{"id":128828,"date":"2013-11-03T07:53:05","date_gmt":"2013-11-03T06:53:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=128828"},"modified":"2013-11-03T07:53:05","modified_gmt":"2013-11-03T06:53:05","slug":"srda-popovic-i-sasa-tijanic-umijece-zivljenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/11\/03\/srda-popovic-i-sasa-tijanic-umijece-zivljenja\/","title":{"rendered":"Sr\u0111a Popovi\u0107 i Sa\u0161a Tijani\u0107: Umije\u0107e \u017eivljenja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Zlatko Dizdarevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Ni jedno se slovo ne mo\u017ee napisati o Sr\u0111i Popovi\u0107u i Aleksandru Tijani\u0107u na izlizani, uobi\u010dajeni i pateti\u010dno potro\u0161eni na\u010din. O njihovom kona\u010dnom odlasku u istom gradu, bezmalo u istom danu, pogotovo.<\/p>\n

Iako su u pitanju bila dva potpuno razli\u010dita \u017eivota, dva nejednaka salda i po onome \u0161to su i kako su i sami odabrali, obojica \u0107e na svoj na\u010din na ovim prostorima obilje\u017eiti zavr\u0161ne decenije minulog vijeka i prvu nesretnu deceniju ovoga. U sarajevskom sravnjivanju te njihove individualne razli\u010ditosti, sudbina se ipak malo poigrala na onaj nemogu\u0107i “pateti\u010dni” na\u010din: pred sami kraj tu\u017eno i ru\u017eno istorijske 1990. godine, u prepunoj dvorani Skenderije, javno je snimljena prva od osam vru\u0107ih tv emisija pod nazivom “Umije\u0107e \u017eivljenja”, u produkciji “Fame” i uz medijsko pokroviteljstvo sedmi\u010dnika “Nedjelja”. Prikazana je sedmicu dana kasnije na TV Sarajevo. Tri zna\u010dajna gosta propitivalo je tada troje vrhunskih i \u0161irom one Jugoslavije popularnih novinara. Gosti su bili Alija Izetbegovi\u0107, Nijaz Durakovi\u0107 i Sr\u0111a Popovi\u0107, a iz cipela su poku\u0161avali da ih izbace Dragan Babi\u0107, Aleksandar Tijani\u0107 i Boba Mojsilovi\u0107. \u0160ta je mogla da bude tema za ovaj sastav onda, kada se ve\u0107 jasno \u010dulo kako rat lupa na vrata nekada\u0161nje dr\u017eave, jasno je.<\/p>\n

Sr\u0111a Popovi\u0107 i Aleksandar Tijani\u0107 bili su iz Beograda, odabrani obojica po “gabaritima” zaslu\u017eenim mnogo ranije. Ali i po preciznoj profesionalnoj procjeni autora emisije da nije rije\u010d i o ba\u0161 istoj supstanci. Dovoljno veliki da budu sami vrh na svojim profesionalnim vertikalama. Ipak, u na\u010dinu na koji su odlu\u010dili da se identifikuju i tada i posebno kasnije, taj vrh nije bio na istom brdu.<\/p>\n

Sr\u0111a Popovi\u0107 \u0107e ostati vrhunski, nepotkupljivi intelektualac svjetskog ranga, pravnik i advokat kojeg do kraja, kroz sva minula vremena, nisu voljeli (blago kazano) ni vlast ni opozicija. \u010covjek kojem mjera stvari nije bila samo Srbija, pa ni prostor mnogo ve\u0107i od nje. Aleksandar Tijani\u0107 je bio vrhunski novinar izvan mnogih \u0161ablona, sirove snage i spremnosti da se \u0161prda, s razlogom ali i brutalno, sa svakim ciljem koji odabere. Nakon rata, za razliku od Popovi\u0107a, bio je \u010dovjek kojeg nisu mrzile ni sve vlade ni svaka opozicija u Beogradu. Naprotiv. Uspio je pri tome ono \u0161to je malo kome po\u0161lo za rukom: Nije bio, ka\u017eu, “zaneseni Milo\u0161evi\u0107ev \u010dovek” kao oni \u0161to su mu se bacali pod noge, ali mu je bio ministar. Nije bio nekamuflirani desni\u010dar i nacionalista kao Ko\u0161tunica, ali mu je bio savjetnik. Nije bio tezgaro\u0161 po cijenu prava gazde da mu diktira u pero, ali je radio za gazdu Kari\u0107a. Bio je pristalica teorije u \u010dijem zastupanju nije danas usamljen, da “profesija, ako se radi kako treba, ne zna za dresove i politi\u010dke orijentacije, pa i kada ih se mijenja”. Malo ih je koji \u0107e tu logiku danas progutati, posebno ako je rije\u010d o \u017ertvama koje su tu vrstu “profesije” krvavo platile. Ili ako se radi, recimo, o Sr\u0111i Popovi\u0107u, \u010dovjeka iz “iste emisije” u koju je pozvan temeljem profesionalnog i duhovnog gabarita, sa istog prostora. On nikad nije mogao biti natjeran nikakvom mukom ili “zanatskom neutralno\u0161\u0107u” da sklizne niz vlastitu vertikalu.<\/p>\n

