{"id":127744,"date":"2013-10-22T10:25:58","date_gmt":"2013-10-22T08:25:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=127744"},"modified":"2013-10-22T10:25:58","modified_gmt":"2013-10-22T08:25:58","slug":"feminizam-kao-sluga-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/22\/feminizam-kao-sluga-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Feminizam kao sluga kapitalizma"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorica: Nancy Fraser<\/strong><\/p>\n

Feminizam obi\u010dno podrazumijeva da se borbom za emancipaciju \u017eena stvara bolji svijet – pravedniji i slobodniji. No u zadnje se vrijeme javlja bojazan da ideali koji su prve po\u010dele zagovarati feministkinje, sada po\u010dinju slu\u017eiti u druge svrhe. Konkretno, postavlja se pitanje nije li kritika seksizma postala opravdanje za nove oblike nejednakosti i eksploatacije?<\/p>\n

U ovom obratu, postoji opasnost da se \u017eenski oslobodila\u010dki pokret udru\u017eio s neoliberalnim te\u017enjama za izgradnju dru\u0161tva kojim vlada slobodno tr\u017ei\u0161te. To bi objasnilo za\u0161to se feministi\u010dke ideje, koje su prije bile dio radikalnog pogleda na svijet, sada sve vi\u0161e izra\u017eavaju u individualisti\u010dkim terminima. Nekada su feministkinje kritizirale dru\u0161tvo koje je promoviralo karijerizam, a sada savjetuju \u017eenama da se “prilagode”. Pokret koji je stavljao naglasak na dru\u0161tvenu solidarnost, sada slavi poduzetnice. Pokret koji je cijenio me\u0111uzavisnost, sada promovira individualni napredak i meritokraciju.<\/p>\n

Do svega ovoga do\u0161lo je zbog promjene u samom karakteru kapitalizma. Nakon dr\u017eavnog kapitalizma poslijeratnog perioda, na scenu je stupio novi, “neorganizirani”, neoliberalni kapitalizam. Drugi val feminizma nastao je kao kritika prve vrste kapitalizma, ali je sada postao slu\u0161kinja drugoj.<\/p>\n

Iz sada\u0161nje perspektive mo\u017eemo vidjeti da je \u017eenski oslobodila\u010dki pokret ukazao na dvije razli\u010dite mogu\u0107e budu\u0107nosti. Prema prvom scenariju, zami\u0161ljen je svijet u kojem je rodna emancipacija i\u0161la ruku pod ruku s participativnom demokracijom i dru\u0161tvenom solidarno\u0161\u0107u; prema drugom, obe\u0107an je novi oblik liberalizma koji bi i \u017eenama i mu\u0161karcima omogu\u0107io individualnu autonomiju, pove\u0107anu mogu\u0107nost izbora i meritokratski napredak. Drugi je val feminizma u tom smislu bio ambivalentan. S obzirom na to da je bio kompatibilan s oba vi\u0111enja dru\u0161tva, bio je podlo\u017ean dvjema razli\u010ditim povijesnim elaboracijama.<\/p>\n

Ambivalentnost feminizma posljednjih se godina razrije\u0161ila u korist drugog, liberalno-individualisti\u010dkog scenarija, no ne zbog toga \u0161to su feministkinje bile pasivne \u017ertve neoliberalnog zavo\u0111enja. Naprotiv, sam je feminizam dao tri va\u017ena doprinosa razvoju neoliberalnih ideja. Prvi doprinos bila je feministi\u010dka kritika “obiteljske pla\u0107e” – obitelji u kojoj mu\u0161karac zara\u0111uje, a \u017eena ostaje kod ku\u0107e, \u0161to je bio klju\u010dni ideal dr\u017eavnog kapitalizma. Feministi\u010dka kritika tog ideala sada slu\u017ei kao opravdanje za “fleksibilni kapitalizam”. \u017dene su sve vi\u0161e po\u010dele sudjelovati na tr\u017ei\u0161tu rada i ideal “obiteljske pla\u0107e” zamijenjen je suvremenom verzijom – obitelji koja se sastoji od dvoje zaposlenih, koju je feminizam, po svemu sude\u0107i, odobravao.<\/p>\n

Nema veze \u0161to je taj novi ideal u stvarnosti zna\u010dio manje pla\u0107e, nesigurna radna mjesta, smanjen \u017eivotni standard, pove\u0107anje broja radnih sati po ku\u0107anstvu, te op\u0107enito rast siroma\u0161tva, pogotovo u ku\u0107anstvima koja su vodile \u017eene. Na taj je na\u010din neoliberalizam iskoristio feministi\u010dku kritiku obiteljske pla\u0107e kako bi opravdao eksploataciju, te upotrijebio borbu za emancipaciju \u017eena u svrhu akumulacije kapitala.<\/p>\n

