{"id":127923,"date":"2013-10-24T08:28:29","date_gmt":"2013-10-24T06:28:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=127923"},"modified":"2013-10-24T08:28:57","modified_gmt":"2013-10-24T06:28:57","slug":"tamo-gdje-je-vrijednost-mi-oni-su-neprijatelji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/24\/tamo-gdje-je-vrijednost-mi-oni-su-neprijatelji\/","title":{"rendered":"Tamo gdje je vrijednost “mi”, “oni” su neprijatelji"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Razgovarao: Du\u0161an Komar\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

Bolnice se raspadaju.Groblja miri\u0161u. Gra\u0111ana nema. Samo neka drhte\u0107a bi\u0107a \u0161to u ku\u0107ama \u010dekaju da ih se popi\u0161e, svrsta, razbroji. \u010cak i ideje o bogu svode im se na broj prstiju pri molitvi.<\/p>\n

Popis je kao regrutacijsko razvrstavanje po vojnim rodovima: Darko Cvijeti\u0107<\/p>\n

– Pisanje barata opsesijama, i samo je zato trauma. Pisanje je naru\u0161avanje univerzuma, vaseljenski incident, ili nije ni\u0161ta. Ako svakom pjesmom ne mislite uzvra\u0107ati nebesima na ispraznosti, ne pi\u0161ite. U mojem slu\u010daju rat i pora\u0107e su kontekst, pozadina koju nisam mogao izbje\u0107i bilo da pjevam o cvije\u0107u ili bo\u017ejim izrazima lica. Ovdje je rat prvobitni grijeh, iako mislim da je isto be\u0161\u010dovje\u010dje i u haustorima i u rovovima – ka\u017ee u intervjuu za Kontrapress Darko Cvijeti\u0107, pesnik iz Prijedora i \u010dlan pozori\u0161nog ansambla u tom gradu.<\/p>\n

Cvijeti\u0107eva poetika nosi u sebi, kako je to primetio pisac i knji\u017eevni kriti\u010dar Alan Pejkovi\u0107, “pedset nijansi crnog”. U svojim stihovima – neretko oneobi\u010denim i\u0161\u010da\u0161enim stapanjima razli\u010ditih re\u010di, poput “slovomuk” ili “caligulag” – pesnik stvara slike koje \u010ditaoca istovremeno o\u010daravaju i uznemiruju. Jer, Cvijeti\u0107ev poetski svet obitava na temeljima (ili ru\u0161evinama) ostalim iza rata u Bosni i Hercegovini, uprkos tome \u0161to je prvu zbirku poezije “No\u0107ni Gorba\u010dov” objavio jo\u0161 1990. godine. No, sve ono \u0161to \u0107e se dogoditi tokom poslednje dekade 20. veka – ratovi, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, genocid, logori, entiteti, nacionalni identiteti … – Cvijeti\u0107 \u0107e utkati u pesme koje su do sada objavljene u pet zbirki. Naslednica prethodne knjige “Masovne razgeldnice iz Bosne” (2012) je zbirka “Konopci s otiskom vrata”, koja se, umesto na knji\u017earskim policama, nedavno pojavila na internetu u elektronskom formatu.<\/p>\n

Bio je to povod da sa Darkom Cvijeti\u0107em porazgovaramo o novoj knjizi, svakodnevici u Bosni i Hercegovini, aktuelnom popisu stanovni\u0161tva, kao i o tome ima li smisla pisati poeziju nakon logora i zlo\u010dina. Razgovor po\u010dinjemo upravo tim pitanjem.<\/p>\n

KONTRA: Teodor Adorno je rekao da je pisanje poezije posle Auschwitza varvarstvo. Vi, me\u0111utim, dovodite u pitanje tu njegovu tezu?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Poezija i jest barbarstvo, reprogramiranje do\u017eivljenog, ponovna uspostava ve\u0107 progutanih emocija. Auschwitz je konstanta, on nikada i nije prestao postojati, pa da bi poezija do\u0161la Poslije. Ideja o sustavnom ubijanju ljudi, mora da je duboko ukopana u nama, ljudima, u na\u0161u sr\u017e. Uvijek \u0107e ljudi ubijati i biti ubijani. Auschwitz je uvijek mogu\u0107 i to je ono \u0161to ga \u010dini vitalnim, \u017eivim i stalnim. \u010cak i poezija mo\u017ee posustati, stati, ugu\u0161iti se. On ne. Ni\u0161ta mu ne mo\u017ee pjevanje. Ni\u010dije. Pa niti moje, dakako.<\/p>\n