Sr\u0111a Popovi\u0107: Ljudska i moralna gromada<\/p>\n

Danas je lako izricati sudove ukoliko je osnova za te sudove temeljno opredjeljenje \u0161to je postalo vrhovno u svemu \u2013 “na\u0161i” i “njihovi”. I Popovi\u0107 i Tijani\u0107 su na tom terenu laka tema za analiziranje. Popovi\u0107 zato \u0161to je bio i ostao gromada u svakom smislu. I kada se zna, za mnoge na ovim prostorima nepojmljivo, da je kao advokat branio i Artukovi\u0107a i \u0160e\u0161elja, i Arkana i \u0160eksa, i Tu\u0111mana i \u0106osi\u0107a… Kao intelektualac znao je da ka\u017ee da je “samo hitna inostrana vojna intervencija na samom po\u010detku rata mogla da sprije\u010di mnoge zlo\u010dine, mnoge strahote, pa i genocid u Srebrenici, a najvi\u0161e koristi od toga bi imao upravo srpski narod.” Podjednako tako, kazivao je u vi\u0161e navrata i da je “Kosovo za Srbiju izgubljeno jo\u0161 1990. godine jer ne mo\u017eete u zemlji od deset miliona stanovnika dva miliona dr\u017eati u ropstvu.” Ogroman je gnjev navukao na sebe i izjavama poput one da je “Milo\u0161evi\u0107evo hap\u0161enje sporazum da se \u017ertvuje jedan \u010dovjek koji je postao nemogu\u0107, kako se od projekta ne bi odustalo…” U njegove se motive, ljudske i profesionalne, nije moglo sumnjati, bez obzira na to volite li to \u0161to govori i radi ili ne.<\/p>\n

Takav je bio i nakon \u0161to je pokrenuo nedeljnik “Vreme”, \u010diji je bio ve\u0107inski vlasnik. I kada se nije slagao sa otklizavanjem novine spram onoga \u0161to je bilo njegovo poimanje novinarstva, nije se petljao u ure\u0111iva\u010dku politiku, a sa redakcijom je “polemisao” kao obi\u010dni \u010ditalac. Na\u010din na koji se borio za vlastita ubje\u0111enja, njegova mirno\u0107a i ubije\u0111enost u ono za \u0161ta se zala\u017ee kao da su elementarne stvari jasne i maloj djeci u pitanju, odavali su \u010dovjeka koji je apsolutno sve va\u017eno \u0161to treba pospremio u sebi na najlogi\u010dniji mogu\u0107i na\u010din, bez alternative i sumnje. I to u korist op\u0161tih vrijednosti koje kao da se podrazumijevaju.<\/p>\n

Aleksandar Tijani\u0107: Politi\u010dka priklanjanja ili novinarstvo?<\/p>\n

Aleksandar Tijani\u0107, do pred rat obljubljen na svim prostorima biv\u0161e dr\u017eave pisao je u listovima \u0161irom zemlje. Sje\u0107am se da su se u Hrvatskoj \u0161alili, ne bez razloga, nazivaju\u0107i ga “gigantom hrvatskog novinarstva”. Bio je uz ostalo, i mo\u0107an “\u0161toser” \u010dijem su se izrazu i na\u010dinu analiziranja stvarnosti mnogi divili. Za antologiju novinarstva na ovim prostorima osta\u0107e njegovo, ne tako davno izgovoreno slovo studentima \u017eurnalistike u Beogradu. Uz ostalo je kazao i ovo:<\/p>\n

