{"id":130865,"date":"2013-11-26T10:33:14","date_gmt":"2013-11-26T09:33:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=130865"},"modified":"2013-11-26T10:34:55","modified_gmt":"2013-11-26T09:34:55","slug":"nesposobna-socijal-demokracija-paralizirala-je-radnicku-klasu-i-dovodi-do-jacanja-krajnje-desnice-diljem-europe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/11\/26\/nesposobna-socijal-demokracija-paralizirala-je-radnicku-klasu-i-dovodi-do-jacanja-krajnje-desnice-diljem-europe\/","title":{"rendered":"Nesposobna socijal-demokracija paralizirala je radni\u010dku klasu i dovodi do ja\u010danja krajnje desnice diljem Europe"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: D. Marjanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Mnoge ankete predvi\u0111aju kako \u0107e stranke krajnje desnice ostvariti velike napretke u vrijeme idu\u0107ih europskih izbora. Zna\u010dajno je primijetiti kako ovaj “trend” nije vezan samo uz jednu ili dvije dr\u017eave, ve\u0107 se javlja gotovo u cijeloj Europi. To ne mo\u017ee biti slu\u010dajnost te stoga mo\u017eemo do\u0107i do samo dva mogu\u0107a zaklju\u010dka: ili je krajnja desnica pan-europski vrhunski organizirana ili su se u Europi dogodile stvari koje su simultano oja\u010dale njen polo\u017eaj u gotovo svim dr\u017eavama. Odgovor je, naravno, teorija pod rednim brojem dva.<\/p>\n

Ja\u010danje krajnje desnice otkriva svu nesposobnost i neu\u010dinkovitost socijal-demokracije koja obi\u010dno, gotovo po klju\u010du, prethodi ja\u010danju krajnje desnice. Zapravo, ovo je pogre\u0161na uporaba rije\u010di – ne mo\u017eemo konstatirati kako je socijal-demokracija “nesposobna” ili “neu\u010dinkovita”, nije, ona je itekako sposobna u svojem radu te upravo zato i svjedo\u010dimo ili reinkarnaciji ili bujanju krajnje desnice.<\/p>\n

Pro-kapitalisti\u010dka socijal-demokracija dolazi na scenu uvijek kao la\u017eni spasitelj te za vrijeme svoje vladavine poja\u010dava antagonizme, eksploataciju i tenzije u dru\u0161tvu. Njena uloga je izuzetno perfidna jer svojim nastupom nanosi niz udaraca radni\u010dkoj klasi – u prvom redu radnike dr\u017ei paraliziranima, dok s druge strane – predstavljaju\u0107i se kao “lijeva” opcija – neminovno dru\u0161tvo okre\u0107e u jednom “alternativnom” pravcu, krajnjoj desnici.<\/p>\n

U tom procesu doga\u0111a se, mogli bismo to tako nazvati, razvoj neke vrste “ograni\u010dene kolektivne svijesti” u kojoj \u0161iroke narodne mase po\u010dinju uvi\u0111ati kako su razlike izme\u0111u socijal-demokratskog lijevog centra i konzervativnog desnog centra – gotovo nikakve. Taj zaklju\u010dak je i vi\u0161e nego to\u010dan jer politika i ekonomija stranaka centra se zaista ne razlikuje, razlikuju se eventualno u tome da socijal-demokracija \u010desto vr\u0161i jo\u0161 i ve\u0107i napad na radni\u010dku klasu jer o\u010dekuje da mo\u017ee i smije, dok se konzervativci pribojavaju masovnih prosvjeda koji \u010desto buknu upravo dok su oni na vlasti.<\/p>\n

Zapravo, to je proces kojim socijal-demokrati i dolaze na vlast – nakon vala nezadovoljstva zbog korupcije i nepotizma, “vrline” u kojima konzervativna srednja struja gotovo svugdje prednja\u010di, “\u0161tafetu” preuzimaju socijal-demokrati koji mo\u017eda ne\u0107e biti drski i bahati u svojoj kra\u0111i, ali \u0107e prouzro\u010diti mo\u017eda jo\u0161 i ve\u0107u \u0161tetu. Na kraju bilance, obje struje nanijeti \u0107e vi\u0161e-manje istu koli\u010dinu \u0161tete.<\/p>\n

U vremenima relativne ekonomske stabilnosti (prava ekonomska stabilnost u kapitalizmu ne postoji, govorimo samo o relativnoj stabilnosti tzv. srednje klase) bira\u010dko tijelo \u0107e na temelju zamora okrenuti se desnom centru, ili ako je na vlasti desni centar, lijevom centru, jer su njihov sitan populizam i prazne parole \u010desto dovoljne za provedbu ovih minornih zaokreta. Problem nastaje u vremenima znatne ekonomske nestabilnosti, a u njima se itekako nalazimo. Kao \u0161to je u stabilna vremena “preriskantno” koketirati s krajnjom desnicom (ili ljevicom), u te\u0161ka vremena davanje povjerenja u ruke centra name\u0107e se kao opasni nastavak aktualnog tragi\u010dnog stanja – naime, to je spontani na\u010din na koji jedno dru\u0161tvo neminovno po\u010dinje promi\u0161ljati.<\/p>\n

