{"id":130381,"date":"2013-11-20T07:39:24","date_gmt":"2013-11-20T06:39:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=130381"},"modified":"2013-11-19T23:24:34","modified_gmt":"2013-11-19T22:24:34","slug":"tragicni-junak-juznoslavenske-misli","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/11\/20\/tragicni-junak-juznoslavenske-misli\/","title":{"rendered":"Tragi\u010dni junak ju\u017enoslavenske misli"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: \u0110or\u0111e Mati\u0107<\/strong><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ostavimo stare budala\u0161tine i sve \u0161to je dosad nevaljaloga me\u0111u nama bilo, a dovatimo se dobra i mira, jere mi
\no\u0107emo ako \u0107ete vi.
\nPetar II Petrovi\u0107 Njego\u0161 u pismu podgori\u010dkim i spu\u0161kim Turcima, 27. travnja 1834.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Sada, na dvjestogodi\u0161njicu ro\u0111enja Petra Petrovi\u0107a Njego\u0161a, upadljiva je ti\u0161ina nad datumom koji bi trebale slaviti ili barem pristojno obilje\u017eiti sve ove kulture, a ne radi nijedna. \u0160ute svi i \u0161ute razli\u010dito, svaki na svoj na\u010din, s vlastitom ra\u010dunicom.<\/p>\n

Za\u010dudno, \u0161ute i dvije nacionalne elite od kojih bi se o\u010dekivalo slavljenje na sva zvona, ba\u0161 te dvije koje su najsurovije i bezo\u010dno odjenule ideolo\u0161ku ko\u0161ulju velikom imenu i tako ga rekonstruirale za potrebe svojih nacionalnih narativa, per definitionem nacionalisti\u010dkih praksi \u2013 \u010dak i one nekako nevoljko spominju ime, a formalno i slu\u017ebeno jedva da se \u0161to radi. Kao i s toliko stvari ovdje, prevarili bismo se ako bismo pomislili da je sve u mra\u010dnom ra\u010dunu \u2013 ima tu mnogo endemske, upravo barbarske tuposti i neshva\u0107anja neuporedive va\u017enosti jedinstvene knji\u017eevno-kulturne i politi\u010dke pojave.<\/p>\n

Sve to ima isti korijen danas, prije svega. Nigdje u historiji literature, a mo\u017eda i politi\u010dkoj historiji, nije ve\u0107i hijatus, puknu\u0107e izme\u0111u li\u010dnosti i njenih stvarnih namjera i dosega, izme\u0111u umjetnosti i stvarnosti, i toga kako se danas tuma\u010di u kulturama i ideologiji biv\u0161e zemlje, kao \u0161to je s Petrom Petrovi\u0107em Njego\u0161em, vladikom cetinjskim, vladarom Crne Gore i vjerojatno najve\u0107im, najsamostojnijim pjesnikom ovih jezika.<\/p>\n

Nikoga od velikih li\u010dnosti ju\u017enoslavenskih kultura nisu optu\u017eili za stra\u0161niji zlo\u010din, i nikoga u\u017easnije u takvoj neshvatljivoj pogre\u0161ci. Nemo\u0107na nad na\u0161om katastrofom, tra\u017ee\u0107i njene uzroke, jedna od pojavnosti doma\u0107e pameti sa svojim imanentnim nepo\u0161tenjem, napravila je tezu \u2013 pravolinijsku, unatrag koja se odmotala do jednog od \u201cuzroka\u201d \u2013 do sjeni i djela pjesnika. U toj smjesi, gdje su se na razli\u010ditim i suprotstavljenim stranama povezale primitivna dogmatika, uskogrudnost i nemo\u0107 od krivice, stiglo se u nekom trenu do najbezumnije la\u017ei \u2013 kao reakcije na raniju stra\u0161nu i golemu zloupotrebu Njego\u0161a. U takvome tendencioznom i nepo\u0161tenom \u010ditanju \u201ctuma\u010di\u201d se njegovo najpoznatije djelo kao zametak stvaranja same ideje istrebljenja jednog naroda.<\/p>\n

