{"id":127324,"date":"2013-10-18T10:26:49","date_gmt":"2013-10-18T08:26:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=127324"},"modified":"2013-10-18T10:26:49","modified_gmt":"2013-10-18T08:26:49","slug":"%d0%b2%d1%83%d0%ba%d0%be%d0%b2%d0%b0%d1%80-%d1%86%d0%b5%d0%bd%d1%82%d0%b0%d1%80-%d0%b7%d0%b0-%d0%b0%d0%bf%d1%81%d1%83%d1%80%d0%b4%d0%b8%d0%b7%d0%b0%d1%86%d0%b8%d1%98%d1%83-%d0%bc%d0%b0%d1%9a%d0%b8","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2013\/10\/18\/%d0%b2%d1%83%d0%ba%d0%be%d0%b2%d0%b0%d1%80-%d1%86%d0%b5%d0%bd%d1%82%d0%b0%d1%80-%d0%b7%d0%b0-%d0%b0%d0%bf%d1%81%d1%83%d1%80%d0%b4%d0%b8%d0%b7%d0%b0%d1%86%d0%b8%d1%98%d1%83-%d0%bc%d0%b0%d1%9a%d0%b8\/","title":{"rendered":"\u0412\u0443\u043a\u043e\u0432\u0430\u0440: \u0446\u0435\u043d\u0442\u0430\u0440 \u0437\u0430 \u0430\u043f\u0441\u0443\u0440\u0434\u0438\u0437\u0430\u0446\u0438\u0458\u0443 \u043c\u0430\u045a\u0438\u043d\u0441\u043a\u0438\u0445 \u043f\u0440\u0430\u0432\u0430"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Marko Simonovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Zamislite da se smakne svet i na njemu ostanu samo Milorad Pupovac i Petar Kunti\u0107, koje, kako to obi\u010dno biva, spasu vanzemaljci. Od jezika bi, dakle, pre\u017eiveli (1) ono \u0161to se do devedesetih kolokvijalno (i delimi\u010dno zvani\u010dno) zvalo hrvatski (ali bi pre\u017eivelo pod imenom srpski) i (2) ono \u0161to se do devedesetih kolokvijalno zvalo srpski (ali bi pre\u017eivelo pod imenom hrvatski). To je tako jer je Pupovac Srbin i od devedesetih ne mo\u017ee govoriti ni\u0161ta osim srpskog, pa sve da zvu\u010di jo\u0161 toliko kao bilo koji drugi Zagrep\u010danin. Isto je sa Kunti\u0107em, koji je Hrvat, te koliko god da mu ne ide ta jekavica i koliko god da zvu\u010di kao bilo koji Vojvo\u0111anin, nu\u017eno govori hrvatski.<\/p>\n

Ili zamislite da se smakne svet i pre\u017eivi samo Sanda Ham. Vanzemaljci bi svakako poku\u0161ali rekonstruirati sve jezike koji su opstali, pa bi tako pre ili kasnije na red do\u0161ao i srpski, jezik kojim gospo\u0111a Ham vlada \u201ena pasivnoj razini\u201d. Tada bi gospo\u0111a Ham rekla \u201ePi\u0161i bre, de\u010dko\u201d i po\u010dela diktirati iz riznice srpskih re\u010denica koju je pripremila za svoj legendarni intervju sa Ve\u010dernjakom: \u201eVoz sa \u0161argarepom i spana\u0107em zadocneo je 12 \u010dasova\u201d, pa \u201eTre\u0161\u0107e i sme\u0107e da jedu jabuke\u201d i sve tako dok i vanzemaljski pisar ne poveruje da je taj srpski totalno razli\u010dit od hrvatskog. Ni\u0161ta od ovoga, naravno, nisu re\u010denice koje bi bilo ko izgovorio ili prihvatio kao re\u010denice srpskog jezika, ali to gospo\u0111u Ham ne zanima. To je zato \u0161to je gospo\u0111a Ham kroatistica, a kroatisti \/ srbisti \/ bosnaisti \/ montenegrinisti, jezi\u010dni grani\u010dari, po prirodi svog posla nikada ne mogu pre\u0107i granicu i izlo\u017eiti se onome \u0161to govore oni tamo, drugi. Ne mo\u017ee se gospo\u0111a Ham uputiti preko jezi\u010dke granice, ni do najbli\u017eeg srpskog nacionalnog vije\u0107a ni do \u0160ida, pa da isproba svoju re\u010denicu u nekoj, bo\u017ee me prosti, realnoj interakciji. Ali to nikako ne zna\u010di da grani\u010dari ne razmi\u0161ljaju o onima preko granice, koji su, ipak, razlog \u0161to grani\u010dari postoje \u2013 jedan jezi\u010dni grani\u010dar, Marko Samard\u017eija, \u010dak se odva\u017eio i napisao knjigu o tome kako zami\u0161lja da govore ti tamo Srbi, sa vol\u0161ebnim rezultatima.<\/p>\n