“Da biste razumeli kako funkcioni\u0161u stvari o kojima \u0107ete pisati, po\u017eeljno je da ih jasno vidite. Na Balkanu, svako bogatstvo je, uglavnom, plod snala\u017eenja, nevaljalstva, korupcije, Alchajmerove bolesti (“ne se\u0107am se odakle mi pare”) ili dr\u017eavne milosti. U sredi\u0161tu obrnute dru\u0161tvene piramide koju na glavi dr\u017ee gubitnici tranzicije i pokoja srednja klasa, funkcioni\u0161e novac. Veliki. Desno od novca su stranke i dr\u017eava. U tom delu gotovo svaka grupacija tokom mandata uradi za sebe vi\u0161e nego za Srbiju. Levo od novca su \u0161kola, crkva i mediji. Desni odr\u017eavaju postoje\u0107i poredak i strah. Levi proizvode inerciju i dru\u0161tveni konsenzus te iluziju kretanja ka boljem. Koje tek \u0161to nije. Korupcija ispod koje viri mafija, povezuje poput otrovnog br\u0161ljena \u2013 sve spratove piramide. Ova \u0161ema va\u017ei sa sva vremena, sva dru\u0161tva i sve sisteme…”<\/p>\n

Oni koji se sje\u0107aju Tijani\u0107a, uz napor da zaborave da se posljednje dvije decenije priklanjao i onima kojima nije ba\u0161 morao, pamti\u0107e ga kao nepobitnu enciklopedijsku jedinicu u onakvom biv\u0161em novinarstvu, onakve biv\u0161e dr\u017eave. Oni za koje su ta njegova kasnija priklanjanja va\u017enija od novinarstva, o njegovom novinarstvu ne\u0107e ni razmi\u0161ljati. “To” \u0107e im biti jedina mjera njegovog \u017eivota. Tako je to danas i tu smo, gdje smo.<\/p>\n

Odlaskom Sr\u0111e Popovi\u0107a odahnu\u0107e svi oni koji ne vole ljude \u0161to o na\u0161oj stvarnosti i njenim tuma\u010denjima nepobitno previ\u0161e znaju, nemaju nikakvih problema sa spremno\u0161\u0107u da to ka\u017eu i ne nasla\u0111uju se mazohisti\u010dki kad poraze duhovne lopove i neznalice. Tipi\u010dni (pre)rijedak zvijer, tako dalekih horizonata da patuljci duhom o tome pojma nemaju.<\/p>\n

Na neki \u010dudan na\u010din, eto, kao da nije bilo ba\u0161 slu\u010dajno \u0161to su se onog decembra na\u0161li u istoj emisiji koja se zvala \u2013 Umije\u0107e \u017eivljenja. Njih dvojica to su umije\u0107e nau\u010dili skoro pa podjednako profesionalno, svako u svom zanatu. Samo im je redoslijed poredanih vrijednosti u neko doba o\u010digledno postao druga\u010diji i va\u017ean. To je stvar vlastitog opredjeljenja i po tome su bili, i ostat \u0107e druga\u010diji. Kona\u010dna valorizacija \u0107e to, sasvim izvjesno, uzeti u obzir na pravi na\u010din. Kad \u2013 tad.<\/p>\n

Medija centar<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Zlatko Dizdarevi\u0107 Ni jedno se slovo ne mo\u017ee napisati o Sr\u0111i Popovi\u0107u i Aleksandru Tijani\u0107u na izlizani, uobi\u010dajeni i pateti\u010dno potro\u0161eni na\u010din. O njihovom kona\u010dnom odlasku u istom gradu, bezmalo u istom danu, pogotovo. Iako su u pitanju bila dva potpuno razli\u010dita \u017eivota, dva nejednaka salda i po onome \u0161to su i kako su […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-128828","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128828","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=128828"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128828\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=128828"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=128828"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=128828"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}