{"id":128371,"date":"2013-10-29T08:34:20","date_gmt":"2013-10-29T07:34:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=128371"},"modified":"2013-10-29T08:34:20","modified_gmt":"2013-10-29T07:34:20","slug":"u-vukovaru-treba-hrabrosti-da-se-zaboravi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/29\/u-vukovaru-treba-hrabrosti-da-se-zaboravi\/","title":{"rendered":"U Vukovaru treba hrabrosti da se zaboravi"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Povodom doga\u0111aja u Vukovaru razgovarali smo s G. M. Tam\u00e1som, filozofom, politi\u010dkim aktivistom i publicistom iz Budimpe\u0161te. I sam ro\u0111en i formiran u manjinskoj situaciji, u ma\u0111arskoj zajednici u Transilvaniji u Rumunjskoj, Tam\u00e1s s puno znanja i iskustva govori o mogu\u0107im posljedicama veteranskih akcija u manjinskom miljeu. Ina\u010de, aktivisti\u010dka, znanstvena i politi\u010dka karijera G. M. Tam\u00e1sa vrlo je zanimljiva: po\u010deo je kao disident, nastavio kao liberal, a danas je jedan od glavnih evropskih marksista.<\/p>\n

U nas su veteranske udruge iznimno politi\u010dki aktivne, pogotovo na desnici. Kakvu to specifi\u010dnost daje ovda\u0161njim pokretima desnog populizma?<\/em><\/p>\n

Organizacije ratnih veterana igrale su nakon Prvog svjetskog rata odlu\u010duju\u0107u ulogu u Srednjoj i Ju\u017enoj Evropi. U Njema\u010dkoj je prakti\u010dki svaka politi\u010dka partija imala svoje vlastito udru\u017eenje biv\u0161ih boraca \u2013 nacionalni konzervativci imali su Stahlhelm (\u0160ljem), socijalni demokrati Reichsbanner Schwarz-Rot-Gold (po bojama nove zastave), komunisti organizaciju zvanu Roter Frontk\u00e4mpfer-Bund (Savez crvenih veterana) ili skra\u0107eno Rotfront, te naposljetku nacisti koju su imali paramilitarnu organizaciju poznatu pod imenom SA (Sturmabteilung). Postojanje naoru\u017eanih udruga uvijek je znak sloma regularne mo\u0107i dr\u017eave. Me\u0111utim, postoje dva tipa takvog sloma: jedan je revolucionarni, rije\u010d je o anarhi\u010dnoj disoluciji dotad prevladavaju\u0107eg poretka koja stremi oslobo\u0111enju, dok drugi tip predstavlja raspr\u0161ivanje dotad jedinstveno postoje\u0107e mo\u0107i, njezinu fragmentaciju me\u0111u brojnim razli\u010ditim nosiocima koji nisu ni\u0161ta drugo doli dijelovi stare strukture dru\u0161tvene i dr\u017eavne mo\u0107i. Takav scenarij mo\u017ee zavr\u0161iti gra\u0111anskim ratom, posljedica \u010dega je obi\u010dno diktatura. Ovakve situacije poznate su u Evropi jo\u0161 od propasti Rimske Republike kojoj su glave do\u0161li tako\u0111er naoru\u017eani ratni veterani \u2013 kao i mnogim drugim dr\u017eavama nakon toga. U svakom slu\u010daju, kad dr\u017eavni monopol nad prisilom nestane, vladavina zakona prestaje va\u017eiti, nakon \u010dega se svi dru\u0161tveni sukobi po\u010dinju rje\u0161avaju nasilno. Hrvatska dr\u017eava \u2013 uostalom, kao i sve ostale dr\u017eave biv\u0161e Jugoslavije \u2013 mora raspustiti grupacije koje imaju toliku mo\u0107, ako \u017eeli (odnosno ako \u017eele) pre\u017eivjeti. Navodna ideologija kojoj su takve antikonstitucionalne grupe naklonjene, zapravo u ovoj konstelaciji odnosa nema neke velike va\u017enosti.<\/p>\n

Etnicizam, a ne nacionalizam<\/strong><\/p>\n

Koji je glavni razlog slabosti ovda\u0161njih socijaldemokracija i sli\u010dnih partija kad se suo\u010de s problemom nacionalizma?<\/em><\/p>\n