Statisti\u010dki, vanzemaljci u oba slu\u010daja ne bi mnogo omanuli. Na\u0161a dana\u0161nja jezi\u010dna realnost sastoji se prete\u017eno iz Pupovaca i Kunti\u0107a, dakle govornika koji veruju (ili za koje se veruje) da njihova etni\u010dka pripadnost na neki magi\u010dan na\u010din odre\u0111uje njihovu jezi\u010dnu pripadnost. Nacionalne lingvistike se pak prete\u017eno sastoje iz Sandi Ham, dakle preskriptivnih lingvista koji stajanje na braniku tih etnocentri\u010dnih jezi\u010dnih pripadnosti i odr\u017eavanje one atmosfere stalne napetosti tipi\u010dne za grani\u010dne prelaze smatraju svojom profesionalnom du\u017eno\u0161\u0107u.<\/p>\n

Poslednjih godina se ta etnocentri\u010dna jezi\u010dna realnost po\u010dela ozvani\u010davati kroz prakse implementacije dvojezi\u010dnosti, dvopismenosti i prevo\u0111enja za potrebe novih jezi\u010dnih manjina. Ove prakse imaju \u010dudan efekat: one razjedinjuju ljude, a ujedinjuju jezik. One, naime, \u010dine\u0107i jo\u0161 o\u010diglednijim koliko je prevo\u0111enje nepotrebno i besmisleno, pojedince za koje se prevo\u0111enje vr\u0161i pretvaraju u pokondirene i nepristojne \u201edruge\u201d, koji se prave da ne razumeju jezik zemlje u kojoj \u017eive i svoj jezik i pismo koriste za obele\u017eavanje terena, a sve to od dr\u017eavnog novca.<\/p>\n

Nepristojne prisutnosti<\/strong><\/p>\n

Bitno je uo\u010diti da ovo nije sudbina koju dele sve manjine. Da su Pupovac, Kunti\u0107 ili Sulejman Ugljanin kojim slu\u010dajem Ma\u0111ari, svako od njih bi imao na raspolaganju mogu\u0107nost da u parlamentu u kojem sedi progovori zvani\u010dnim nacionalnim jezikom, mo\u017eda \u010dak i da pobere simpatije jer je taj jezik dobro savladao. Isto tako bi nacionalnim jezikom mogao progovoriti i neki Norve\u017eanin \/ Kinez \/ \u010cileanac koji se doselio u Hrvatsku\/Srbiju, stekao dr\u017eavljanstvo i u\u0161ao u parlament. Na\u0161i junaci nisu te sre\u0107e: kako Pupovac po definiciji ne mo\u017ee govoriti hrvatski, a Kunti\u0107 i Ugljanin ne mogu govoriti srpski, oni su do\u017eivotno osu\u0111eni da budu nepristojne nazo\u010dnosti, nepopravljivi lingvisti\u010dki egzibicionisti koji nasred parlamenta zemlje u kojoj \u017eive, \u010dak i kad se radi o najzna\u010dajnijim nacionalnim pitanjima, govore stranim jezikom: Pupovac vazda srpskim, Kunti\u0107 hrvatskim, a Ugljanin bosanskim, pa sve i da sva trojica izgovaraju identi\u010dnu re\u010denicu.<\/p>\n

