{"id":128069,"date":"2013-10-25T16:14:37","date_gmt":"2013-10-25T14:14:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=128069"},"modified":"2013-10-25T16:14:59","modified_gmt":"2013-10-25T14:14:59","slug":"crvena","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/25\/crvena\/","title":{"rendered":"Crvena"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Uprkos svjetlosti zalaze\u0107eg sunca, Bogdan je vidio kro\u0161nju drveta na horizontu. Moji dani jo\u0161 nijesu odbrojani, pomislio je, liznuo ka\u017eiprst desne ruke i digao ga u zrak da provjeri odakle pirka.<\/p>\n

Istog trena, kao da je osjetio da Bogdan pipa njegovo bilo, vjetar je urliknuo. Polje crvenih suncokreta iza star\u010devih le\u0111a se odmrzlo, za\u0161u\u0161talo i otkrilo slabo utabanu stazu izme\u0111u visokih stabljika.<\/p>\n

Bio je to prizor iz sna koji je B usnio prije dvije no\u0107i kada se vratio iz Konije. Na poziv prijatelja Hazima, boravio je tamo dvije nedjelje, rade\u0107i u likovnoj koloniji.<\/p>\n

Slikarska boja je jo\u0161 uvijek bila pohranjena pod njegovim noktima, a na vrhu jagodica treperio je hrapav dodir prefarbanog platna. Za razliku od drugih, samodovoljnih slikara koje je upoznao u koloniji, Bogdan je cijeloga \u017eivota sumnjao u svoj dar i dodirivao platno dugo nakon \u0161to bi se boja osu\u0161ila, pitaju\u0107i se je li stvorio samo jo\u0161 jednu sliku.<\/p>\n

Prizora iz sna se sjetio zbog ptice koja je, dok se okretao, proletjela tik ispred njega i nestala me\u0111u suncokretima. Kos je, u snu, sletio na njegov posljednji rad, koji je ostao nedovr\u0161en u Koniji, i svojim \u017eutim kljunom zobao plave mrlje koje su ostale u gornjem desnom uglu platna.<\/p>\n

Razderi je, pomislio je Bogdan, gledaju\u0107i u nedore\u010deni \u017eenski portret. Molim te, razderi je, \u0161apnuo je mole\u0107ivo, ali kos nije slu\u0161ao, samo je lijeno pomilovao plamte\u0107e lokne i nastavio da \u010deprka umrljano platno iznad njih.<\/p>\n

Bogdan je odmahnu rukom, tjeraju\u0107i od sebe sje\u0107anje na san, i zaputio se stazom izme\u0111u suncokreta. Toga trena je bio vi\u0161e nego siguran da \u0107e prestati da se inati sa svojom sudbinom.<\/p>\n

Pro\u0161lo je vi\u0161e od 60 godina od kada je, drhte\u0107i, otvorio smotuljak sa par\u010detom papira, na kojem su \u010detiri zapisane rije\u010di zauvijek i\u0161\u010dupale \u010dovjeka iz njega. Sada, nakon toliko godina tjeranja inata, grabio je stazom da \u0161to prije stigne do mjesta gdje je, jo\u0161 kao dje\u010dak, odlu\u010dio da nikad vi\u0161e ne dodirne suncokrete.<\/p>\n

\u201cNikad me ne\u0107e\u0161 na\u0107i\u201d, pisalo je na papiri\u0107u koji mu je u d\u017eep tutnula \u017dana i \u0161mugnula, kiko\u0107u\u0107i se, u zeleno-\u017euti gusti\u0161. Od tada je nikada nije vidio ni on, niti bilo ko drugi.<\/p>\n

Odavno je prestao da je tra\u017ei. Vi\u0161e nije mogao da se sjeti ni boje pletene kape koja je prekrivala njenu kosu boje krvi. Onda kad ga je vragolasto pozvala na igru, a guranjem papiri\u0107a u d\u017eep sebi obezbijedila prednost, u njemu je buknuo inat zaljubljenog balavca. Zgu\u017evani papiri\u0107 je vratio u d\u017eep i oti\u0161ao ku\u0107i, jecaju\u0107i. Proveo je \u010ditavo poslijepodne u sobi, zami\u0161ljaju\u0107i kako mrsi prste u njenim kovrd\u017eama.<\/p>\n

Njene kose su tada izgledale vrednije od pola svjetske poezije, umorno je pomislio Bogdan.<\/p>\n

U tom trenutku se naglo smra\u010dilo i munje su po\u010dele da ple\u0161u iznad predjela. Posljednje \u0161to je vidio bila je zapaljena kro\u0161nja drveta na horizontu i lik djevojke \u010dije je crvene kovrd\u017ee pokrivala pletena kapa boje svje\u017ee mahovine.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uprkos svjetlosti zalaze\u0107eg sunca, Bogdan je vidio kro\u0161nju drveta na horizontu. Moji dani jo\u0161 nijesu odbrojani, pomislio je, liznuo ka\u017eiprst desne ruke i digao ga u zrak da provjeri odakle pirka.<\/p>\n","protected":false},"author":3050,"featured_media":128072,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-128069","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128069","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3050"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=128069"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128069\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/128072"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=128069"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=128069"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=128069"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}