Razlog je jednostavan: ve\u0107ina tih vlada uop\u0107e nije socijaldemokratska (uostalom, to uglavnom va\u017ei i za njihove zapadne parnjake). Te su vlade pod dominacijom neoliberalnih snaga, u potpunosti su pro-EU orijentirane na na\u010din da podr\u017eavaju i provode radikalne tr\u017ei\u0161ne reforme, sindikate dr\u017ee na velikoj distanci, vjerni su NATO saveznici, a povremeno se, u demago\u0161ke svrhe, slu\u017ee lijevo-nostalgi\u010dnom retorikom. Od desnih stranaka koje se zala\u017eu za dr\u017eavno-nacionalni kapitalizam razlikuje ih to \u0161to se ponekad maskiraju u ba\u0161tinike \u201cstare ljevice\u201d na na\u010din da zagovaraju njihov tip diri\u017eisti\u010dke intervencije u ekonomiji, kao i kroz ponavljanje njihovih ispraznih fraza u obra\u0107anju narodu. Budu\u0107i da je kriza \u2013 pogre\u0161no \u2013 vi\u0111ena isklju\u010divo kao rezultat neoliberalnih politika, neoliberalne su stranke, bez obzira na boje, nepopularne. Trebali bismo znati da je kriza strukturne naravi i da kao takva vrlo malo ima veze s politikom pojedine vlade, iako u svemu tome neoliberalizam, dakako, ne poma\u017ee. Ali, bogme, ni oka\u0161njeli kejnzijanizam. Me\u0111utim, da odgovorim na pitanje: pravi izaziva\u010d tim vladama nije nacionalizam (u smislu nadetni\u010dkog jugoslavenstva ili \u010dehoslovakizma), nego etnicizam. Takav etnicizam za cilj nema asimilaciju onog \u201cstranog\u201d \u2013 njegovo uklju\u010divanje na na\u010din na koji se to radilo krajem 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a \u2013 nego ono \u201cstrano\u201d jednostavno izbacuje, isklju\u010duje. Svuda su u Evropi desne stranke i antiimigrantske snage u porastu. Prema ispitivanjima javnog mnijenja, a sve ususret izborima za Evropski parlament sljede\u0107e godine u maju, u Velikoj Britaniji u porastu je ksenofobna i antievropska Nezavisna stranka Velike Britanije (UKIP), dok sigurnu vode\u0107u poziciju na desnom krilu u Francuskoj dr\u017ei polufa\u0161isti\u010dka Nacionalna fronta. \u010cak i u uzor-socijaldemokraciji kakva je u \u0160vedskoj, manji partner u vladaju\u0107oj koaliciji je antiimigrantska, etnicisti\u010dka, fa\u0161istoidna Progresivna stranka. I neprijatelji nisu samo \u201cobojeni\u201d useljenici, nego prvenstveno isto\u010dnoevropski gastarbajteri.<\/p>\n

Za\u0161to je propala ma\u0111arska socijaldemokracija, odnosno je li njezina slabost bila glavni razlog uspona i pobjede Fidesza? Zanimljivo je da se u nas ve\u0107 najavljuje politi\u010dki rasplet na ma\u0111arski na\u010din, pri \u010demu se \u0161efa opozicije Tomislava Karamarka uspore\u0111uje s Viktorom Orbanom, a na\u0161u socijaldemokraciju s onom Gyurcs\u00e1nyjevom.<\/em><\/p>\n

Slu\u010daj ma\u0111arske Socijalisti\u010dke partije je tipi\u010dan. Kad su bili na vlasti, bili su klasi\u010dna neoliberalna stranka, skloni privatizaciji, mjerama \u0161tednje, tr\u017ei\u0161nom fundamentalizmu i prozapadnim vrijednostima. Nisu provodili nikakve mjere u pravcu rje\u0161enja problema Roma, ali su, dakako, odbijali bilo kakav antisemitizam i rasizam. Trudili su se razvijati prijateljske odnose sa susjednim zemljama i nisu tolerirali teritorijalni revizionizam i iredentizam. Rastu\u0107e siroma\u0161tvo i prate\u0107i rast rasizma usmjerenog protiv Roma (rezultat je to kombinacije tr\u017ei\u0161nog liberalizma i izda\u0161nih redistributivnih socijalnih mjera), plus pomalo flamboyant personality Ferenca Gyurcs\u00e1nyja, koji je od javne figure ogromne popularnosti spao na lik kojeg se mrzi i ismijava (u me\u0111uvremenu je napustio Socijalisti\u010dku partiju i osnovao vlastitu radikalnu liberalnu grupu) \u2013 sve je to doprinijelo historijskom porazu, koji bi se mogao ponoviti i sljede\u0107e godine. Uspon Tomislava Karamarka koji dolazi iz milieua tajnih slu\u017ebi i policije nije ne\u0161to na \u0161to se kod hrvatskih susjeda gleda blagonaklono. Me\u0111utim, nastavi li se problem Vukovara razvijati na ovakav katastrofalan na\u010din, nije isklju\u010deno da Karamarko postane sljede\u0107i hrvatski premijer.<\/p>\n