Nepristojna prisutnost nije samo problem manjinskih politi\u010dara: prisutnost srpske etni\u010dke manjine u Vukovaru nedavno je dovela do toga da udari hrvatski branitelj na hrvatskog policajca. I dnevnik na hrvatskom jeziku na pokrajinskoj televiziji u Vojvodini uzrok je mnogog kolutanja o\u010dima. Za \u010dije babe zdravlje se tro\u0161e hrvatske pare na pravljenje tabli za jednu manjinu koja bi ionako sve razumela, sve da bi se iste demolirale, te da bi se onda morale ponovo praviti i postavljati od tog istog hrvatskog novca? Za\u0161to svuda u svetu dvojezi\u010dne table slu\u017ee tome da neko razume ne\u0161to \u0161to ina\u010de ne bi razumeo, a samo kod nas za to da bi neko obele\u017eavao teritoriju? Kom \u010dlanu (ekavske i samo retko ikavske) hrvatske zajednice u Vojvodini treba prevoditi vremensku prognozu na jekavicu? Mora li dr\u017eava Srbija\/pokrajina Vojvodina finansirati \u0161irenje hrvatskog standardnog jezika me\u0111u Hrvatima u Vojvodini i to ba\u0161 kroz prevo\u0111enje vesti sa nacionalnog jezika, kojim ta manjina ina\u010de govori?<\/p>\n

Ali nije ni tu kraj pri\u010de o neprijatnostima koje manjinske zajednice generiraju svojim neprikladnim prisustvom. Implementacija ovih prava uvek krije nova neugodna iznena\u0111enja. Tako su vukovarski \u0107irili\u010dni natpisi ekavski, a ekavski srpski nikada nije bio standardni jezik Srba u Hrvatskoj (uz to kolega Mate Kapovi\u0107 ovde tvrdi da je ekavski u ovoj regiji pre svega odlika dijalekata etni\u010dkih Hrvata). Ti natpisi pritom sadr\u017ee sve \u201csrbijanske\u201d odlike koje se ne\u0107e tako lako \u010duti npr. kod jednog Pupovca. Zato su neki branitelji u Hrvatskoj zaklju\u010dili da ta policijska \u201c\u0441\u0442\u0430\u043d\u0438\u0446\u0430\u201d nije isto \u0161to i \u201cpostaja\u201d tj. da se vukovarskim plo\u010dama etablira neka druga dr\u017eava.<\/p>\n

Vojvo\u0111anski dnevnik na hrvatskom nije doveo do javnog nasilja, verovatno zato \u0161to ga ljudi gledaju kod ku\u0107e, pa razbijaju vlastite televizijske prijemnike. Ovo, iz ve\u0107 spomenutog razloga, nije toliko dnevnik na hrvatskom jeziku koliko je dnevnik Hrvata. Na vojvo\u0111anskim manjinskim dnevnicima naime postoji obi\u010daj da se intervjui\u0161u govornici datog jezika kompetentni za ono o \u010demu se u dnevniku govori. To samo u slu\u010daju hrvatskog dnevnika zna\u010di da se redovno pojavljuju razni Hrvati, koji u pravilu govore jezik koji bi se po svemu mogao nazvati srpskim, samo da se uz svakog od njih ne pojavljuje i nedvosmisleno hrvatsko ime. Jezik novinara je jo\u0161 apsurdniji. Iako u Vojvodini ima mnogo jekavaca, ti jekavci nikada nisu Hrvati, pa se tako za spikere uzimaju samo ro\u0111eni ekavci priu\u010deni jekavici, koji o\u010digledno standardni hrvatski koriste samo pred kamerama. Tako na primer ovde (gde se valjda govori o hrvatskoj \u017eetvi p\u0161enice u Vojvodini) reporter na 7:13 izgovara \u201eu vjelikoj mjeri\u201d. Naravno, to nikako ne mo\u017ee zna\u010diti da je reporter ovde jezi\u010dki nekompetentan, jer reporter je nedvosmisleno Hrvat (jer eno imena).<\/p>\n

