\/p>\n

Nastavak rata u online sferi<\/strong><\/p>\n

Opisane pojave nam govore da se ljudi jednostavno, NE PONA\u0160AJU ISTO ONLINE, kao \u0161to se pona\u0161aju u realnosti. Na nas utje\u010du svi ovi faktori, kojih smo manje ili vi\u0161e svjesni i s kojim se razli\u010dito nosimo i rijetko ko mo\u017ee tvrditi da u historiji svoje online aktivnosti nije potpao pod utjecaj nekog od njih. Na internetu jednostavno upadamo u obrazac regresivnog pona\u0161anja, i zato je veoma mogu\u0107e da u realnosti NE BI PO\u010cINILI VERBALNO NASILJE koje \u010dinimo online. To naravno ne amnestira odgovornost onih koji to \u010dine, naro\u010dito ako to ima lo\u0161e posljedice, ali ga svodi na ‘ljudsku mjeru’, \u010dini prirodnijim i ne\u010dim \u0161to nas ne bi trebalo \u0161okirati.<\/p>\n

Da sumiramo, kada ljudi virtualno napadaju neku skupinu koja se razlikuje po bilo \u010demu od njih ili grupe kojoj pripadaju, kada su udru\u017eeni u pljuva\u010dini protiv gay brakova, protiv \u0107irilice, protiv fa\u0161isti\u010dkih istupa, protiv bilo \u010dega protiv \u010dega se mo\u017ee biti protiv, a predstavlja nasilje, oni u svojoj brojnosti gube individualni kredibilitet i odgovornost, oni se deindividualiziraju i konformi\u0161u i posljedica njihove agresije se difuzno prenosi na onog komentatora sa posta prije njega i onog sa posta poslije njega.<\/p>\n

To pona\u0161anje mo\u017ee biti posljedica frustracije koja ima realne osnove i ne mo\u017ee biti direktno zadovoljena i mo\u017eemo ga biti, u ve\u0107oj ili manjoj mjeri nesvjesni, ili ga vi\u0161e ili manje fikcionalizirati ne razumijevaju\u0107i posljedice koje ono mo\u017ee da ima. U cijeloj toj kolektivnoj histeriji mo\u017ee do\u0107i i do katarze, tj., u svakom slu\u010daju se postoje\u0107a frustracija mo\u017ee i smanjiti na tom pomjerenom objektu (ili subjektu) agresije i mo\u017ee nam biti lak\u0161e, koliko god to nemalo opravdanja. Ne bih \u017eeljela prognozirati \u0161ta bi bilo kad bi se u potpunosti ukinuli internet komentari, pa time i nepresu\u0161na internet ‘septi\u010dka jama’, kako ih klasificira jedan od poznatih kolumnista, ali mo\u017eda bi stvari u realnosti bile jo\u0161 gore. Neko je jo\u0161 davno rekao da se rat na Balkanu nikad nije zavr\u0161io, nego se samo preselio u online sferu. Koliko god on bio razoran i u\u017easan, te bolan za svoje sve brojnije \u017ertve, ipak je bolje, ako ga ve\u0107 mora biti, da tamo i ostane.<\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/em><\/p>\n

