{"id":127428,"date":"2013-10-19T09:43:32","date_gmt":"2013-10-19T07:43:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=127428"},"modified":"2013-10-19T09:43:32","modified_gmt":"2013-10-19T07:43:32","slug":"fasizam-i-antifasizam-gorki-plodovi-historijskog-revizionizma-u-italiji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/19\/fasizam-i-antifasizam-gorki-plodovi-historijskog-revizionizma-u-italiji\/","title":{"rendered":"Fa\u0161izam i antifa\u0161izam: gorki plodovi historijskog revizionizma u Italiji"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Jasna Tkalec<\/strong><\/p>\n

Danas je ta\u010dno sedamdeset godina otkad su, rano ujutro, odvedeni u Auswiitz svi Jevreji iz Rimskog Geta. Odvedeno ih je nekoliko tisu\u0107a: vratilo se 1945 svega njih dvanaest, od toga samo jedna \u017eena. Najodvratnije u tom tragi\u010dnom doga\u0111aju bilo je, \u0161to su se rimski Jevreji osje\u0107ali vi\u0161e-manje sigurni, jer su svega mjesec dana ranije (nakon kapitulacije Italije 1943 i njenog zaposjedanja od strane Vermachta) platili okupatoru za obe\u0107anu po\u0161tedu, 50 kg zlata, skupljenih na vrat na nos uz pomo\u0107 ostalih gra\u0111ana, kako bi ih SS-ovci ostavili na miru. Prevareni, oplja\u010dkani i pobijeni: evo \u0161to je bio rezultat nacifa\u0161isti\u010dkih politika u Italiji i u Rimu, gdje su Jevreji \u017eivjeli jo\u0161 od rimskog osvajanja Judeje te razaranja posljednje utvrde Masade (Mossada). Kao i svi porobljeni narodi, kojima je \u017eivot u domovini postao nemogu\u0107, pohitali su i Jevreji u prijestolnicu Imperija, koji ih je uni\u0161tio, pa se tako pjesnik Juvenal \u017eali, kako vi\u0161e ne mo\u017ee\u0161 prolaziti mostovima na Tiberu, a da ti ne dosa\u0111uje mole\u0107i milostinju, neki krmeljivi Jevrejin. Da li je to prvi od antisemitskih napisa, koji je stigao do nas, ili se ta kvalifikacija odnosi na kr\u0161\u0107ane, kako misle neki drugi, budu\u0107i da Rimljani nisu razlikovali Jevreje od kr\u0161\u0107ana, jer su i ovi bili porijeklom Jevreji?<\/p>\n

Bilo kako mu drago, s nemilom godi\u0161njicom uni\u0161tenja stanovnika Rimskog geta isprepleo se jo\u0161 jedan zbunjuju\u0107i doga\u0111aj. Nekoliko mjeseci prije ulaska savezni\u010dkih trupa u Rim, 2 juna1944, CNL (Nacionalni oslobodila\u010dki komitet) izveo je u aprilu mjesecu atentat na \u010detu Nijemaca, \u0161to je mar\u0161irala centrom grada, u ulici Rasella. Bombu su smjestili u kantu za sme\u0107e i ona je eksplodirala u \u010dasu prolaska njema\u010dkih vojnika, pobiv\u0161i njih tridesetdvojicu. SS-ovci i njema\u010dka komanda grada pobjesnili su, pohapsili prolaznike i neke od stanovnika ulice Rasella,odveli ih u zloglasno mu\u010dili\u0161te u Via Tasso, da ih ispituju i mu\u010de. Uskoro sti\u017ee naredba iz Njema\u010dke, navodno iz ustiju samog Hitlera: za svakog poginulog vojnika streljati po desetoricu talaca. Nalog je izvr\u0161io Herbert Kappler, oficir SS-a, koji se ve\u0107 bio pro\u010duo operacijom likvidacije Rimskog geta. Uhap\u0161enici torturirani u Via Tasso i zato\u010deni u zatvoru Regina Celi, njih 335, uglavnom Jevreji i \u010dlanovi pokreta otpora, svih dobi i svih politi\u010dkih usmjerenja i socialnog statusa(me\u0111u njima bio je i dje\u010dak od 14 godina kao i djed Luce Codera di Montezzemolo, dana\u0161njeg \u0161efa Ferrarija ) odvedeni su kamionima na mjesto zvano Fosse Ardeatine (Glineni jarci), gdje se nalaze \u0161pilje ardezijskih iskopa te divlja\u010dki strijeljani tokom cijelog dana \u2013 po \u010detvorica u grupi. Potom su nad krvavom gomilom od 335 svje\u017ea le\u0161a eksplozijama bombi SS-ovci izazvali odron zemlje i zazidali ulaz. Iako se sve radilo brzo i tobo\u017ee tajno, Rim je brzo doznao za ovu stravi\u010dnu pogibiju a, a tijela streljanih izvu\u010dena su junu iste godine \u2013 odmah po ulasku saveznika u grad. Taj pokolj uo\u010di oslobo\u0111enja predstavlja ranu nanesenu gradu, koja se ne zaboravlja. Vinovnici su od strane taliajnaskih vlasti gonjeni nakon rata i uhva\u0107eni, ali nisu streljani, jer su se branili, da su samo \u201eizvr\u0161avali nare\u0111enja\u201ci \u201ejer je bilo nedopustivo da civili-banditi kidi\u0161u na vojnike Vermachta\u201c. Posljednji u\u010desnik tog masakra bio je Erich Pribke, kapetan SS, kojeg je 1993 Argentina izru\u010dila Italiji.<\/p>\n