Ruku na srce, ne treba se prenemagati, sam jezik nije ni toliko bitan za ove prakse. Magi\u010dne cifre koje su na popisu stanovni\u0161tva morale biti preba\u010dene da bi se table i dnevnici dogodili nisu procenti govornika srpskog ili hrvatskog (a jo\u0161 manje procenti korisnika\/ljubitelja \u0107irilice ili latinice), ve\u0107 procenti Srba, odnosno Hrvata. Sistem koji omogu\u0107ava ove prakse temelji se, dakle, na pretpostavci da svako ko se u Hrvatskoj izjasni kao Srbin, ba\u0161 kao i svako ko se u Srbiji izjasni kao Hrvat, automatski odbija nacionalni jezik kao svoj prvi jezik i zahteva da mu se imena institucija\/vesti prevode. Tako se u Hrvatskoj nikad ne razmatra mogu\u0107nost da bi neki od medijski preeksploatisanih preko 10.000 Srba koji su u ratu sudelovali na strani RH, mogao sebe smatrati govornikom hrvatskog i(li) preferirati latinicu.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu na branicima<\/strong><\/p>\n

U me\u0111uvremenu se na branicima jezika upravo zbog manjinskih zajednica desila totalna konceptualna restauracija onoga \u0161to je sve vreme ignorisana o\u010diglednost: zajedni\u010dkog srpskohrvatskog jezika. Budu\u0107i da na primer Srbi govore srpski onda kada govore identi\u010dno kao njihovi susedi Hrvati, Bo\u0161njaci ili Crnogorci (ali ne i kada govore kao njihovi susedi Nemci ili Holan\u0111ani), sada se za srpski mo\u017ee tvrditi da se prostire svuda gde se na srpskohrvatskom govornom podru\u010dju na\u0111u Srbi. Srpski se stoga mo\u017ee definisati jedino kao \u2013 onaj srpskohrvatski kojim govore Srbi. Dijalektolozi stoga, poku\u0161avaju\u0107i da pokriju sve pripadnike svog naroda, brzo izlaze na lingvisti\u010dke granice srpskohrvatskog (i u smislu prostiranja i u smislu jezi\u010dnih odlika). Najagilniji su u ovome bili hrvatski lingvisti: u svojoj knjizi Hrvatska dijalektogija 1: Hrvatski dijalekti i govori \u0161tokavskog narje\u010dja i hrvatski govori torla\u010dkog narje\u010dja (sic!), Josip Lisac za svaki od dijalekata koji se danas govore u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni, nalazi bar jedan hrvatski govor koji mu pripada, time konceptualno priklju\u010duju\u0107i sve tradicionalno srbijanske i crnogorske dijalekte hrvatskom. Tako bokeljski Hrvati govore zetsko-ju\u017enosand\u017ea\u010dkim dijalektom (kao Sand\u017eaklije i Podgori\u010dani), Hrvati iz Reka\u0161a u Rumuniji govore kosovsko-resavskim dijalektom (kao Jagodinci i Kru\u0161evljani), a torla\u010dkim (obi\u010dno poznatim kao onim \u0161to govore Ni\u0161lije ili Vranjanci) govore i razni Hrvati u Rumuniji i na Kosovu. I tako do\u0111osmo na stare dobre srpskohrvatske me\u0111e: svi su srpskohrvatski dijalekti hrvatski, ali, naravno, samo onda kada njima govore Hrvati. Drugim re\u010dima, jedini razlog \u0161to svi Srbi, Bo\u0161njaci i Crnogorci ne govore tim istim hrvatskim jeste \u010dinjenica da nisu Hrvati.<\/p>\n

