{"id":131435,"date":"2013-12-03T09:39:04","date_gmt":"2013-12-03T08:39:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=131435"},"modified":"2013-12-03T09:39:04","modified_gmt":"2013-12-03T08:39:04","slug":"slucaj-sonja-biserko","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/12\/03\/slucaj-sonja-biserko\/","title":{"rendered":"Slu\u010daj Sonja Biserko"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/Sonja_Biserko.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-131437\" title=\"Sonja_Biserko\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/Sonja_Biserko-300x202.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"202\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/Sonja_Biserko-300x202.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/Sonja_Biserko-235x158.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/Sonja_Biserko-75x50.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/Sonja_Biserko-350x236.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/Sonja_Biserko-220x148.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/Sonja_Biserko.jpg 430w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Pi\u0161e: \u017darko Kora\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Poslednjih nedelja u Srbiji je po\u010dela dobro organizovana medijska haranga protiv osobe koja se pojavila kao mogu\u0107i svedok u tu\u017ebi za genocid Republike Hrvatske protiv Republike Srbije. Stara i uve\u017ebana, omiljena propagandna igra Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, ponovo je zablistala. Da stvar bude zanimljivija, na njoj su anga\u017eovani neki od najpoznatijih ratnih hu\u0161ka\u010da iz ratnih godina. Oni su ponovo urednici glavnih medija i njima je ta haranga gotovo \u201eprirodan\u201c novinarski posao \u2013 oni u su\u0161tini jedino to i znaju da rade. To je utoliko lak\u0161e jer se radi o Sonji Biserko, predsednici Helsin\u0161kog odbora za ljudska prava u Srbiji, koju su ve\u0107 napadali i koja je proteklih dvadeset godina bila njihova omiljena meta.<\/p>\n<p>Mediji ekstenzivno navode \u0161ta su gra\u0111ani i stru\u010dnjaci rekli o njenoj \u201eizdaji\u201c, to jest mogu\u0107em svedo\u010denju protiv otad\u017ebine pred Me\u0111unarodnim sudom u Hagu. Pritom, niko nije obratio pa\u017enju na \u010dinjenicu da su ljudi koji su u Srbiji zadu\u017eeni za protiv-odgovor na hrvatsku tu\u017ebu, vi\u0161e puta jasno rekli da ona nema uslova da uspe. Onda se mo\u017ee postaviti logi\u010dno pitanje: ako tu\u017eba Hrvatske nema uslova da uspe, kako bilo \u010dije svedo\u010denje u njenu korist mo\u017ee da bude relevantno?<\/p>\n<p>Ali ta logi\u010dka zavrzlama jasno pokazuje da se iza napada na Sonju Biserko kriju sasvim drugi motive: ne medijska \u201eodbrana otad\u017ebine\u201c podstaknuta patriotskim \u017earom, ve\u0107 potpuna i \u010desto svesno izazvana konfuzija o tome \u2013 \u0161ta je patriotizam.<\/p>\n<p>\u017divimo u zemlji u kojoj veliki broj ljudi jo\u0161 uvek smatra da su Slobodan Milo\u0161evi\u0107, Ratko Mladi\u0107 i Radovan Karad\u017ei\u0107 patrioti koji su \u201esamo branili svoju zemlju i narod\u201c, bez obzira \u0161to je Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija formirao poseban sud (bez ijednog glasa protiv) za zlo\u010dine na prostoru biv\u0161e Jugoslavije, koji je ovu trojicu \u201epatriota\u201c optu\u017eio za najte\u017ea mogu\u0107a krivi\u010dna dela. Takva zemlja mora biti u krupnom raskoraku sa velikim delom sveta i uobi\u010dajenim moralnim normama. U Srbiji je najugledniji pisac \u010dovek koji je na stranicama dnevnog lista Politika tokom rata pisao o \u201ehumanom preseljenju\u201c, \u0161to je grubi eufemizam za etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje. I poku\u0161aji rehabilitacije osu\u0111enih ratnih zlo\u010dinaca iz Drugog svetskog rata ovde su postali sasvim uobi\u010dajeni.