Sudski proces tekao je mukotrpno, jer je obrana inzistirala na zastari i na visokoj dobi optu\u017eenika, ro\u0111enog 1913. Na kraju je na zahtjev antifa\u0161ista i eksponenata Jevrejske op\u0107ine Rima SS kapetan Erich Pribke ipak osu\u0111en i predan na izdr\u017eavanje kazne jednoj fratarskoj ustnovi u blizini Rima. Uskoro je pu\u0161ten u ku\u0107ni zatvor zbog godina i zdravstvenog stanja, pa je iritirao gra\u0111ane \u0161etnjama u pratnji njegovateljice. Prije dva mjeseca usudio se proslaviti \u010dak stoti ro\u0111endan. Unuka, koji je nosio djedu \u0161ampanjac, pred ku\u0107om je do\u010dekala negoduju\u0107a gomila. Sad je imao lo\u0161 ukus ili zlu sre\u0107i, da je sa 100 godina i dva mjeseca taj nekad nao\u010dit, a sigurno sadisti\u010dki oficir SS, umro gotovo na godi\u0161njicu tragedije Rimskog geta i u vrijeme Marinija, novog antifa\u0161isti\u010dki orijentiranog gradona\u010delnika. Prijatelji i istomi\u0161ljenici \u017eeljeli su sve\u010dano ispratiti pokojnog Ericha Pribkea u jednoj od rimskih crkava. Prije smrtiPribke je kod javnog bilje\u017enika ostavio svoj testament, u kojem se ne odri\u010de svog \u201epoliti\u010dkog ideala\u201c, slavi nacisti\u010dku Njema\u010dku, izjavljuje kako se uop\u0107e ne osje\u0107a krivim, nego po\u010da\u0161\u0107enim, \u0161to je vr\u0161io svoju du\u017enost te negira postojanje logora smrti i istrebljenja. Gradona\u010delnik Marini kao i rimski vikarijat na ovo su smjesta reagirali i izjavili kako grad Rim kao ni rimske crkve ne\u0107e dozvoliti sprovod ovog krvnika. Neka tijelo bude sahranjeno u Argentini. No Argentina je to neki dan s indignacijom odbila. Politi\u010dki istomi\u0161ljenici Pribkea i neofa\u0161isti zaprijetili su da \u0107e tijelo preminulog SS-ovca javno nositi rimskim ulicama. Da ih u tome sprije\u010de karabinjeri su posmrtne ostatke Pribkea prenjeli u Viterbo, gradi\u0107 udaljen 70 km od Rima, u o\u010dekivanju da mu domovina Njema\u010dka dozvoli sprovod. lstomi\u0161ljenicima Pribkea i neofa\u0161istima ni ta udaljenost nije ni\u0161ta zna\u010dila: po\u017eurili su u Viterbo, da se silom dokopaju tijela. No tamo ih je danas do\u010dekala razjarena masa antifa\u0161ista te su \u017eestok sukob u uskoj uli\u010dici sprije\u010dili karabinjeri, u \u010dijoj se nadle\u017enosti do daljnjeg nalazi mrtvi Pribke.<\/p>\n

Umiru u visokim godinama posljednji protagonisti nacifa\u0161isti\u010dkog ludila i to u vrijeme procvata revizionisti\u010dke historiografije, budu\u0107i da je ljevica ponovo u nezapam\u0107enoj defanzivi. Parodoksalni sukobi oko mrtvog nacisti\u010dkog krvnika dokazuju da, ukoliko se nacizam, uprkos godina, jo\u0161 uvijek dobro dr\u017ei, ni druga strana ne sjedi skr\u0161tenih ruku i poru\u010duje: nikad ne\u0107emo zaboraviti ni oprostiti!<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Parodoksalni sukobi oko mrtvog nacisti\u010dkog krvnika dokazuju da, ukoliko se nacizam, uprkos godina, jo\u0161 uvijek dobro dr\u017ei, ni druga strana ne sjedi skr\u0161tenih ruku i poru\u010duje: nikad ne\u0107emo zaboraviti ni oprostiti!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-127428","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127428","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=127428"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127428\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=127428"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=127428"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=127428"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}