Ovde bi mi neko mogao zameriti da uzimam u obzir dijalekte, a ignori\u0161em standardne jezike. Standardni jezici su, naime, iz nekog razloga progla\u0161eni svojinom etni\u010dkih zajednica, oko koje se od devedesetih ose\u0107a napetost grani\u010dnih prelaza. Tako i retki hrvatski lingvisti koji priznaju da je te\u0161ko razgrani\u010diti dijalekte (na primer Dalibor Brozovi\u0107 ovde, uz legendarnu preporuku \u201eTu ne treba pokazivati neku zbunjenost, ili kakav osje\u0107aj svojevrsne manje vrijednosti. Ima \u010dinjenica prema kojima \u010dovjek mora biti ravnodu\u0161an. Jednostavno i\u0107i dalje.\u201d), nalaze grani\u010darsku utehu u standarnim jezicima. Tako Brozovi\u0107 ovde pokazuje kako su razlike izme\u0111u hrvatskog i srpskog (\u0161to je za njega izgleda isto kao re\u0107i \u201eizme\u0111u jezika Hrvata i jezika Srba\u201d) ipak ozbiljne. Radi ilustracije citiram ceo odeljak o ozbiljnim razlikama u glagolskom sistemu:<\/p>\n

\u201eKod glagolskih oblika razlike nisu manje. Posebno upada u o\u010di oblik jeste umjesto jest u prezentu glagola biti. Zamjena infinitiva osobnim oblicima uz veznik da (takozvano dakanje) neusporedivo je \u010de\u0161\u0107e kod Srba, a Srbi ju dopu\u0161taju i u futuru prvome (ja \u0107u da do\u0111em umjesto ja \u0107u do\u0107i). U Srba je obi\u010dan i futur drugi od svr\u0161enih glagola (ako visoko bude\u0161 sko\u010dio umjesto ako visoko sko\u010di\u0161, a sli\u010dno je i ako bude\u0161 bio dobar umjesto ako bude\u0161 dobar). Mnogi se glagoli druga\u010dije spre\u017eu u hrvatskim i srpskim tekstovima, primjerice umjesto spasiti, spasim u Srba je \u010de\u0161\u0107e spasti, spasem, i sl).\u201d<\/p>\n

\u010cak i ako zamislimo da su ove razlike realne i relevantne za ne\u0161to, imam izra\u017een dojam da bi se one mogle upotrebiti kao dokaz da su Srbi u Hrvatskoj Hrvati, a Hrvati u Srbiji Srbi (te da sam ja Hrvat, osim \u0161to ka\u017eem i jeste i jest i je i jes\u2019).<\/p>\n

Ipak, naj\u010de\u0161\u0107i argumenti o razli\u010ditosti jezika (i opet se nekako ustalilo opsesivno pri\u010danje o srpskom i hrvatskom, kao da bosanski i crnogorski nisu jednako legitimni entiteti) dolaze iz leksi\u010dkog domena. Tako se na stranicama Hrvatskog jezi\u010dnog portala (najtemeljnijeg srpskohrvatskog re\u010dnika dostupnog na internetu) mo\u017ee na\u0107i mo\u017eda najozbiljniji primer grani\u010darske lingvistike iz pera Marka Samard\u017eije. Samard\u017eija uzima jedan slu\u010dajno izabran tekst na srpskom:<\/p>\n

\u201e\u010corba od kelerabe sa pe\u010denicom. Sitno iseckati crni luk, pa ga propr\u017eiti u Zepter posudi. Dodati kelerabi supu i kuvati 15 minuta. Propasirati \u010dorbu. Dodati pavlaku. Ukrasiti pe\u010denicom, ise\u010denom na rezance, kao i listi\u0107em per\u0161una.\u201c<\/p>\n

