{"id":128753,"date":"2013-11-02T09:52:41","date_gmt":"2013-11-02T08:52:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=128753"},"modified":"2013-11-02T09:52:41","modified_gmt":"2013-11-02T08:52:41","slug":"greska-kominforma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/11\/02\/greska-kominforma\/","title":{"rendered":"Gre\u0161ka Kominforma"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Lucio Magri<\/strong><\/p>\n

Kominform nije bio replika Kominterne, prije svega zato \u0161to su u njega u\u0161le samo neke od komunisti\u010dkih partija, odnosno one partije za koje se mislilo da su najvjernije SSSR-u ili one kojima je bilo namijenjeno da ih se najvi\u0161e okrivljuje (kao talijansku i francusku komunisti\u010dku partiju). Na drugom mjestu, jer se ta organizacija \u2013 Kominform \u2013 vrlo rijetko sastajala, vrlo kratko postojala, izdavala direktive ili izricala osude, dok su odluke i presude bile dono\u0161ene drugdje. Njen je apsolutni protagonist bio \u017ddanov, kojeg je u tom \u010dasu Staljin smatrao svojim glasnogovornikom, iako je on \u010desto svirao i glasnije no \u0161to je trebalo, tako da je njegov Rapport predstavljao na najgrublji na\u010din novu analizu situacije i novi partijski pravac. Njega je lako sa\u017eeti. Svijet podijeljen u dva tabora; ta \u010dinjenica, koja je dotada uzimana kao ne\u0161to \u010demu se trebalo protiviti i kojoj se moglo kontrirati, sada je uzeta za gotovu stvar, prema kojoj se moralo ravnati, \u0161tavi\u0161e, koju treba koristiti: trebalo se svrstati s ove ili s one strane, nije smjelo biti snaga, koje bi oscilirale, a tra\u017eenje savezni\u0161tava dolazilo je u drugi plan, postalo je sekundarno i predstavljalo vrlo klizak teren.<\/p>\n

Sovjetski Savez nije predstavljao samo prirodnog politi\u010dkog vo\u0111u, ve\u0107 dovr\u0161en i savr\u0161en model, kojeg se moralo opona\u0161ati i koji se, \u0161to prije, mora svima predlo\u017eiti. Kapitalisti\u010dko polje ulazilo je ve\u0107 u novu ekonomsku krizu i hladni rat \u0107e se sigurno pretvoriti u imperijalisti\u010dki rat, jer se vo\u0111e kapitalisti\u010dkih zemalja okre\u0107u prema novom reakcionarnom autoritarizmu. Ne bi dake imalo nikakvog smisla zamajavaati se konceptom \u201cprogresivne demokracije\u201c, koja se fatalno pretvarala u parlamentarizam, \u0161to je zasjenjivalo klasnu borbu. Politi\u010dko jedinstvo trebalo se sliti s izvjesnom organskom i kodificiranom ideologijom: marksizmom-lenjinizmom-staljinizmom, \u010dija je sinteza bila \u201eslu\u017ebena historija KP Sovjetskog Saveza\u201c.<\/p>\n

I kultura u svim svojim sektorima (podrazumijevaju\u0107i i nauku, knji\u017eevnost i muziku) morala je imati nagla\u0161eno politi\u010dko gledi\u0161te i izra\u017eavati se u svojim najjednostavnijim oblicima, bliskim narodnoj kulturi i morala je izbjegavati svaki kontakt sa zapadnim kulturama, podrazumijevaju\u0107i i neortodoksni marksizam i \u201edegenerirane\u201c avangardne vidove umjetnosti. Na toj platformi, izra\u017eenoj u najekstremnijim tonovima, koje je i sam Staljin izbjegavao prihvatiiti i \u010dak ih je u izvjesnim to\u010dkama pone\u0161to ispravio, nisu se pojavili, pri susretu u mjestu Szkalarska Poreba, nikakvi otpori ni protivljenja, \u010dak ni zna\u010dajnije primjedbe, samo su Gomulka, Tito i Dimitrov bili pone\u0161to zabrinuti, a upravo \u0107e oni, kasnije, postati mete ove politike. Kinezi nisu bili prisutni, a u svakom slu\u010daju njihov je uobi\u010dajeni stav bio da se ne mije\u0161aju. Kritike i optu\u017ebe, neophodne da se uspostave granice ortodoksnog mi\u0161ljenja, sru\u010dile su se, kako \u0107emo vidjeti, na Francuze i na Talijane.<\/p>\n