<\/p>\n<p>Tokom Drugog svetskog rata u okupiranoj Evropi je postojao ve\u0107i broj kolaboracionisti\u010dkih vlada, od koji su najpoznatije one u Francuskoj i Norve\u0161koj. Pjer Laval, predratni premijer Francuske, pristao je da vodi vi\u0161ijevsku vladu pod nema\u010dkom okupacijom. Po oslobo\u0111enju, De Golova Francuska ga je posle sudskog procesa osudila na smrt i streljala februara 1945. godine. Sli\u010dno se dogodilo i Vudkunu Kvislingu, koji je bio premijer Norve\u0161ke pod nema\u010dkom okupacijim i koji je tako\u0111e posle sudskog procesa streljan oktobra 1945. Njegovo ime je ve\u0107 tokom rata postalo simbol kolaboracije sa neprijateljem. Nema sumnje da najve\u0107i broj Norve\u017eana ili Francuza ove ljude vidi kao izdajnike.<\/p>\n<p>Na\u0161eg kvislinga, generala Milana Nedi\u0107a, pojedinci u Srbiji neprekidno poku\u0161avaju da rehabilituju. To ne bi bilo neobi\u010dno za slo\u017eeno dru\u0161tvo kao \u0161to je srpsko, da u tome ne u\u010destvuju ljudi na istaknutim dr\u017eavnim i dru\u0161tvenim funkcijama. Tako je Dejan Medakovi\u0107, predsednik Srpske akademije i umetnosti, 1993. godine uvrstio generala Nedi\u0107a u svoju monografiju Sto najznamenitijih Srba. A Vojislav Ko\u0161tunica je kao predsednik Vlade Republike Srbije tra\u017eio da se na zidove prostorija vlade postave slike svih predsednika vlada u istoriji Srbije. Tom prilikom stavljena je i slika Milana Nedi\u0107a. Ovaj \u201elegalista\u201c svesno se potrudio da zaboravi da Milan Nedi\u0107 nije izabran ni na kakvim izborima i da je bio bez ikakvog legaliteta. On je bio kvislin\u0161ki predsednik vlade, koga su na to mesto postavili okupatori Srbije. Bio je to \u010dovek \u010dija vlada je pored ostalog donela nacisti\u010dke rasne zakone ve\u0107 u leto 1941, na osnovu kojih su Jevrejima oduzeta sva gra\u0111anska prava, da bi do maja 1942. svi bili ubijeni \u2013 od Nemaca, uz svesrdnu pomo\u0107 Nedi\u0107eve \u017eandarmerije.<\/p>\n<p>Mu\u010dna je ova slika pretvaranja kolaboracioniste u \u201epatriotu\u201c. Naravno, pravdoljubivi urednici dnevnih listova koji osu\u0111uju \u201eizdaju\u201c Sonje Biserko, nikada ni re\u010d nisu rekli o tome. Kao ni njihovi sagovornici, ugledni pravnici. Nije ih pogodilo pretvaranje Milana Nedi\u0107a u \u201eznamenitog Srbina\u201c.<\/p>\n<p>Ali sve je to samu Srbiju najdirektnije suo\u010dilo sa fundamentalnim pitanjem: ko je patriota? Za Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim, svako ko se suprotstavljao ratu ili govorio o ljudskim pravima, bio je \u201eizdajnik\u201c. Tako je Srbija u jednom trenutku imala potpuno inverznu definiciju patriotizma. Patriota je bio onaj koji je podr\u017eavao masovne zlo\u010dine na prostoru biv\u0161e Jugoslavije ili \u0107utao o njima. I ta definicija \u201epatriotizma\u201c traje do danas.<\/p>\n<p>Samo tako se mo\u017ee shvatiti stav da je \u010dovek du\u017ean da la\u017ee ili \u0107uti kada ga neko stavi u poziciju da govori o ratu ili ratnim zlo\u010dinima. Koliko on treba da la\u017ee? Malo ili mnogo? I ko postavlja tu granicu: ratni hu\u0161ka\u010di iz medija, stanovni\u0161tvo koje je podr\u017eavalo rat ili osu\u0111eni ratni zlo\u010dinci? I koga treba da \u0161titimo kada la\u017eemo za dr\u017eavu?<\/p>\n<p>Sva ova pitanja javnost naravno ne postavlja. Ona dobro zna jednu od osnovnih moralnih lekcija iz detinjstva \u2013 da ne treba lagati. Ali sada se pokazuje da izgleda ipak treba lagati za dr\u017eavu, kada ona poku\u0161ava da sakrije svoje ratne zlo\u010dine. I tako dolazimo do su\u0161tine \u201eslu\u010daja Sonje Biserko\u201c.<\/p>\n<p>Ne boji se na\u0161a javnost toga o \u010demu bi ona kao svedok na su\u0111enju mogla lagati. Javnost se boji da bi ona tamo mogla govoriti istinu. I to je tu\u017ena su\u0161tina napada na nju: indirektno priznanje da ipak postoji svest bar o delu u\u017easne istine o tome \u0161ta je ra\u0111eno za vreme rata.<\/p>\n<p>Artur \u0160openhauer je rekao da istina prolazi kroz tri faze pre nego \u0161to se prepozna: prvo je ismevana, zatim oponirana i najzad postaje o\u010digledna. Pristav\u0161i da svedo\u010di, Sonja Biserko je ugrozila samo sebe izlo\u017eiv\u0161i se javnim napadima. Ali napadaju\u0107i onu koja je spremna da na sudu javno govori o ratu i njegovim posledicama, mi ugro\u017eavamo budu\u0107nost svih nas. Mahatma Gandi je jednom prilikom rekao da nema ve\u0107eg boga od istine. Ako \u017eelimo pomirenje, oprost drugih, posebno porodica \u017ertava, svi moramo pogledati istini u o\u010di, koliko god ona bila te\u0161ka. Ako to ne uradimo, zlo\u010dinci i kolaboracionisti \u0107e se i dalje prikazivati kao heroji, a u svetu \u0107e nas predstavljati najgori me\u0111u nama.