{"id":129567,"date":"2013-11-11T09:42:16","date_gmt":"2013-11-11T08:42:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=129567"},"modified":"2013-11-11T09:42:16","modified_gmt":"2013-11-11T08:42:16","slug":"koja-je-cijena-imena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/11\/11\/koja-je-cijena-imena\/","title":{"rendered":"Koja je cijena imena?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p>\n

Ko o \u010demu, mi u Makedoniji o \u201eimenu\u201c! Do\u0161li smo dotle da problemu pristupamo tr\u017ei\u0161nom logikom i da pri\u010damo o cijeni ko\u0161tanja.<\/p>\n

\u0160to se kolumniste ti\u010de, ovo je tema kao stvorena za kolumnu – najlak\u0161e ju je napisati, posebno ako zaklju\u010di\u0161 da ime nije na prodaju. To budi emocije, pa kod dijeo publike izaziva aplauze, dok \u0107e te drugi optu\u017eiti za nacionalizam, grujevizam, evroskepticizam, itd. Uzdr\u017eavam se kolko mogu i izbjegavam da pi\u0161em na ovu temu. Umorna sam od nje, ne treba mi jeftina popularnost (na etikete i optu\u017ebe sam postala imuna). Ne znam koliko puta sam dosada poku\u0161ala da objasnim da je identitetski konflikt nemogu\u0107e rije\u0161iti putem kompromisa, \u0430 ako se on i \u201erije\u0161i\u201c, to \u0107e samo ozna\u010diti novu fazu konflikta \u010dije posljedice je te\u0161ko prognozirati. Ali, ovih dana sve miri\u0161e na jesen 2004, budi se deja vu ose\u0107aj, koji nagove\u0161tava sve sna\u017enije pritiske iz vana, bez obzira na posljedice.<\/p>\n

Bura je prvo nastala nakon jednog TV intervjua Alija Ahmetija. Zatim je slijedila tribina indikativnog naziva – \u201eKoja je cijena status quo situacije na putu ka EU?\u201c, i sa nekoliko teza za debatu koje su bile pune upitnika oko raznih strahova i bezbjednosnih prijetnji. Stizale su i druge poruke, koje su trebale uputiti na zaklju\u010dak da su Makedonci \u0161izofreni kada u isto vrijeme \u017eele \u010dlanstvo u EU, ali ne \u017eele da za to plate ne\u010dim \u0161to je zagarantovano pravo kakvo imaju svi ostali unutar te Unije. Poruke iz vana postaju sve eksplicitnije, kao ona sa susreta kancelarke Merkel i posrednika Nimica, u kome je ponovljeno da Makedonija ne\u0107e mrdnuti naprijed bez promjene imena. Ili, recimo, govor premijera Albanije usred Skopja u kome je poru\u010dio da su evrointegracije vi\u0161i nacionalni interes Makedonije nego njeno ime, \u0430 izvjesni IFIMES ponovo govori o samoizolaciji (kao da su Makedonci sami sebi postavili barijeru!?). O Papuljasu i njegovoj poruci da rje\u0161enje treba tra\u017eiti u (\u201eveoma geografskom\u201c) imenu – Slavjansko-albanska Makedonija\u201c i da ne govorim. Na sceni samo nedostaje neki bezobrazni britanski ministar koji \u0107e nam, kao i one 2004, mahati ru\u010dnim satom ispred nosa da bi poru\u010dio da vreme te\u010de i da evropski voz odlazi.<\/p>\n

Ah, umalo da zaboravim da nedostaje i neko novo \u201eKondovo\u201c odakle \u0107e neka oru\u017eana banda poru\u010diti da dr\u017ei na ni\u0161anu glavni grad sve dok ne bude kako su oni zamislili.<\/p>\n

Debata oko evropske integracije se odvija u atmosferu klasi\u010dnog feramongering-a. Pitanje imena (tj. status quo situacije) se pretstavlja vi\u0161e kao bezbjednosno, a ne kao politi\u010dko pitanje, i najmanje kao ne\u0161to \u0161to se ti\u010de spoljne politike zemlje. Tvrdi se da je ovo pitanje koje se ti\u010de opstanka dr\u017eave, \u0161to je u teoriji klasi\u010dan primer tzv. sekjuritizacije. Naime, bezbjednosno pitanje je ono koje se odnosi na \u201eopstanak\u201c i koje je kao takvo (bezbjednosno) definirano od onih (agenata sekjuritizacije) koji imaju komunikacisku i drugu mo\u0107 da to prenesu javnosti i tako dobiju legitimaciju za svoje postupke. Ovakvo se pitanje ne rje\u0161ava na na\u010din uobi\u010dajen za \u201enormalnu\u201c politiku, nego se rje\u0161ava izvan nje sredstvima\/metodama koje name\u0107e \u201eurgentnost\u201c i \u201evi\u0161i interes\u201c. Otuda, evrointegraciski put Makedonije je nalik \u010dudnog slu\u010daja Bend\u017eamina Batona (poznatog lika iz novele Skota Fitcd\u017eeralda): koliko se pribli\u017eava cilju, toliko EU integracija od pitanja zrelosti, demokratije i progresa postaje pitanje bezbjednosnih konsideracija i opstanka. \u010cini se da evrointegracija pravi dr\u017eavu sve slabiju, \u201emla\u0111u\u201c, sve podjeljeniju, nedemokratskijuu i nebezbjednu – umesto da je obrnuto. Sve vi\u0161e nalikujemo na dijete koje tra\u017ei da ga neko usvoji i spasi od njega samoga.<\/p>\n