KONTRA: Po\u010detkom godine je u Beogradu odr\u017eana debata \u201cKako pisati poeziju posle rata?\u201d S obzirom na to da je, iako najavljeno, izostalo Va\u0161e prisustvo, voleo bih da sa na\u0161im \u010ditaocima podelite odgovor na pitanje iz naziva debate.<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Mora se ispjevati, ispjevavati zlo, tako pa\u017eljivo slagano u nama ve\u0107 \u010detvrt stolje\u0107a. I to u svjetlu istovjetnosti etike i estetike (Oliver Frlji\u0107 sjajno govori i djeluje po toj matrici) to pjevanje ima smisla u poku\u0161aju da domislimo, shvatimo silinu zlog.<\/p>\n

Idu\u0107e godine je stotinu godina od Prvoga rata. Te godine, 1914. ova zemlja, BiH dakle, ovaj isti teritorij, imao je \u0161est gimnazija! U sto godina dogodila su se tri rata – i to kakva tri rata. Od \u0161est gimnazija, preko tri rata, do kozmetolo\u0161kih fakulteta, sesija nezavisnih intelektualaca i zakovanih muzeja. Ne postoji ku\u0107a, obitelj, njiva, \u0161uma, grad, seoce a da nije potpuno zga\u017eeno u jednom od ta tri rata. Iz svake ku\u0107e nestajale su glave (mu\u0161ke, \u017eenske, dje\u010dije) u jednom od tri pokolji\u0161ta.<\/p>\n

U stotinu godina…U JEDAN \u017eivot! Ovdje ne postoji stanje “poslije rata”, ili je zanemarivo malo vremena, ni\u0161ta se ne oporavi a ve\u0107 do\u0111e novo stradanje, nova guernica. Kakvo smo dru\u0161tvo mogli postati u tih stotinu godina? Pa primarno – ratni\u010dko! Militantno u svakome smislu.<\/p>\n

Pjevati ovdje jest uvijek udaranje u dobo\u0161, onaj ratnonapadni ili onaj s trga koji nosi zle vijesti – svejedno je.<\/p>\n

KONTRA: U “Konopcima” se pojavljuje nekoliko pesama, poput “Ma\u010di\u0107a” i “Volandove godi\u0161njice”, \u010dije ste pri\u010de prethodno ispri\u010dali u proznoj zbirci “Manifest Mlade Bosne”. Posebno je upe\u010datljiva i jezovita pri\u010da o smrti devoj\u010dice u liftu, koju ste opisali u formi stiha u “Volandu”. Osetili ste potrebu da ih jo\u0161 jednom pro\u017eivite i na taj na\u010din?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Ta vra\u0107anja govore mi o nedoga\u0111anju i\u010dega nakon obrade tih tema (i u\u017easa zbog toga). O nezadovoljstvu i nedovoljnosti pjevanja. “I dalje idem tim liftom.” Ovo je mo\u017eda i stih, koji bi valjalo ponoviti svaki dan nekoliko puta po ulasku u lift, to mjesto djetetove smrti, koje razvozi \u017eive ljude.<\/p>\n

Vjerujem da je svako novo \u010ditanje iste pjesme – potpuno novo iskustvo; otud neke slike, stihove, teme opetujem, kao da u nekom novom kontekstu sve biva posve druk\u010dije. Niti bolje, niti lo\u0161ije, naprosto nov sloj, nova olupina, nov isti kesten od dogodine. I taj Voland, \u017eiv je iznova, u istom izno\u0161enom kaputu od pro\u0161li put.<\/p>\n

KONTRA: Kada smo ve\u0107 kod toga, je li za Vas te\u017eak proces pisanja, s obzirom na mra\u010dnu i mu\u010dnu tematiku u koju zaranjate?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Knji\u017eevnost ne rje\u0161ava ni\u0161ta. Proces pisanja je kulminacijska to\u010dka unutarnjih katastrofa, koja prerasta, \u0161iri se u neku – nulu. Ni\u0161ta pjesma ne mo\u017ee mra\u010dnosti ovoga doba. Jezik je u potrebi da se kre\u0107e, da pomi\u010de svoje tijelo naprijed. Iskrenje pri tome kretanju jest poezijom. To \u0161to se na\u0161 jezik (SHBCG) kretao unatrag, ru\u0161e\u0107i pri tome samoga sebe, samopovrje\u0111uju\u0107i se – rezultirao je, u mojem slu\u010daju, poezijom koja je prisiljena sijevati po toj pro\u0161losti. Ja nisam birao tematiku svojeg pjevanja. Bit \u0107e da je ona odabrala mene. Radi se o dobro uhodanom moranju.<\/p>\n

