{"id":131712,"date":"2013-12-06T08:21:53","date_gmt":"2013-12-06T07:21:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=131712"},"modified":"2013-12-06T08:23:43","modified_gmt":"2013-12-06T07:23:43","slug":"istorija-se-ponavlja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/12\/06\/istorija-se-ponavlja\/","title":{"rendered":"Hereti\u010dka pobuna homoseksualnih brakova u San Giovanniju na Porta Latina"},"content":{"rendered":"

Krenuti tragom pobune ne u anti\u010dkom nego u novijem Rimu, naro\u010dito nakon frakture, koju je izazvala Protureformacije, naj\u010de\u0161\u0107e zna\u010di uhvatiti se u ko\u0161tac s problemom religije. Pona\u0161anja i misli onih koji su prelazili granice dopu\u0161tenog i prihvatljivog, u gradu papa, kao uostalom i u ostalim dijelovima Italije, vlast je \u010ditala kroz nao\u010dare pravovjerja i katoli\u010dkog morala. Kategorija \u201cheretika\u201d bila je ujedno teolo\u0161ka i sudska kategorija. Pripadala je mi\u0161ljenju cenzora i sudaca, jo\u0161 prije definicije onih, koji su svojevoljno prekri\u0161ili ustanovljeni poredak.Ovdje ispri\u010dana pri\u010da govori o ljudima, koje bi vjerojatno Inkvizicija klasificirala u heretike, iako je njihova sudbina bila druga\u010dija i jo\u0161 tragi\u010dnija.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

\u201dEcclesia abhorrret sanguine (Crkva se u\u017easava krvi)\u201d<\/p>\n

 <\/p>\n

Autor: Giuseppe Marcocci<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Krenuti tragom pobune ne u anti\u010dkom nego u novijem Rimu, naro\u010dito nakon frakture, koju je izazvala Protureformacije, naj\u010de\u0161\u0107e zna\u010di uhvatiti se u ko\u0161tac s problemom religije. Pona\u0161anja i misli onih koji su prelazili granice dopu\u0161tenog i prihvatljivog, u gradu papa, kao uostalom i u ostalim dijelovima Italije, vlast je \u010ditala kroz nao\u010dare pravovjerja i katoli\u010dkog morala. Kategorija \u201cheretika\u201d bila je ujedno teolo\u0161ka i sudska kategorija. Pripadala je mi\u0161ljenju cenzora i sudaca, jo\u0161 prije definicije onih, koji su svojevoljno prekri\u0161ili ustanovljeni poredak.Ovdje ispri\u010dana pri\u010da govori o ljudima, koje bi vjerojatno Inkvizicija klasificirala u heretike, iako je njihova sudbina bila druga\u010dija i jo\u0161 tragi\u010dnija.<\/p>\n

To je pri\u010da koja je potisnuta, izbrisana, kao i toliki drugi doga\u0111aji, vezani za rimske i talijanske heretike, o kojima su do nas doprli iz procesnih dokumenata o njihovoj sudbini samo fragmenti. To se dogodilo i sa homoseksualnim brakovima, koji su bili sklapani u crkvi u kasnom XVI stolje\u0107u, a \u0161to je opisao Montaigne u svom dnevniku, pi\u0161u\u0107i o putovanju kroz Italiju 1580 i 1581, prilikom kojeg je dugo boravio u Rimu. Monteigne opisuje izvjestan neobi\u010dan doga\u0111aj (Slijedi prijevod profesora Vojmira Vinje)..\u201d.u crkvi Ivana na Porta Latina[…]su pred nekoliko godina neki Portugalci osnovali \u010dudnovatu bratov\u0161tinu. Na misu su vjen\u010davali mu\u0161ko i mu\u0161ko, uz iste one ceremonije, kakve mi provodimo kod na\u0161ih \u017eenidaba: tako se oni zajedno pri\u010de\u0161\u0107uju, \u010dita im se isto mjesto iz Evan\u0111alja, kad se vjen\u010davaju, a oni zatim idu zajedno spavati i zajedno \u017eivjeti. Rimski poznavatelji takvih slu\u010dajeva isti\u010du da u vezi mu\u0161karca i \u017eene samo vjen\u010danje \u010dini tu vezu zakonitom pa su ti pametnjakovi\u0107i mislili, da \u0107e vjen\u010danjem i njihova veza postati pravom, ako je potvrde kroz obrede i otajstva Crkve. Tada je spaljeno na loma\u010di osam ili devet Portugalaca iz te krasne sekte\u201d.<\/p>\n