Pri\u010dati o status quo situaciji u dru\u0161tvenim procesima je nonsens svoje vrste. To se ne mo\u017ee re\u0107i \u010dak ni kada se radi o vladi i njenom odnosu po pitanju imena, jer i tamo nema ni traga od status quo-a: pregovaraju oni uveliko o famoznoj geografskoj odrednici, ispred ili iza rije\u010di Republika. Opozicionari i sami priznaju da gr\u010dka strana, ustvari, nema motivacije da pregovara i da njoj vi\u0161e odgovara stanje kakvo jeste. Dru\u0161tveni procesi ne mogu stati, mada mogu uzeti druga\u010diji tok. Sve se mijenja i u Makedoniji i u EU, na\u017ealost u oba slu\u010daja na gore. Problem s imenom je, naravno, samo alibi za nedostatke i deformacije koje imaju drugu etiologiju, a nema sumnje da je ovo postalo i mo\u0107ni instrument etnopoliti\u010dke mobilizacije u obje zajednice u Makedoniji. Zaboravlja se da se milion pitanja i problema mo\u017ee i mora rje\u0161avati bez obzira na EU integracije. Ali, ne treba se zaboraviti i druga strana nov\u010di\u0107a. Ovde je vrh politi\u010dke nekorektnosti re\u0107i da i Brisel nije nevin u \u010ditavoj zbrci – ali neko mora i to uraditi. Slijepe pred pred nacionalizmom, pa i fa\u0161izmom u vlastitom dvori\u0161tu, \u010dlanice EU se solidari\u0161u sa Gr\u010dkom bez obzira na pona\u0161anje koje je suprotno svim proklamiranim evropskim vrijednostima. Evropski savjet (sa\u010dinjen od \u0161efova dr\u017eava i vlada) je institucija koja dr\u017ei Makedoniju u limbu, mada dobro zna kakve efekte proizvode te Tantalove muke – \u0430 kada se desi ono \u0161to je bilo lako i prognozirati, kao recimo sukob dva unutra\u0161nja nacionalizma, onda se krivica prebacuje na lokalce, ali ne i na one koji se poigravaju u stilu stogodi\u0161nje balkanske \u0161ahovske table. Interesantno je, ipak, kako tokom ove godine Brisel pokazuje vi\u0161e razumijevanja u odnosu na untra\u0161nje probleme, sve u nastojanju da \u201eohrabri\u201c makedonsku vladu da uradi finalni korak i tako \u201erije\u0161i\u201c pitanje koje nema nikakve veze sa eurointegracijama, ali ima velike veze da geopoliti\u010dkim pitanjem koje je, eto, pre\u017eivjelo jedno stolje\u0107e.<\/p>\n

Pritisak i ultimatum, naravno, nisu raspore\u0111eni podjednako na sve gra\u0111ane, i to iz jednog prostog razloga – zato \u0161to u Makedoniji jedva i da \u017eive gra\u0111ani, ali su etni\u010dke zajednice ustavna kategorija nakon Ohridskog sporazuma. Da su postojali gra\u0111ani, mislite li da bi se neko usudio da ucjenjuje u odnosu na pitanja koja ih objedinjuju u stvaranju njihove zajednice? Da postoje gra\u0111ani Briselu i Va\u0161ingtonu, ne bi palo napamet da vr\u0161e pritisak na jedne i da (zlo)upotrebljavaju druge, Albance u ovom slu\u010daju, u funkciji \u201ekatalizatora\u201c u rje\u0161avanju spora \u010diji izvor jeste u EU, a ne u Makedoniji. Albanske elite tvrde da u njihovoj zajednici dileme nema: \u201eime\u201c (koje nije njihovo) ima manju vrijednost od ulaska u NATO i EU. To su oni isti koji u vrijeme debate oko upotrebe dr\u017eavne zastave Repubike Albanije odbijali i najmanju modifikaciju onoga \u0161to su smatrali svetim simbolom jedinstva Albanaca ma gdje \u017eivjeli, a neki su bili spremni da ga brane i oru\u017ejem jer je to najva\u017eniji identitetski simbol! S druge strane, kada albanski politi\u010dari daju sve u ime integracija, tu nema rije\u010di o evropeizmu i demokrati\u010dnosti, nego o \u201eprirodnoj Albaniji\u201c koja je na\u0161minkana evropskim plavo-\u017eutim bojama.<\/p>\n