Na planu vanjske politike i u odnosima sa Zapadom, na dr\u017eavnoj razini, tek ro\u0111eni Kominform nije proizveo drugo do li propagandne parole, koje su imale kontraproduktivan u\u010dinak. U \u010dinjenicama, bar prvih godina, nije bilo nikakvog traga ekspanzionisti\u010dkih namjera. (I sama blokada Berlina, koja je 1948 dovela do trenutne napetosti, biila je predstavljena kao obi\u010dan \u010din protesta protiv samovoljne i jednostrane odluke, da se Zapadna Njema\u010dka ujedini kao stalno postoje\u0107a dr\u017eava. I doista, ta je blokada uskoro ukinuta, i to s gubitkom, jer umjesto da bude ponovo lansirana ideja o jedinstvenoj i neutralnoj njema\u010dkoj dr\u017eavi, ona je pomogla ponovnom ra\u0111anju zapadnonjema\u010dkiog nacionalizma kao i tome da istakne sovjetsku nemo\u0107.).<\/p>\n

Dvije \u010dinjenice to jasno i glasno pokazuju. Prva je daleko najva\u017enaija na geopoliti\u010dkom planu, a odnosi se na kinesko pitanje, koje je 1947 bilo u krucijalnoj fazi s Amerikancima, koji su se na\u0161li direktno umije\u0161ani na tom polju i sa njihovim Senatom, koji je tra\u017eio da se na tom polju jo\u0161 vi\u0161e investira. Kominform se tim pitanjem nije pobli\u017ee pozabavio i SSSR je po tom pitanju zadr\u017eao, kao uvijek, veoma oprezan stav. Drugo se pitanje odnosilo na talijansku situaciju, koja je u Szkalarskoj Porebi postala protagonist, i to u ulozi okrivljenika. S tim u vezi imamo zanimljivo i \u010dak zabavno svjedo\u010dasntvo. Ba\u0161 je u to vrijeme Pietro Secchia bio poslan na \u010delu jedne delegacije u Moskvu i bilo mu je stavljeno u zadatak da Sovjete zapita: \u0161ta konkreto mislite, da moramo druga\u010dije u\u010diniti? Secchiu su primili li\u010dno i na donekle rezerviran na\u010din ljudi iz najvi\u0161eg vrha sovjetske partije, a on je o tome progovorio tek dvadeset godina kasnije. \u010cim je stigao, Secchia je odmah na po\u010detku istakao svoje li\u010dno mi\u0161ljenje, i nije pre\u0107utao vlastitu kritiku pretjeranog parlamentarizma te pretjerane umjerenosti Togliattija, dodaju\u0107i sa svoje strane, kako u Italiji postoji mogu\u0107nost, da borba postane daleko ja\u010da, i u slu\u010daju represivnih incijativa protivnika, kako postoje snage, koje bi u sukobu mogle prevagnuti i postati pobjedni\u010dke, a da se pritom ne prije\u0111e u otvoreni ustanak. U tom \u010dasu ga je Staljin, koji ga je dotada \u0107utke slu\u0161ao, prekinuo, sa kratkim, ali vrlo elokventnim izrazima: prije ili poslije na\u0161li biste se u ustanku, a sada nije za to trenutak. Svr\u0161eno poglavlje: nisu dopu\u0161tene nikakve avanture.<\/p>\n