<\/p>\n<p>Da bi pogledali istini u o\u010di, nekima \u0107e pomo\u0107i vera, Novi zavet, Jevan\u0111elje po Jovanu: I pozna\u0107ete istinu i istina \u0107e vas izbaviti. Kod drugih \u0107e progovoriti savest. Tre\u0107ima \u0107e pomo\u0107i sa\u017ealjenje u odnosu na \u017ertve. Ali koliko god bio te\u017eak \u2013 taj put je neophodno pre\u0107i. Kao \u0161to je slika Milana Nedi\u0107a na zidu vlade simbol la\u017ei i opravdanja zlo\u010dina, tako je otpor tom laganju po\u010detak izgradnje boljeg dru\u0161tva.<\/p>\n<p>Da smo to u\u010dinili na vreme, jedan od najuglednijih srpskih i jugoslovenskih stvaralaca, Bogdan Bogdanovi\u0107, ne bi zavr\u0161io u emigraciji. Ovaj briljantni esejista i graditelj, suo\u010den sa pretnjama zbog javnog otpora ratu, oti\u0161ao je da \u017eivi u Be\u010du. Srbiji nije nedostajao biv\u0161i dekan Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, projektant spomen obele\u017eja u Jasenovcu, sasvim osoben u\u010ditelj generacija studenata, koji su tek uz njega nau\u010dili \u0161ta zna\u010di slobodno misliti u arhitekturi. Na\u0161ao se u emigraciji u istom gradu kao i Vuk Karad\u017ei\u0107 pre njega, tra\u017ee\u0107i svoj mir i mogu\u0107nost da nesmetano radi. Dobio je sve nagrade koje je austrijska dr\u017eava mogla da mu da. Bio je pozivan da dr\u017ei predavanja o svom spomeniku \u017ertvama Vukovara iz Drugog svetskog rata. Svuda je bio ugledan gost, sem u Srbiji. U Beogradu su bili sre\u0107ni \u0161to ga vi\u0161e nema i \u0161to taj pametni i obrazovani \u010dovek ne remeti trulo jedinstvo oko ratnih ciljeva Srbije, koji su nu\u017eno vodili u zlo\u010dine.<\/p>\n<p>Kada je umro, srpska javnost je jedva registrovala smrt biv\u0161eg gradona\u010delnika Beograda. On nije sahranjen na groblju zaslu\u017enih gra\u0111ana. Na predlog prijatelja, a uz podr\u0161ku porodice, sahranjen je na malom jevrejskom groblju u Beogradu \u2013 pored svog prvog spomenika posve\u0107enog uspomeni na holokaust, \u010dije izvr\u0161enje je pomogao onaj \u010dija slika visi u vladi Srbije. To je bilo prvo delo Bogdanovi\u0107eve memorijalne arhitekture, kako je s ponosom voleo da isti\u010de. Bio je potomak poznate porodice koja je dala zna\u010dajan doprinos kulturi Srbije, a skrasio se na groblju naroda koji je tokom dve hiljade godina postao simbol traganja za domovinom. Bogdan Boganovi\u0107, apatrid, skrasio se u svom Beogradu o kome je toliko lepo pisao. Skrasio se sa narodom kojem je bila \u010dast da on po\u010diva me\u0111u njima.<\/p>\n<p>Da li \u0107e na\u0161 put ka istini pomo\u0107i da vi\u0161e nikada nikog ne proteramo iz Srbije zbog protivljenja zlo\u010dinu i ratu? Da li \u0107e to pomo\u0107i da nas istinski zaboli tragedija poslednjih godina \u017eivota Bogdana Bogdanovi\u0107a? On mirno po\u010diva pored svog spomenika \u017ertvama genocida, jer se suprotstavio zlo\u010dinu. Da li \u0107emo mi ostali mo\u0107i mirno da \u017eivimo, iako se najve\u0107i broj nas nije suprotstavio zlo\u010dinu, niti je danas spreman da o zlo\u010dinu govori.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2013\/12\/slucaj-sonja-biserko\/\" target=\"_blank\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Da li \u0107e na\u0161 put ka istini pomo\u0107i da vi\u0161e nikada nikog ne proteramo iz Srbije zbog protivljenja zlo\u010dinu i ratu? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":131437,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-131435","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131435","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=131435"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131435\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/131437"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=131435"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=131435"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=131435"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}