Krajnja desnica u ovim trenucima ve\u0107 ima svoju publika koja je \u017eeljna poslu\u0161ati “argumente” iz njihovog tabora, ta publika se sada ve\u0107 okuplja pred njihovim vratima, \u0161to u neka stabilnija vremena ne bi bilo mogu\u0107e. Da ne bismo “diskriminirali” politi\u010dki kompas – ista stvar se doga\u0111a i na lijevom frontu, mnogi \u0107e osluhnuti \u0161to krajnja ljevica misli o svemu ovome. No, kada je rije\u010d o krajnjoj ljevici – dakle, govorimo o militantnom anti-kapitalizmu, revolucionarnom Marksizmu-Lenjinizmu, anarhizmu i drugim sli\u010dnim tendencijama – ona ili jednostavno ne postoji, ili je zaokupljena svojim unutarnjim teoretskim dijalozima (monolozima), ili jednostavno nema adekvatnih sredstva da se eksponira.<\/p>\n

Prije nego nastavimo moramo se zadr\u017eati i na problematici “sredstava” – krajnja ljevica ih danas u Europi o\u010dito nema, a bez konkretnih sredstava ne mo\u017ee u\u010diniti gotovo ni\u0161ta, naro\u010dito danas kada se do \u0161irokih masa jo\u0161 uvijek primarno dolazi putem glasnih poruka, tj. medija. S druge strane kompasa, krajnja desnica treba samo pru\u017eiti ruku i njoj se nude brojne interesne skupine – od konzervativnih udruga, stranaka desnog centra koje \u017eele spasiti svoj polo\u017eaj oslanjaju\u0107i se na radikalno krilo, vjerskih institucija i – \u0161to je daleko najva\u017enije – ugro\u017eenih kapitalista.<\/p>\n

Kapitalisti\u010dka klasa, za koju je politi\u010dki kompas samo “igra\u010dka”, svjesna je kako \u0107e joj krajnja desnica produ\u017eiti rok trajanja ukoliko do\u0111e do ozbiljnih socijalnih previranja. No, u mnogim zemljama dana\u0161nje Europe imamo specifi\u010dnu situaciju u kojoj desnica ne hrli ka trijumfu zahvaljuju\u0107i polarizaciji u dru\u0161tvu, ve\u0107 primarno zbog potpunog izostanka svog, nazovimo to tako, “prirodnog neprijatelja”.<\/p>\n

Razloga je vi\u0161e, a “krajnja” ljevica proizvela je mnoge sama za sebe. Pad Berlinskog zida je, izgleda, toliko dobro “o\u0161amutio” ljevicu da ona jednostavno vi\u0161e ne mo\u017ee prona\u0107i sebe, izo\u0161triti fokus i adaptirati se na moderna vremena. Radni\u010dku klasu, koja je danas na rubu, nije gotovo nimalo briga za beskrajne debate o tome koje su zasluge, a koji propusti jednog Staljina, Lenjina, Tita, Hoxhe, pa u kona\u010dnici i Marxa i Engelsa. Te\u0161ko je dati odgovor na pitanje da li je mogu\u0107e da ljevica toga nije svjesna ili ipak je, ali se svojim unutarnjim debatama podsvjesno nastoji distancirati od “okrutnog” svijeta u kojem mnogi preferiraju materijalizam, potro\u0161nju i privatno vlasni\u0161tvo (plus: gomilanje istog)?<\/p>\n

Tko god prati rad krajnje ili autenti\u010dne (naziv nije bitan) ljevice u Europi znati \u0107e da su upravo ovo neki od njenih klju\u010dnih problema. Kada se ideologija slijedi radi ideologije, a ne razumom, tada dolazi i do agresivne samoobrane. Tipi\u010dni predstavnik “ove” ljevice je sposoban na dugo i \u0161iroko argumentirati za\u0161to je danas “bitno” danima analizirati neki sitni detalj vezan uz Oktobar, socijalizam u Njema\u010dkoj, Pari\u0161ku Komunu itd.<\/p>\n

S druge strane, krajnja desnica se adaptirala (ne mo\u017eemo re\u0107i “evoluirala” jer bi to bilo nakaradno), itekako se adaptirala – ona danas izvrsno barata modernim na\u010dinima komunikacije. Krajnja desnica je nau\u010dila kako put do pobjede vi\u0161e nije sila nego obmana, eksploatacija upravo onih temelja koje im je tako prigodno postavila socijal-demokracija i pro-kapitalisti\u010dka liberalna ljevica.<\/p>\n

Pamfletima, trabunjanjem o povijesti i gomilanjem teorije, ideologija krajnje desnice bila bi u startu osu\u0111ena na propast. Znaju\u0107i to, danas se ona ve\u0107 na globalnoj razini koristi drugim na\u010dinima plasiranja poruke i ideje. I nije jedina, samo je zadnja koja je stigla u tu arenu i sada \u0107e se boriti istim sredstvima. Krajnje ljevica, primjerice, do tog stadija nije do\u0161la jer o\u010dito ne \u017eeli ni sudjelovati.<\/p>\n

Plasiranje ideolo\u0161kih i politi\u010dkih poruka, zapravo jednom rije\u010dju “propagande”, do savr\u0161enstva je doveo liberalni kapitalizam. Mediji ove ideolo\u0161ke skupine funkcioniraju po poprili\u010dno jednostavnom, ali izuzetno uspje\u0161nom, klju\u010du. Publiku se zatrpava trivijalno\u0161\u0107u – od “najdeblje \u017eene na svijetu koja je smr\u0161avila 200 kilograma” do “zvijezda kojima je pri nastupu ‘ispala’ stra\u017enjica”. Publika reagira na ovaj sadr\u017eaj stihijski i nagonski. Takav sadr\u017eaj “mami” \u010ditateljstvo ciljaju\u0107i njegove, nazovimo ih tako, “sirove strasti”. U tome ne bi bilo ni\u0161ta “nu\u017eno” lo\u0161e kada govorimo o jeftinim tabloidima kojima je jedini cilj masovnom tira\u017eom zgrnuti \u0161to ve\u0107i novac. “Problem” nastaje u trenutku kada se kroz isti sadr\u017eaj sporadi\u010dno “uvaljuju” politi\u010dke poruke, ne samo poruke, ve\u0107 i cijele agende, ideologije, pa \u010dak i navodne svrhe \u017eivljenja, rada, djelovanja i egzistencije.<\/p>\n