Sasvim je druga\u010dija bila te\u017eina Kominforma unutar vlastitog polja djelovanja, kako bi se ono normaliziralo i kako bi se dr\u017ealo u \u0161aci vlastite snage, a to se odnosilo na partije i na dr\u017eave na \u010diju je poslu\u0161nost \u017ddanov ra\u010dunao. I zaista, tome su uslijedili, iako ne hotimi\u010dno, veoma zna\u010dajni doga\u0111aji. Prvi je, po vremenskom rasporedu, napadnut Tito, dotada naj\u010dvr\u0161\u0107i i najja\u010di partner SSSR -a, a napad je bio izvr\u0161en i vo\u0111en s tolikom \u017eestinom, da se o\u010dito ra\u010dunalo na njegovo ru\u0161enje.<\/p>\n

Uprkos \u010ditanja razli\u010ditih tajnih dokumenata, koje su obje sukobljene strane uskoro objavile, ne nalazi se neka politi\u010dka diskriminanta, koja bi mogla opravdati ovaj raskid. Nov model socijalisti\u010dkog dru\u0161tva, samoupravljanje, polemika protiv blokova i politika nesvrstavanja tada jo\u0161 nisu postojale ni u Titovoj ni u Kardeljevoj glavi. Motivi sva\u0111e zato izgledaju kao sitni\u010davo cjepidla\u010denje: arogantno dr\u017eanje sovjetskih tehni\u010dkih savjetnika, ili tip ekonomske pomo\u0107i, koju je Sovjetski Savez upu\u0107ivao Jugoslaviji, tajni kontaktii s nekim jugoslavenskim vojnim starje\u0161inama itd. Sredi\u0161nje po va\u017enosti pitanje bilo je ustvari ne\u0161to sasvim drugo i to je bilo vrlo zna\u010dajno. Jugoslavija je bila jedina od isto\u010dnih zemalja, koja se pokazala sposobnom, da se sama oslobodi, u jednom u\u017easnom ratu, od vanjskih neprijatelja, talijanskih fa\u0161isti\u010dkih formacija i njema\u010dkih trupa, kao i od unutra\u0161njih neprijatelja, bilo da se radilo o \u010detnicima, to jest o monarhisti\u010dkim nacionalistima ili o hrvatskim usta\u0161ama. Uzrok i posljedica te epohe bio je nastanak nove nacije , koja je ujedinjavala razli\u010dite narode, religije i etnije, \u0161to su vjekovima me\u0111usobno ratovale, te stvaranje skupine ljudi, koja je bila interetni\u010dka i vrlo ponosna na to.<\/p>\n

\u201eVolim Sovjetski Savez\u201c pisao je Tito Staljinu \u201ckao \u0161to volim svoju vlastitu domovinu\u201c: (implicitno) priznajem za vo\u0111u jednu, ali zahtijevam nezavisnost od druge. U tome je bila hereza, u tome \u0161to je on posjedovao snagu, da povu\u010de narod za sobom i da dobije njegovu podr\u0161ku. A bio je u pitanju princip, koji je mogao zaraziti i ostale zemlje. U tom \u010dasu se meta mnogo vi\u0161e podizala, odnosila se na ure\u0111enje narodnih demokracija; u tome se pokazala najslabija to\u010dka Staljina i zato je trebalo platiti najvi\u0161u cijenu. Takvu cijenu, koja je tih godina Staljinovu strategiju najskuplje ko\u0161tala i to se nikad vi\u0161e nije mogloispraviti.<\/p>\n