Taj tekst Samard\u017eija prevodi na hrvatski, s tim \u0161to su \u201epromijenjeni dijelovi tiskani kurzivom\u201d, radi carinjenja:<\/p>\n

\u201eJuha od korabice s pe\u010denicom. Sitno isjeckati (crveni) luk, pa ga propr\u017eiti u Zepter posudi. Dodati korabici juhu i kuhati 15 minuta. Propasirati juhu. Dodati vrhnje. Ukrasiti pe\u010denicom, izrezanom na rezance, kao i listi\u0107em per\u0161ina.\u201c<\/p>\n

Zaklju\u010dak je \u201e35 rije\u010di, a 12 razlika ili 35 posto. Nikakvom se kombinacijom od toga ne mo\u017ee napraviti tekst koji bi bio i hrvatski i srpski, tj. \u201esrpskohrvatski\u201c.\u201d<\/p>\n

Ako igori\u0161emo \u010dinjenicu da je razlika zapravo 11, kao i jekavizaciju isjeckati (u nadi da Samard\u017eija ne misli da se u Republici Srpskoj govori hrvatski), te s\/sa i leksi\u010dki dublet isje\u0107i \/ izrezati (gde s i izrezati zvu\u010de bolje i u mom \u201esrpskom\u201d), ostaje nam 8 pravih leksi\u010dkih razlika: \u010dorba\/juha, crni luk\/(crveni) luk, keleraba\/korabica, supa\/juha, kuhati\/kuvati, \u010dorba\/juha, pavlaka\/vrhnje, per\u0161un\/per\u0161in. Ako sada srpske verzije iz ovih parova potra\u017eimo u tom istom Hrvatskom jezi\u010dnom portalu, na\u0107i \u0107emo ih iznena\u0111uju\u0107e mnogo za reprezentativne re\u010di jednog stranog jezika: \u010dorba, supa, keleraba, opet \u010dorba (jer je i Samard\u017eija broji dvaput) i per\u0161un (kao varijanta per\u0161ina) sve su natuknice u HJP. Primenom Samard\u017eijine statisti\u010dke \u0161kole se tako mo\u017ee pokazati da je 5 od osam (62,5%) karakteristi\u010dnih srbizama deo hrvatskog jezi\u010dnog blaga prema izvoru koji Samard\u017eijin tekst legitimi\u0161e. Ali i oko zvani\u010dno nepriznatih re\u010di mora ostati neprijatnost, jer te\u0161ko je re\u0107i da li neki Hrvat ne govori hrvatski samo zato \u0161to koristi re\u010di crni luk, kuvati i pavlaka. Tome nekom bi se moglo spo\u010ditnuti da njegov hrvatski nije dobar hrvatski, to jest da je verovatno bio previ\u0161e izlo\u017een srpskome \/ bosanskome \/ crnogorskome. Upravo tako \u0107e se mnoge obrve u Hrvatskoj podi\u0107i nad Kunti\u0107evim hrvatskim, ba\u0161 kao i mnoge srbijanske obrve nad Pupov\u010devim srpskim. Tako se svi entocentri\u010dni standardi besomu\u010dno raste\u017eu izme\u0111u misije da pokriju sve \u201esvoje\u201d i potrebe da isklju\u010de bar ne\u0161to, kako bi se na bar nekoj razini razlikovali od svih ostalih. I tako su manjinci nekako kompliciraju\u0107i faktor za obe te\u017enje.<\/p>\n