Negdje treba povu\u0107i crtu, presje\u0107i i odbiti to s gnu\u0161anjem, apodikti\u010dki. Onako kako nas je dio suvremene kriti\u010dke misli upozorio u pitanju antisemitizma i bilo kakvog ula\u017eenja u \u201copravdanosti\u201d historijskih razloga govora s te pozicije, pristati na to, dati se uvu\u0107i ve\u0107 u razgovor s tim ideolo\u0161kim narativom, \u010dak i kada ga opovrgavamo, to je ve\u0107 gre\u0161ka, ve\u0107 je pakt s \u0111avolom. Na to ne treba pristajati ne \u201cjedino\u201d iz najo\u010ditijeg: da je naime za odgovorno po\u0161teno \u010ditanje i \u010ditatelja, za dubinsko i eti\u010dko analiziranje Njego\u0161a, dovoljno u\u0107i u njegovu ostav\u0161tinu, u knji\u017eevni i politi\u010dki rad, u javnu i osobnu korespondenciju. Sam okvir, vanjska realnost u kojoj se odvija ve\u0107ina interpretacija danas, a prije poniranja u subjekt, dotle je kontaminirana da su svi razlozi i proturazlozi u takvom okviru gre\u0161ka. Tu su, kao i sa svime, uloge i pozicije ve\u0107 raspodijeljene i busije zauzete. Istinoljubivosti, otvorenosti, \u0161irine jednostavno nema. Da bi se o nekim kontroverzama i elementima djela pak razgovaralo problemski, u dubinu, trebala bi ve\u0107a \u010disto\u0107a karaktera i misli nego \u0161to je kultura ima danas. Nema naprosto sposobnosti i intelektualnog po\u0161tenja kao nu\u017enog preduslova, eti\u010dkog preduslova u kojem bi se stvorila platforma za daljnji razgovor, idejno, u egzegezi i spram istine versus vjerovanja. Predrasude, kukavi\u010dluk, sku\u010denost i konformizam toliki su naime, da oni zadu\u017eeni za to ne mogu ni po\u010deti misliti odgovorno i u \u017eelji za istinom.<\/p>\n

Nekada, u doba kada su se stvarali i kada su djelovali velikani koji su se i sami svojim radom pribli\u017eavali uzoru, nije bilo zna\u010dajnog autora a da se ne bi o\u010ditovao i odredio spram njega. Krle\u017ea, Andri\u0107, Crnjanski, Isidora Sekuli\u0107, Dedijer, \u0110ilas, koji kada je pao, napisao je \u010ditav tom o Njego\u0161u \u2013 zapravo sve pametno i zna\u010dajno bavilo se u nekom trenutku njime kao miljokazom ju\u017enoslavenske kulture i povijesti. Ostaje: iz svih tekstova, napisanih kroz pro\u0161lo stolje\u0107e u naponu na\u0161ih najzna\u010dajnijih pisaca i intelektualaca, izlazi Njego\u0161 kao nesumnjivo pozitivna, jedinstvena i svijetla pojava. Pa ako je danas to i brojem u manjini spram koli\u010dine nitkovluka i podmetanja kasnije, to \u0161to je napisano u najsretnijim periodima ovih kultura nadvladava jo\u0161 uvijek planinu zloupotreba koje \u0107e do\u0107i.<\/p>\n

Krle\u017ea, koji je o Njego\u0161u, kao i o Gavrilu Principu, napisao upadljivo malo, ali sli\u010dno kao i kod Principa, bio je u tome precizniji i dublji od ve\u0107ine. Impresija o Njego\u0161u kao pjesniku koji transcendira vlastito doba, kao li\u010dnosti jedne fundamentalne sumnje \u2013 \u0161to je zapanjuju\u0107a teza o najvi\u0161em crkvenom licu \u2013 sumnje u nadzemaljske autoritete i, nasuprot toga, postavljanje \u010dovjeka \u2013 \u201cponosno bi\u0107e pozvano da pod zvijezdama izvr\u0161i prometejske misije\u201d \u2013 kao jedine mjere, zahvatila je kao motiv neistra\u017eeno polje nad kojim bi se tomovi dali napisati.<\/p>\n