Pri\u010da je za\u010du\u0111uju\u0107a, ali se dugo vremena smatrala la\u017enom, zahvaljuju\u0107i djelu potiskivanja znamenitog katoli\u010dkog povijesni\u010dara Ludwiga von Pastora, koji je uspio podvaliti l(objavljenu) listu sa imenima osam osu\u0111enih na smrt dana 13 augusta 1578, vezanih za slu\u010daj San Giovanni di Porta Latina, kao spisak \u017didovskih vjernika, koje je spalila Inkvizicija. Al nije bilo tako. Smrtna kazna je dokraj\u010dila stanje, koje je jako zabrinulo vlast, jer se ticalo uvo\u0111enja u tajnu seksualnu sferu, \u010dija je praksa bila zabranjena, cerkvenog sakramenta, koji je ure\u0111ivao uobi\u010dajeni dru\u0161tveni \u017eivot; to se odvijalo u staroj bazilici, sakrivenoj u jednom od najljep\u0161ih kutova Rima jo\u0161 dan danas, unutar Aurelijevih zidina, Egerijevog parka i ulice Latina: vjen\u010davali su se mu\u0161karci, u obredima za\u0161ti\u0107enim \u0161utnjom jedne \u201cbratov\u0161tine\u201d.<\/p>\n

Potresen tim doga\u0111ajem Montaigne je kao putnik prolaznik opisao doga\u0111aj, koji izgleda da dokazuje postojanje izvjesnog pravog pravcatog paralelnog dru\u0161tva, buntovni\u010dkog u odnosu na postoje\u0107i poredak, kako se to u\u010dinilo sucima Krivi\u010dnog Suda Guvernera \u2013 svjetovnog suda \u2013 koji je vodio parnicu protiv jedanaest uhap\u0161enih mu\u0161karaca 20 jula 1578. Sad o tome svjedo\u010de tri prili\u010dno krupna fragmenta, koja su do nas do\u0161la, tog procesa, kojeg je vodio Paolo Bruno, a prona\u0111eni su septembra 2008 u Dr\u017eavnom Arhivu grada Rima. Budu\u0107i da postoje lakune, ti propusti navode na mi\u0161ljenje da su dijelovi procesa namjerno izba\u010deni, a vjerojatno su to bili najvru\u0107ji dijelovi iskaza, iznu\u0111eni te\u0161kim mu\u010denjima, kojima su okrivljeni bili podvrgnuti. Za vrijeme te torture obja\u0161njavali su \u0161to su \u010dinili, pa je tako iza\u0161ao na vidjelo najdublji smisao tih brakova.<\/p>\n

Pojava \u017ebira u San Giovanniju di Porta Latina u nedjelju poslije podne 20 jula 1570 prekinula je veselu klimu go\u0161\u0107enja i zajedni\u010dki provedenog dana skupine odraslih i mladi\u0107a, svih mu\u0161kog roda. Bilo ih je najvi\u0161e sa Iberskog poluotoka, koji su se u toj bazilici, izgleda uz pomo\u0107 nekih \u010dlanova visokog klera, sastajali i to mjesto je postalo neka vrsta kluba za ljude svih dobi, klerika i laika, naj\u010de\u0161\u0107e stranaca skromnog socijalnog porijekla. Sastajali\u0161te je ostalo kozmopolitsko , uprkos Kontrareformaciji. A taj \u010din mogao je predstvljati pobunu i postati teatrom buntovni\u010dkog pona\u0161anja, kao na primjer njihove pretenzije, da simuliraju\u0107i brak pred oltarom i vezuju\u0107i ljubavlju dvije osobe istog spola, taj \u010din postaje legitiman, bar u o\u010dima Boga.<\/p>\n