U ovoj igri, na\u017ealost, Albancima je dodijeljena uloga stra\u0161ila – jer, kako ka\u017eu, ako Makedonci ne popuste, onda \u0107e ovi destabilizirati zemlju i oru\u017ejem ako treba. Na ovo nasedaju i strani diplomati koji su mi ovakve pri\u010de iznosili \u201eu povjerenju\u201c. Sve se vi\u0161e govori da je klju\u010d rje\u0161enja u DUI, jer Ahmeti mo\u017ee generirati takvu postizbornu krizu iz koje se ne bi mogla konstituirati etni\u010dko-koaliciona vlada, nakon \u010dega bi Gruevski morao kapitulirati u odnosu na ime. Ovi analiti\u010dari sasvim pogre\u0161no stavljaju takav akcenat na Gruevskog kao da od njega samoga zavisi sve, pri tome zaboravljaju da se radi o ubjedljivoj ve\u0107ini Makedonaca bez obzira na politi\u010dke simpatije (zato do sada nijedna vlada se nije usudila prihvatiti nepristojni predlog posrednika). Tako, i Gruevski pregovara, ali zna \u0161ta ga \u010deka ako slu\u010dajno prihvati promjenu identitetskih odrednica (a to je ono \u0161to tra\u017ei Gr\u010dka, a ne promjena imena dr\u017eave).<\/p>\n

Po\u0161teno je priznati da je ime zaista bezbjednosno pitanje, ali ne tradicionalno, nego ne\u0161to \u0161to zadire u koncept socijetalne bezbjednosti (tzv. bezbjednosti identiteta kako ka\u017ee Kopenha\u0161ka \u0161kola). Nevjerovatno je da EU pokazuje da nije ni\u0161ta nau\u010dila iz konflikata zadnjih 20 godina dok je gradila svoje kapacitete za konflikt menad\u017ement! Kada bi se gr\u010dki problem odnosio samo na ime dr\u017eave, onda Nimic ne bi izlazio sa \u201esetom ideja\u201c u 13 ta\u010daka u kome bi se razglabale sve varijante opsega, upotrebe atributa i identitetskih odrednica. Za Brisel je dobro \u0161to je Gr\u010dka toliko ukopana u svoj nacionalizam, jer njemu kupuje vrijeme i obavlja prljavi posao. Tako, niko se ne treba izlagati neprijatnoj situaciji da saop\u0161ti da EU nema namjeru da uveze u svoj klub tempiranu (etni\u010dku) bombu. Etni\u010dka bezbjednosna dilema u kojoj je talac \u010ditavo makedonsko dru\u0161tvo ima dvojnu prirodu: jedna je ona koja rasta\u010de dru\u0161tvo iznutra, a druga ona koja to radi jo\u0161 efikasnije spolja.<\/p>\n

Ako je ve\u0107 rije\u010d o cijeni, hajde da za tren pretpostavimo da \u0107e spor oko imena zaista biti rije\u0161en (prijetnjama, ucjenama, \u0161argarepama i obe\u0107anjima). Pitanje je da li neko uop\u0161te razmi\u0161lja o destabilizaciji do koje bi do\u0161lo nakon \u201erje\u0161avanja\u201c ovog problema, o situaciji u kome bi ovog puta ve\u0107ina reagovala na previsoku cijenu za po\u010detak pregovora za ulazak u EU, koja je i sama u dubokoj krizi? Takvo \u201erje\u0161enje\u201c u holbrukovskom stilu izazvalo bi takvu krizu iz koje se ne bi iza\u0161lo ni brzo ni lako, ni bez posljedica po mira i bezbjednosti u regionu.<\/p>\n

Interesantno je kako makedonski liberali pokazuju nevjerovatno razumijevanje za gr\u010dki nacionalizam i za albansku nervozu. Oni \u010dak smatraju da je suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u i prikazivanje li\u010dnih narativa \u017ertava iz biv\u0161ih ratova ravno neprijateljskoj propagandi, i da se Republika Makedonija mora uzdr\u017eavati od takvih provokacija, pa i zaboraviti. Oni tvrde da je zaborav ne\u0161to \u0161to je i stvorilo EU i nove odnose izme\u0111u saveznika. Dakle, razumiju oni sve, osim da Makedonci pretstavljaju faktor (ne)stabilnosti, tj. varijablu na koju se mora ra\u010dunati. Osim ako ne misle da se radi o korumpiranoj i amorfnoj masi sa mentalitetom ovaca… U borbi protiv nacionalizma ostaje premisa da se mora krenuti iz vlastitog dvori\u0161ta i da samo takav pristup daje legitimitet u kritikovanju ostalih, ali ono \u0161to zagovaraju liberali je ne\u0161to \u0161to zagovara amneziju, poltronstvo i mazohizam – u ime (ne)postoje\u0107ih evropskih vrijednosti.<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p>\n

Prevod je autorkin<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pitanje je da li neko uop\u0161te razmi\u0161lja o destabilizaciji do koje bi do\u0161lo nakon \u201erje\u0161avanja\u201c ovog problema, o situaciji u kome bi ovog puta ve\u0107ina reagovala na previsoku cijenu za po\u010detak pregovora za ulazak u EU, koja je i sama u dubokoj krizi?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-129567","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/129567","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=129567"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/129567\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=129567"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=129567"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=129567"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}