Mi policentri\u010dni, a centri nam pokvareni<\/strong><\/p>\n

Pretpostavljam da ste ve\u0107 uo\u010dili \u0161ta se ovde prodaje za \u0161ta \u2013 to \u0161to se ustalilo pod imenima srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezik, dakle, nisu lingvisti\u010dki entiteti ve\u0107 politi\u010dki re\u017eimi, od kojih svaki sadr\u017ei mali program za samoapsurdizaciju (i, automatski, radikalizaciju i imunizaciju na realnost) pri svakom susretu sa onim \u0161to to nije. Ti politi\u010dki re\u017eimi se odr\u017eavaju proizvodnjom novih neprijatnosti, nedostatnosti i isklju\u010denja i najgori su po one koji ne pripadaju etni\u010dkim ve\u0107inama, jer samo postojanje takvih pojedinaca pod ovim re\u017eimima po\u010dinje izgledati kao problem koji treba re\u0161iti. Sve ovo \u010dini surovo logi\u010dnim zahteve da se manjine \u201evrate tamo odakle su do\u0161le\u201d i prestanu komplicirati funkcionisanje nacionalnih dr\u017eava, a da se neopredeljeni i me\u0161ani ili opredele ili umuknu (jer govoriti se ipak mo\u017ee samo etni\u010dkim ustima).<\/p>\n

Politi\u010dki re\u017eimi srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik imaju svoje \u010dinovnike, koji se uglavnom nazivaju lingvistima i stvaraju iluziju da obi\u010dnom \u010doveku mogu pomo\u0107i da se bolje pozicionira u vrloj novoj etnocentri\u010dnoj stvarnosti, stalno govore\u0107i o tome kako (treba da) govore Srbi, Hrvati, Bo\u0161njaci i Crnogorci. Ti \u010dinovnici danas aktivno sudeluju u stvaranju jedne nove normalnosti, normalnosti koja se u\u010di ve\u0107 u jezi\u010dki segregiranim vrti\u0107ima i kasnije postaje deo kompetencije svakog obrazovanog govornika. Dana\u0161nji \u0111aci na \u010dasovima svog entocentri\u010dnog jezika u\u010de kako se \u010dini da je srpskohrvatski jedan, ali postoje nau\u010dni dokazi da nije, ba\u0161 kao \u0161to se \u010dini da je Zemlja ravna, ali postoje nau\u010dni dokazi da nije. Ta nova normalnost uti\u010de i na to kako je mogu\u0107e promi\u0161ljati jezik i o njemu govoriti, pa \u010dak i sama Snje\u017eana Kordi\u0107, beskrajno zaslu\u017ena \u0161to se na srpskohrvatskom jo\u0161 uvek mo\u017ee govoriti o srpskohrvatskom, ovde izgovara slede\u0107e:<\/p>\n

\u201eJo\u0161 da napomenem da se upravo na standardnojezi\u010dnoj razini radi o istom jeziku kod spomenutih primjera. Srbi i Hrvati me\u0111usobno se s lako\u0107om razumiju jedino kad govore na svojoj standardnoj nacionalnoj varijanti. Kad govore dijalektalno, sporazumijevanje se drasti\u010dno smanjuje.\u201d<\/p>\n

Ovo je i ta\u010dno i iznena\u0111uju\u0107e taman toliko koliko je ta\u010dno i iznena\u0111uju\u0107e da se (1) Srbi i Srbi, (2) Hrvati i Hrvati, (3) gra\u0111ani Srbije i gra\u0111ani Hrvatske, (4) gra\u0111ani Srbije i gra\u0111ani Srbije, (5) gra\u0111ani Hrvatske i gra\u0111ani Hrvatske bolje razumeju na standardu nego na dijalektima, osim kada se desi da govore istim dijalektom, \u0161to se de\u0161ava u svim kombinacijama, a nije zagarantovano ni u jednoj.<\/p>\n