Iako iz dokumenata procesa proizlazi kako su se okrivljeni prepu\u0161tali slobodno tjelesnom u\u017eivanju, postoje i tragovi zaista sklopljenih brakova; unutar zidova koji su im izgledali sigurni u jednoj periferijskoj crkvici, s rijetkim posjetiocima. \u010cuvari organizacije, koje i sudac Paolo Bruno naziva \u201escola\u201c ili \u201esocieta\u201c \u2013 a to su izrazi koji su se u to doba koristili za heretike \u2013 u kojoj se doga\u0111alo se nedopustivo. Ti brakovi predvi\u0111ali su i preobla\u010denje, kako nam to potv\u0111uje jedan izvor iz 1600: \u201cIdite u Rim u San Giovanni ante Portam, gdje \u0107ete vidjeti, da je prije nekoliko godina, kao \u0161to sam i ja vidio,naslikana historiju tih \u0160panjolaca, koji su, po\u0161to su sobom doveli neke mladi\u0107e njihove nacije, kako ovi ne bi bili prepoznati, njih obukli kao gospojice i u svetoj crkvi o\u017eeni\u0161e se kao da su to zaista bile \u017eene.\u201d<\/p>\n

Brak je bio vrlo va\u017ean za tu grupu ljudi. Fragmenti koje posjedujemo ne dopu\u0161taju nam da rekonstruiramo cijeli mozaik, ali prepustimo se hipotezama. Vjerojatno je u godinama nakon Tridentskog koncila, koji je sna\u017eno naglasio vrijednost i obavezu bra\u010dnog sakramenta, privla\u010dnost tog rita postala va\u017ena i za one mu\u0161karce, koji su vodili ljubav na zabranjen na\u010din i to ih je natjeralo da se okura\u017ee i da se izlo\u017ee velikom riziku, htiju\u0107i potvrditi homoseksualnu vezu, koriste\u0107i na zabranjen na\u010din sakrament bra\u010dne zajednice pred crkvenim oltarom. Bila je to neispunjiva \u017eelja za dru\u0161tvo, opsjednuto sumnjim, i ono je u njima vidjelo heretike i buntovnike.<\/p>\n

Da \u0107e Krivi\u010dni Sud Guvernera voditi proces protiv jedanaest uhap\u0161enih 20 jula 1578 nije se samo po sebi podrazumijevalo, kao ni to da \u0107e ih se procesuirati za sodomiju, a ne za herezu. Kako bi nedopustivost zlodjela izvr\u0161enih u crkvi bila shva\u0107ena u potpunosti, u gradu u kojem je vijest o hap\u0161enjima vrlo brzo procurila, trebalo je postupiti brzo i strogo. Osuda je trebala biti jasna i egzemplarna. Odluka da te ljude osudi Krivi\u010dni Sud bila je prihva\u0107ena od svih vrsta vlasti u Rimu, pa i od same Inkvizicije.<\/p>\n

Proces je vo\u0111en zbog sodomije, ali je ispoljio velik interes za svetogrdnu ceremoniju vezanu za te homoseksualne ljubavi. Sudac nije produbljivao pitanje na doktrinalnom planu. Vi\u0161e su ga zanimali aspekti vezani za rekonstrukciju liturgije, osim \u0161to je \u017eelio doznati, koja je to funkcija odgovarala obredu vjen\u010danja u zajednicama, koje su se obrazovale u San Giovanniju. Pred okrutno\u0161\u0107u procesa, kojim su bili obuhva\u0107eni, okrivljenici su se na\u0161li sami i svjesni svoje nesposobnosti da se brane, a uz to im je tortura jako te\u0161ko izranjavila tijela. Ne zna se kad je sudac Bruno zavr\u0161io sudski proces. Ni da li su u kasnijim sudskim suo\u010denjima izi\u0161li na vidjelo drugi detalji o elementima zajednice i brakova te \u010dudne \u201cbratov\u0161tine\u201d. Ispovjesti iskam\u010dene silom i zatim ukr\u0161tene, na kraju su slomile te ljude u dvorani Krivi\u010dnog Suda rimskog Guvernera i tako je razbijena veza, o kojoj su ti ljudi gajili iluzije, da su je potvrdili u bazilici , koju su prona\u0161li kao sigurno pribje\u017ei\u0161te vlastitih ljubavi. Njihove me\u0111usobne veze i sklopljeni brakovi vi\u0161e nisu zna\u010dili ni\u0161ta. Ali revnosna suradnja sa sudom, koju su neki od njih prihvatili, spasila im je \u017eivot. I jedan jedini sve\u0107enik, koji je bio uhap\u0161en 20 jula izbjegao je smrtnoj kazni. Mo\u017eda kako bi ime klera ostalo \u010disto.<\/p>\n