Pitanje isto\u010dne Evrope bilo je vitalno pitanje i istovremeno vrlo slo\u017eeno. To je bio put kojim su dva puta bili napadnuti i djelomi\u010dno zaposjednuti, najprije carska Rusija, a potom Sovjetski Savez. Staljin, nakon \u0161to je oslobodio ove zemlje, htio je u njima imati bar \u201eprijateljske vlade\u201c, ali su te vlade bile me\u0111usobno jako razli\u010dite. Neke od tih zemalja, kao Jugoslavija, \u010ce\u0161ka i Bugarska preporodile su se u Pokretu antifa\u0161isti\u010dkog otpora, drugie su se, kao Poljska, borile protiv Nijemaca, ali su kao katoli\u010dke i nacionalisti\u010dke, jednako tako mrzile Ruse i to su mjesecima pokazivale oru\u017eanom borbom niskog intenziteta. Druge su pak u pro\u0161losti bile fa\u0161isti\u010dke ili profa\u0161isti\u010dke dr\u017eave ili su u poljednjem ratu direktno sudjelovale, i to do posljednjeg trenutka, na strani nacisti\u010dkog zavojeva\u010da, a takva su bile Hothyjeva Ma\u0111jarska i Rumunija, sa rekacionarnom monarhijom ili Slova\u010dka sa monsignorom Tiso. Tajni sporazum Staljin- Churchill, sa svojim smije\u0161nim procentima, koji su se odnosili na pojedine interesne zone od zemlje do zemlje, nije davao previ\u0161e garancija, i Churchill je te garancije u Gr\u010dkoj smjesta opovrgao. Postojao je me\u0111u njima jedan jedini zajedni\u010dki cinica,, a taj je bio, da je kroz sve te zemlje bila pro\u0161la Crvena Armija, da stigne do Berlina. Isprva se Staljin tom moralnom snagom mudro koristio i vodio ra\u010duna o razlikama. Nije mogao, a isprva nije ni htio, prije\u0107i na\u010delo \u201eprijateljskih vlada\u201c, ali je prihvatio ideju novog eksperimenta nazvanog \u201enarodna demokracija\u201c, koja je glupo na Zapadu bila smatrana \u010distim verbalnim trikom, kako bi se prikrili jednostavno okupacioni re\u017eimi. Nije bilo tako. Nacionalne komunisti\u010dke partije nastojale su dati tim zemljma unutarnji sadr\u017eaj, Dimitrov se trudio dati im teorijsku definiciju, tvrde\u0107i da to nije nov oblik diktature proletarijata, ve\u0107 novi put u socijalizam. Oni su mogli, u svoju korist ra\u010dunati na dvije sna\u017ene to\u010dke, ja\u010de od garancije, koju je predstavljala prisutnost Sovjetskog Saveza: \u0161to ih je donio antifa\u0161isti\u010dki vjetar, koji nije samo oja\u010dao komuniste i o\u017eivio druge organizirane snage, manje ili vi\u0161e lijeve, u svakom slu\u010daju demokratske (socijaldemokratske snage i partije sitnih seljaka). Princip vi\u0161epartijnosti i izabranih predstavnika nije mogao brutalno biti ukinut.<\/p>\n

S druge strane, gotovo svugdje, veliki zemljoposjedi, velika industrijska postrojenja kao i financijske institucije bile su dugo, najve\u0107im dijelom u rukama Nijemaca, koji su sad pobjegli ili pak u rukama agenata i suradnika okupatora. To je omogu\u0107avalo preraspodjelu zemlje i njezinu dodjelu mnogobrojnim sitnim seljacima, ili nacionalizaciju industrije i velikih banaka u konzistentnim dozama, bez velikih sukoba. Toliki broj pobjeglih fa\u0161ista i kolaboracionista, koje je trebalo o\u010distiti, osloba\u0111alo je mnoga mjesta u birokratskim aparatima, koji nikada nisu osjetili ni da\u0161ka demokracije.I sam Fejto, koji je sigurno bio antikomunista, ali i ozbiljan nau\u010dni radnik, sla\u017ee se da je taj poku\u0161aj, u najve\u0107em broju slu\u010dajeva, bio vo\u0111en s uvjerenjem i s neophodnom postepeno\u0161\u0107u i da je postigao koliko konsenzus toliko i dobre rezultate, (osim \u0161to su Sovjeti budno pazili, izbe\u010denih o\u010diju, na vojne aparate i policiju, u koje nisu imali povjerenja).<\/p>\n