Za\u0161to bi to bio “problem”? Ako netko koristi ovu taktiku za plasiranje pozitivnih (ili prema njihovom vi\u0111enju, pozitivnih) ideja, zar nije to onda plemenit \u010din? Nipo\u0161to, a uskoro \u0107emo vidjeti i za\u0161to. Naime, trivijalizacijom (mahom medijskog) sadr\u017eaja postepeno dobivamo \u0161iroku masu koja je spremna odlu\u010dno prihvatiti, podr\u017eati, uklju\u010diti se, dati svoje vrijeme, za \u0161to jednostavniju “stvar”, \u0161to “plitkiju” ideju koja im se u trenutku mo\u017ee u\u010diniti kao potencijalno rje\u0161enje, ali rje\u0161enje o kojem ne trebaju previ\u0161e razmi\u0161ljati, kako o implementaciji tako ni o eventualnim dalekose\u017enim posljedicama.<\/p>\n

Liberalna socijal-demokracija i mediji koje \u010dvrsto dr\u017ee pod kontrolom time ni ne shva\u0107aju (ili shva\u0107aju, ali ih nije briga) da su \u0161iroke mase “pripremili” za upijanje ne samo (iz njihove perspektive) pozitivnog politi\u010dkog sadr\u017eaja, ve\u0107 svakog sadr\u017eaja koji im se nametne na podjednako trivijalan, bazi\u010dan i ra\u0161\u010dlanjen na\u010din – u stilu: lak\u0161e je popiti tabletu za glavobolju nego odmoriti par sati.<\/p>\n

Kao takvi, pojedinci su transformirani u ne\u0161to \u0161to se pogrdno naziva “ovce”, ali “ovce” koje nisu pretjerano odane samo jednom “pastiru”. Desnica tu mo\u017ee kapitalizirati na niz na\u010dina i to i \u010dini izuzetno dobro. Njen uspjeh le\u017ei u tome koliko \u0107e uspjeti sama sebe kontrolirati, koliko \u0107e se ubaciti u taj proces bez da otkriva detalje o svojoj ulozi. Pa tako imamo brojne teorije kroz koje se \u010desto provla\u010de ideje mr\u017enje, straha, paranoje, ali se primjerice jako rijetko (ili nikada) spominje klasno izrabljivanje – to jednostavno nije dio \u017eargona.<\/p>\n

Kapitalizacija u takvom trenutku je itekako mogu\u0107a jer je dru\u0161tvo ve\u0107 unaprijed pripremljeno za podila\u017eenje raznim spinovima kojih nije niti svjesno. Primjerice, na temelju obi\u010dnog vulgarizma i senzacionalisti\u010dkog populizma ogromnom broju ljudi se mogu progurati razne ideje, od klasi\u010dnih prevarantskih “piramida” do opasnih ekstremisti\u010dkih ideologija. Ponekad je dovoljno u svoju “anti-establi\u0161ment” poruku ukomponirati adekvatan broj uskli\u010dnika (\u0161tampana slova tako\u0111er poma\u017eu) da bi se “popalio” poprili\u010dno zastra\u0161uju\u0107 broj ljudi.<\/p>\n

Sukob s krajnjom desnicom postati \u0107e intenzivan diljem Europe jer je krajnja desnica sazrijela za borbi na istoj razini. U tom sukobu, u ovoj fazi, \u0107e se sve svoditi na koli\u010dinu buke koju pojedine strane uspiju proizvesti.<\/p>\n

Koje su strane u pitanju? U pitanju je tzv. “establi\u0161ment” ili nomenklatura koja je kod naroda do sada ve\u0107 izazvala ga\u0111enje i otpor, dok se s druge strane krajnja desnica name\u0107e kao “anti-establi\u0161ment” formacija koja je spremna istom snagom (naizgled) udariti po oba centristi\u010dka tabora. Za\u0161to je to zna\u010dajno? Zato jer narod upravo to \u017eeli – \u017eeli da “netko, negdje” udari po politi\u010dkoj klasi za koju su do sada izgubili svo povjerenje. I ne samo to, taj isti narod sada vi\u0161e ne tolerira nikakve “nijanse sive”, on sve \u0161to nije striktno crno ili bijelo odbacuje s gnu\u0161anjem. U tom procesu odmah padamo u situaciju “ili si s nama, ili si protiv nas”. Drugim rije\u010dima, kritika krajnje desnice smatra se – od strane spomenutih “crno\/bijelih” – obranom srednje struje, pro-establi\u0161ment pisanjem ili “pla\u0107enim pamfletom”.<\/p>\n

Poziv na dijalog je \u010desto kontraproduktivan pucanj u prazno. U trenutku tenzije, koja je ve\u0107 do danas zahvatila znatan dio Europe, ve\u0107 i prosje\u010dni promatra\u010d odmahuje rukom i tra\u017ei deklaraciju: “Na \u010dijoj si strani? Priznaj!”. Kada do\u0111emo u tu fazu, a vjerojatno smo do\u0161li, svaki poziv na dijalog, kompromis i debatu zavr\u0161iti \u0107e napadom s obje strane. To je ve\u0107 neka vrsta ratnog stanja u stilu “ni zrno \u017eita okupatoru”.<\/p>\n