Ni ti nacionalni standardi, koji se name\u0107u kao nekakva sudbinska datost samo zato \u0161to su uvek postojali na nekom nivou, nisu tako neproblemati\u010dni. Ti standardi su danas na\u017ealost postali etni\u010dki bastioni, pa i formulacija \u201ejedan policentri\u010dni jezik\u201d kojim se obi\u010dno rezimira stajali\u0161te Snje\u017eane Kordi\u0107, krucijalno \u201ema\u0161i\u201d \u010dinjenicu da ti centri danas ne funkcioni\u0161u, tj. ne rade ni\u0161ta od onoga \u0161to bi morali raditi i stoga gube kredibilitet. U tom smislu je pre korisno pitati tko danas uop\u0107e ima pravo\/legitimitet inzistirati na tome da moramo ostajati u okvirima jednog od srpskohrvatskih standarda, bilo na nivou re\u010denice, teksta ili \u017eivota.<\/p>\n

Da parafraziram Brozovi\u0107a, ima i \u010dinjenica prema kojima \u010dovjek ne smije biti ravnodu\u0161an i ne smije jednostavno i\u0107i dalje i zatvarati o\u010di. U tom smislu bih voleo biti izuzetak od generalizacije Snje\u017eane Kordi\u0107 ovde da \u201e [n]itko nije zahtijevao niti danas zahtijeva da laici koriste dvodijelnu oznaku\u201d srpskohrvatski. Ja zahtevam ne nu\u017eno upotrebu ba\u0161 ovog termina, ali svakako nekog termina koji priznaje realnost zajedni\u010dkog jezika. Me\u0111u lingvistima je stvar ionako re\u0161ena: koliko smo retki i donkihotovski \u010dudni mi koji na doma\u0107em terenu poku\u0161avamo pri\u010dati o istom jeziku, toliko su retki i donkihotovski \u010dudni lingvisti koji u me\u0111unarodnim krugovima poku\u0161avaju govoriti o odvojenim jezicima. (Jedini susreti tih svetova doga\u0111aju se kada se ne\u0161to me\u0111unarodno bitno organizuje na terenu gde se govori srpskohrvatski, pa doma\u0107i grani\u010dari u borbi protiv srpskohrvatskog pristupe najnau\u010dnijem od svih znanstvenih sredstava: fusnoti). Politi\u010dka upotreba imena jezika daleko od doma\u0161aja lingvista pokazuje nam da je bitno kako svako od nas svoj jezik zove i koje logi\u010dke veze oja\u010dava tom upotrebom. Za mene je stoga upotreba etni\u010dkog imena za moj jezik, onaj od Pupovca pa do Kunti\u0107a, i na pijaci, kao i u unutarnjem monologu, znak da sam sluga etnocentri\u010dnog re\u017eima i volonter Centra za apsurdizaciju manjinskih prava. A nisam, i ne\u0107u da me se tu pribraja, pa sve po cenu da se tek tamo za desetom tezgom na\u0111e neko ko takvom jednom ho\u0107e da proda korabicu.<\/p>\n

Nastanak ovog teksta su svojim vrednim komentarima i sugestijama pomogli Nikica Stri\u017eak, \u0110ur\u0111a \u010celojevi\u0107, Tijana \u017dakula, Jelena Budimirovi\u0107, Boris Jelo\u010dnik i Boban Arsenijevi\u0107. Sve preostale gre\u0161ke su moje.<\/p>\n

Autor moli da se pri eventualnom preuzimanju i citiranju tekst jezi\u010dki ne prilago\u0111ava.<\/p>\n

Autor je lingvista, doktorant\/istra\u017eiva\u010d na Univerzitetu u Utrehtu.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Politi\u010dki re\u017eimi srpski jezik, hrvatski jezik, bosanski jezik i crnogorski jezik imaju svoje \u010dinovnike, koji se uglavnom nazivaju lingvistima i stvaraju iluziju da obi\u010dnom \u010doveku mogu pomo\u0107i da se bolje pozicionira u vrloj novoj etnocentri\u010dnoj stvarnosti, stalno govore\u0107i o tome kako (treba da) govore Srbi, Hrvati, Bo\u0161njaci i Crnogorci.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-127324","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127324","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=127324"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127324\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=127324"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=127324"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=127324"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}