Ni sam \u017ddanov ne bi bio dovoljan, a uskoro je i umro: da kompletira i dovr\u0161i djelo usko\u010dio je Berija. Kako bi svi prigovori bili pobije\u0111eni, kako bi se osigurali za kasnije i kako bi ekskomunikacija Tita bila vjerodostojna, budu\u0107i da je Tito ipak ostao \u010dvrsto u sedlu, uslijedila je jeziva posljedica izmi\u0161ljenih procesa, i osuda, koji put \u010dak i na smrt, titoista u vrhovima komunisti\u010dkih partija: Rajek, Kostov, Gomulka, Kadar, Clementis (i malo kasnije Slansky). Procjenjuje se, da je upravo ta brutalna \u201enormalizacija\u201c isto\u010dne Evrope, bila najvi\u0161a cijena, pla\u0107ena Kominformu, kao i najve\u0107a usluga u\u010dinjena kreatorima hladnog rata, ono \u0161to je najdu\u017ee izazivalo spiralu represije-pobune, kao i ono \u0161to je imalo najnegativniji utjecaj na javno mnjenje na Zapadu, pa je tako smetalo daljem razvoju i uzrokovalo nazadovanje u idejama i u organizacionim oblicima komunisti\u010dkih partija.<\/p>\n

Te\u017ee je izraziti sud o posljednjem poglavlju Staljinovog rukovo\u0111enja: o Korejskom ratu. On je odavno katalogiziran kao te\u017enja Sovjetskog Saveza da izvozi komunizam \u2013 \u010dim je za to stekao dovoljno snage \u2013 i to oru\u017eanom agresijom i takvo gledanje spada u jednu od legendi jako ra\u0161irenih u metropolama, u izmi\u0161ljanju kojih su suvremeni kreatori hladnog rata bilo vrlo, vrlo plodni. Doga\u0111anja su zapo\u010dela na duga\u010dak i kompliciran na\u010din, ali kako su predstavljala najizra\u017eeniju opasnost za izbijanje svjetskog rata, treba ih rekonstruirati na osnovu dokumentiranih \u010dinjenica, a ne na osnovu suprotstavljenih propagandi. Koreja je bila dugi niz godina okupirana i dr\u017eana u ropskom polo\u017eaju od Japanaca i za vrijeme II svjetskog rata, iako s velikim te\u0161ko\u0107ama, bila su uspostavljena \u017eari\u0161ta otpora, brojnija na sjeveru zbog bliskosti Kine i Man\u0111urije, ali ih je bilo po cijeloj zemlji i njihov je sadr\u017eaj i rad bio vrlo slo\u017een. Krajem rata u Koreju su prvi stigli Rusi, koji su se, na zahtjev Amerikanaca, zaustavili na 38 paraleli. Amerikanci su stigli u augustu mjesecu i zauzeli jug zemlje, ali ne nalaze\u0107i lokalne snage, na koje bi se oslanjali, po\u010deli su pregovore sa biv\u0161im japanskim guvernerom i doveli na vlast Sygmana Rhee, prijatelja japanskih fa\u0161ista, povezanog sa krupnim zemljoposjednicima. Na sjeveru zemlje Oslobodila\u010dki komiteti su zapo\u010deli agrarnu reformu i pozvali na \u010delo Kim Il Sunga, koji se borio u pokretu otpora u Man\u0111uriji. Doogovor odavna sklopljen sa saveznicima (ujedinjenje zemlje za dvije godine i slobodni izbori) postalo je jako te\u0161ko ostvariti, a naro\u010dito stoga \u0161to je Rhee odlu\u010dio da stvori, pomo\u0107u izbornih prijevara i s mnogo ubijenih, svoju vlastitu vladu, koje su UN hitro priznale, kao \u0161to ju je odmah priznao i Truman. Ujedinjenje zemlje i nadzirani izbori odgo\u0111eni su sine die, a Rhee o tome nije htio ni da \u010duje i tako su zapo\u010dele manje povrede granice s obje strane. Nakon