“Rat”, koji je sada jo\u0161 uvijek samo rat rije\u010dima, vodi se snagom decibela – ona strana koja uspije stvoriti ve\u0107u buku imati \u0107e ve\u0107i utjecaj na narod, a samim time i na ishod cijelog procesa. Narod pak, zbog dugogodi\u0161njeg privikavanja na takav na\u010din “komunikacije”, sada i prepoznaje samo buku. \u0160to je “buka” koju spominjemo? Upravo to \u0161to i jest – glasno\u0107a, decibeli, \u0161irina propagande, medijski utjecaj, poruke li\u0161ene svakog konteksta i zna\u010daja, \u010desto svedene na samo jednu ili tek nekoliko rije\u010di.<\/p>\n

\u0160to mo\u017ee zaustaviti tu buku? Malo toga – kada buka pre\u0111e crtu bez povrataka vi\u0161e je ni\u0161ta ne\u0107e mo\u0107i zaustaviti, a prije ili kasnije \u0107e decibele zamijeniti otvoreni fizi\u010dki sukob. Naravno, povratak “ekonomske stabilnosti” bi brzo eliminirao potrebu za konfrontacijama, ali takav scenarij u dana\u0161njoj Europi uop\u0107e nije na vidiku.<\/p>\n

Ekonomska kriza nema znakove oporavka i vjerojatno ih ne\u0107e niti imati zato jer kriza u Europi nije kriza nekog odre\u0111enog segmenta ekonomije ve\u0107 cjelokupnog sistema kojeg nazivamo kapitalizam. “Popravci” ovog modela mogu samo ubrzati dolazak krajnje desnice – pogledajmo primjerice Francusku, najve\u0107e socijal-demokratsko razo\u010darenje, Francois Hollande, \u010duva le\u0111a krupnom kapitalu i \u017eestoko udara na donju i srednju klasu (porezi). Donja, radni\u010dka, klasa ne mo\u017ee ni\u0161ta jer nije organizirana, nema je tko ni organizirati, sindikati su mahom na platnoj listi gornje klase. “Problem” je ona utjecajnija klasa, srednja klasa, tzv. “sitna bur\u017eoazija”, koja je sna\u017ena, povezanija, utjecajnija – ona \u0107e \u0161irom otvoriti vrata krajnjoj desnici da spasi svoje vlastito, nedopustivo, propadanje u proletarijat.<\/p>\n

No, kad sagledamo sve ove perspektive, opet se vra\u0107amo na prvotno pitanje – tko je kriv? Zar je mogu\u0107e ikog drugog kriviti za ovo stanje do socijal-demokraciju? Kada je izbila europska kriza, bira\u010di su im diljem starog kontinenta povjerili mandat, zapravo vlastitu sudbinu, da ne\u0161to u\u010dine. Oni su u\u010dinili “ne\u0161to”, nastavili s jo\u0161 ve\u0107im, jo\u0161 barbarskijim i silovitijim udarcima po le\u0111ima radni\u010dke klase. Mjere \u0161tednje, porezi, odricanja, delo\u017eacije, hiper eksploatacija. Drugim rije\u010dima – socijal-demokracija je, po tko zna koji put, izdala radni\u010dku klasu i bacila je na milost i nemilost bi\u010devanju kapitalizma, istog onog kapitalizma od kojeg je radni\u010dka klasa u socijal-demokratima tra\u017eila spas.<\/p>\n

Krajnja desnica koja propagandisti\u010dki i senzacionalisti\u010dki socijal-demokrate i njihove liberalne podanike naziva “komunistima” mo\u017ee biti presretna \u0161to jedan takav politi\u010dki pravac kao \u0161to je socijal-demokracija uop\u0107e postoji. Bez njih nikada ne bi dospjeli do ovdje gdje su danas. \u0160tovi\u0161e, ako socijal-demokracija nastavi po istom pravcu (a ho\u0107e), biti \u0107e odgovorna ne samo za ja\u010danje krajnje desnice ve\u0107 i za njen mogu\u0107i trijumf.<\/p>\n

Desnica je \u017eestoki, najve\u0107i, protivnik Europske Unije (ali \u0107e bez problema pristati na polo\u017eaje unutar iste, podrazumijeva se), a EU jest jedan od najve\u0107ih neprijatelja radni\u010dke klase. Zar je tako te\u0161ko ovdje zbrojiti 2 i 2? Radikalna ljevica je tako\u0111er kontra EU, ali njen internacionalisti\u010dki karakter (poja\u010dan zdravom dozom utopizma) uvijek \u0107e stremiti reformiranju takve zajednice naspram povla\u010denju natrag u nacionalne granice. Za neke ve\u0107i “\u0161arm” danas ima desnica jer \u0107e ona u taj koktel ubaciti domoljublje, nacionalizam, patriotizam, religiju i sve \u0161to joj bude dostupno, pa – ako zatreba – mo\u017ee i anti-kapitalizam, za\u0161to ne? Opet se vra\u0107amo na gore spomenut problem trivijaliziranja informacija – primjer: ve\u0107ina ljudi shva\u0107aju da “nacizam” zvu\u010di lo\u0161e, no nekima \u0107e mo\u017eda “Nacionalna Socijalisti\u010dka Njema\u010dka Radni\u010dka Partija” zvu\u010dati ba\u0161 zgodno, ne znaju\u0107i kako se zapravo radi o jednoj te istoj organizaciji (NSDAP).<\/p>\n

Malo i ni\u0161ta radni\u010dka klasa danas poznaje o ideologiji fa\u0161izma i nacizma. Kako i bi? Fa\u0161izmom i nacizmom se mase stra\u0161e kao babarogama, bez da im je itko ikada rekao kako su te ideje uop\u0107e stasale u Europi, za\u0161to su one neprihvatljive itd.<\/p>\n