Nedovr\u0161ena rekoncilijacija<\/strong><\/p>\n

Sada\u0161nje doga\u0111aje oko Vukovara i \u0107irilice mnogi uspore\u0111uju s onima iz 1991. i tada\u0161njim bujanjem nacionalizma. Me\u0111utim, te\u0161ko je o\u010dekivati eskalaciju nasilja poput onog otprije dvadesetak godina. Za\u0161to? Zbog EU-a?<\/em><\/p>\n

Nemogu\u0107e je predvidjeti ho\u0107e li do\u0107i do novog rata ili ne, ali i meni se \u010dini da ne\u0107e, no ne toliko zbog EU-a ili NATO-a koliko zbog \u010dinjenice generalne iscrpljenosti dru\u0161tava i naroda na slavenskom jugu. Skandal oko \u0107irilice u Vukovaru \u2013 za koji smatram da je istinski zastra\u0161uju\u0107i i prijete\u0107i \u2013 nije ni\u0161ta drugo nego uobi\u010dajeni slu\u010daj etni\u010dke netolerancije (hrvatski etnicisti osje\u0107aju da vidljiva javna prisutnost srpske manjine nije ne\u0161to \u0161to bi trebalo trpjeti), ukoliko to ne povezujemo sa stra\u0161nim sje\u0107anjima na ono \u0161to se tamo doga\u0111alo u samo nekoliko godina, od 1991. do 1998. Stoga ne \u010dudi da rekoncilijacija izme\u0111u Srba i Hrvata nije dovr\u0161ena. Da bi efekti pomirenja nastali, potrebno je poduzeti nemali napor s obje strane, koje ionako nisu u najboljem stanju. Zaustaviti neprijateljstva mogao bi biti ve\u0107i herojski podvig \u2013 barem psiholo\u0161ki gledano \u2013 od otpo\u010dinjanja i vo\u0111enja bilo kakvog rata. To bi trebao biti zadatak svih nas koji se smatramo prijateljima i Hrvata i Srba, da se proba izmoderirati i posredovati oprost i hrabrost da se zaboravi. Ukoliko su ve\u0107inski Hrvati prihvatili da kraji\u0161ki Srbi \u017eive s njima u demokratskoj Hrvatskoj, onda moraju prihvatiti \u2013 ma koliko to bilo te\u0161ko \u2013 i njihovu vidljivu prisutnost, a to zna\u010di i \u0107irilicu i ostale javne simbole. Ne\u0161to sli\u010dno doga\u0111alo se i s bilingvalnim znakovima i zastavama Ma\u0111ara u Transilvaniji u Rumunjskoj, dakako, bez optere\u0107uju\u0107e pro\u0161losti. Tamo problem vjerojatno ne\u0107e eskalirati, iako ne nedostaje demagoga na obje strane. Sentimentalisti stalno propisuju obavezu da se pamti. To je glupost. Upravo suprotno, morate zaboraviti jugoslavenski rat, da ga ne biste ponovili.<\/p>\n

U na\u0161im medijima i javnosti prisutna je manje-vi\u0161e stalna rasprava izme\u0111u liberala i ljevice o tome dominiraju li dru\u0161tvom nacionalni ili klasni sukobi, odnosno je li krizu prouzro\u010dio klasni ili nacionalni antagonizam. Dakle, je li nacionalizam esencijalan ili tek politi\u010dki konjunkturan?<\/em><\/p>\n