napada sa juga, sjever, koji je bio bolje organiziran, odlu\u010dio se presje\u0107i \u010dvor i prodro je skoro do samog Seula. Staljin je to mogao sprije\u010diti, ali ,podcijeniv\u0161i rizik, pustio ih je da rade \u0161to ho\u0107e, a tada se uplela direktno ameri\u010dka vojska, poslav\u0161i ekspedicioni korpus, koji je dobio legitimitet od Vije\u0107a Sigurnosti, u kojem nije bilo Sovjetskog Saveza i to ve\u0107 dugo vremena: Sovjeti su izi\u0161li iz protesta \u0161to u UN nije bila priznata nova Kina. No Amerikanci se nisu zadovoljili da uspostave pre\u0111a\u0161nju granicu, ve\u0107 su je pre\u0161li. Tada su se upleli, da pomognu Sjevernoj Koreji \u201ekineski dobrovoljci\u201c, koji su probili front sve do Seula. Amerikanci su udvostru\u010dili snage i jako su napredovali , krenuv\u0161i na sjever, sa mnogo poginulih na obje strane. Jedan razuman kompromis bio je mogu\u0107 i kasnije se i ostvario. No komandant MacArthur bio je uvjeren da \u010dvor treba presje\u0107i ma\u010dem i da se komunisti moraju najuriti iz Koreje i iz Kine. imagesDa se to postigne, bila je nu\u017ena atomska bomba i MacArtur je otvoreno zatra\u017eio dozvolu, da je upotrebi. Stvari bi u tom slu\u010daju bilo nemogu\u0107e zaustaviti, razvile bi se u op\u0107i rat. Truman, koji je ve\u0107 bio na kraju mandata i koga su protiv toga savjetovali saveznici, pa i njegov vlastiti general\u0161tab, nije dozvolio upotrebu atomske bombe. Do\u0161lo je do primirja, koje vi\u0161e nije bilo prekidano. Neka \u010ditatelj prosudi sam ovu sekvencu prema \u010dinjenicama: povr\u0161nost jednih, koliko i agresivnost drugih. Jedno je ipak o\u010dito: kad se zrak ispuni plinom, do eksplozije mo\u017ee do\u0107i i bez lucidne odluke, nezavisno od merituma, zbog samozapaljivosti, ili zbog slu\u010dajne lan\u010dane reakcije, dovoljna je najmanja iskra. Tada je svijet bio vi\u0161e od dva mjeseca na rubu katastrofe i a posteriori mo\u017ee se zaklju\u010diti, da se sretno zavr\u0161ilo najopasnije razdoblje novog hladnog rata, zahvaljuju\u0107i jednom nenadanom obrtu u historiji, jer ba\u0161 su se tad zbila dva iznenadna sudbonosna doga\u0111aja u vrhu\u0161ci dviju velesila: umro je Staljin i na izborima je pobijedio Eisenhower. Posljedice ovih doga\u0111aja, naro\u010dito posljedice onog prvog, u to se vrijeme uop\u0107e nisu mogle ni zamisliti.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sovjetski Savez nije predstavljao samo prirodnog politi\u010dkog vo\u0111u, ve\u0107 dovr\u0161en i savr\u0161en model, kojeg se moralo opona\u0161ati i koji se, \u0161to prije, mora svima predlo\u017eiti…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-128753","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128753","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=128753"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128753\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=128753"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=128753"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=128753"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}