\u0160to je anti-kapitalizam sam po sebi bez ikakve ideolo\u0161ke osnove? Ni\u0161ta, samo tendencija obespravljenih i ugnjetavanih koji \u0107e se, ako treba, boriti protiv istog pod bilo \u010dijom zastavom. Nacisti\u010dki propagandni posteri najvi\u0161e su se lijepili po radni\u010dkim \u010detvrtima, u njima se osu\u0111ivala me\u0111unarodna financijska elita kao i dominacija nad ekonomijom od strane velikih korporacija. Evo teksta jednog postera nacisti\u010dke partije: “Odr\u017eavanje trulog industrijskog sistema nema nikakve veze s nacionalizmom. Mogu voljeti Njema\u010dku i mrziti kapitalizam”. Zamijenite rije\u010d “industrijskog” s rije\u010di “bankarskog” (jer je stadij kapitalizma danas uznapredovao iz industrijske u financijsku sferu), a rije\u010d “Njema\u010dka” s imenom svoje zemlje.<\/p>\n

Adolf Hitler prezirao je kapitalizam, tvrdio je kako su nacije ucjenjivanje od strane “kozmopolitske kreditorske klase”, a protivio se i slobodnom tr\u017ei\u0161tu. “Poslovno bur\u017eoazija ne poznaje ni\u0161ta osim profita. ‘Domovina’ je za njih samo rije\u010d”, rekao je jednom prilikom njema\u010dki “F\u00fchrer”.<\/p>\n

I \u0161to sad? Najbolje takve citate sakriti kako ne bismo slu\u010dajno, kao Dr. Frankenstein, stvorili novu legiju Hitlerjungena? Nema se tu \u0161to skrivati, jer upravo tu opasnu taktiku \u0107e ve\u0107 sutra upotrijebiti krajnja desnica diljem Europe, a narodi – naro\u010dito narodi koje se sistematski, desetlje\u0107ima, otupljivalo do razine mentalno zaostalih konzumenata mass medija – klicati \u0107e joj poput jedinom spasitelju.<\/p>\n

I opet, kada se sve jednom desi i pro\u0111e, netko \u0107e negdje morati postaviti pitanje: tko je bio kriv? Krivnje se kroz povijest zaboravljaju, a povijest pi\u0161u pobjednici, pa tako mnogima ni danas nije jasno \u0161to je dovelo do fa\u0161isti\u010dkog mraka u Europi sredinom pro\u0161log stolje\u0107a – dovele su, vi\u0161e-manje, iste okolnosti koje su na snazi danas.<\/p>\n

Desnica \u0107e opet vikati kako parazitskoj bur\u017eujskoj poslovnoj klasi rije\u010d “domovina” ne zna\u010di ni\u0161ta, a narod \u0107e zaklju\u010diti kako je zaista tako (jer i jest). No, u toj situaciji niti je narod kriv \u0161to je narod, niti je krajnja desnica “kriva” \u0161to je krajnja desnica, primarna krivica opet le\u017ei na onim elementima koji su omogu\u0107ili, dopustili, da do svega ovoga do\u0111e.<\/p>\n

Tada dolazimo do pitanja, za\u0161to bi to itko dopustio? Nije valjda da su socijal-demokrati postali kolaboracionisti modernim verzijama fa\u0161izma? Naravno da nisu, ali nije isklju\u010deno da im neki oblici ovog sraza idu na ruku. Primjerice, mo\u017eemo izabrati bilo koju dr\u017eavu unutar Europe gdje se trenuta\u010dno vode ovakvi konflikti, a ima ih mnogo, no nema potrebe tra\u017eiti dalje od Hrvatske jer ovdje upravo imamo cijeli proces “kao na dlanu”.<\/p>\n

Hrvatski “konzervativniji” dnevni list, Ve\u010dernji List, objavio je ju\u010der zanimljiv tekst pod naslovom: “Ho\u0107e li se u Hrvatskoj uskoro, osim plo\u010da, razbijati i glave”. Pritom su istaknule neke od tema pod nazivom “O \u010demu se sporimo”, a one su: brak u Ustav, \u0107irilica, spolni odgoj, usta\u0161e i partizani, Lex Perkovi\u0107. Tako\u0111er je istaknut popis tema pod nazivom “Kojim bismo se problemima trebali baviti”: nezaposlenost, korupcija, standard, obrazovanje, zdravstvo.<\/p>\n

\u0160to je zanimljivo kod ovog popisa, koji je sasvim to\u010dno poslo\u017een? Zanimljivo je to \u0161to su “teme kojima bismo se trebali baviti” zapravo teme na kojima bi trebala intenzivno, neumorno, raditi doma\u0107a vlada. Radi li? Nezaposlenost stalno raste, korupcija je po svuda, a pad nekoliko “velikih riba” je samo igrokaz za mase, standard je sve lo\u0161iji, obrazovanje ima tipi\u010dne probleme komercijalizacije, zdravstvo je tako\u0111er pro\u017eeto brojnim problemima. S druge strane, “najso\u010dnije” teme kao \u0161to je spolni odgoj, \u0107irilica, brak u Ustavu, itd. nemaju nikakve veze sa najve\u0107im problemima u zemlji. Stvar je jasna – dok se pri\u010da o “so\u010dnim” temama, pravi problemi se marginaliziraju, oni padaju u drugi plan. To ne zna\u010di da kontroverzne teme nisu “problemi” koje bismo trebali rje\u0161avati, naravno da bismo trebali, ali one nisu od egzistencijalne va\u017enosti i u ovom trenutku poprili\u010dno dobro dolaze vladaju\u0107oj garnituri da iza njih krije svoju nesposobnost – tj., kako smo istaknuli i u samom uvodu ovog teksta, svoju “sposobnost” u prevari radni\u010dke klase.<\/p>\n