KONTRA: Neretko u poeziji pose\u017eete za slivenicama i razli\u010ditim oneobi\u010davanjima re\u010di. \u010cini se kao da tim novim, i\u0161\u010da\u0161enim re\u010dnikom nasatojite da ovekove\u010dite iskrivljenu stvarnost?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Nastojim da je \u0161to manji moj udio u ra\u0111anju slivenica, kako rekoste, tih neologi\u010dnih zidina. Jezik sam govori. Bruj, to strujanje smislova i zvukova zbiva se u jeziku koji mi navire pri pjevanju.Vremenom nau\u010dite komunicirati na toj dubini; i me\u0111u ti\u0161inama ima oneobi\u010davanja, a kamoli unutar pjesnikovanja. Ja ne mislim da poezija ovjekovje\u010duje, kao \u0161to i ne o\u010dovje\u010duje, ona nema zadatak, njoj je svejedno \u0161to je stvarnost iskrivljena. Unutar tih kovanica, novouspostavljenosti, tako\u0111er je toplo i govorivo. Sebe vidim slugom te mo\u0107i. Rije\u010di tako\u0111er stare, tako\u0111er imaju unutarnji \u017eivot, mogu biti \u017eedne, kao \u0161to i umiru – od ustiju!<\/p>\n

KOTRA: Jednu od tih oneobi\u010denih kovanica nalazimo u naslovu pesme “Grobogra\u0111anska”. Jesu li “grobograditelji” trijumfovali na ovom podru\u010dju?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: To je o\u010dito. Bolnice se raspadaju.Groblja miri\u0161u. Gra\u0111ana nema. Samo neka drhte\u0107a bi\u0107a \u0161to u ku\u0107ama \u010dekaju da ih se popi\u0161e, svrsta, razbroji. \u010cak i ideje o bogu svode im se na broj prstiju pri molitvi ili na obuvenost.<\/p>\n

KONTRA: I u ovoj, kao i u prethodnim zbirkama, pojavljuje se \u0107i\u0107o? Ko je \u0107i\u0107o?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Jedermann. Bilotko. Brat. Otac. Onaj \u0161to pjeva. Onaj \u0161to je strijeljan. Onaj koji se smije. Onaj koji strijelja. Onaj-koji-je-ovdje. Koji jest ovo. Kojeg ovo \u010dini, gu\u017eva, uni\u0161tava ili uzdi\u017ee. \u0106i\u0107o je imenovana rana svijeta, ovdje nanesena.<\/p>\n

\u0106i\u0107o su moja pitanja za \u010covjekoljuba.<\/p>\n

KONTRA: \u010cest je i motiv angela. Nailaze\u0107i na njega, nisam mogao da se ne prisetim stihova Faruka \u0160ehi\u0107a koji u jednoj pesmi ka\u017ee: “An\u0111eli uglavnom poziraju \/ i smrzavaju se goli na freskama”. Izgleda da su danas i oni izgubili krila?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: \u0106i\u0107o je angeo. Kojem su krila ostala u materinoj utrobi. Ima u mojem angelu i rilkeovskodevinske ljepote ali ima i svjetlosti koju vide oni koje je granata raznosila. Moj je angeo sjedih krila. Neleta\u010d nad Auschwitzom.<\/p>\n

Netko tko bi naposljetku morao da nas pomiluje po kosi, da nam da koricu kruha i \u0107ebe.Na putu u zemlju.<\/p>\n

KONTRA: \u010cak ni deca u Va\u0161oj poeziji nisu imuna na zlo. Kao primer mo\u017eemo navesti pesmu “\u0160apta\u010dica vu\u010djaku” u kojoj klinci palicama do smrti tuku \u0161tence.<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Na\u0161a je stvarnost dostojevskijevska, svo na\u0161e siroma\u0161tvo, bijednost, ukopanost u privatna ludila, otu\u0111enost, nerazgovor. Djetinjstva se zbivaju sva u poratnosti, u kasarnovanom svijetu krutog i brzog militantnog odgoja za opstanak. “\u0160apta\u010dica vu\u010djaku” je odli\u010dan primer brutalnosti po sebi, bez gotovo ikakvog razloga. Onaj Krle\u017ein fatum kerempuhovski – “ni med cvetjem ni pravice”.<\/p>\n