No\u0107u izme\u0111u 12 i 13 augusta 1578 petnaest ohrabriva\u010da bratstva ar\u010dikonfranternije San Giovannije do\u0161lo je na Sud Savella i preuzelo osmoricu osu\u0111enih na smrt: albanskog la\u0111ara Battista, Katalonca Antonia de Valza, Francisca Herrera iz Toleda, Bernardina di Paz iz Toleda i Gaspara Martina iz Vitorie. I\u0161li su u korak s njima da ih otprate u kr\u0161\u0107ansku smrt.<\/p>\n

\u201cZatim je odr\u017eana misa i svi su se strasno pri\u010destili\u201d. Sklad izme\u0111u bo\u017eje i ljudske pravde ponovo je uspostavljen. Zatim su izi\u0161li na ulicu i povorka se zaustavila kod mosta San Angelo: \u201cgdje je svih osam obje\u0161eno\u201d.Na kraju ohrabriva\u010di preuze\u0161e po nalogu \u201cnjihova mrtva tijela i preneso\u0161e ih u San Giovanni di Porta Latina, gdje su sva tijela spaljena.\u201d<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

————————————————<\/p>\n

Od vje\u0161tica do sodomije: dva slu\u010daja kontrole spolnih nagona u Italiji Kontrareformacije<\/strong><\/p>\n

Autirica:\u00a0 Antonella Cicciarelli<\/span><\/p>\n

[…] Pri\u010da o homoseksualnim brakovima na Porta Latina od 13 augusta 1578, gdje je na spaljivanje bilo osu\u0111eno 9 sodomita, kao i pri\u010da o Bellezzi Orsini prenose nam svijest da se dru\u0161tveni poredak zasniva na odre\u0111enim odnosima sile i mo\u0107i i ti odnosi \u010dine da izgleda logi\u010dnim, ili bar nu\u017eni,m progonjenje onih, koji su stigmatizirani kao druga\u010diji. Na\u0161e se kultura formira u suprotnosti s Drugim, bilo da se radi o heretiku ili barbarinu ili strancu ili du\u0161evnom bolesniku. Vje\u0161tice i sodomiti bili su identificirani u prvim dru\u0161tvima modernog doba kao destabiliziraju\u0107i subjekti za javno zdravlje, jer su prakticirali sekusalne odnose, koji nisu bili normalizirani, a koju je Luciano Parinetto definirao \u201ckao prakticiranje kulture libida,koji nije katoli\u010dki usmjeren na ra\u0111anje\u201d. Sodomija je vlastitom praksom ugro\u017eavala strukturu familije i deinstitucionalizirala je seksualni odnos, obr\u010duu\u0107i strogu dijalektiku uloga namijenjenih mu\u0161karcima i \u017eenama. I u vje\u0161ti\u010djim sabama, gdje se analost bila elementom seksualnosti, katoli\u010dki je mentalitet vidio manifestaciju nagona, \u017eudnji i strasti, \u0161tetnih, \u0161tovi\u0161e ppgubnih za individualno i kolektivno spasenje. U sabama \u017eena vi\u0161e nije bila obavezna na monogamnu ljubav, niti predana ulozi \u017eene\/majke, \u010diji libido slu\u017ei jedino za\u010de\u0107u. Aktiviraju\u0107i proces negacije, teolozi i inkvizitori definiraju vraga i njegove napasti u neugodi, koja je poga\u0111ala tijela i svijest pojedinaca, odvla\u010de\u0107i ga od istine, koju ispovijeda rimska Crkva. Zlo je tako nalazilo vlastitu sliku u \u201c\u010dudovi\u0161tu\u201d, kojeg je opsjeo demon, \u010dije su norme besmrtne i protuporodi\u010dne. Ta umjetno stvorena \u201cdrugost\u201d slu\u017eila je postavljanju ispravnih pravila pona\u0161anja me\u0111u spolovima i ustanovljavanju vrijednosti, koje treba slijediti, kako bi se do\u0161lo do potpunog ostvarivanja pojedinca unutar dru\u0161tva.<\/p>\n