(1) \u0160to se ti\u010de samih primjera, mislim da ih je izli\u0161no navoditi, ali \u0107u zarad ilustracije njihove masivnosti navesti samo one koji mi prvi padaju na pamet, a desili su se zadnjih mjesec, ili malo vi\u0161e, dana u na\u0161em medijskom prostoru. Prvo su hrvatski internetski portali postali skladi\u0161te najsmrdljivijeg verbalnog otpada upu\u0107enog na ra\u010dun tragi\u010dno preminule glumice Dolores Lamba\u0161a, na \u0161ta je kolumnisti\u010dki pravovremeno ragovao Boris De\u017eulovi\u0107. Onda su tinejd\u017eerke u Tuzli pretukle prijateljicu i protiv njih se u komentarima po beha portalima nadigla prava moralna hajka koja je rezultirala i osnivanjem grupa na Fb u kojim se tra\u017ei njihovo ka\u017enjavanje, od kojh jedna ima preko nevjerovatnih 50000 pristalica. Onda se na utakmici na kojoj je nastupala reprezentacija Hrvatske desio pozdrav domovini i skandiranje fa\u0161isti\u010dkog pozdrava kojem se pridru\u017eila i dr\u017eavna slu\u017ebenica Mija Martina Barbari\u0107, protiv koje se tako\u0111er nadigla moralna hajka. Karakteristika moralnih i pravdoljubivih komentatora koji osu\u0111uju i djevojke iz Tuzle i spomenutu slu\u017ebenicu jeste govor mr\u017enje i u na\u010dinu komentarisanja se ne razlikuju od onih koje napadaju. Na ovo se djelimi\u010dno osvrnuo Nino Zelenika u tekstu koji je jedan od rijetkih koji o ovome nije progovorio horski osu\u0111uju\u0107i postupak doti\u010dne u maniru ‘trava je zelena’. Onda je u Hrvatskoj bio referendum, pa je LGBT populacija koja je ina\u010de veoma zahvalna meta za govor mr\u017enje bila po\u010da\u0161\u0107ena nekim od najso\u010dnijih verbalnih epiteta koje poznaje na\u0161 jezik. Onda su bo\u0161nja\u010dke organizacije napale novinarku Dana, jer im se nije dopao njen nastup u emisiji Ja biram gosta, na \u0161ta je reagovao novinar Dana u istom magazinu itd…<\/em><\/p>\n

(2) Iako je mit o vegetarijancima kao manje agresivnim prisutan dugo vremena, zapravo ne postoji ozbiljnija znanstvena studija koja bi potkrijepila te tvrdnje<\/em><\/p>\n

(3) U psihologiji su zastupljene Instinktivisti\u010dka teorija (Freud, Lorenz..) koja agresiju smatra za uro\u0111enu i bavi se njenim neurolo\u0161kim osnovama, Frustracijska (Berkowitz, 1978) koja prirodu agresije nalazi u osje\u0107aju ljutnje koji se javlja nakon osuje\u0107ene \u017eelje koja onda dovodi do direktne ili indirektne (pomaknute agresije), Teorija socijalnog u\u010denja (Bandura, 1961) koja ukazuje na utjecaj koji socijalna okolina ima na nastanak agresije i s tim u vezi socijalna psihologija agresivnost prou\u010dava u odnosu na medije \u2013 nasilni televizijski programi, nasilje na internetu, grupni utjecaji itd… Za uop\u0107eni, sa\u017eeti uvod vidi: Osnovi socijalne psihologije, Nikola Rot (1971), Osnove socijalne psihologije, Pennington (2001)<\/em><\/p>\n

(4) H.Miller i J.Dollard (1941)<\/em><\/p>\n

(5) Jedan od fenomena grupnog pona\u0161anja; za izvore vidi: Latane (1968), Beamon (1978) etc.<\/em><\/p>\n

(6) Vidi, Zimbardo (1969), Miligram (1963), Levin (1998)…<\/em><\/p>\n

(7) Od klasi\u010dnog djela Gustave Le Bona Psihologija gomila (1895), ovaj fenomen je neizostavan u socijalnoj psihologiji; vidi Freud (1930), Canneti (1962) itd.<\/em><\/p>\n

(8) Opisan od strane John Sulera u The Psychology of Cyberspace (2004); odli\u010dan pregled istra\u017eivanja na temu je Journal of Psychological Research on Cyberspace, http:\/\/www.cyberpsychology.eu\/index.php<\/em><\/p>\n

Medija centar<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tekst se bavi porijeklom i prirodom govora mr\u017enje na internetu i poku\u0161ava ga sagledati malo dublje\/\u0161ire od na\u010dina na koji se to u medijima obi\u010dno radi (tj. prostim dijagnosticiranjem, osudom i predlaganjem sankcija), i poku\u0161ava ga svesti na ‘ljudsku mjeru’.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-132422","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/132422","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=132422"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/132422\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=132422"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=132422"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=132422"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}