Andri\u0107eva njego\u0161ijana zauzima posebno mjesto: napisan kroz dvije razli\u010dite ere, to je \u010ditav ciklus beskrajne delikatnosti i to\u010dnosti u jednom. Kao i u toliko stvari, Andri\u0107 \u0107e nam valjati i u pitanju Njego\u0161a vi\u0161e od drugih. Kao u najpoznatnijem od eseja, onome o Njego\u0161u kao \u201ctragi\u010dnom junaku kosovske misli\u201d i tezi koju iz onda\u0161njeg vremena Andri\u0107, tridesetih, a nasuprot \u201cbremenitom\u201d naslovu, ispisuje najsuptilnije zamislivo \u2013 ona danas djeluje ne kao klju\u010dna, kako se \u010dinilo Andri\u0107u i \u0161to manipulatori preuzimaju ne shva\u0107aju\u0107i ni\u0161ta. Djeluje, naprotiv, gotovo kao periferna ili samo kao jo\u0161 jedan u krugu problema ove civilizacije. Nakon svega, nakon svih Njego\u0161evih stremljenja najdubljih na liniji emancipacije, njegove apsolutne slobodoljubivosti nastale u o\u010daju porobljenosti svih ovih naroda, u sjeni, kako sam pi\u0161e, \u201cstra\u0161ne borbe sa svojim i s tu\u0111inom\u201d, on stoji kao simbol ne\u010deg drugog, ne iz pro\u0161losti pjesnikove i vladarove, Kosova dakle \u2013 nego iz budu\u0107nosti. Njego\u0161 je gorki podsjetnik sveg na\u0161eg kasnijeg udesa, u stvaranjima zajedni\u010dkog prostora kao garancije od uni\u0161tenja izvana i \u2013 iznutra. Zato u parafrazi danas se mo\u017ee re\u0107i da je Njego\u0161 uistinu tragi\u010dni junak, ali \u2013 ju\u017enoslavenske misli. Iz uskoga, naju\u017eega vidika, kakav je mogla davati mala Crna Gora tada, Njego\u0161 vidi \u2013 osje\u0107a dubinski i djeluje iz te pozicije, naj\u0161irim mogu\u0107im povezivanjem s mudrim i vidovitim ljudima slavenskog kruga \u2013 da se jedino u zajedni\u0161tvu kroz jednakost, u podijeljenosti i sli\u010dnostima mo\u017ee stvarati zajednica koja \u0107e biti jedini na\u010din opstanka naroda premalih da se svaki za sebe odupre ve\u0107ima, surovijima i mo\u0107nijima. Blizina ali i osje\u0107aj \u2013 a tu je idejno Njego\u0161 superioran Vuku \u2013 da dijeljena historija ima i razlike i da nijedan od naroda ne mo\u017ee i ne smije biti iznad drugoga, nego samo jednak u zajedni\u0161tvu. Katastrofa toga projekta, nakon vi\u0161e vrhunaca emancipacije, osloba\u0111anja, prosvje\u0107enja i progresa bezmalo kroz stolje\u0107e iskustva, to da su ti narodi stali jedni spram drugih kao neprijatelji i la\u017eni tu\u0111ini, ono je \u0161to od njega pravi takvog tragi\u010dnog junaka. Tamo gdje je on inzistirao na slozi i nadopunjavanju, sve se vratilo u zakrvljenost, zlo i neslobodu.<\/p>\n

Autenti\u010dno slobodarstvo i dalekovidnost, jednako kao i njegove surovosti i uslovljenosti, dru\u0161tveno-historijske i dijelom filozofske (kao \u0161to je neshva\u0107anje va\u017enosti Dositeja Obradovi\u0107a), to su sve ograni\u010denja i pod to se kao nu\u017enosti mogu podvesti. Pjesni\u010dkih pak, u ma\u0161tovitosti, osje\u0107ajnosti i nebeskom osje\u0107aju za lingvu, za sintezu narodnog i visokog, za uvjerljivost rije\u010di, takvih ograni\u010denja kao da nije imao. Uzori, onoliko koliko je mogao iz zabiti do njih doku\u010diti i, naravno, narodna poezija i govor, njihove nedohvatljive dubine i duh, nude samo djelomi\u010dno obja\u0161njenje za \u010dudesni talent. Rije\u010di, izrazi i sentence davno su u\u0161li u jezik i njima se \u2013 i o tome pi\u0161e Andri\u0107 \u010darobno kada govori o svom prvom susretu s Njego\u0161em \u2013 svijet koristio dugo, i inteligencija i obi\u010dan narod, zaboravljaju\u0107i \u010dak \u010dije su. Najbolji dijelovi, naravno, oni su skriveni. Iza epigrama nalazi se blago koje treba ostavljati osjetljivom i inteligentnom \u010ditatelju da ih sam na\u0111e. Jer nema takvoga jo\u0161, prilazio s predrasudom ili otvoreno, a da nije ostao zate\u010den rasko\u0161i jezi\u010dnom i misaonom \u2013 mo\u017eda iznad svega humanom i humanisti\u010dkom, kakva je u stihovima cetinjskog osamljenika.<\/p>\n

