{"id":127839,"date":"2013-10-23T10:14:22","date_gmt":"2013-10-23T08:14:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=127839"},"modified":"2013-10-23T10:14:22","modified_gmt":"2013-10-23T08:14:22","slug":"hipohondrija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/23\/hipohondrija\/","title":{"rendered":"Hipohondrija"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Hipohondrija se mo\u017ee definisati kao preokupiranost strahom ili mislima da je osoba obolela od neke te\u017ee bolesti, \u0161to je posledica pogre\u0161nog tuma\u010denja telesnih simptoma. Preokupiranost bole\u0161\u0107u stalno postoji uprkos razuveravanja da bolest nije prisutna i odgovaraju\u0107im pregledima i ispitivanjima koja isklju\u010duju postojanje te bolesti. Re\u010d hipohondrija poti\u010de od gr\u010dke re\u010di hipohondrijum i ozna\u010dava podru\u010dje abdomena (stomaka) koje se nalazi u oblasti jetre, ispod desnog rebarnog luka. Ve\u0107ina hipohondara, odnosno ljudi koji su se \u017ealili na bolest koje nema, a uz koju je i\u0161ao strah od bolesti i smrti, su pokazivali da upravo iz tog podru\u010dja idu bolovi i \u0161ire se.<\/p>\n

Uzrok nastanka<\/p>\n

Pravi uzroci hipohondrije nisu do sada ustanovljeni. Ima vi\u0161e teorija koje poku\u0161avaju razjasniti uzroke nastanka hipohondrije. Jedna od njih govori da su to osobe koje ne mogu re\u0161iti svoje \u017eivotne probleme ili su to osobe koje su do\u017eivele ve\u0107e stresne \u017eivotne doga\u0111aje, pa tako odlaze u “bolesna stanja”, jer time se na neki na\u010din osloba\u0111aju svojih obaveza i dobijaju podr\u0161ku okoline. Druga teorija govori da su to osobe koje imaju pote\u0161ko\u0107e u komunikaciji pa tako poku\u0161avaju to re\u0161iti kroz “bolest”.<\/p>\n

Redovno se radi o narcisti\u010dki struktuisanim li\u010dnostima, koje pokazuju brigu i veliki strah za sebe, nesvesno tra\u017ee\u0107i zadovoljenje svojih potreba.\u00a0 Iza hipohondri\u010dne svesne zabrinutosti za fizi\u010dko zdravlje mo\u017ee se zapravo skrivati nesvesna autodestrukcija i ose\u0107anje krivice.<\/p>\n

\u010cesti su hipohondrijski projekti u neurozama, i to najvi\u0161e u histeri\u010dnoj neurozi, tzv. konverzivnoj neurozi koja konvertira psihi\u010dke simtpome u telesne tako da ponekad dolazi do preklapanja simptoma hipohondrije i simptoma konverzivne neuroze. Oni se javljaju i kod depresije.Hipohondrija se \u010desto javlja na po\u010detku shizofrenije kao i kod paranoje i prisilne neuroze.<\/p>\n

U bla\u017eim, prolaznim, oblicima hipohondrije, preokupiranost bole\u0161\u0107u se \u010desto pojavljuje kao reakcija na smrt ili te\u0161ku bolest bliske osobe i prolazi spontano kad se osoba prilagodi na posledice traumatskog doga\u0111aja ili razuveravanjem od strane lekara. Ozbiljna bolest ili smrt u okru\u017eenju osobe mehanizmom identifikacije dovodi do straha ili sumnje da je i ona obolela od iste bolesti, \u0161to mo\u017ee da bude izraz ose\u0107anja krivice ili deo procesa tugovanja.<\/p>\n

Klini\u010dka slika<\/p>\n

Simptomi hipohondrije su u prvome redu zaokupljenost strahom od bolesti uprkos medicinskom mi\u0161ljenju da je osoba zdrava, zatim pogre\u0161no tuma\u010denje simptoma, neopravdano nezadovoljstvo tretmanom od strane lekara. Obi\u010dno hipohondri\u010dne osobe dolaze s “brdom” nalaza i naj\u010de\u0161\u0107e s me\u0161avinom ponosa i panike govore o broju lekara koje su posetili u me\u0111uvremenu, sposobni su da navedu neverovatne detalje \u0161to je svaki od lekara koje su obi\u0161li rekao.<\/p>\n

Me\u0111utim, pravi problem nastane u trenutku kada iscrpne dijagnosti\u010dke metode ne upute na bilo kakav telesni poreme\u0107aj, \u0161to automatski ukazuje na njihovu nerealnu interpretaciju. Sekundarna hipohondrija sre\u0107e se u sklopu nekih stanja straha ili afektivnog poreme\u0107aja. Naj\u010de\u0161\u0107e je re\u010d o pani\u010dnom poreme\u0107aju i depresiji.<\/p>\n

Sekundarna hipohondrija je \u010de\u0161\u0107a, ima bla\u017ei oblik, traje kra\u0107e i tretiranjem osnovnog poreme\u0107aja i\u0161\u010dezavaju i manifestacije hipohondrije. Sna\u017ean strah da je osoba ve\u0107 obolela od neke bolesti sre\u0107e se kod osoba sa primarnom hipohondrijom. Sumnja osobe da je obolela ukazuje na prisustvo neizvesnosti kao i potrage za dokazima jer je nesigurna, dok pogre\u0161na ube\u0111enost da je obolela, pri \u010demu joj dokazi nisu potrebni ukazuje na hipohondri\u010dnu sumanutost.<\/p>\n

Osobe s hipohondrijom imaju sni\u017een prag za opa\u017eanje normalnih telesnih do\u017eivljaja, lak\u0161e osete bol i pridaju selektivnu pa\u017enju svemu \u0161to se sla\u017ee s njihovom predstavom bolesti i zdravlja, a zanemaruju informacije koje ukazuju da nema razloga za strah ili sumnju da postoji bolest. Strah je potenciran pogre\u0161nim tuma\u010denjem telesnih simptoma. \u0160to su telesne senzacije manje odre\u0111ene dovode do ve\u0107e brige kod ovih osoba, jer ostavljaju mogu\u0107nost za razna tuma\u010denja.<\/p>\n

Dijagnoza<\/p>\n

Kod ovakvih bolesnika lekari poku\u0161avaju pre svega da isklju\u010de svaku mogu\u0107nost organskog poreme\u0107aja i kada to nije dovoljno za umirenje pacijenta onda ga treba psihoterapijski le\u010diti.<\/p>\n

Le\u010denje<\/p>\n

Le\u010denje je dugotrajno, a svodi se na kombinovanje antidepresiva, anksiolitika i psihoterapije. Tretman je isti kao kod fobija, jer prema psihodinamskoj teoriji hipohondrija je ose\u0107aj krivice i bezvrednosti odnosno izraz niskog samopo\u0161tovanja.<\/p>\n

stetoskop.info<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hipohondrija se mo\u017ee definisati kao preokupiranost strahom ili mislima da je osoba obolela od neke te\u017ee bolesti, \u0161to je posledica pogre\u0161nog tuma\u010denja telesnih simptoma. Preokupiranost bole\u0161\u0107u stalno postoji uprkos razuveravanja da bolest nije prisutna i odgovaraju\u0107im pregledima i ispitivanjima koja isklju\u010duju postojanje te bolesti. Re\u010d hipohondrija poti\u010de od gr\u010dke re\u010di hipohondrijum i ozna\u010dava podru\u010dje abdomena […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":127840,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-127839","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127839","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=127839"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127839\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/127840"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=127839"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=127839"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=127839"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}