Nema potrebe stvarati histeriju, ali hipoteti\u010dki, da cijela ova rabota jednog dana zaista dovede do nekakve prevlasti krajnje desnice, \u0161to bi bilo s istim socijal-demokratskim liderima dana\u0161njice? Da li bi zajedno s nama \u010damili u mraku neo-fa\u0161izma? Te\u0161ko, vjerojatno bi situaciju “promatrali” kao i sirijski opozicioni SNC, iz udobnosti hotelskih soba, samo ne iz Istanbula, nego iz Bruxellesa.<\/p>\n

Ne\u0107e krajnja desnica kod nas dospjeti tako daleko, ali u nekim zemljama Europe bi mogla. No,svugdje je \u010dekaju “bolji dani”, jer podloga, teren, je za nju sada idealan. Uzmimo jo\u0161 jedan primjer iz Hrvatske – za one koji ne prate hrvatsku unutarnju scenu – kroz nekoliko dana (1.12.) odr\u017eati \u0107e se referendum o braku. Pitanje koje se postavlja jest da li se sla\u017eete da je brak zajednica mu\u0161karca i \u017eene. Jasno, ovdje se radi o blokiranju mogu\u0107nosti da danas, sutra homoseksualni parovi mogu stupati u brak. Neke prognoze govore kako \u0107e referendum po svemu sude\u0107i pro\u0107i, s kolikim postotkom i s kojom izlazno\u0161\u0107u, to \u0107e biti zanimljivo vidjeti. No, ve\u0107 sada se mo\u017ee konstatirati kako ovo ne\u0107e biti samo anti-LGBT referendum, ve\u0107 i anti-establi\u0161ment referendum, a upravo to bi mu moglo osigurati sna\u017enu prolaznost.<\/p>\n

Kampanja po pitanju istog je \u010disti primjer nekontrolirane buke s obje strane koja vi\u0161e ne prihva\u0107a nikakav razgovor, debatu, promi\u0161ljanje, samo tra\u017ei deklaraciju “\u010diji si?”. Upravo je moj raniji tekst (vidi: Usmjeravanje mr\u017enje i poentiranje u kriznim vremenima: napad na LGBT zajednicu i za\u0161to razumni gra\u0111ani, bez obzira na osobna uvjerenja, moraju reagirati odlu\u010dno i civilizacijski) zasut govorom mr\u017enje, prijetnjama i \u017eestokim kritikama mahom od pojedinaca kojima je ve\u0107 davno “udarila krv u glavu” te se nisu uspjeli savladati do te mjere da tekst pro\u010ditaju do kraja te tek onda iznesu svoje mi\u0161ljenje (po mogu\u0107nosti uz minimalnu kulturu).<\/p>\n

To je zapravo odli\u010dan primjer koji pokazuje kako apsolutno ni\u0161ta ne\u0107emo posti\u0107i referendumom, osim \u0161to \u0107emo na njega baciti velik novac (u pitanju su deseci milijuna kuna (!)) koji u ovom trenutku nipo\u0161to nemamo. Za\u0161to je rezultat nebitan? Zato jer \u0107e podjele u narodu ostati, bez obzira koja strana prevlada, a te podjele nas zajedno vuku prema dnu, bez obzira kakvih smo svjetonazora. Preko le\u0111a LGBT populacije (a sutra neke druge) vodi se \u017eestoka borba izme\u0111u dva politi\u010dki oportunisti\u010dka kampa, s time da sama borba odgovara i jednom i drugom. Pritom se mediji zgra\u017eaju agresivnosti jedne (ili druge) skupine, a zapravo cijelo vrijeme – bez dana predaha – potpaljuju vatru unutarnjeg sukoba.<\/p>\n

Dru\u0161tvo u kojem \u0107e se po\u0161tivati prava svih manjina, sklonosti i razli\u010ditosti mora primarno biti ekonomski stabilno i politi\u010dki racionalno. Naprosto je nevjerojatno \u010ditati komentare pojedinih autora koji danas tvrde kako \u0107e LGBT zajednica ostvariti sva svoja prava zbog toga \u0161to \u0107e nas “EU europeizirati”. Da, to bi imalo smisla, da je EU nekakva ljevi\u010darska internacionalisti\u010dka utopija za koju su neki spremni se boriti, ali EU to danas (na\u017ealost) definitivno nije i cijela ova renesansa krajnje desnice doga\u0111a se upravo zbog ovakve EU i ovakvih EU ekonomskih modela (mjere \u0161tednje, rezovi). LGTB zajednica u ovakvoj EU mo\u017ee ostvariti samo fiktivna prava, propagandna prava, jer ta ista EU – dok se kune u njihova prava – indirektno stvara njihovog, ne\u0107emo re\u0107i samo neprijatelja, “terminatora” bi bila prikladnija rije\u010d.<\/p>\n