Djeca su nam podijeljena u FA i ANTIFA odrede, s tim da su po bogomoljama i po kladionicama neraspoznatljivi. Potom prerastaju u partijske podmlatke ili bje\u017ee odavde glavom bez obzira.<\/p>\n

“Konopci” su i tako pjevanje djece – Dra\u017eena (Erdemovi\u0107a), Sr\u0111ana (Aleksi\u0107a) i Alexandera (Cvijeti\u0107a) – daleki odjek leleka ne\u010dije matere na Balkanu.<\/p>\n

KONTRA: U jednoj od pesama “Antigona ekshumira, ne zatrpava”. Da li je to uloga umetnika i umetnosti?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Danas mislim da ne postoji nikakva uloga umjetnika i umjetnosti. Postoji ono \u0161to Frlji\u0107 naziva distribuiranjem identiteta, pa u toj podjeli postoji umjetnik kao i rukometa\u0161, general, pop, ministar… Dobra, velika umjetnost i jest zato rijetka – jer izmi\u010de distribuiranoj ulozi i progovara svoju autenti\u010dnost, svoje sopstvo, svoju originalnost, bez obzira i na mjesto i na vrijeme kojem se zbiva.<\/p>\n

KONTRA: U poetici \u010desto prepli\u0107ete mitsko\/anti\u010dko\/uzvi\u0161eno i brutalnu ratnu svakodnevicu. Kao da poru\u010dujete da je taj u\u017eas nemogu\u0107e izbe\u0107i?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Uzmimo evo tu Antigonu. Prenesimo za tren cijelu pri\u010du, sav si\u017ee ovdje, u Prijedor, recimo. U borbi za vladanje gradom (svaki je trebao vladati godinu dana na smjenu) dva ro\u0111ena brata vode rat. Imaju ro\u0111enu sestru, Antigonu. Me\u0111usobno se pobiju, ali jedan je pobjednik, i u gradu su njegovi spomenici. Drugoga le\u0161 le\u017ei pored grada, i po zakonu, nitko ga ne smije pokopati. Nestat \u0107e nepokopan. Na suncu. To je Sofoklova pri\u010da.<\/p>\n

Ovdje, Polinik nije nepokopan, nego prepokopan – sakriven zemljom. Pobjednika opet zanima le\u0161. Prepokopani le\u0161evi, sada ve\u0107 kosti.<\/p>\n

Sad slijedi pitanje – a (t)ko je onda ovda\u0161nja Antigona? Koja kr\u0161i nepisani zakon, i tra\u017ei da se i njegovo tijelo dostojno opla\u010de i ukopa? Ona udara u zakon op\u0107e \u0161utnje. Ona bi da skine sramnu zemlju s brata i pokopa ga \u0161akom svoje pra\u0161ine. Sofoklova Antigona stavlja \u0161aku zemlje na brata, ovda\u0161nja je skida.<\/p>\n

Anti\u010dka matemati\u010dnost i na\u0161a zlokobna skora pro\u0161lost u “vje\u010ditom vra\u0107anju istog”…<\/p>\n

KONTRA: Pesma “U srcu smrtovo\u0111e vlaga ide po \u0107o\u0161kove” tematizuje snimanje filma “Sveti Georgije ubiva a\u017edahu” koje se pre nekoliko godina odvijalo u Omarskoj na prostoru nekada\u0161njeg logora. Jedna od upe\u010datljivijih slika je ona u kojoj ratni invalidi iz pro\u0161log rata glume – ratne invalide i na patrljke im stavljaju zavoje s la\u017enom krvlju. Je li to odnos koji ve\u0107inska Srbija neguje prema pro\u0161lom ratu u BiH?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Milovanje patrljaka, koje u nekom pervetiranom ludilu od stvarnosti – mo\u017eemo prodavati za rane u bilo kojem na\u0161em pokolju u ovih na\u0161ih sto godina. Prava krv, i ona za koju se pjeva i gine, la\u017eni i pravi zavoji, municija koja se zvala Crvena zastava, snajperisti koji su nekada bili brigadiri na Omladinskim radnim akcijama (ORA \u0110erdap, Kozara, Pe\u0161ter, Vukovar…), odgajanje rana… Koli\u010dina nevjerojatnosti slika svuda oko nas, njihove o\u010ditosti koja po\u010dinje bivati – normalnost! (Recimo, starac koji prevr\u0107e po kanti za sme\u0111e izme\u0111u solitera, koji je prljav, poderan, unezvijeren, o\u010dajan, bolestan, gladan, nepomilovan ve\u0107 trideset godina. On na glavi ima biciklisti\u010dku kacigu. Jer je nekome palo na pamet da uvodi europske zakone po selendrama, pa policija zaustavlja i ka\u017enjava biciliste bez opreme na glavi. Taj, ne\u010diji djed, ne\u010diji otac, jo\u0161 vjeruje u red, jo\u0161 po\u0161tuje dr\u017eavu, zakone njezine, iako ga je ona u\u010dinila ravnim orangutanu.)<\/p>\n