Re\u0107i nam je: on je spojio u sebi, u kulturi gotovo potpuno uni\u0161tenoj ropstvom i vi\u0161estoljetnim mu\u010denjem, uni\u017eavanjem i razbijanjem svake mogu\u0107e civiliziranosti i civilizacije, sve \u0161to je velikim kulturama u drugim okolnostima, pjesnicima \u201cro\u0111enim pod drugim zvezdama\u201d, kako ka\u017ee Andri\u0107, do\u0161lo sto puta lak\u0161e.<\/p>\n

On je na\u0161 Shakespeare i Milton, Dante i Homer. Njego\u0161 je stvaralac \u0161ekspirijanski, jezi\u010dno i ma\u0161tom dakako, i hamletovski tragi\u010dan junak \u2013 onaj koji shva\u0107a i vidi jasno pod otvorenim nebom, a okovan okolinom i zemljom, sasvim usamljen. Vi\u0161e nego iz \u201cGorskog vijenca\u201d vidi se to zadnje u pismima: Njego\u0161 prvo pi\u0161e kako su mu iz jednoga od plemena \u201cdonijeli nekolike glave koje su posjekli\u201d, a onda malo dalje, u drugom pismu, zahvaljuje stranom znanstveniku \u2013 na poslanom mikroskopu. Nigdje civilizacijska raspetost kao da nije bila ve\u0107a. Miltonovski je otuda i pakao na zemlji (\u201cu ad mi se svijet pretvorio\u201d), kao i naro\u010dita mistika, ideja manihejske borbe, prispodobne protestantskoj, izme\u0111u \u010distog dobra i zla, borba s \u0111avolom \u2013 u \u201cLu\u010di mikrokozma\u201d Mihailo i Gavrilo idu na sastanak sa Satanom, kao u \u201cIzgubljenom raju\u201d. Iz te posebne teologije, mnogo bli\u017ee pak potomcima bogumila ova je dihotomija poznata i bez svjetskog primjera.<\/p>\n

Danteskna je svedenost na jedno djelo koje je pokrilo i udahnulo u sebe sva druga prethodno u jeziku, pozicioniraju\u0107i se na ono jedinstveno mjesto odakle se mjeri sve prije i poslije. I mo\u017eda najvi\u0161e, \u010dinjenica apsolutne jezi\u010dke razumljivosti bez obzira na eru nastanka djela i protok vremena otada \u2013 malo evropskih kultura u tom lingvisti\u010dko-stilskom smislu ima takav primjer. S homerskom epikom pak analogija je najo\u010ditija, i to ne na pe\u017eorativan, o\u010dekivano ismijavaju\u0107i na\u010din \u010dim se spomene na\u0161 najkarakteristi\u010dniji stil. Naprotiv, radi se ponovno o misti\u010dnoj liniji, neprekinutoj na Balkanu, koja ide od helenskih trageda do narodnih pjesama: neka se uzme i pro\u010dita kako zvone Sofoklo ili Euripid na na\u0161im jezicima, pa da se, umjesto psihologije i filozofskih pitanja kojima se napaja Zapad u klasi\u010dnim djelima, naprotiv, osjeti u nutrini ta \u201ctipologija krika\u201d, historija krvi i htonskih sila \u2013 kulturno-knji\u017eevna snaga \u0161to kao podzemna \u017eila ide od Gr\u010dke preko Njego\u0161a do danas.<\/p>\n

Zato, kako god okrenemo, on je tu, ili ponovno, kako Andri\u0107 ka\u017ee, \u201cmo\u017ee samo da izgleda odsutan\u201d. Za razliku od trena kada na\u0161 nobelovac ovo pi\u0161e, stvar treba radikalizirati: Njego\u0161a \u0107e se dakle tek \u010ditati, vra\u0107ati mu se ili \u0107e neukaljana jezi\u010dka, identitetska, kulturna supstanca \u2013 a to vrijedi za sve ovda\u0161nje narode \u2013 usahnuti i ne\u0107e je biti.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nikoga od velikih li\u010dnosti ju\u017enoslavenskih kultura nisu optu\u017eili za stra\u0161niji zlo\u010din, i nikoga u\u017easnije u takvoj neshvatljivoj pogre\u0161ci. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-130381","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/130381","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=130381"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/130381\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=130381"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=130381"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=130381"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}