Nema odgovora na ta pitanja. Svuda i uvijek postoje klasni, etni\u010dki, rasni, vjerski i rodni problemi i oni se uvijek kombiniraju. Socijalne nejednakosti imaju tendenciju da se etiniciraju. Etnicitet je \u010desto usko vezan uz vjerske razlike, tako va\u017ene na Balkanu. Na primjer, za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije postojale su tzv. selja\u010dke nacije. To su bili Rumunji, Srbi, Slovaci i Slovenci koji nisu imali svoju bur\u017eoaziju i aristokraciju, za razliku od Nijemaca, Ma\u0111ara i djelomi\u010dno Hrvata. U to vrijeme, nacionalni oslobodila\u010dki pokreti Rumunja, Srba i Slovaka imali su narodni, plebejski karakter, do nekog su stupnja bili i progresivni, ali istovremeno nisu pre\u017eivjeli pobjedu Antante u Prvom svjetskom ratu i raspad Monarhije kroz sporazume u Trianonu i Saint Germainu. U tom su slu\u010daju klasna vladavina i etni\u010dka opresija koincidirale. Danas, kad su \u017eene i nadalje u podre\u0111enom polo\u017eaju jer za isti posao dobivaju manje pla\u0107e i nisu odgovaraju\u0107e politi\u010dki reprezentirane, feministi\u010dki se pokret nalazi na ljevici. Zato \u0161to su \u017eenski interesi povezani s borbom podre\u0111enih etni\u010dkih manjina i podre\u0111enih svih vrsta, kao \u0161to su proletarijat i prekarijat. Ali nije izvjesno da \u0107e to uvijek nu\u017eno biti tako. Nacionalizam, ili jo\u0161 bolje etnicizam, \u201cautenti\u010dan\u201d je onoliko dugo koliko postoji nejednakost. Originalna ideja komunizma u isto vrijeme i iz istih razloga obuhva\u0107a klasno, etni\u010dko i rodno oslobo\u0111enje. Stoga se ne mogu slo\u017eiti s velikim Ottom Bauerom koji je kazao \u201cRassenkampf ist Klassenkampf\u201d (rasna borba je klasna borba). Etni\u010dki konflikt ne mo\u017ee se i ne treba izvoditi iz klasnog konflikta i obrnuto. Dakako, te borbe nisu i ne mogu biti ni posve odvojene. Vrlo je rijetko da manjine ujedno ne pate od ekonomske i socijalne diskriminacije.<\/p>\n

U Isto\u010dnoj Evropi nema lijevih partija<\/strong><\/p>\n

Kakva je u svemu tome uloga ljevice, kako ona da odgovori na izazove repatriotizacije, koja je o\u010dito na djelu i u Ma\u0111arskoj i Hrvatskoj?<\/em><\/p>\n

Nema lijevih partija u Isto\u010dnoj Evropi. Bit \u0107e interesantno vidjeti \u0161to bi se moglo dogoditi s eventualnom koalicijom socijaldemokrata i komunista u \u010ce\u0161koj. Bilo bi to prvo savezni\u0161tvo takve vrste od 1989. godine, ali i u slu\u010daju njegovog uspjeha, sumnjam da \u0107e se dogoditi ne\u0161to bitno. Me\u0111utim, to ionako nije moja vrsta ljevice. Autenti\u010dna ljevica morala bi biti internacionalisti\u010dka, \u0161to zna\u010di da i u praksi mora pokazati jasnu naklonjenost imigrantima i manjinama. Ako se poka\u017eu kao takvi, onda im preostaje samo borba. Kapitalisti\u010dki sistem je, ponovimo, diskriminatoran, rasisti\u010dki, ksenofoban, etnicisti\u010dki i isklju\u010div. Radni\u010dka klasa, zajedno sa siroma\u0161nima, napu\u0161tena je od slu\u017ebene ljevice i kao svojevrsni izlaz iz problema nalazi u ponudi desnice u vidu etni\u010dke i religiozne mr\u017enje. Tome se treba suprotstaviti, a ne se tome prilagoditi. Svojedobno je nacionalizam bio taj koji je bio neprijatelj me\u0111unarodnog socijalisti\u010dkog pokreta, danas su nam suparnici etnicisti i rasisti. Ako im se energi\u010dno ne suprotstavimo, tada \u0107e i sve na\u0161e druge aspiracije \u2013 borba za klasnu i rodnu ravnopravnost, borba za zdravi okoli\u0161, za prava djece itd. \u2013 biti pora\u017eene.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

G. M. Tam\u00e1s: Nemogu\u0107e je predvidjeti ho\u0107e li do\u0107i do novog rata ili ne, ali i meni se \u010dini da ne\u0107e, no ne toliko zbog EU-a ili NATO-a koliko zbog \u010dinjenice generalne iscrpljenosti dru\u0161tava i naroda na slavenskom jugu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-128371","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128371","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=128371"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128371\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=128371"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=128371"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=128371"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}