Razmjenjivost i konstantnost na\u0161ih patrljaka, na\u0161ih kontejnerskih identiteta. Ve\u0107inski… Pe\u0107inski.<\/p>\n

KONTRA: Nedavno je kod Prijedora prona\u0111ena jedna od najve\u0107ih masovnih grobnica. Jedna od mnogih do sada lociranih. Koliko se o takvim vestima govori u Prijedoru? Kakav je odnos dru\u0161tva prema \u017ertvama u tom gradu i \u0161ta Prijedoru danas zna\u010de Omarska, Keraterm, Trnopolje?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Pro\u0161lo je dvadeset godina. Prijedor je i formalno grad. U gradu bi po definiciji trebalo da \u017eive \u2013 gra\u0111ani. Ili se varam, kao i uvijek… O \u010demu se u Gradu govori, o \u010demu se u Dr\u017eavi govori? Pa o naslovnicama dnevnih novina, o rezultatima Rudara ili Hadersfilda, o novim tr\u017enim centrima, o sino\u0107njim sudbinama mladih hanuma u turskim serijama. O svemu drugome se \u0161uti, o grobnicama velikim kao olimpijsko selo, o masovnim pokopima u najvru\u0107e mjesece. “Razglednice” u sandu\u010di\u0107ima postaju slike u lijesovima\/sanducima.<\/p>\n

Veliko uznemirenje, o kojem govori Camus, jo\u0161 \u010deka jednu Antigonu. Ljude se ubijalo, tuklo, poni\u017eavalo. Pisati ovdje zato ima ne\u0161to od primarne ljudskosti, pjesnikovanje u ovoj domovini u crnoj je kajdanci.<\/p>\n

Ali, da parafraziram Ciorana, ja nemam toliki smisao za humor da uzdi\u017eem sebe u pjesnika.<\/p>\n

KONTRA: Poslednjih dana aktuelan je prvi posleratni popis u BiH. Da li bi popis, i sve \u0161to ga prati, mogla biti jo\u0161 jedna \u201cmasovna razglednica\u201d? \u0160ta biste na njoj \u201cnaslikali\u201d?<\/em><\/p>\n

Cvijeti\u0107: Popis, upisnica u tor, za sve te drhte\u0107e male etni\u010dare posakrivane u svoje nacijske legitimacije. Ono \u0161to je u “normalnom” dru\u0161tvu statistika, kod nas je ontolo\u0161ka nadmisao. Smije\u0161no je (a to je sam kraj stra\u0161nog, kao \u0161to mu je ljepota po\u010detak, jo\u0161 od Rilkea) vidjeti sve te gra\u0111ane u silnom zakoprcaju da ih plemenske vo\u0111e uva\u017ee kao pripadnike njihovog krda.<\/p>\n

Dijete koje pla\u010de, majka koja je gladna, starac bez nade, otac koji nadni\u010di za litar mlijeka, baka koja umire – svi oni su – srpsko dijete koje pla\u010de, bo\u0161nja\u010dka majka koja je gladna, hrvatski starac bez nade, romski otac koji nadni\u010di ili ve\u0107 kako \u017eelite ispreme\u0107ite.<\/p>\n

Popis je kao regrutacijsko razvrstavanje po rodovima vojnim i regruti presretni \u0161to \u0107e biti u poziciji da slu\u017ee.Gdje nema ljudi ima podanika i podani\u010dki savitljivih koljena. Gdje nema JA, ima odnjegovano MI.<\/p>\n

A tamo gdje je MI vrijednost po sebi, ONI su ve\u0107 neprijatelji, JA je otpadnost a TI si ve\u0107 zamrznut u na\u0161oj mr\u017enji na ne-MI…<\/p>\n

Zato se popi\u0161imo.Unesimo se u NJIH…<\/p>\n

Kontrapress<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Darko Cvijeti\u0107, pesnik i glumac: Gdje nema ljudi ima podanika i podani\u010dki savitljivih koljena. Gdje nema JA, ima odnjegovano MI… Zato se popi\u0161imo.Unesimo se u NJIH…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-127923","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127923","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=127923"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127923\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=127923"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=127923"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=127923"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}