\u010clanovi \u201c\u010dudne bratov\u0161tine\u201d prema svjedo\u010danstvu, koje je ostavio Montaigne u dnveniku prilikom prolaska kroz Rim 1580, kad su spoznali vlastitu seksualnu razli\u010ditost, po\u010deli su sebi postavljati pitanje, \u0161ta da \u010dine i kako da tu seksualnost afirmiraju, uprkos zabrana vladaju\u0107eg re\u017eima, koji je uspostavljao druga\u010diju istinu. Kako prenosi Montaigne -citat :\u201d Govorili su Rimljani, rugaju\u0107i se , budu\u0107i da je zajednica mu\u0161karca i \u017eene postala legitimna samo zato, jer su je dopu\u0161tale crkvene ceremonije, ti pametnjakovi\u0107i mislili su, da \u0107e i njihov spolni \u010din postati legitiman i dopu\u0161ten, ukoliko bude autoriziran crkvenom ceremonijom\u201d. Njihova odluka, da se vjen\u010daju bila je svjesna i strate\u0161ka. Ukoliiko dru\u0161tveno priznanje dvije osobe bude povezano obavljanjem crkvenog rituala na najavu jednog takvog slu\u017ebenog stava Pinto i njegovi drugovi sa Porta Latina iskoristili su ga, u nadi da \u0107e dobiti bo\u017eje dopu\u0161tenje za puno u\u017eivanje u njihovim ljubavima. Vjen\u010danja, kako je to podrobno opisao Giuseppe Marcocci u svom eseju objavljenom 2010 su se obavljala obi\u010dno u nedjelju, nakon slu\u017eenja svete mise. Nije to bio slu\u010dajan izbor: vjerojatno su ih na taj izbor navela izvjesna uvjerenja , da neki ritualni elementi, kao misni pribor i ukrasi, jo\u0161 uvijek u sebi imaju magi\u010dno\/sakralnu vrijednost nakon mise, \u0161to \u0107e doprinijeti spsonosnom posve\u0107ivanju ovakvih veza. Homosaksualni brakovi se tuma\u010de, u pri\u010di vezanoj za Porta Latina, uz subverzivnu praksu u odnosu na seksualan poredak, koji je takvu praksu trebao normalizirati. Ona je po\u010divala na jednom performativnom govorenju, u kojem se mije\u0161aju najavljeni stavovi vlasti i mo\u0107i, koja je \u017eeljela stigmatizirati sodomiju kao demonsku seksualnost. Preokretanje takvog stava i govora trebalo se dogoditi putem prisvajanja crkvenih sakramenta i za ovu vrstu odnosa. Neophodan je, dakle, zvjestan preliminarni prelaz, kako bi se \u010dovjek i njegove strasti dovele do potpunog i slobodnog razvitka njegovog \u201cja\u201d.<\/p>\n

Novi Plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Istorija se ponavlja\u2026 krvnici su razli\u010diti, ali nalogodavci uvijek isti (kao i strasti koje se osu\u0111uju)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-131712","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131712","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=131712"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131712\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=131712"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=131712"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=131712"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}