Opet dolazimo do problema socijal-demokracije, koja je postala omra\u017eena koliko i sama Europska Unija, koja je prava LGBT zajednice uzela “pod svoje”. Unato\u010d \u010dinjenici da u stvarnosti to nema nikakve veze jedno s drugim, kako smo rekli ranije, do\u0161li smo u fazu kada se gleda isklju\u010divo “crno-bijelo”, ni\u0161ta sivo, ne daj Bo\u017ee “\u0161areno”. I tako \u0107e ljudi reagirati, malo se tu sada mo\u017ee napraviti, u trenutku toliko sna\u017ene i zaglu\u0161uju\u0107e buke. U Hrvatskoj se, primjerice, najsna\u017enije za prava LGTB zajednice i kontra ovog referenduma zauzela ministrica vanjskih poslova, ista ministrica koja je prije godinu i ne\u0161to dana pokrenula priznavanje sirijskih pobunjenika za “jedine predstavnike sirijskog naroda” (!) – drugim rije\u010dima, dao se legitimitet jednoj militantnoj skupini koja je jo\u0161 tada (a tek danas se to otvoreno priznaje na Zapadu) bila povezane s teroristi\u010dkim skupinama kao \u0161to je Al-Qaeda.<\/p>\n

Kako mo\u017ee ista osoba stajati na braniku LGBT sloboda i podr\u017eavati uni\u0161tenje jedne od zadnjih sekularnih dr\u017eava na Bliskom istoku gdje su najvi\u0161e od svega proganjanje (i ubijane) – pazite sad ovo – manjine. To su stra\u0161ne kontradikcije koje nadilaze licemjerje. Takve stvari se u kona\u010dnici neminovno obijaju o glavu, a \u017ertve \u0107e ispasti sami LGBT-ovci jer \u0107e na referendum kontra njih iza\u0107i ne samo oni koji su nu\u017eno “kontra njih”, ve\u0107 i kontra njihovih, naizgled, za\u0161titnika.<\/p>\n

“Zaboravite nju, njega, glasajte civilizacijski” – to je jedina ispravna poruka, ali \u0107e ona jako te\u0161ko pro\u0107i danas.<\/p>\n

Naravno, licemjerja ima i u obrnutom kampu. Tako je u Rusiji, pod pritiskom doma\u0107e konzervativne javnosti, uveden tzv. “zakon o Gay propagandi”. Predsjednik Putin je ju\u010der izjavio: “Ne smijemo prema nikome u dru\u0161tvu stvarati takvu ksenofobiju, uklju\u010duju\u0107i ni prema ljudima netradicionalne seksualne orijentacije. Kad biste samo znali koliko sam se naslu\u0161ao kritika usmjerenih na moj ra\u010dun, ali sve \u0161to smo napravili na vladinoj, zakonodavnoj razini bilo je povezano s ograni\u010denjem propagande me\u0111u maloljetnicima”. Zar je bilo tako te\u0161ko prognozirati da \u0107e se ovi “zakoni” obiti o glavu cijelom sistemu na na\u010din da \u0107e do\u0107i do eskalacije ksenofobije? Napravljena je ogromna, prije svega politi\u010dka i strate\u0161ka, pogre\u0161ka – Rusija je trebala, ba\u0161 kao i Hrvatska, i sve druge zemlje, poraditi na autohtonom integriranju ove zajednice u dru\u0161tvo. To se moglo u\u010diniti bez problema da je bilo samo malo mudrosti umjesto da se kre\u0107e s konfrontacijskim, bilo pro ili anti, stavovima.<\/p>\n

U SAD-u su se predstavnici LGBT populacije izborili za prava slu\u017eenja u vojsci zbog \u010dega ih je odmah prihvatio jedan znatan dio dru\u0161tva koji ranije nije. “Ako mo\u017ee braniti SAD, dobar je”, otprilike tako je zvu\u010dao stav. To naravno ne zna\u010di da bi sada hrvatski homoseksualci trebali oti\u0107i razbijati \u0107irili\u0107ne table u Vukovaru – da ne bi nekome slu\u010dajno palo na pamet. Razbijanje po Vukovaru jo\u0161 je jedan gotovo identi\u010dan primjer eskalacije tenzija u dru\u0161tvu, podjednako nedopustiv, opasan ili jo\u0161 i opasniji.<\/p>\n

Mogli bismo na dugo i na\u0161iroko govoriti o tome koja su konkretna rje\u0161enja za sve ove pojedina\u010dne simptome koji su danas aktualni u na\u0161oj zemlji i Europi, ali u ovom trenutku to jednostavno nema smisla jer ni onaj “razumniji” dio nas danas nije pretjerano sklon debati, \u0161to je tragi\u010dno, pora\u017eavaju\u0107e, ali istinito i odraz op\u0107e situacije u kojoj se nalazimo.<\/p>\n

Kao pojedinac mogu osje\u0107ati odgovornost da iza\u0111em na referendum i zaokru\u017eim “PROTIV”, \u0161to \u0107u svakako i u\u010diniti te sugerirati i drugima da u\u010dine, mo\u017eda pritom na listi\u0107 dopi\u0161em “ovaj glas je apsolutna potpora LGBT zajednici, ali nikako onima koji glume njene za\u0161titnike”. \u0160alu na stranu, nemojte vandalizirati glasa\u010dke listi\u0107e. No,u isto vrijeme sam svjestan kako se tenzije, bez obzira na ishod, ne\u0107e smanjiti.<\/p>\n

Tako\u0111er nema previ\u0161e koristi niti od navija\u010dkog mentaliteta. Onih “protiv” i oni koji su “za” vjerojatno je danas isti broj kao i pred po\u010detak ove kampanje. Referendum idu\u0107e nedjelje dati \u0107e sliku dru\u0161tva iz koje se mo\u017ee i\u0161\u010ditati puno vi\u0161e od toga tko podr\u017eava koji svjetonazor.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ovdje naravno nije rije\u010d samo o pravima spolnih manjina, ista je stvar ako govorimo i o radni\u010dkim pravima. EU navodno ima jako razvijen sustav za\u0161tite radnika – borba protiv mobbinga, diskriminacije, izrabljivanja itd. Navodno se EU danono\u0107no bori da EU radnik bude na sigurnom i dobro zbrinut. Floskula do floskule – 23.5% mladih unutar Europe nema posao. Jesu li ti mladi nositelji nove generacije koja \u0107e biti tolerantna, po\u0161tena i miroljubiva? Naravno da ne, od njih \u0107e prvih krenuti regrutacija za neo-fa\u0161izam.<\/p>\n