Feminizam je dao jo\u0161 jedan doprinos neoliberalizmu. Tijekom razdoblja dr\u017eavnog kapitalizma, feministkinje su s pravom kritizirale ograni\u010deni politi\u010dki pogled koji je bio toliko fokusiran na klasne nejednakosti da je zanemario ostale “ne-ekonomske” nepravde poput obiteljskog ili seksualnog nasilja. Odbacuju\u0107i taj ekonomski aspekt i fokusiraju\u0107i se na ovaj osobni, feministkinje su pro\u0161irile politi\u010dko djelovanje kako bi dovele u pitanje statusne hijerarhije koje su po\u010divale na kulturalnoj konstrukciji rodnih razlika. To je trebalo rezultirati \u0161irenjem borbe za pravdu kako na kulturnu, tako i na ekonomsku sferu. No rezultat je zapravo bio jednosmjeran fokus na “rodni identitet” po cijenu svih ostalih politi\u010dkih pitanja. Jo\u0161 gore, feministi\u010dki zaokret prema politikama identiteta bio je previ\u0161e uskla\u0111en s rastu\u0107im neoliberalizmom \u010diji je cilj bio potisnuti svako sje\u0107anje na dru\u0161tvenu pravdu. Feministkinje su se najvi\u0161e fokusirale na kritiku kulturnog seksizma, ba\u0161 u trenutku kada su okolnosti zahtijevale da se dvostruko ve\u0107a pa\u017enja posveti kritici politi\u010dke ekonomije.<\/p>\n

Kona\u010dno, tre\u0107i doprinos feminizma neoliberalnim idejama bila je kritika paternalizma dr\u017eave blagostanja. Iako je tijekom razdoblja dr\u017eavnog kapitalizma ta kritika bila progresivna, kasnije se stopila s neoliberalnim ratom protiv “dr\u017eave dadilje” i njegovim cini\u010dnim prihva\u0107anjem nevladinih organizacija. Primjer toga je “mikrokredit”, program malih bankovnih kredita siroma\u0161nim \u017eenama juga. Predstavljen kao feministi\u010dki lijek za pod\u010dinjenost i siroma\u0161tvo \u017eena, zanemarila se \u010dinjenica da se taj kredit pojavio upravo u trenutku kada su dr\u017eave odustale od makro-strukturalnih napora borbe protiv siroma\u0161tva. Projekt \u010dija je prvotna ideja bila demokratizacija dr\u017eavne mo\u0107i kako bi osna\u017eila gra\u0111ane, sada se koristi kako bi se ozakonila komercijalizacija i dr\u017eavna \u0161tednja.<\/p>\n

U svim ovim slu\u010dajevima, ambivalentnost feminizma bila je razrije\u0161ena u korist (neo)liberalnog individualizma. No drugi, solidarni scenarij, jo\u0161 je uvijek mogu\u0107. Feministkinje bi zato trebale prekinuti opasnu vezu s neoliberalizmom i zahtijevati natrag svoja tri “doprinosa” po svojim vlastitim uvjetima.<\/p>\n

To zna\u010di da bi, najprije, trebalo prekinuti sumnjivu vezu izme\u0111u kritike obiteljske pla\u0107e i fleksibilnog kapitalizma tako da se zagovara decentralizacija pla\u0107enog rada i vrednovanje nepla\u0107enih aktivnosti. Zatim, trebalo bi ujediniti borbu za transformaciju statusnog poretka koji po\u010diva na maskulinitetnim kulturnim vrijednostima s borbom za ekonomsku pravdu. Naposljetku, trebalo bi odvojiti la\u017ene veze izme\u0111u kritike birokracije i slobodnog tr\u017ei\u0161nog fundamentalizma na na\u010din da se zahtijeva povrat participativne demokracije kao sredstva za ja\u010danje mo\u0107i javnosti, \u0161to bi ograni\u010dilo kapitalizam i pove\u0107alo pravednost.<\/p>\n

\u00a0H-alter<\/a>\/The Guardian<\/a><\/p>\n

Prevela i prilagodila Vanja Ver\u0161i\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pokret koji je zapo\u010deo kao kritika kapitalisti\u010dke eksploatacije, sada pridonosi klju\u010dnim idejama njegove neoliberalne faze.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-127744","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127744","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=127744"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127744\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=127744"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=127744"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=127744"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}