{"id":128203,"date":"2013-10-27T10:12:58","date_gmt":"2013-10-27T09:12:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=128203"},"modified":"2013-10-27T10:12:58","modified_gmt":"2013-10-27T09:12:58","slug":"zbog-vracanja-kazaljki-vise-infarkta-manje-saobracajki-vise-para","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/27\/zbog-vracanja-kazaljki-vise-infarkta-manje-saobracajki-vise-para\/","title":{"rendered":"Zbog vra\u0107anja kazaljki vi\u0161e infarkta, manje saobra\u0107ajki, vi\u0161e para&#8230;"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/pomjeranje-sata.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-thumbnail wp-image-128204\" title=\"pomjeranje sata\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/pomjeranje-sata-150x147.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"147\" \/><\/a>Ideja o dvije promjene ra\u010dunanja vremena pojavila se krajem 19. vijeka, a prvi put je primijenjena u Njema\u010dkoj 1916.<\/p>\n<p>Ideja da se vrijeme mijenja dva puta godi\u0161nje prvi je smislio D\u017eord\u017e Vernon Hadson (1867-1946), entomolog sa Novog Zelanda, koji je 1895. u radu pred Kraljevskim dru\u0161tvom u Velingtonu predlo\u017eio ljetnje pomjeranje vremena za dva sata. Me\u0111utim, ideja bi vjerovatno ostala zaboravljena da se istog prijedloga, nezavisno od Hadsona, deset godina kasnije nije dosjetio britanski preduzima\u010d i graditelj Vilijam Vilet (1856-1915).<\/p>\n<p>Tokom jednog ranojutarnjeg jahanja po okolini Londona, Vilet je u ljeto 1905. godine primijetio kako je sunce odavno iza\u0161lo, a veliki broj ljudi jo\u0161 spava. Znaju\u0107i da se vrijeme sun\u010devog izlaska mijenja tokom godine i da u ljetnjim mjesecima, obdanica po\u010dinje ranije, Vilet je pokrenuo veliku kampanju za uvo\u0111enje takozvanog \u201ebritanskog ljetnjeg vremena\u201c. Me\u0111utim, nastradav\u0161i u epidemiji gripa, Vilet nije do\u010dekao da ukazano vrijeme bude ozakonjeno. No, njegov prijedlog je prihvatila Njema\u010dka i 1916. prva zakonski uvela ljetnje ra\u010dunanje vremena, podstaknuta ratnom potrebom za u\u0161tedama uglja. Britanci su ih slijedili 1921., a potom i gotovo sve evropske nacije i SAD.<\/p>\n<p>Promjena vremena mo\u017ee biti i opasna po \u017eivot. Prema izvje\u0161taju Ruske akademije medicinskih nauka, prelazak sa zimskog na ljetnje ra\u010dunanje vremena pove\u0107ava broj sr\u010danih udara za 1,5 puta, u\u010destalost samoubistava za 66 odsto, a broj poziva hitnoj pomo\u0107i je znatno uve\u0107an. Kao i u cijelom svijetu, zbog promjene vremena ruski energetski sektor godi\u0161nje \u0161tedi oko tri kilovat-sati elektri\u010dne energije po stanovniku, ali zbog stresa to zapravo uve\u0107ava ekonomske gubitke.<\/p>\n<p><strong>U\u0161teda milijardu dolara godi\u0161nje<\/strong><\/p>\n<p>Sa druge strane, neke analize u SAD pokazuju da se pomeranjem \u010dasovnika \u0161tedi izme\u0111u 500 miliona i milijardu dolara godi\u0161nje.<\/p>\n<p>Uz vi\u0161e dnevnog svjetla, istra\u017eivanja su pokazala da trgova\u010dki lanci i ugostitelji ostvaruju bolji promet, dok istovremeno raste broj sportskih aktivnosti i turisti\u010dke organizacije bilje\u017ee dodatan prihod. Zanimljivo je i da se broj saobra\u0107ajnih nesre\u0107a smanjuje za oko jedan odsto.<\/p>\n<p>Uz to, manje energije se tro\u0161i na osvjetljenje i grijanje, \u010dime se tokom du\u017eeg perioda, a prema istra\u017eivanju ameri\u010dkog ministarstva energije, posti\u017eu energetske u\u0161tede izme\u0111u 0,5 i 1 odsto. U biv\u0161oj Jugoslaviji, ljetnje ra\u010dunanje vremena uvedeno je 27. marta 1983. godine.<\/p>\n<p>Nakon \u0161to su posljednjeg vikenda u martu \u010dasovnici u ve\u0107ini zemalja pomjereni za sat vremena unaprijed i pre\u0161lo se na takozvano ukazno, odnosno ljetnje ra\u010dunanje vremena, obdanica se prividno produ\u017eava.<\/p>\n<p>U ve\u0107em dijelu razvijenog svijeta ovaj dogovor se smatra zgodnim na\u010dinom da se u ljetnjim mjesecima, kad sunce prirodno izlazi kasnije, dnevna svjetlost du\u017ee zadr\u017ei.<\/p>\n<p><strong>Zimsko vrijeme je astronomsko<\/strong><\/p>\n<p>&#8211; Cijela ideja o uvo\u0111enju ukaznog vremena zasnovana je na astronomskoj okolnosti da u januaru sunce izlazi oko osam sati, a zalazi oko 16, dok u julu, kad je dan znatno du\u017ei, izlazi prije pet, a zalazi posle 21 sat. Budu\u0107i da ljudi svoje dnevne aktivnosti zapo\u010dinju u isto vrijeme tokom cijele godine, obi\u010dno oko sedam sati, sredinom ljeta se tako \u201egubi\u201c skoro dva sata dnevnog svjetla.<\/p>\n<p>Zimsko ra\u010dunanje vremena, zapravo je, pravo &#8211; astronomsko, ra\u010dunanje vremana. Po njemu, sunce je u zenitu na najvi\u0161oj ta\u010dki na nebu u 12 sati. Ljetnje je odluka dr\u017eava, sa konkretnim ciljem. Me\u0111utim, sve vi\u0161e se \u010duje mi\u0161ljenje da te promjene dva puta godi\u0161nje lo\u0161e uti\u010du na ljude, izazivaju stres, umor, depresiju. Ipak, ne postoji nijedna studija u zapadnom svijetu koja to i dokazuje.<\/p>\n<p>Nezavisne.com<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ideja o dvije promjene ra\u010dunanja vremena pojavila se krajem 19. vijeka, a prvi put je primijenjena u Njema\u010dkoj 1916. Ideja da se vrijeme mijenja dva puta godi\u0161nje prvi je smislio D\u017eord\u017e Vernon Hadson (1867-1946), entomolog sa Novog Zelanda, koji je 1895. u radu pred Kraljevskim dru\u0161tvom u Velingtonu predlo\u017eio ljetnje pomjeranje vremena za dva sata. [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-128203","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128203","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=128203"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128203\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=128203"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=128203"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=128203"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}