Ako ovo sve skupa zvu\u010di tmurno, onda je to zato \u0161to tako i jest, ali – uvijek ima “ali” – nije sve tako crno. Ovo jesu te\u0161ka vremena i sigurno su pred nama brojni prijelomni trenuci, a status quo je stvar pro\u0161losti, no to ne zna\u010di da nam budu\u0107nost ne donosi ni\u0161ta dobroga. Tenzije u dru\u0161tvu su nabijene, dobrim dijelom orkestrirane, zbog politi\u010dkih ciljeva, ali to ne zna\u010di da to isto dru\u0161tvo nije u stanju odbaciti cijelu polit\u010dko-oportunisti\u010dku klasu i posvetiti se svojem vlastitom boljitku. Dru\u0161tvo bi to i u u\u010dinilo, mo\u017eda kroz svega nekoliko mjeseci, da postoji odre\u0111ena struja ili na\u010din komunikacije koji ih na to podsje\u0107a. Naravno da to nije lako, jer svaka ideja – pa \u010dak i ona progresivna i oslobodila\u010dka kao \u0161to je otpor kapitalizmu – mo\u017ee, i ho\u0107e, biti eksploatirana od strane pojedine politi\u010dke grupacije.<\/p>\n

Imajmo to na umu, to je danas od neizmjerne va\u017enosti, imajmo na umu i nacisti\u010dke “pro-radni\u010dke” pamflete koji su se dijelili po siroma\u0161nim \u010detvrtima Berlina u prvoj polovici pro\u0161log stolje\u0107a. Poku\u0161ajmo se toga prisjetiti i onda kada nam ne\u0161to zvu\u010di dobro, pravedno i spasonosno. To ne zna\u010di da treba biti na oprezu “samo” od krajnje desnice – mada je ona centralna tema ovog teksta – treba imati na umu kako “crvena bur\u017eoazija” nije nikakav mit, ve\u0107 stvarnost koja je progutala i ugasila mnoge autenti\u010dne revolucionarne, humanisti\u010dke i oslobodila\u010dke pokrete. Previ\u0161e ideologije, navija\u010dkog stava i isklju\u010divosti zaista \u0107e nas dovesti do – kako gore citirani tekst isti\u010de – po\u010detka “razbijanja glava”, a kada to krene, obi\u010dno vi\u0161e nema puta nazad.<\/p>\n

Tek tako ponuditi rje\u0161enje na ovu razinu kompleksnosti je te\u017eak zadatak, pa i nemogu\u0107. Stoga nemojmo rje\u0161enja uop\u0107e nazivati rje\u0161enjima, ve\u0107 sugestijama, temama za promi\u0161ljanje. Prazne parole, ideolo\u0161ki ekstremizam, zazivanje daljnje ili bli\u017enje povijesti, sve to \u0107e nas sigurno odvesti u propast. Rje\u0161enje, tj. “sugestija”, je smirivanje tenzija i okretanje aktualnih debata u debatu o klasnoj eksploataciji. Bismo li bili suo\u010deni sa svim ovim problemima kada vlasni\u0161tvo nad kapitalom i tzv. “sredstvima proizvodnje” ne bi bilo koncentrirano isklju\u010divo u rukama si\u0107u\u0161ne kapitalisti\u010dke klase? Da li bi problemi i\u0161\u010dezli ako ta sredstva iz iste dospiju u ruke “crvene” ili “crne” nove oligarhije? Razmislimo, ne samo o prijetnjama iz povijesti, ve\u0107 i o gre\u0161kama iz povijesti.<\/p>\n

Ako vam je to “otrcano” ili vam je kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje toliko drag, mo\u017ee se povesti debata o produljenju njegovog \u017eivotnog vijeka na na\u010din da se politi\u010dki fokus prebaci s “broda koji tone” na onaj gdje su palube jo\u0161 suhe. No, to je odga\u0111anje neminovnog, eventualno s na\u0161e generacije na generaciju na\u0161e djece. To svakako nije “rje\u0161enje”, ali bi bilo rje\u0161enje u kontekstu izbjegavanja aktualne eskalacije situacije u kojoj se ve\u0107 spominju razbijene glave.<\/p>\n

Nemojmo inzistirati na “najpravijim” pravcima, jer svaka pozitivna alternativa ili naznaka iste u ovom trenutku biti \u0107e bolja od aktualnosti – u danima koji dolaze mo\u017eda se izborite za prava raznospolnih ili istospolnih brakova, mo\u017eda i demonizirate jedno pismo, sru\u0161ite jo\u0161 pokoju veliku korumpiranu ribu, izru\u010dite biv\u0161e udba\u0161e – ali kada ne budete imali \u0161to staviti na stol, sve \u0107e ovo, odjednom, biti puno manje va\u017eno. Tada \u0107e mnogi od vas nekome pru\u017eiti ruku, jer “ruke” \u0107e se itekako nuditi, stoga pripazite kome je dajete, ako ve\u0107 morate dati.<\/p>\n

Advance.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sukob s krajnjom desnicom postati \u0107e intenzivan diljem Europe jer je krajnja desnica sazrijela za borbi na istoj razini.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-130865","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/130865","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=130865"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/130865\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=130865"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=130865"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=130865"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}